Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-86/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 10. svibnja 2024., poslovni broj K-16/2016-124, u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. DR te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o uvjetnoj osudi i izriče da se opt. KR za kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 227. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II/ Odbija se u ostalom dijelu žalba opt. DR, kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) kazneni nalog poslovni broj K-16/2016 od 4. travnja 2016. stavljen je izvan snage.

1.1. Istom presudom proglašen je krivim opt. KR zbog kaznenog protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11, te je na temelju čl. 227. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. t. 1., 6. i 7. ZKP/08 opt. KR dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 450,00 eura, trošak vještaka prometne struke u iznosu od 5.038,72 eura, trošak svjedoka u iznosu od 85,58 eura, te trošak zastupanja oštećenika po opunomoćeniku o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. JR je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

2. Protiv te presude žali se opt. KR po branitelju Igoru Žuriću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Opt. KR se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći u žalbi da su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni, što se odnosi na proturječje između njegove (opt. KR) obrane i iskaza svjedoka TR "na okolnost kada je drugi motociklist došao do mjesta događaja, time i njegovu mogućnost opažanja istog, uključivo svjetla na semaforu", a na koje proturječje se posebno ukazuje u dijelu kojim se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, ocjene prvostupanjskog suda o njegovoj (opt. KR) obrani, ocjenu iskaza svjedoka TR, SR i IR. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, bez proturječnosti, i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, tako da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Opt. KR se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 navodeći u žalbi da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda, te da je prvostupanjska presuda arbitrarna. S tim u vezi opt. KR u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ocijenio njegovu (opt. KR) obranu "kao neistinitu", obzirom na ocjenu iskaza svjedoka ošt. JR, svjedoka IR, TR i UR, te ocjenu nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišća, Željka Perića i Tomislava Šarića, za koje prvostupanjski sud "navodi da obeskrijepljuju obranu okrivljenika", a da je takva ocjena dokaza "proizvoljna". Takvim žalbenim navodom opt. DR ne predstavljaju povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Opt. KR se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 450. st. 2. ZKP/08 navodeći u žalbi da prvostupanjski sud nije savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima. Suprotno takvom žalbenom navodu, kako je to već naprijed navedeno, prvostupanjski sud je valjano ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći u međusobnu vezu, dajući pri tome i ocjenu proturječnih dokaza, te na temelju valjane ocjene dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po služenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

7. Opt. KR se žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi u žalbi opt. KR iscrpno daje svoju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. DR koji ne osporava da je u vrijeme i na mjestu pobliže opisanom u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude upravljao osobnim automobilom, krećući se lijevim prometnim trakom, sjeverne kolničke trake, u Rijeci, Liburnijskom ulicom, te da je dolaskom do raskrižja s odvojkom Liburnijske ulice započeo radnju polukružnog okretanja, "da nije imao dovoljno prostora za dovršetak te radnje", te je dolaskom do ruba kolnika krenuo vozilom unazad, kada je u prednji desni dio njegovog osobnog vozila udario motorkotač kojim je upravljao ošt. JR, koji se kretao motorkotačem Liburnijskom ulicom iz suprotnog smjera, uslijed kojeg udara je oštećenik "preletio, zatim pao ispod kamene ograde sa strane". Opt. KR u obrani navodi da se prije poduzimanja radnje polukružnog okretanja "uvjerio da iz suprotnog smjera ne dolaze vozila". Opt. KR u obrani navodi da se vozilom zadržao "nekih tri sekunde, zatim izašao iz vozila i krenuo prema mjestu pada oštećenika, gdje je zatekao svjedoka SR sa još jednom gospođom koji su pomagali oštećeniku". Pri tome opt. KR u obrani ističe da na mjestu događaja nije bio postavljen znak koji bi zabranjivao radnju polukružnog okretanja, te da bez obzira što na mjestu gdje je započeo radnju polukružnog okretanja na kolniku postoji puna razdjelna uzdužna linija, smatra da je tu radnju smio obaviti. Ocjenom iskaza svjedoka ošt. JR, svjedoka IR, SR i TR prvostupanjski sud je utvrdio da je ošt. JR kritične zgode upravljao motorkotačem, u Rijeci, Liburnijskom ulicom, krećući se iz suprotnog smjera obzirom na smjer kretanja osobnog automobila kojim je upravljao opt. KR. Pri tome prvostupanjski sud prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz ošt. JR i svjedoka IR utvrđuje da je ošt. JR kroz naprijed navedeno raskrižje upravljajući motorkotačem prošao u vrijeme kada je na semaforu bilo upaljeno prvo žuto a potom zeleno svjetlo. Na temelju suglasnih nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Srećka Hlišća, Tomislava Perića i Željka Šarića prvostupanjski sud je utvrdio da se opt. KR prilikom poduzimanja radnje polukružnog okretanja osobnim vozilom kretao brzinom od oko 15 km/h, a u trenutku sudara osobnog automobila optuženika i motorkotača kojim je upravljao ošt. JR da je brzina kretanja motorkotača kojim je upravljao oštećenik iznosila 79 i 83 km/h, da je opt. KR upravljajući osobnim automobilom započeo radnju polukružnog okretanja kada je ošt. JR upravljajući motociklom bio u kretanju i nalazio se na udaljenosti od 64,30 metara od mjesta sudara navedenih vozila. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima opt. DR, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je opt. KR upravljajući osobnim automobilom, u vrijeme i na mjestu pobliže opisanom u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, protivno čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, započeo radnju polukružnog okretanja, preko pune razdjelne linije, znajući da tu radnju ne smije poduzeti ukoliko bi time ugrozio druge sudionike u prometu. Stoga da je opt. KR iako je mogao vidjeti motorna vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera i zaustavila se na semaforu, lakomisleno smatrao da poduzimanje radnje polukružnog okretanja neće ugroziti sigurnost tih drugih sudionika u prometu, a kada je iz tog suprotnog mjera naišao ošt. JR upravljajući motorkotačem, optuženik je poduzimanjem navedene radnje osobnim automobilom došao do dijela prometnice kojim se zadržavajući smjer kretanja kretao oštećenik upravljajući motorkotačem, uslijed čega je došlo do sudara ta dva vozila, uslijed kojeg sudara je oštećenik pao sa motorkotača, te je zbog pada zadobio teške tjelesne ozljede pobliže opisane u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, a kako to proizlazi iz izvješća Kliničkog bolničkog centra Rijeka.

8. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. DR proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. KR upravljao osobnim automobilom protivno čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama poduzeo radnju polukružnog okretanja, znajući da tu radnju ne smije poduzeti ukoliko će time ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, lakomisleno smatrajući da do toga neće doći, iako je vidio da iz suprotnog smjera dolaze druga motorna vozila, pa je osobnim automobilom kojim je upravljao optuženik u polukružnom okretanju prešao na prometnu traku namijenjenu za promet motornim vozilima koja dolaze iz suprotnog smjera, tako da je na taj način ugrozio kretanje ošt. JR koji se kretao iz suprotnog smjera upravljajući motorkotačem, uslijed čega je došlo do sudara ta dva motorna vozila, kojom prilikom je zbog sudara i pada na tlo ošt. JR zadobio teške tjelesne ozljede.

9. Žalba opt. DR zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u tome dijelu.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ali nije pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Od olakotnog da je opt. KR mlađe životne dobi, njegove imovinske i obiteljske prilike, da je otac jednog maloljetnog djeteta, da nije kažnjavan niti osuđivan, te znatan protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio. Kada se utvrđenim olakotnim okolnostima na strani opt. DR pridoda i doprinos ošt. JR nastanku prometne nesreće, obzirom da je oštećenik upravljao motorkotačem znatno većom brzinom od brzine koja je dopuštena na tom dijelu prometnice, tada je valjalo prihvatiti žalbu opt. DR u dijelu odluke o uvjetnoj osudi. Prihvaćanjem žalbe opt. DR valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o uvjetnoj osudi i izreći da se opt. KR za kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 227. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo (čl. 486. st. 1. ZKP/08), odluka pod I/ izreke.

9.2. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom, dakle, osudom na kaznu zatvora za koju je ocijenjeno da i bez njenog izvršenja optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, će se u odnosu na konkretnog optuženika ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

10. U ostalom dijelu valjalo je žalbu opt. DR odbiti, kao neosnovanu, te u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08), odluka pod II/ izreke.

Osijek, 24. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec