REPUBLIKA HRVATSKA
P-959/2024-6
STALNA SLUŽBA U KARLOVCU
Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB 53883696257 kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Galjufa 1, radi isplate iznosa od 246,75 eura, 24. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, platiti tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB 53883696257 , iznos od 246,75 eura (slovima: dvjesto četrdeseset šest eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 246,75 eura po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena tekućima od 28. studenog 2025. do isplate.
II. Odbija tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 246,75 eura (slovima: dvjesto četrdeset šest eura i sedamdeset pet centi) od 7. studenog 2023. do 27. studenog 2023.
III. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, naknaditi tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB 53883696257, troškove parničnog postupka u iznosu od 82,41 eura (slovima: osamdeset dva eura i četrdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na parnični trošak od 82,41 eura, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena, te se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. srpnja 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 9. svibnja 2024. navodi da je 5. rujna 2023., u prometno nezgodi, nastala šteta na vozilu marke AUDI Q2, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenice VS, osiguranika po polici kasko osiguranja, pa da je tuženik obvezan nadoknaditi štetu kao odgovorni osiguratelj po polici kasko osiguranja oštećenika. Navodi da je oštećenica prijavila štetu tuženiku te da je tuženik napravio zapisnik o izvidu štete i procijenio štetu 14. rujna 2023. Također, tužitelj navodi da je tuženik utvrdio kako je šteta pravno osnovana te je 21. prosinca 2023. poslao obavijest o izvršenoj uplati štete čime je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dalje navodi da je nakon štetnog događaja oštećenica svoje vozilo odlučila popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila – limarija i lakiranje, te da je tužitelj predmetno vozilo popravio i vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Navodi da oštećenica, kao potrošač, ima pravo odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati onaj servis koji je tuženikov ugovorni partner, kako je to navedeno u smjernicama Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja RH od 20. veljače 2020. Ističe da je oštećenica odabrala tužitelja koji je izvršio popravak prema pravilima struke i za svoju uslugu ispostavio račun broj 590/01/01 u iznosu od 802,08 eura s PDV-om, koji račun je tužitelj poslao tuženiku, a tuženik je likvidirao račun samo na iznos od 555,33 eura. Dalje tužitelj navodi da tuženik nije platio razliku od 246,75 eura po izdanom računu pa da tuženik nije u potpunosti nadoknadio štetu, navodeći da to nije cijena sata rada koji tuženik priznaje. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 42,11 eura + PDV. Navodi da je oštećenica, kao vlasnica popravljenog vozila, s ovlaštenom osobom kod tužitelja sklopila 11. siječnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio na tužitelja potraživanje od 246,75 eura, o čemu je obaviješten tuženik. Dakle, tužitelj od tuženika tužbenim zahtjevom potražuje plaćanje iznosa od 246,75 eura.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je isplatom od 555,33 eura u cijelosti naknadio štetu na štićenikovom vozilu koja je nastala u prometnoj nezgodi od 5. rujna 2023., navodeći da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Također tuženik navodi da je račun izdao tužitelj kao vjerovnik dok je na računima dužnik VS, pa se radi o pravnom odnosu između tužitelja i VS, te navodi da je ustupitelj svoje dugovanje koje je imao prema tužitelju ustupio istom vjerovniku , koji je tužitelj u ovom postupku. Tuženik navodi da je isplatom iznosa od 555,33 eura oštećenikova tražbina prestala pa nije mogao svoju nepostojeću tražbinu prenijeti na tužitelja i stoga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Dalje tuženik navodi da je oštećena osoba bila dužna ponašati se s pažnjom dobrog domaćina i da je oštećenik trebao odabrati najpovoljnijeg ponuđača u mjestu njegovog prebivališta, a da je vidljivo kako oštećenik prilikom odabira radionice nije postupio s pažnjom dobrog domaćina. Tuženik, također, navodi da je sporno zbog čega je oštećenik uopći sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kada se tužitelj ne bavi otkupom i naplatom otkupljenih potraživanja. Dalje navodi da potpisivanje ugovora o potraživanja s oštećenicima je očigledno uobičajeni način poslovanja tužitelja koji tužitelj sebe supstituira na mjesto oštećenika s namjerom da bi za sebe ostvario veću zaradu određujući cijenu sata proizvoljno. Tuženik osporava sklapanje ugovora o ustupanju potraživanja sa oštećenicima jer to nije djelatnost za koju je tužitelj registriran navodeći da je ugovor o ustupanju potraživanja od 11. siječnja 2024. očigledan primjer prividnog ugovora jer postoji očigledan svjestan nesklad između prave volje i očitovanja te da je sam ugovor nastao sa svrhom da bi kod treći izazvao dojam da je između njih ugovor sklopljen zbog čega je predmetni ugovor ništetan. Isto tako, tuženik navodi da je smisao instituta naknade štete da se oštećena stvar dovede u stanje prije štete, a da je štetnik dužan naknaditi troškove koji su bili nužni da se oštećena stvar dovede u prvobitno stanje. Dalje navodi da je tuženik predvidio trajanje radova na vozilu od 10,9 sati pri čemu je obračunao radni sat lakirera po cijeni od 16,00 eura + PDV za neovlaštene servise, što je iznos za koji se popravak vozila mogao popraviti u ovlaštenom servisu, pa da je isplaćeni iznos štete od 555,33 eura dovoljan da se oštećenikovo stanje automobila dovede u ono stanje u kojem se nalazilo prije prometne nesreće. Ističe da je jedno od načela instituta naknade štete da ta naknada ne može biti veća od prouzročene štete pa da oštećenik ne može potraživati veću naknadu od one koja mu pripada što bi u konkretnom slučaju bila satnica od 16,00 eura + PDV jer se tom satnicom postiže svrha povrata u prijašnje stanje, a sve preko toga treba tumačiti kao pretjeranu naknadu po ugovoru o osiguranju. Tuženik navodi da tužitelj nije predložio dokaze na temelju kojih bi se moglo utvrditi da isplaćenim iznosom od strane tuženika, oštećenica nije bila u mogućnosti dovesti svoje vozilo u stanje prije nezgode. Dalje ističe, da je tuženik u izvidu štete naveo cijenu sata rada koju priznaje pa da tužitelj nije trebao primiti na popravak oštećenikovo vozilo ako po toj cijeni nije mogao popraviti vozilo. Isto tako , tuženik ističe da satnica od 42,00 eura + PDV nema ekonomskog opravdanja, navodeći da tužitelj u svom cjeniku navodi da je cijena sata 42,00 eura + PDV, dok se fizičkim i pravnim osobama-poslovnim partnerima odobrava rabat od 20%, a da će se ostalim strankama pravnim osobama definirati cijena sata posebnim oblikom, ugovorom ili ugovornim odnosom. Tuženik osporava i visinu tuženog zahtjeva te stopu zatraženih zateznih kamata navodeći da se radi o naknadi štete pa ista zakonska zatezna kamata može biti određena samo u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: (35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) za ostale odnose.
3. Odredbom članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 502. stavak 1. (Narodne novine broj: 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje:ZPP) propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.
4. Odredbom članka 461. a. stavak 3. ZPP-a propisano je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a odredbom stavka 4. istoga članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.
5. U konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti radi isplate iznosa od 246,75 eura, pa je sud proveo pisani postupak sukladno odredbama članka 461. a. ZPP-a, bez održavanja ročišta. Ističe se da niti jedna od stranaka nije predložila održavanje usmene rasprave, iako su na to upozorene rješenjem ovog suda posl. br. P-959/2023-2 od 9. srpnja 2024. (točka V. i VI.).
6. Odredbom članka 8. ZPP propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu i odgovor na tužbu, i to uvidom u dopis e-mailom od 3. srpnja 2015. (list 16 i 17 spisa), u mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 35 do 38 spisa), u račun 590/01/01 od 6. studenog 2023. (list 49 spisa), u detaljan prikaz transakcije od 21. prosinca 2023. (list 50 spisa), u zapisnik o izvidu štete na vozilu od 22. runja 2023. (list 51 spisa), u prometnu dozvolu (list 52 i 53 spisa), u cjenik autolakirerskih i autolimarskih usluga od 1. rujna 2022. (list 54 spisa), u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. siječnja 2024. (list 55 i 56 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. siječnja 2024. (list 57 spisa), u dopis e-malom od 12. travnja 2024. (list 58 spisa), u izvadak iz sudskog registra (list 70 do 72 spisa), u dokumentaciju računa i dokaza plaćanja te obavijesti od isplati osiguranine za tužitelja i druge radionice (list 77 i 109 spisa).
8. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, kao niti to da je tuženik tužitelju platio iznos od 555,33 eura na ime naknade štete koja je nastala u prometnoj nezgodi od 5. rujna 2023., ali je sporna aktivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva.
9. Neprijeporno je sud utvrdio da je oštećenica VS, imala sklopljen ugovor o kasko osiguranju s tuženikom, kako to proizlazi iz zapisnika o izvidu štete na vozilu od 22. rujna 2023. (list 51 spisa), koji je u tom zapisniku naveo da se radi o procjeni štete po kasko osiguranju i to po polici P32-1020124422 za nezgodu od 5. rujna 2023., što nije među strankama ni bilo sporno.
10. Člankom 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: (35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.
11. Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora o kasko osiguranju tuženik je kao osiguratelj preuzeo obvezu da će, ako se ostvare ugovorene okolnosti, isplatiti naknadu iz osiguranja. U tome je sadržana pravna i ekonomska svrha sklapanja ugovora o osiguranju. Osiguratelj ne isplaćuje naknadu iz osiguranja na temelju svoga diskrecijskog prava, nego na temelju ugovorom preuzete obveze. Ugovor mora osiguraniku pružiti sigurnost da će ostvariti naknadu ako se ostvari osigurani slučaj.
12. Neprijeporno je utvrđeno da je osigurani slučaj nastao kada je 5. rujna 2023. oštećeno vozilo marke AUDI Q2, reg. oznake [registarska oznaka], te da je oštećenica i ugovaratelj osiguranja za predmetno vozilo, VS, prijavila štetu tuženiku, koji je napravio izvid štete 14. rujna 2023., a kako to proizlazi iz zapisnika o izvidu štete na vozilu broj spisa 2310443761 od 22. rujna 2023. (list 51 spisa).
13. Tužitelj je izvršio popravak vozila oštećenice VS sukladno tuženikovom zapisniku o izvidu štete od 22. rujna 2023., te je tužitelj za to izdao račun 590/01/01 od 6. studenog 2023. (list 49 spisa) u iznosu od 802,08 eura s uključenim PDV-om.
14. Iz Ugovora u ustupu tražbine radi ispunjenja od 11. siječnja 2024. (list 55 i 56 spisa) proizlazi da je oštećenica VS svoju tražbinu prema tuženiku u iznosu od 246,75 eura ustupila tužitelju, kao i da je o tom ustupu obaviješten tuženik notifikacijom o ustupanju tražbine, što je vidljivo iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku e-mailom od 12. travnja 2024.
15. Odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO -a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a određeno je da primatelj ustupljene tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
16. Dakle, sud je utvrdio da je oštećenica VS, svoju tražbinu koju ima prema tuženiku u iznosu od 246,75 eura, cedirala tužitelju, te da je tuženik o tome obaviješten 12. travnja 2024. kako to proizlazi iz dopisa emailom (list 58 spisa), a s obzirom na to da se radi o cesiji radi ispunjenja, cesus može u smislu odredbe članka 88. stavka 4. ZOO-a ispuniti svoju obvezu i ustupitelju i primatelju tražbine, čak i nakon što je obaviješten o ustupanju.
17. U cijelosti je neosnovan tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je oštećenica VS, kao ustupitelj, s tužiteljem, kao primateljem, sklopila Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. siječnja 2024. (list 14 i 15 spisa), kojim Ugovorom je ustupitelj radi ispunjenja svoje obveze prema primatelju u iznosu od 246,75 eura po računu popravka za štetu na vozilu, broj računa 590/01/01, ustupila primatelju – tužitelju predmetni iznos, a koji iznos predstavlja novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku temeljem kasko osiguranja broj P32-1020124422. Notifikacijom o ustupu potraživanja – zajednički podnesak ustupitelja i primatelja od 12. travnja 2024., o tome je obaviješten tuženik, a kako to proizlazi i iz e -mail dopisa koji je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku 12. travnja 2024. (list 57 i 28 spisa). Dakle, oštećenica VS ima potraživanje prema tuženiku za naknadu štete u iznosu od 246,75 eura, jer je račun popravka vozila glasio na ukupni iznos od 802,08 eura, a tuženik je nesporno platio 555,33 eura. Prema tome, tuženikovi navodi o tome da je on u cijelosti naknadio štetu, pa da stoga tuženik nije aktivno legitimiran, u cijelosti su neosnovani.
18. Neosnovani su tuženikovi navodi da se, u konkretnom slučaju, radi isključivo o obveznom odnosu između oštećenice VS i tužitelja, jer je tužitelj račun broj 590/01/01 od 6. studenog 2023. izdao VS. Naime, točno je da ne postoji izravni ugovorni odnos na temelju ugovora o djelu za popravak vozila između tužitelja i tuženika, ali ugovor o cesiji nije trostrani pravni odnos u kojem bi uz oštećenicu VS, kao cedenta, i tužitelja, kao cesionara, treća ugovorna strana bio tuženik kao cesus, jer se ugovor o cesiji (ustupu) sklapa isključivo između cedenta i cesionara te za ustup tražbine nije potreban pristanak cesusa (tuženika). Kako je riječ o cesiji radi ispunjenja, tuženik kao cesus je mogao ispuniti svoju obvezu iz ugovora o kasko osiguranju ustupitelju VS čak i nakon što je obaviješten o ustupu. Ustup tražbine je ugovor vjerovnika (cedenta) s trećom osobom (cesionarom) na temelju kojeg tražbina iz obveze prelazi sa dosadašnjeg vjerovnika na treću osobu kao novog vjerovnika i tim se ugovorom može prenijeti tražbina koja je sporna, što ne dovodi u pitanje zakonitost tužiteljevog poslovanja niti valjanost predmetnog Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. siječnja 2024. Stoga su neosnovani i tuženikovi navodi da je sporna zakonitost tužiteljevog poslovanja i da je sklopljeni Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja ništetan.
19. Odredbom članka 1085. stavka 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Tužitelj je nesporno popravio oštećeno vozilo tuženikovog osiguranika i time je uspostavljeno stanje vozila prije nego što je šteta nastala.
20. Prema tome, u konkretnom slučaju, za tuženikovog kasko osiguranika , oštećenicu VS, nastala je šteta u punom iznosu računa broj 590/01/01, a taj račun iznosi 802,08 eura, pa su neosnovani tuženikovi navodi da bi oštećenica ostvarila na ime naknade štete više od iznosa pretrpljene štete. Dakle, oštećenica VS ima tražbinu prema svom osiguratelju – tuženiku u visini neplaćenog dijela tog računa, a puni iznos tog računa iznosi 802,08 eura što umanjeno za plaćeni iznos od 555,33 eura iznosi 246,75 eura. Dakle, nesporno je da je tuženik platio iznos od 555,33 eura, pa je tuženik dužan svojem osiguraniku platiti preostali iznos osigurnine u iznosu od 246,75 eura, koji iznos je VS cedirala tužitelju, a upravo taj iznos tužitelj potražuje od tuženika.
21. Iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije podmirio utuženi iznos od 246,75 eura zbog razlike u cijeni rada limara i lakirera koju priznaje tuženik i cijene rada limara i lakirera koja je sadržana u tužiteljevom računu broj 590/01/01. Naime, iz računa tužitelja broj 590/01/01 od 6. studenog 2023. (list 49 spisa) i cjenika radnog sata tužitelja za limariju i lakirnicu od 1. rujna 2022. (list 54 spisa), vidljivo je da je tužitelj izdao račun za popravak vozila za radove po tuženikovom izvidu štete: lakirer 8,50 sati i limar 2,40 sati (ukupno 10,9 sati), te potrošni materijal u iznosu od 182,66 eura, kao i da je tužitelj za rad na popravku predmetnog vozila utrošio toliko sati po cijeni od 42,11 eura uvećano za PDV za sat, te je stoga ukupna cijena popravka predmetnog vozila s potrošnim materijalom iznosila 802,08 eura s PDV-om.
22. Sud ističe da je oštećenik, kao osiguranik iz ugovora o kasko osiguranju, ovlašten sam izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, kao što je to učinila oštećenica VS. Nadalje, tuženik nema pravo određivati cijene radnog sata radionicama, te činjenica da tuženik kao osiguravatelj VS ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisa u kojem je ista popravljala svoje vozilo, nije ni od kakvog utjecaja na dužnost tuženika da naknadi trošak popravka vozila u cijelosti po računu radionice tužitelja, koji račun je tužitelj ispostavio sa cijenama koje su sadržane u njegovom cjeniku za predmetno razdoblje kada je vozilo bilo popravljeno.
23. Slijedom navedenog, tuženik je, kao osiguravatelj oštećenice VS, koja je svoju tražbinu ustupila tužitelju, dužan naknaditi štetu u cijelosti prema tužiteljevom računu i tako uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Naime, za oštećenicu VS, šteta je nastala u iznosu koji je naveden u računu popravka vozila odnosno u iznosu od 802,08 eura, dok je plaćen dio te štete u iznosu od 555,33 eura, a ostala je neisplaćena razlika u utuženom iznosu od 246,75 eura, pa je tužbeni zahtjev osnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke.
24. Dodatno se navodi da sud nije provodio dokaz saslušanjem oštećenice VS ni tužiteljevog zastupnika po zakonu, a ni dokaz prometnim vještačenjem, jer je sud temeljem drugih provedenih dokaza dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te bi provođenje tih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka. Isto tako, sud nije provodio dokaz pribavljanja ugovora o poslovnoj suradnji tužitelja s poslovnim partnerima kojima odobrava rabat od 20%, radi utvrđenja stvarne cijene sata rada. Naime, iz tužiteljevog računa, kao isprave, vidljivo je da oštećenici VS nije odobren rabat, što znači da ona nije, kao fizička osoba, ujedno i tužiteljev poslovni partner na temelju čega bi ostvarila rabat od 20%, a stvarna cijena sata rada je utvrđena u tužiteljevom cjeniku te je takav tuženikov dokazni prijedlog u cijelosti nesvrsishodan.
25. Vezano uz početak tijeka zakonskih zateznih kamata , sud je utvrdio da tužitelj neosnovano potražuje tijek zakonskih zateznih kamata od 7. studenog 2023. Naime, u računu broj 590/01/01 naveden je rok za plaćanje od 20 dana. Prema tome, datum dospijeća predmetnog računa je 27. studenog 2023. Slijedom navedenog, tuženik osnovano osporava tijek zakonskih zateznih kamata od 7. studenog 2023., o čemu je odlučeno u točki II. izreke ove presude.
26. Također, osnovano je tuženik prigovorio visini zatraženih zakonskih zateznih kamata, jer je tužitelj u tužbi naveo da potražuje zakonske zatezne kamate uvećanjem stope za osam postotnih poena. Međutim, tužitelj ima pravo na stopu zateznih kamata koja se primjenjuje na ostale odnose, odnosno uvećanjem stope za tri postotna poena, pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 246,75 eura, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena, pa je presuđeno kao u točki I. izreke presude.
27. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP, uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva koji se odnosi isključivo na dio visine i dio tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata, pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.; dalje: OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 12,50 eura, što ukupno iznosi 62,50 eura, uz troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, odnosno ukupno 19,91 eura (koliko stvarno iznosi sudska pristojba na tužbu i presudu umjesto zatraženih 26,55 eura) sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP), što ukupno iznosi 82,41 eura. S obzirom na to da je tužitelj zatražio naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,55 eura, a sudska pristojba na tužbu i presudu stvarno iznosi 19,91 eura, za neosnovanu razliku u iznosu od 6,64 eura, valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. O troškovima postupka odlučeno je pod točkom III. izreke presude.
Karlovac, 24. srpnja 2025.
Sudac
Goranka Boljkovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A
2. Tuženiku po punomoćniku Igoru Habulinecu, odvjetniku u Zagrebu, Biskupa Galjufa 1
