REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-174/2025-93

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 237D, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marije Maričević, odvjetnice te punomoćnika tuženika UC, diplomiranog pravnika, zaposlenika tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 24. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.800,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.08.2017. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 169,89 eura, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 132,72 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj GC (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 1. prosinca 2017. navodi da je 16. studenoga 2016. zadobio ozljedu na radu kao radnik trgovačkog društva VIADUKT d.d. u stečaju. Do nezgode je došlo na gradilištu u Trogiru na način da je prilikom premještanja betonskog armiranog elementa dizalicom, kojeg je tužitelj pridržavao, došlo do zanašanja istog, pri čemu je pritisnuta ruka tužitelja, a isti je zadobio teške tjelesne ozljede. Kritične zgode poslodavac tužitelja bio je osiguran od odgovornosti kod tuženika CROATIA osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) na temelju police osiguranja broj [broj police osiguranja], a teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu poslodavca tužitelja bilo je osigurano policom osiguranja od auto odgovornosti broj 016238331216. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio otvorenu ranu ruke sa frakturom te je pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog činjenice da je pretrpio fizičke boli, duševne boli zbog ozljeda te strah. Tužitelju je bila potrebna i tuđa pomoć i njega te je smanjena tužiteljeva životna aktivnost. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 8. ožujka 2024. tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.400,00 eura na ime neimovinske štete te iznos od 400,00 eura na ime imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je to naznačeno u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, odnosno činjenicu da ima zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja] sa poslodavcem tužitelja. Tuženik međutim osporava odgovornost za navedeni štetni događaj, budući da su prema navedenoj polici, a sukladno odredbi čl. 4 Općih uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti, propisana opća isključenja iz osiguranja za koja tuženik ne odgovara, koja se među ostalim odnose na štete nastale zbog posjedovanja i uporabe samohodnih radnih strojeva te radnih vozila. Kako je u ovom slučaju do ozljede došlo djelovanjem auto-dizalice, tuženik smatra da ne odgovara za štetu iz ovog štetnog događaja, budući da ista nije pokrivena policom osiguranja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u zapisnik o inspekcijskom nadzoru (str. 3-7 spisa), u odluku o otkazu (str. 8 spisa), u policu osiguranja (str. 9 spisa), u dopis Hrvatskog ureda za osiguranje (str. 10 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 11-12 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 13-28 spisa), u izvješće o bolovanju (str. 29 spisa), u zahtjev za naknadu štete (str. 30 spisa), u Uvjete za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti (str. 35-38 spisa), u ugovor o radu (str. 41-42 spisa), saslušani su svjedoci AC (str. 138-139 spisa), NC (str. 139-140 spisa), tužitelj GC kao parnična stranka (str. 150 spisa), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 177-179 spisa) te po vještaku prof. dr. sc. Lani Mužinić Marinić o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 188-189 spisa), izvršen je uvid u presudu ovog suda poslovni broj Pr-2235/2017 od 25. listopada 2024. (str. 204-211 spisa), u rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R- 167/2024 od 9. siječnja 2025. (str. 223-225 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. U ovom predmetu sud je donio presudu poslovni broj Pr-2235/2017 od 25. listopada 2024. kojom je tužitelju dosudio na ime naknade štete ukupan iznos od 3.800,00 eura. Povodom žalbe tuženika rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-167/2024 od 9. siječnja 2025. navedena presuda je ukinuta te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici proizlazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer presuda nema nikakvih razloga o tome je li se u konkretnom slučaju nezgoda dogodila za vrijeme dok je vozilo auto dizalica bila u funkciji radnog stroja, a sve s obzirom na činjenicu da je za taj slučaj isključena odgovornost tuženika prema općim uvjetima osiguranja. Drugostupanjski sud dalje navodi da i u slučaju postojanja odgovornosti prema polici od autoodgovornosti je bitno utvrditi je li auto dizalica upotrebljavana u skladu s funkcijom prijevoznog sredstva, odnosno radnog stroja, a sve s obzirom na primjenu odredbe čl. 22 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema kojoj odredbi je isključena obveza tuženika za slučaj da vozilo nije korišteno kao prijevozno sredstvo.

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da svoju odgovornost temelji na polici osiguranja od autoodgovornosti broj 016238331216 prema kojoj je bilo osigurano teretno vozilo auto-dizalice reg. oznake [registarska oznaka], dok iz dopisa Hrvatskog ureda za osiguranje proizlazi da je navedeno teretno vozilo bilo osigurano kod tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja.

7. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka osporio činjenicu da postoji njegova odgovornost s naslova police od autoodgovornosti, budući da polica ne prileži spisu, na koje navode tuženika se očitovao tužitelj ističući da broj police proizlazi iz podataka Hrvatskog ureda za osiguranje, a da tuženik nije pravodobno osporio navode tužitelja iz tužbe da postoji odgovornost s naslova police od autoodgovornosti.

8. S obzirom na navode tužitelja i tuženika među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, sporna je odgovornost tuženika i visina štete.

9. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

10. Iz iskaza svjedoka AC proizlazi da je isti toga dana bio na gradilištu, bio je poslovođa grupi ljudi, međutim nije bio blizu pozicije na kojoj je radio tužitelj niti je tužitelju davao radne zadatke niti zna što je bio radni zadatak tužitelja toga dana. Nije vidio nastanak štetnog događaja. Nalazio se udaljen oko 50 do 100 metara od mjesta gdje je bio tužitelj, nije znao da je tužitelj tamo i što on konkretno radi. Zna da je tužitelj radio na tom gradilištu, radio je kao radnik, šef gradilišta bio je SC, koji je svima davao radne zadatke. Svjedok navodi da nije dao radni zadatak tužitelju toga dana. Radilo se o gradilištu koje je bilo velike površine, skoro kilometar, radili su most preko mora, bilo je ljudi sa jedne i druge strane obale. Praksa je bila takva da šefovi unaprijed najave koji se radovi trebaju izvesti, a radnici u principu znaju sami redoslijed radova i nije potreban neki poseban nalog da bi se primjerice pridržao teret koji se spušta dizalicom. Nije upoznat što je točno tužitelj radio, niti mu je dao nalog. Na gradilištu je bila dizalica, ne zna tko je upravljao dizalicom. NC je također bio radnik. Auto-dizalica kada prebacuje teret ima stabilizatore i ona obavlja posao kao radni stroj, tada se ne kreće, fiksirana je na jednom mjestu. U kabini vozila se nalaze komande za upravljanje auto-dizalicom kao radnim strojem. Inspektorica je napisala zapisnik, pitala je tko je poslovođa, svjedok je rekao da sam to on i potpisao je zapisnik jer ga je ona to tražila. NC je bio glavni signalista i vezač tereta i imao je papire za to, tako je svjedoku rečeno, a isto tako mu je tužitelj rekao da je položio za signalistu u Zagrebu, međutim ti papiri se nisu nalazili na gradilištu. ZC bio je na gradilištu kao stručnjak zaštite na radu, međutim on je bio u uredu i nije vidio štetni događaj.

11. Svjedok NC u svom iskazu navodi da je toga dana također kao tužitelj obavljao poslove vezača tereta i signaliste te je imao zadatak pridržavati betonsku gredu koja se prebacivala dizalicom. Nalazio se sa jedne strane grede, a tužitelj je bio sa druge strane grede. Pratio je što se događa sa njegove strane i nije vidio što radi tužitelj, on je htio spriječiti da greda udari stabilizatore i u tom trenutku ga je udarilo po ruci. Vidio je tužitelja kako se hvata za ruku, kada je već greda bila spuštena, tužitelj je ozlijedio ruku. I ranije su radili poslove pridržavanja tereta, znali su i konopce vezati i onda uz pomoć užadi pridržavati teret, no u ovom slučaju trebalo je gredu pomaknuti jedan metar, nisu koristili užad, teret su pridržavali rukama, imali su rukavice. U pitanju je bila dizalica, to je radni stoj koji se nalazio stabiliziran na stabilizatoru. Greda se nalazila pored dizalice, a stabilizatori su bili sa sve četiri strane. Greda je svjedoku zaklanjala pogled prema tužitelju, pa nije vidio trenutak kada je došlo do ozljede.

12. Tužitelj u svom iskazu navodi da je na dan štetnog događaja radio u poduzeću Viadukt na gradilištu u Trogiru, te je po nalogu poslovođe još sa jednim kolegom išao držati betonski element koji je prebacivala auto-dizalica kako ne bi došlo do zanošenja istog. U jednom trenutku taj betonski element je tužitelju prikliještio desnu ruku uz stabilizator dizalice što je uzrokovalo ozljeđivanje ruke, odnosno lom srednjeg prsta i otvorenu ranu sa unutarnje strane prsta. Tužitelj je bio raspoređen na radno mjesto zidara, ovaj radni zadatak obavio je po nalogu neposredno nadređenog poslovođe, te nikakvu obuku odnosno osposobljavanje za rad na siguran način nije prošao niti mu je tko to ponudio za ovu vrstu posla. Na sebi je imao radno odijelo, kacigu, radne cipele i zaštitne rukavice, koju zaštitnu opremu mu je osigurao poslodavac.

13. Sud je izvršio uvid u zapisnik o inspekcijskom nadzoru koji je poduzet povodom ovog štetnog događaja te je utvrđeno da je inspektor zaštite na radu utvrdio propuste poslodavca u postupanju sukladno pravilima zaštite na radu, s obzirom da u odnosu na tužitelja nisu mogli predočiti dokaze o ispunjavanju propisanih posebnih uvjeta za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, a koji poslovi su poslovi singaliste, odnosno poslovi vezivanja tereta i njegovog usmjeravanja za vrijeme transporta auto- dizalicom. Iz tog razloga inspektor zaštite na radu poslodavcu tužitelja izrekao je usmeno rješenje kojim se nalaže poslodavcu da se radnike JC i tužitelja udalji s gradilišta sa poslova singaliste – vezača tereta. Iz zapisnika dalje proizlazi da je poslovođa AC izjavio kako je tužitelja rasporedio kao pomoćnog radnika da radniku JC donese gredice, fosne i slično, a ne kao vezača tereta i signalistu. Iz zapisnika dalje proizlazi da je do ozljede došlo prilikom transporta betonske grede uz pomoć auto dizalice, budući da je betonsku gredu trebalo pozicionirati u krajnji položaj, te je prilikom zakretanja nosive grede u željenom pravcu došlo do toga da se greda malo jače zaljuljala nego što je bilo potrebno, pa je tužitelj, bojeći se da greda ne udari u dizalicu, istu povukao rukom, ali je zbog težine greda prikliještila njegovu desnu ruku.

14. Spisu prileži prijava o ozljedi na radu koju je povodom ovog štetnog događaja podnio poslodavac tužitelja – Viadukt d.d., iz koje proizlazi da je do ozljede došlo u trenutku kada je tužitelj pomagao pri prijenosu betonsko armiranog elementa, pri čemu mu je isti pritisnuo srednji prst desne ruke. Iz prijave je vidljivo da je od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje navedena ozljeda priznata tužitelju kao ozljeda na radu.

15. Tuženik se tijekom postupka poziva na uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, koji uvjeti su sastavni dio police koju je poslodavac tužitelja imao zaključenu s tuženikom za odgovornost prema djelatnicima. Iz odredbe čl. 4 st. 4 navedenih uvjeta osiguranje tuženika se ne odnosi na odgovornost za štete iz posjedovanja ili korištenja plovila, letjelica, motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon (samohodnih radnih strojeva, radnih vozila i ostalih vozila). Odgovornost za štete koju pričine ta vozila dok obavljaju radnu funkciju pokrivena je ugovorom o osiguranju samo ako je to posebno ugovoreno.

16. S obzirom da se tužitelj u ovom predmetu poziva i na odgovornost koja za tuženika proizlazi iz police osiguranja od autoodgovornosti broj 016238331216, na ovaj predmet treba primijeniti odredbu čl. 22 st. 1 t. 6 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) prema kojoj po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema oštećena osoba kojoj je šteta nastala od vozila koje u trenutku prometne nesreće nije bilo u funkciji prijevoznog sredstva, već u industrijskoj, poljoprivrednoj ili nekoj drugoj funkciji.

17. Sud je iz izvedenih dokaza, osobito saslušanja svjedoka JC i tužitelja te podataka iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru utvrdio da je tužitelj toga dana obavljao poslove signalista – vezača tereta te je pomagao radniku JC oko prijenosa betonsko armirane grede koja se prenosila uz pomoć auto-dizalice. Sud je prihvatio iskaz svjedoka JC i tužitelja te je iste ocijenio istinitim, budući da su iskazivali životno i logično, a njihovi iskazi u suglasju su jedan s drugim i ostalom dokumentacijom u spisu. Iskaz svjedoka AC nije relevantan, budući da se svjedok nalazio udaljen od mjesta nastanka štetnog događaja, štetni događaj nije vidio niti je znao koje je radne zadatke tužitelj obavljao toga dana. Iako svjedok AC ističe da tužitelju nije dao radni zadatak oko pridržavanja tereta, iz iskaza svjedoka AC proizlazi da isti uopće nije imao saznanja o radnim zadatcima koje je tužitelj toga dana obavljao, što znači da se dopušta mogućnost da je tužitelj, kao što to proizlazi iz njegovog iskaza i iskaza svjedoka JC, obavljao radni zadatak pridržavanja tereta prilikom premještanja istog uz pomoć auto-dizalice. Naime, poslodavac je odgovoran za organizaciju poslova na gradilištu i primjenu mjera zaštite na radu, stoga činjenica što poslovođa i nadređeni djelatnik tužitelju nije imao saznanja o radnim zadatcima koje je tužitelj obavljao, ne može ići na štetu tužitelja, jer iz njegovog iskaza i iskaza svjedoka JC proizlazi da je obavljao radne zadatke u skladu sa procesom rada, a koje radne zadatke je i ranije radio zajedno sa svjedokom BC. Stoga, poslodavac je trebao imati saznanja o tome da NC i tužitelj obavljaju poslove pridržavanja tereta, što sadržajno predstavljaju poslove signaliste – vezača tereta, a za koje poslove tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način. Navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja kao i zapisnika o inspekcijskom nadzoru.

18. Iz iskaza svjedoka i tužitelja te zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom kontakta tužitelja sa betonskom gredom koju je premještala auto-dizalica. Auto-dizalica u trenutku nastanka štetnog događaja bila je stabilizirana i nije se kretala, a do ozljede je došlo uslijed kontakta tereta – betonske grede i ruke tužitelja. Iz iskaza svih svjedoka i tužitelja suglasno proizlazi da je auto dizalica u vrijeme nastanka štetnog događaja bila stabilizirana te je obavljala svoju svrhu radnog stroja, a to je premještanje tereta na željenu poziciju (u ovom slučaju betonske grede). Neovisno o činjenici da je do ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed kontakta tužiteljeve ruke sa betonskom gredom, sud je zaključio da u ovom slučaju ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, jer je navedena šteta isključena kako odredbom čl. 4 Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti tako i odredbom čl. 22 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, sud je isto tako utvrdio da je svrha auto dizalice u trenutku kada je ista stabilizirana i obavlja svoju funkciju na gradilištu ta da služi kao pomoć za premještanje tereta koji se bez pomoći stroja ne bi mogao premjestiti. Dakle, auto dizalica dok obavlja funkciju radnog stroja ima zadatak premještati teret na gradilištu. U tom trenutku auto dizalica je stabilizirana i ne obavlja ulogu prijevoznog sredstva, te stoga ne postoji odgovornost za štetu prema pravilima naknade štete s naslova autoodgovornosti. Isto tako je utvrđeno da je osnovna radna svrha auto dizalice premještanje tereta i da korištenje auto dizalice kao radnog stroja upravo obuhvaća radnju premještanja tereta, u okviru koje radnje je došlo do ozljeđivanja tužitelja. Iz navedenog proizlazi da su ispunjeni uvjeti iz čl. 4 Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti, budući da je do štete došlo uslijed korištenja auto dizalice koja je bila u funkciji radnog stroja. Kao što je navedeno korištenje auto dizalice obuhvaća radnju premještanja tereta i manipuliranje teretom, te je stoga i ta radnja obuhvaćena čl. 4 Uvjeta za osiguranje.

19. Slijedom navedenog utvrđeno je da u ovom slučaju ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete, jer je ista isključena prema odredbi čl. 4 Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti, kao i prema čl. 22 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, s obzirom da auto dizalica u trenutku nastanka štetnog događaja nije obavljala funkciju prijevoznog sredstva.

20. S obzirom da je utvrđeno kako ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete, sud se nije osvrtao na dokaze koji su izvedeni na okolnost visine naknade štete i to na nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Lane Mužinić Marinić.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

22. Trošak tuženika odnosi se na trošak za pristup svjedoka na ročište u ukupnom iznosu od 169,89 eura, a sve prema rješenju suda poslovni broj Pr-2235/2017 od 20. lipnja 2022. (str. 141-143 spisa).

23. Nije osnovan zahtjev tuženika koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 132,72 eura, budući da je uvidom u spis utvrđeno kako ta pristojba nije plaćena od strane tuženika.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku