Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj Ovr-428/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Editi Jelčić u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije Tele 2 d.o.o.) OIB: 70133616033 Zagreb, J. Marohnića 1, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Sučić, odvjetnik iz Zagreba, protiv ovršenice MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nada Kovačević, odvjetnica iz Siska, dana 24. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od 05. lipnja 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz Siska, poslovni broj Ovrv-631/2016 od 03. lipnja 2016.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 05. lipnja 2025. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz Siska, poslovni broj Ovrv-631/2016 od 03. lipnja 2016.

III. Ukida se zaključak Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-428/2025-4 od 05. lipnja 2025.

Z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz Siska, poslovni broj Ovrv-631/2016 od 03. lipnja 2016. iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 05. lipnja 2025. podnio ovom sudu podnesak nazvan žalba s prijedlogom za proglašenje izravne naplate nedopuštenom odnosno proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate potraživanja iz ovršne isprave - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz [adresa], poslovni broj Ovrv-631/2016 od 03. lipnja 2016.

2. U prijedlogu navodi da je ovrhovoditelj 07. travnja 2025. pred Finom Zagreb podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine protiv ovršenika na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz [adresa], poslovni broj Ovrv- 631/2016 od 03. lipnja 2016., da žalbu podnosi zbog razloga iz čl. 50. st. 1.toč. 9. i 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ-a), jer je tražbina ovrhovoditelja neosnovana, a da tu činjenicu ovršenik nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava jer joj rješenje o ovrsi nikada nije uručeno, da nije imala saznanja o tražbini ovrhovoditelja, niti je bila u bilo kakvom poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, slijedom čega predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim.

3. Podneskom od 05. lipnja 2025. s prijedlogom za odgodu ovršenik navodi da je iz rješenja o ovrsi Ovrv-631/16 od 03. lipnja 2016. razvidno da joj je isto dostavljano na adresu na kojoj nije živjela i na koje nije mogla uložiti pravni lijek, da ovrhovoditelj nema tražbinu iz ovršne isprave prema njoj, niti je ovršenik bila u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem i koristila njegove usluge, ističe da bi eventualna tražbina s osnova naplate kamata zastarjela, i ne samo dospjele kamate već i samo pravo na kamate, te da joj je zaplijenjen značajno viši iznos od navodne glavnice koje navodno duguje ovrhovoditelju. Ovršenica predlaže da sud, sukladno članku 65. stavak 1. OZ-a i Zaključku usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu odgodi po službenoj dužnosti - do donošenja parnične odluke o dopuštenosti ovrhe, te da naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, jer bi u suprotnom ovršenik trpio teško nadoknadivu štetu, bila bi ugrožena njegova egzistencija, dok za ovrhovoditelja šteta ne bi nastala, jer bi u slučaju neuspjeha u sporu ovome bila isplaćena sva zaplijenjena sredstva.

4. Prijedlozi ovršenika od 05. lipnja 2025. dostavljeni su ovrhovoditelju na očitovanje.

5. Zaključkom od 05. lipnja 2025. sud je, zbog kratkoće roka za očitovanje, naložio Fini da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, koja ovrha se vodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 07. travnja 2025. godine, temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz [adresa] broj Ovrv-631/2016 od 03. lipnja 2016., do donošenja odluke o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

6. Podneskom i žalbom od 09. lipnja 2025. ovrhovoditelj navodi da je sud „zaključkom“ od 05. lipnja 2025. meritorno odlučio o ovršenikovu prijedlogu za odgodu ovrhe, na način da je odgodio izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do donošenja odluke o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dakle, da je isti prijedlog prihvatio, te ovrhovoditelj smatra kako sukladno čl. 18. Ustava Republike Hrvatske, čl. 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 11. st. 1. OZ-a ima pravo na pravni lijek protiv odluke suda, slijedom čega podnosi žalbu protiv oduke suda (zaključka) od 05. lipnja 2025. kojim sud odgađa izvansudsku ovrhu koja se provodi temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz [adresa], posl. br. Ovrv-631/16 od 03. lipnja 2016. godine, a kojom se odlukom nalaže Financijskoj agenciji da odgodi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja do donošenja odluke o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Ističe da ovrhovoditelj pravovremeno podnosi žalbu pobijajući gore navedenu odluku u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je sud pobijanom odlukom, kao što je navedeno, meritorno odlučio o prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenika, a ovrhovoditelj, na takvu odluku po zakonu ima pravo žalbe, pri čemu nije odlučno da li je naslov tu odluku naslovio kao zaključak ili rješenje. Predlaže da sud ukine predmetni zaključak, a podredno da žalbu dostavi drugostupanjsko sudu.

7. Podneskom od 09. lipnja 2025. ovrhovoditelj se očitovao na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U podnesku navodi da se protiv ovršenika ne vodi postupak izravne naplate reguliran čl. 209. i 210. OZ-a već postupak izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, a koji je reguliran čl. 284 OZ-a, da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije reguliran kao pravni lijek u slučaju provođenja izvansudske ovrhe, već isključivo kao način zaštite ovršenikovih prava ako se radi o izravnoj naplati na temelju neke od isprava iz čl. 209. OZ-a, te kako se ne radi o postupku izravne naplate, već o izvansudskoj ovrsi na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, predlaže se odbaciti prijedlog ovršenika kao nedopušten.

Nadalje, ističe da je javni bilježnik Ivica Kraljičković iz [adresa] 03. lipnja 2016. donio je rješenje ovrsi poslovni br. Ovrv-631/16, a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno s danom 10. rujna 2016., a da ovršenik uz svoj prijedlog nije priložio niti jedan dokaz tvrdnji kako dostava javnobilježničkog rješenja o ovrsi nije uredno izvršena, a na istom je teret dokazivanja (čl. 230. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Ovrhovoditelj dalje navodi kako je predmetno rješenje o ovrsi prvi put dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji (dalje: Fina) 28. rujna 2016. godine, što je vidljivo iz prijamnog pečata Fina-e otisnutog u gornjem desnom kutu prve stranice predmetnog rješenja o ovrsi, a čiju je presliku u spis dostavio ovršenik, da je rješenje zatim bilo zavedeno u redoslijed naplate sve do ispunjenja zakonskih uvjeta propisanih u članku 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, da po predmetnom rješenju u prvom postupku izvansudske ovrhe nije bilo naplate, pa je isto „isknjiženo“ protekom roka od tri godine od dana dostave rješenja na provedbu, dakle da je isto „isknjiženo“ iz Očevidnika u mjesecu rujnu 2019. godine, a da ovršenica nije dobrovoljno podmirila predmetnu tražbinu. Ističe da je rješenje o ovrsi bilo zavedeno u redoslijed naplate, odnosno da je ovršeniku račun bio „blokiran“ po predmetnoj osnovi tri godine, te da je stoga u potpunosti životno neuvjerljivo kako bi mu navedena činjenica, blokada računa po predmetnoj osnovi u razdoblju od tri godine, mogla ostati nepoznata.

Nadalje u odnosu na prigovor zastare ovrhovoditelj isti osporava u cijelosti, ističe kako je nesporno da su u radnjama ovrhovoditelja, više puta prekinuti tijekovi zastarnih rokova, te da potraživanje ovrhovoditelja nije zastarjelo, da je prvi postupak prisilne naplate kod Fina-e pokrenut još 28. rujna 2016., da je zastarni rok od 10 godina ponovno počeo teći u mjesecu rujnu 2019. Predlaže prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbaciti kao nedopušten, odnosno, podredno, odbiti kao neosnovan.

8. Prijedlog ovršenika od 05. lipnja 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nije dopušten.

9. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

10. Člankom 209. st. 1. OZ-a propisano je ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

11. Slijedom navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

12. S obzirom na navode ovršenika sadržane u podnesku od 05. lipnja 2025. nazvanim žalba s prijedlogom za proglašenje izravne naplate nedopuštenom, kao i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, posebno zahtjev za naplatu podnesen Fini 07. travnja 2025., sud je utvrdio da je ovrhovoditelj sukladno odredbi čl. 284. st. 1. Oz- a Fini dostavio na provedbu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz [adresa] poslovni broj Ovrv-631/2016 od 03. lipnja 2016., a kojim rješenjem o ovrsi je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

13. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o postupku izravne naplate predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a, stoga ovršenik ne može koristiti pravna sredstva zaštite u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a.

14. Slijedom navedenog, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim nije dopušten, obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate, pa stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

15. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

16. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o izvansudskoj ovrsi iz čl. 284. OZ-a, sud je podnesak ovršenika nazvan žalba ovršenika s prijedlogom za proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 05.06.2025. cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a. U svom podnesku (kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a) ovršenik navodi da je tražbina ovrhovoditelja neosnovana, da nije imao saznanja o tražbini ovrhovoditelja, niti je bio u ikakvom poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, osporava provedbu ovrhe iz žalbenog razloga propisanog u čl.50. st.1.toč. 9. i 11. OZ-a.

17. Dakle, protiv gore navedenog rješenja o ovrsi ovršenik sukladno odredbi čl. 284. st. 5. OZ-a podnosi žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a.

18. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

19. Obzirom da je ovrhovoditelj osporio u cijelosti sve navode žalbe, a ovršenik nije dokazao osnovanost svojih navoda javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, sud je temeljem članka 52. stavak 3. OZ-a 1. ovršenika uputio u parnicu kako je odlučeno u izreci ovog zaključka.

20. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe zatraži od suda da odgodi ovrhu.

21. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

22. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

23. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

24. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio žalbu nakon proteka roka propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

25. Međutim, uvidom u prijedlog za odgodu od 05. lipnja 2025. razvidno je da ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer prisilna naplata tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, koje temeljem zakona predstavlja ovršnu ispravu redovno podrazumijeva umanjenje imovine dužnika, ovdje ovršenika, te samo navođenje otegnutih okolnosti odnosno ugrožene egzistencije na strani ovršenika ne može se samo po sebi smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom.

26. U odnosu na pozivanje na Zaključak sa sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. ističe se da na istom nije usvojen zaključak o odgodi ovrhe po službenoj dužnosti.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkom II. izreke ovog rješenja.

28. Nadalje, s obzirom je sud gornjim rješenjem i zaključkom odlučio o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te o prijedlogu za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava, valjalo je ukinuti zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-428/2025-4 od 05. lipnja 2025 i odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

29. Budući je ovršenik tek upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe, to će se u parničnom postupku gdje će se odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučiti i o trošku ovog postupka.

U Sisku, 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Edita Jelčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja.

Dna:

1. Ovrhovoditelju po punom.

2. Ovršeniku po punom.

3. Fina Sisak – odmah i putem faxa