Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-5941/2019-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22, Podružnica Split, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, na ročištu za objavu presude 24. srpnja 2025

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 79.478,76 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. studenog 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve u korist Državnog proračuna RH, na broj žiro računa [broj bankovnog računa], model, HR26, pozivom na broj 5908-19-19-03145230519."

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. studenog 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 79.478,76 kuna sa zateznim kamatama, kojeg traži s osnove naknade štete. U tužbi se navodi da je rješenjem tužitelja broj 201132 od 3. svibnja 2011. osiguraniku tužitelja LŽ priznato pravo na invalidsku mirovinu od 18. veljače 2011., zbog gubitka opće sposobnosti za rad čiji je uzrok ozljeda izvan rada nastala u prometnoj nesreći, a koju je prouzročio osiguranik tuženika. Nadalje se u tužbi navodi, da isplatom invalidske mirovine tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 1. studenog 2016. do 31. ožujka 2019. u iznosu od 79.478,76 kuna, a da je za prethodna razdoblja odlukom naloženo tuženiku isplatiti štetu. Konačno, tužitelj navodi da osnova odgovornosti za štetu proizlazi iz članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, a visina štete da se određuje sukladno članku 161. tog zakona.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi, istaknuo je da bi osiguranik HZMO-a LŽ bio rođen **.**.1950., slijedom čega bi po redovnom tijeku stvari ostvario pravo na starosnu mirovinu jer mu je u utuženom razdoblju dob bila 66 godina. Slijedom navedenoga da je neophodno utvrditi razliku između visine starosne mirovine koju bi osiguranik HZMO-a ostvario po redovnom tijeku stvari i visine obiteljske mirovine koja se isplaćuje po predmetnom rješenju HZMO-a u utuženom razdoblju. Također, istaknuo je kako se u konkretnom predmetu imaju primijeniti odredbe koje su važile u trenutku nastanka štetnog događaja i to čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu Klasa: UP/I-141-02/11-01/03145230519 Urbroj:

341-18-05/1-3-11.004161 od 3. svibnja 2011., presude Općinskog suda u Omišu poslovni broj K-54/07, odštetnog zahtjeva, obračun isplata na teret tužitelja od 01. studenog 2016. do 31. ožujka 2019., te je izvršen pregled spisa Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-607/2022 (stari broj P-548/2019).

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa štete koju je tužitelj, kako u tužbi navodi, pretrpio zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja LŽ u vremenskom razdoblju od 1. studenog 2016. do 31. ožujka 2019. u iznosu od 79.478,76 kuna, zajedno sa zateznim kamatama.

5. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je osiguranik tužitelja LŽ zadobio ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 9. prosinca 2006., kao ni to da je prometnu nesreću skrivio vozač automobila koje je na dan predmetnog događaja bilo osigurano kod tuženika važećom Policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Jednako tako nije sporno da je uslijed gore navedenog, LŽ od 18. veljače 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka opće radne sposobnosti te da su se stranke u prijašnjim postupcima sporazumile kako postoji doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju u omjeru od 20%.

6. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi visinu stvarne štete koja bi tužitelju nastala uslijed predmetnih isplata, a jednako tako među strankama je sporna i primjena mjerodavnog prava

7. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu Područna služba u Splitu Klasa: UP/I-141-02/11-01/03145230519 Urbroj: 341- 18-05/1-3-11.004161 od 3. svibnja 2011., utvrđeno je da je osiguraniku LŽ tim rješenjem priznato pravo na invalidsku mirovinu od 18. veljače 2011., a zbog opće nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede izvan rada.

9. Čitanjem obračuna isplata na teret tužitelja od 1. studenog 2016. do 31. ožujka 2019. utvrđeno je kako je za korisnika LŽ u utuženom razdoblju izvršena isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 99.348,46 kuna.

10. Čitanjem spisa Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-607/2022 (stari broj P- 548/2019) sud je utvrdio kako se isti vodio povodom tužbe ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika iz iste činjenične osnove, ali za drugo razdoblje. Nadalje, utvrđeno je kako je u tom postupku donesena presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, a koja je ukinuta presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. U ponovljenom postupku sud je proveo vještačenje kojim nije utvrđena visina razlike između invalidske mirovine utvrđena rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te je odbio tužbeni zahtjev. Navedena presuda je i potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-1485/2024.

11. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Tužitelj se potražujući naknadu štete poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/19, 84/21, 119/22; dalje: ZMO.)

12.1. Naime, odredbom čl. 161. ZMO-a je, između ostalog, propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

13. U konkretnom postupku, sporna je primjena mjerodavnog prava, odnosno glede postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja radi isplate invalidske mirovine, zbog gubitka radne sposobnosti, je li se primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 153/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/19, 84/21, 119/22; dalje: ZOM) na koje se poziva tužitelj ili se primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 64/15, 108/17 dalje: ZOOP), a na čiju primjenu se poziva tuženik.

14. O ovom pitanju je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravna shvaćanja u nizu odluka pa tako i u odluci Revx-388/2018 od 25.kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022.

14.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

15. Odlučujući o spornom pitanju primjene mjerodavnog prava treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-o, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan Ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP.

16. Tuženik kao osiguratelj vozila štetnika se nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om.

17. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjerosti naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

18. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih utuženih isplata, propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

19. Dakle, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

20. Sukladno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-184/2022-2 od 23. ožujka 2022. obveza društva za osiguranje za naknadu štete, sukladno odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP-a, postoji samo u slučaju kada postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

21. Prihvatljive su tvrdnje tuženika u ovom postupku da bi po redovnom tijeku stvari, da u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik nije uslijedila invalidnost osiguranika tužitelja, osiguranik nastavio raditi i ostvario starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZMO tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnoj situaciji tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do ozljeđivanja svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale.

22. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do ozljeđivanja osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

23. Slijedom navedenog kako tužitelju pripada naknada stvarne štete u visini kako to propisuje odredba čl. 27. ZOOP, a u tom pravcu tužitelj nije predložio financijsko- knjigovodstveno vještačenje da bi se utvrdila visina štete po čl. 27. ZOOP (razmjerni iznos mirovine), to tužitelj nije dokazao visinu, a istu (razmjerni iznos mirovine) nije moguće utvrditi temeljem stanja i podataka u spisu, pa je iz tog razloga tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 24. srpnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku,

- u spis