Poslovni broj: Pn-2251/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Domagoja Rukavinu, odvjetnika, i punomoćnice tuženika CU, Su-987/24, 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.633,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.320,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 30,00 EUR od 15. rujna 2022. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. listopada 2022. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. studenog 2022. pa do isplate, na iznos od 960,00 EUR od 15. studenog 2022. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. prosinca 2022. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. siječnja 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. veljače 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. ožujka 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. travnja 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. svibnja 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. lipnja 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. srpnja 2023. pa do isplate te na iznos od 30,00 EUR od 15. kolovoza 2023. pa do isplate, kao i zahtjev za plaćanje rente za tuđu pomoć za razdoblje od 1. rujna 2022. pa ubuduće u iznosu od po 30,00 EUR mjesečno.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.825,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. rujna 2023. navodi da je 10. lipnja 2022. u Zagrebu, na pješačkom prijelazu sa sjeverne strane Jadranskog mosta, zapeo za oštećenje na kolniku i pao. Tužitelj ističe da se isti dan javio na hitnu u KBC Rebro, gdje da mu je ustanovljen prijelom nadlaktične kosti, a nakon toga je morao biti podvrgnut i operaciji. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik u mirnom postupku utvrdio suodgovornost tužitelja za štetni događaj u omjeru od 30%, što tužitelj ne prihvaća. Smatra da mu pripada pravo na naknadu neimovinske te s osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sveukupno u iznosu od 10.900,00 EUR. Zbog štetnog događaja tužitelj smatra da mu je potrebna trajna tuđa pomoć i njega počevši od 1. rujna 2022. te od tuženika potražuje iznos od 30,00 EUR mjesečno na ime rente za tuđu pomoć i njegu, dok zatezne kamate na pojedini iznos rente potražuje 15-og u mjesecu za tekući mjesec. Tužitelj ističe da je svakodnevno obavljao kućanske poslove poput cijepanja i slaganja drva, obrezivanja stabala, brige oko domaćih životinja koje poslove nakon štetnog događaja da više ne može obavljati. Navodi da mu je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtjeva od 15. studenog 2022. u mirnom postupku isplatio nesporni iznos naknade štete od 6.307,00 EUR te uzimajući u obzir navedenu isplatu, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade za neimovinsku štete te s osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kao i na ime rente za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 4.953,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 30,00 EUR od 15. rujna 2022. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. listopada 2022. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. studenog 2022. pa do isplate, na iznos od 4.593,00 EUR od 15. studenog 2022. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. prosinca 2022. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. siječnja 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. veljače 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. ožujka 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. travnja 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. svibnja 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. lipnja 2023. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR od 15. srpnja 2023. pa do isplate te na iznos od 30,00 EUR od 15. kolovoza 2023. pa do isplate, a od 1. rujna 2022. plaćati mu mjesečnu rentu od 30,00 EUR s zateznim kamatama tekućim na pojedini iznos rente od 15-og u mjesecu za tekući mjesec, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, ali ističe prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, jer da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelj pao dok je trčao na tramvaj pa da se može zaključiti da se nije kretao s dovoljnom pažnjom jer da bi inače uočio navedeno oštećenje na vrijeme. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu. Navodi da je na temelju odštetnog zahtjeva u mirnom postupku tužitelju isplatio nesporni iznos naknade cjelokupne štete ukupnom iznosu od 6.307,00 EUR uplatom izvršenom 14. travnja 2023. te smatra da je navedenom isplatom tužitelj u cijelosti obeštećen za predmetnu štetu. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka osporava navode tuženika suprotne njegovima. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, u podnesku od 21. listopada 2024. (listovi 71-72 spisa), s obzirom na rezultate provedenog vještačenja tužitelj smatra da mu s osnove neimovinske štete pripada pravo na novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 9.100,00 EUR i (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu pripada pravo na novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 840,00 EUR, umanjeno za nesporni iznos naknade koji joj je tuženik isplatio prethodno pokretanju predmetne parnice u iznosu od 6.307,00 EUR, slijedom čega u istom podnesku specificira tužbeni zahtjev, na način da s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade od ukupno 3.633,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2024. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

4. Po primitku podneska tužitelja od 21. listopada 2024., kojeg je tuženik zaprimio 24. listopada 2024. te se tuženik u podnesku od 7. studenog 2024. protivi smanjenju tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

5. U odnosu na podnesak tužitelja od 21. listopada 2024. kojim je tužbeni zahtjev (u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi) smanjen za iznos od 1.320,00 EUR, valja istaknuti da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe iz čl. 193. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23, dalje: ZPP) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika (navedeno pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., Su IV-16/2021-8). Imajući u vidu da je obavijest o djelomičnom povlačenju tužbe (podnesak) od 21. listopada 2024. tuženik zaprimio 24. listopada 2024., kao i da se tuženik pravovremeno podneskom od 7. studenog 2024. usprotivio takovom djelomičnom povlačenju tužbe, to navedena parnična radnja tužitelja nije proizvela pravni učinak (djelomičnog povlačenja) te je predmet spora (ostao) u tužbi utuženi ukupni novčani iznos od 4.953,00 EUR.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u fotografije (listovi 5-9 spisa), izjavu (list 10), presliku osobne iskaznice (listovi 11-12 spisa), Odgovor na Vaš prigovor od 12. travnja 2023. (listovi 13-15 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 17-35 i 51-57 spisa), fotografije (listovi 36-37 spisa), odštetni zahtjev od 9. studenog 2022. s potvrdom o primitku (listovi 38-39 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I 141- 06/23-01/03487918314, Urbroj: 341-25-05/3-23-34734 od 3. srpnja 2023. (listovi 40- 41 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu kirurgije mr.sci.dr. ZU (listovi 62-63 i 70 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika za naknadu neimovinske i imovinske štete koja je tužitelju nastala uslijed ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi, u kojoj je tužitelj sudjelovao kao pješak preko pješačkog prijelaza sa sjeverne strane Jadranskog mosta zbog oštećenja na kolniku, koji je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika.

9. Nadalje, nije sporno da je tužitelju u svezi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i da mu je za vrijeme liječenja zadobivenih ozljeda (nakon otpusta iz bolnice) bila potrebna tuđa pomoć, koju su mu pružali ukućani.

10. Također, među strankama nije sporno da je u mirnom postupku, povodom tužiteljevog odštetnog zahtjeva od 9. studenog 2022. (list 38 spisa), tuženik prethodno pokretanju predmetne parnice tužitelju s osnove neimovinske štete isplatio nesporni iznos naknade od 6.132,00 EUR te se osnove (nenovčane) imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći isplatio nesporni iznos naknade od 175,00 EUR, odnosno sveukupno iznos od 6.307,00 EUR.

11. Među strankama je sporno postoji li suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja te pripada li tužitelju pored isplaćenog iznosa pravo na isplatu daljnjih iznosa naknada s osnove neimovinske štete i (nenovčane) imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći (u razdoblju do završetka liječenja), kao i visina tužbenih zahtjeva s navedenih osnova. Također je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva za naknadu (nenovčane) imovinske štete s naslova mjesečne rente za tuđu pomoć, pri čemu je prvenstveno sporno postoji li kod tužitelja nakon završenog liječenja (odnosno od 26. srpnja 2024. pa ubuduće) trajna potreba za tuđom pomoći koja je u uzročnoj vezi s ozljeđivanjem tužitelja u predmetnom štetnom događaju.

12. U iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu 9. lipnja 2025. tužitelj u bitnome navodi da je 10. lipnja 2022. negdje oko 10 sati ujutro izašao iz autobusa na Savskom mostu te prelazio pješački prijelaz kako bi presjeo na tramvaj broj 7 ili 14, a da je prilikom prelaska pješačkog prijelaza zapeo za neku "ogrebotinu" na zebri te pao. Opisuje kako je tom prilikom bila gužva i s lijeve i s desne strane, a da su mu prolaznici pomogli ustati. Na poseban upit punomoćnika tužitelja kojom brzinom se kretao po pješačkom prijelazu, odgovara kako se požurio da bi se maknuo s ceste, ali da nije trčao, jer zbog svog zdravstvenog stanja nije niti u mogućnosti trčati budući da ima problema s kralježnicom. Na poseban upit punomoćnika tuženika zašto je prilikom pregleda u KBC Zagreb na dan štetnog događaja (list 17 spisa) naveo kako je trčao na tramvaj, tužitelj osporava da bi isto naveo.

13. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. Kako tuženik nije predlagao druge dokaze niti na drugi način dokazao postojanje suodgovornosti tužitelja, sud je utvrdio da ne postoji suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja.

14. S obzirom da je među strankama tijekom postupka bilo sporno pripada li tužitelju pored isplaćene nesporne naknade pravo na isplatu daljnjeg iznosa naknade s osnove pretrpljene neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, to je radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi osnove i visine tužbenih zahtjeva tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu kirurgije mr.sci.dr. ZU, iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja (listovi 62-63 i 70 spisa) u bitnom proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju od 10. lipnja 2022. zadobio višeiverni prijelom lijeve nadlaktične kosti. Temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, podatke iz osobnog zdravstvenog kartona i pregleda tužitelja, vještak nalazi da su kod tužitelja u štetnom događaju zaostale trajne posljedice, smanjenje životne aktivnosti od 20% zbog ugradnje endoproteze ramena. Tužitelj je pretrpio fizičke boli jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta od 14 dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni 10 tjedana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Nadalje, vještak je mišljenja da je tužitelj pretrpio tzv. primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah, i to jakog intenziteta je trajao 4 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 6 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 45 dana kumulativno bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja, kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 4 mjeseca (u periodu nakon otpusta s bolničkog liječenja te tijekom čitavog perioda komplikacije cijeljenja rane), a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova i drugih svakodnevnih životnih aktivnosti. Uvažavajući sve tegobe uslijed tužiteljeve osnovne bolesti (problemi s kralježnicom i epilepsije) zbog čega je teško i nesigurno pokretan te zbog toga ovisan o pomoći druge osobe, vještak zaključuje kako trajna pomoć zbog ograničenja pokretljivosti lijevog ramena u ovom trenutku tužitelju nije potrebna. Kod tužitelja je zaostalo i naruženje srednjeg stupnja koje je povremeno uočljivo trećima.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka kirurga mr.sci.dr. ZU, budući je vještvo dano na temelju cjelokupne u spisu priložene medicinske dokumentacije, podataka u osobnom zdravstvenom kartonu i pregleda tužitelja, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, a da niti tužitelj niti tuženik nisu stavili prigovor.

16. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja te na temelju rezultata provedenog postupka ovaj sud nalazi pouzdano utvrđenim da je tužitelj u svezi u štetnom događaju zadobivenih tjelesnih ozljeda pretrpio bolove i strah, da su u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju i nakon provedenog liječenja kod tužitelja zaostale prethodno opisane trajne posljedice zbog kojih mu je smanjena životna aktivnost u ukupnom omjeru od 20% te da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je povremeno uočljivo trećima, zbog čega trpi duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i duševne bolove zbog naruženja pa da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO)), a prema ocjeni ovog suda utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju za nastalu neimovinsku štetu.

17. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, prirodu zadobivene ozljede, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio tužitelj te imajući u vidu tijek i liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja, vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i prirodu te način manifestiranja trajnih posljedica koje su kod tužitelja zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju i utvrđeni ukupni omjer smanjenja životne aktivnosti od 20%, životnu dob tužitelja i njegovo zanimanje (rođen 1978., pomoćni kuhar) te prirodu i stupanj zaostalog naruženja, primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, sud je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 9.100,00 EUR.

18. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega (za vrijeme liječenja kod kuće) od druge osobe po 2 sata dnevno kroz 4 mjeseca (ukupno 240 sati). Budući da među strankama nije bilo sporno da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, visinu naknade, uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužitelj živi po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 3,50 EUR, sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, dakle tužitelj za potrebnih 240 sati tuđe pomoći novčana naknada utvrđena je novčana naknada u iznosu od 840,00 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO-a).

19. Slijedom navedenog utvrđena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 9.100,00 EUR i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 840,00 EUR.

20. Budući nije sporno da je tuženik prethodno pokretanju predmetne parnice tužitelju s navedenih osnova isplatio nesporni iznos naknade od ukupno 6.307,00 EUR, to je tužitelju dosuđen daljnji iznos naknade od ukupno 3.633,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 960,00 EUR odbijen kao neosnovan.

21. Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Jednako tako, sud smatra da i kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta. (navedeno stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.).

22. Nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete od 9. studenog 2022. (listovi 38-39 spisa), ali valja napomenuti da je liječenje tužitelja završeno 26. srpnja 2024. (što nije sporno među strankama, a i navedeno je u svom nalazi i mišljenju naveo vještak), to se ima uzeti da je tada šteta i dospjela, jer je tuženik u tom trenutku mogao i morao procijeniti samu štetu i njen obujam, obzirom da je tada raspolagao sa svim relevantnim podacima, kao i sa stručnim i kvalificiranim službama.

23. S obzirom da je tuženik povodom tog zahtjeva isplatio tužitelju nesporni iznos naknade neimovinske i imovinske štete za izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu od 6.307,00 EUR (čime neimovinska i imovinska šteta tužitelju nije u cijelosti naknađena), to tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od završetka liječenja, kako u dijelu koji se odnosi na naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu tako i u odnosu na naknadu za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, slijedom čega su tužitelju na dosuđeni iznos naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete zakonske zatezne kamate priznate počevši od 26. srpnja 2024. pa do isplate.

24. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 29. prosinca 2023. temelji se na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/2022. i 155/23.).

25. Imajući u vidu da su trajanje i opseg tuđe pomoći koja je tužitelju bila potrebna u svezi liječenja ozljeda zadobivenih u štetnom događaju utvrđeni na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka kirurga, na temelju kojeg je utvrđeno i da posljedice ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju nisu uzrokovale kod tužitelja trajnu potrebu za tuđom pomoći, to je neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć za isplatu iznosa od 360,00 EUR, kao i zahtjev kojim tužitelj predlaže naložiti tuženiku da joj počevši od 1. rujna 2022. pa ubuduće plaća rentu s osnove tuđe pomoći u iznosu od po 30,00 EUR mjesečno zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

26. Slijedom svih prethodno navedenih razloga presuđeno je kao pod točkama

I/ i II/ izreke ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

28. Imajući u vidu da su predmet spora bili zahtjevi koji se temelje na dvije pravne i činjenične osnove, prema stajalištu ovog suda tužitelj je 100% uspio u osnovi i u visini 73,35%, odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 86,68% (173,35/2).

29. Tužitelju su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, prema Tbr. 28- 100 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 – 100 bodova, za sastav 2 podneska (od 21. studenog 2023. i 21. listopada 2024.), prema Tbr. 8/1-po 100 bodova, za sastav 2 podneska (od 5. travnja 2023. i 26. rujna 2024.), prema Tbr. 8/3-po 25 bodova te za zastupanje na 3 ročišta (27. ožujka 2024., 13. ožujka 2025. i 9. lipnja 2025.), prema Tbr. 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 750 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) iznosi 1.875,00 EUR. Stoga je tužitelju, sukladno omjeru uspjeha u sporu od 86,68%, dosuđen iznos od 1.625,25 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu (što uključuje naknadu vještaku za izradu pisanog nalaza i mišljenja) u iznosu od 200,00 EUR, koji je tužitelju priznat u cijelosti budući je bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 1.825,25 EUR (toč. III/ izreke).

30. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Marangunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku