REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1822/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice ČKH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Pavlic, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Upravne škole Zagreb, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 30, OIB: 19629838079, kojeg zastupa ČK, tajnik škole, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Upravnoj školi Zagreb da tužiteljici ČKH isplati iznos od 2.882,16 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 43,67 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- 44,98 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- 44,98 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- 44,98 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- 44,98 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

- 44,98 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- 44,98 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- 45,17 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- 45,17 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- 46,08 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

- 46,08 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 47,47 EUR od 16. siječnja.2020. do isplate,

- 48,42 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 48,42 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 48,42 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 48,42 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 48,42 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 48,88 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 48,88 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 49,09 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

- 49,09 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- 49,09 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

- 49,09 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 49,09 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

- 52,11 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,

- 52,11 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

- 52,11 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,

- 52,11 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,

- 52,11 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate,

- 52,11 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

- 52,11 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 52,34 EUR od 16. rujna 2021. do isplate,

- 52,34 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,

- 52,34 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,

- 52,34 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,

- 52,34 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate,

- 50,84 EUR od 16. veljače 2022. do isplate,

- 50,77 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate,

- 52,34 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,

- 52,34 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

- 54,67 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate,

- 54,90 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

- 54,51 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- 54,90 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

- 54,90 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

- 58,19 EUR od 16. studenog 2022. do isplate,

- 58,19 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 58,19 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 58,19 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,

- 58,19 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 58,19 EUR od 16. travnja 2023. do isplate,

- 59,36 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 59,36 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 59,61 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate,

- 59,61 EUR od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- 59,61 EUR od 16. rujna 2023. do isplate,

prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 24. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica tuženika te joj pripada plaća sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i podzakonskim aktima donesenim u skladu sa zakonom, kao i dodaci na plaću prema važećem Kolektivnom ugovoru. Tuženik pri obračunu plaće ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama te time isplaćuje tužiteljici manju plaću nego što joj prema navedenom Kolektivnom ugovoru pripada. Tuženik tužiteljici pri obračunu plaće ne isplaćuje uvećanje za 4% sukladno čl. 24 st. 4 Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" br. 51/2018, 60/2022 –dalje: KU) koja glasi: „Ako nastavnik ne koristi pravo na umanjenje iz stavka 1. ovog članka, isti ostvaruje pravo na uvećanje osnovne plaće za 4%”. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, i to iz navedene odredbe čl. 24. st. 4 KU. Za navedeni rad tužiteljici sukladno odredbama Zakona o radu pripada plaća koju je sprema članku 90. Zakon o radu("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) tuženik kao poslodavac dužan obračunati i isplatiti u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Tužiteljica kao profesor stručnih predmeta ne koristi pravo na umanjenje ukupnih tjednih radnih obveza utvrđenih Pravilnikom o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi ("Narodne novine" br. 94/2010) te joj je time tuženik kao poslodavac dužan uvećati plaću za 4%, a sukladno odredbi čl. 24. st.4. KU. Da tužiteljica ne koristi umanjenje ukupnih tjednih radnih obveza vidljivo je iz:

Odluke o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika za školsku godinu 2018./2019. od 21. rujna 2018., Odluke o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika za školsku godinu 2019./2020. od 12. rujna 2019., Odluke o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika za školsku godinu 2020./2021. od 12. rujna 2020., Odluke o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika za školsku godinu 2021./2022. od 17. rujna 2021., Odluke o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika za školsku godinu 2022./202.3 od 29. rujna 2022. Za napomenuti je kako je tužiteljica u školskoj godini 2019./2020. ostvarila 30 godina radnog staža te joj je samim time tuženik bio dužan omogućiti pravo na uvećanje osnovice plaće za 4%. Tužiteljica se obraćala tuženiku zamolbama, no tuženik je tužiteljici dostavio odgovor kako zbog različitih stavova članova Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora zajedničke komisije nije usuglasila tumačenja članka 24. KU po postavljenom zahtjevu za tumačenje, te i dalje zanemarivao isplatu ugovorenog uvećanja plaće koje je tužiteljici Kolektivnim ugovorom zajamčeno. Naime, tuženik tužiteljici uporno ne priznaje poljoprivredni staž koji je tužiteljica ostvarila s osnove osiguranja člana poljoprivrednog kućanstva od 1. siječnja 1982. godine do 18. rujna 1986., te je tužiteljica ishodila potvrdu nadležnog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz koje je razvidno da su za sve navedene godine staža tužiteljici uplaćivani doprinosi. S obzirom na to da tužiteljica nema stručnog znanja i vještina za primjenu Kolektivnog ugovora o načinu obračunavanja uvećanja koji se treba obračunati na plaću tužiteljici prema KU, tužiteljica ne može utvrditi točan bruto iznos razlike između isplaćene plaće i plaće koju bi tužiteljica trebala primati na temelju KU. Tužiteljica predlaže da sud, ekonomičnosti postupka radi, pozove tuženika na dostavu točnog obračuna razlike isplaćene i pripadajuće plaće u bruto iznosu. Ujedno tužiteljica predlaže na navedenu okolnost provesti dokaz financijskim vještačenjem. Tužiteljica opreza radi ističe kako će sukladno dostavljenom financijskom vještačenju specificirati tužbeni zahtjev.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 4. ožujka 2025. tužiteljica predlaže naložiti tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 2.882,16 EUR s kamatama od 16-og u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je među strankama nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu. U odnosu na navode iz tužbe, tuženik se očituje kako nije sporno da tužiteljici nije isplaćivano uvećanje osnovne plaće za 4% iz razloga što tužiteljica nije stekla uvjete iz članka 24. KU. Na zahtjev tužiteljice Upravna škola Zagreb (u daljnjem tekstu: Škola) zatražila je 23. listopada 2019. od resornog Ministarstva znanosti i obrazovanja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) isplatu uvećanja plaće za 4% prema članku 24. KU. Navedeno potraživanje škole odnosilo se na mjesec rujan 2019. budući da je tužiteljica donijela potvrde o poljoprivrednom stažu naknadno nakon obračuna plaće. Ministarstvo je odbilo navedeni zahtjev škole sa usmenim tumačenjem da se poljoprivredni staž ne može računati kao vrijeme provedeno na radu u smislu članka 24. KU. Ministarstvo je i nadalje zabranilo isplatu uvećanje plaće za tužiteljicu te je uputilo školu da zatraži tumačenje članka 24. KU od Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora. O naprijed navedenom kao dokaz dostavlja presliku dopisa škole sa prilozima upućene Ministarstvu 23. listopada 2019. Stoga je Škola 31. siječnja 2020. uputila obrazloženi zahtjev za tumačenje članka 24. KU po osnovi isplate poljoprivrednog staža Zajedničkoj komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora. Škola je posebno istaknula da je stav Ministarstva da se poljoprivredni staž ne računa u vrijeme provedeno na radu u smislu primjene članka 24. KU. O navedenom kao dokaz dostavlja presliku zahtjeva za tumačenje sa prilozima od 31. siječnja 2020. Potom slijedi odluka Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora od 28. veljače 2020. koja je dostavljena školi 20. travnja 2020. po navedenom i obrazloženom zahtjevu za tumačenje. Zajednička komisija tumačenjem broj 111/20 izdala je tumačenje da zbog različitih stavova Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora zajednička komisija nije usuglasila tumačenje članka 24. KU po postavljenom zahtjevu za tumačenje. Kao dokaz dostavlja navedenu odluku i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje KU broj 111/20 dostavljeno školi 20. travnja 2020. Potom je tužiteljica zatražila od škole kao tuženika zahtjev za očitovanjem 20. listopada 2020. Na navedeni zahtjev tužiteljice škola je odgovorila 21. listopada 2020. u kojem je škola detaljno obrazložila sve dosadašnje navode iz odgovora na tužbu i obrazložila što je škola do tada poduzela kako bi školi bilo omogućeno da tužiteljici isplaćuje poljoprivredni staž koji je i dalje Ministarstvu bio sporan. Tužiteljici je pojašnjeno da Zajednička komisija postupa prema svom Poslovniku o radu Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora od 4. srpnja 2018. u kojem se navodi u članku 6. da, ukoliko se Komisija ne može složiti oko pojedinih tumačenja Kolektivnog ugovora, povjeriti će tumačenje neovisnom stručnjaku za područje koje je predmet tumačenja. Članovi Komisije će se sporazumjeti o izboru neovisnog stručnjaka i određivanja roka u kojem se tumačenje treba donijeti. Zajednička komisija dužna je prihvatiti tumačenje neovisnog stručnjaka kao svoje tumačenje. Kao dokaz o navedenom tuženik dostavlja odgovor na zahtjev tužiteljice za očitovanjem od 21. listopada 2020. Dana 29. prosinca 2021. škola je uputila požurnicu za postupanje po tumačenju Kolektivnog ugovora broj 111/20 Zajedničkoj komisiji za tumačenje kolektivnog ugovora putem Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske (u daljnjem tekstu: Sindikat) pri kojem zajednička komisija zaprima zahtjeve. Tuženik navedeno čini kako bi tužiteljica što prije ostvarila svoje potraživanje. Dana 22. studenog 2022. škola je uputila novu požurnicu Ministarstvu i Sindikatu sa obrazloženjem. Zaključno, škola je poduzimala sve radnje koje je i mogla poduzeti, a kako bi tužiteljica ostvarila svoje potraživanje. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra tužbu i tužbeni zahtjev neosnovanima, te predlaže da Naslovljeni sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. Podneskom od 10. ožujka 2025. tuženik je naveo da je 11. studenog 2024. putem elektroničke pošte dobio odgovor Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske iz kojeg proizlazi da je Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 51/2018) važio sukladno članku 3. Ugovora do 1. ožujka 2022. Nakon isteka produžene primjene pravnih pravila sadržanih u Ugovoru Vlada Republike Hrvatske je donijela nekoliko odluka o isplati materijalnih i nematerijalnih prava te drugih naknada za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, ali u tom razdoblju, budući da Ugovor nije na snazi, Zajednička komisija za tumačenje ne djeluje. Dakle, više ne djeluje Zajednička komisija čiji je bio zadatak pribaviti mišljenje neovisnog stručnjaka, a što je Škola kao tuženik tražila više puta.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovore o radu tužiteljice (str. 8-13 spisa), Anekse Ugovora o radu (str. 14-16 spisa), Odluke tuženika o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika (str. 17-25 spisa), potvrde HZMO-a (str. 27-32, 35-38, 123-127, 134-137 spisa), bilješku Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika od 29. svibnja 1992. (str. 39 spisa), platne liste tužiteljice (str. 43-116, 232-233 spisa), izvadak iz Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama od 28. listopada 2020. (str. 128 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (str. 189-198 spisa), izvršen je uvid u očitovanje sudske vještakinje Lidiji Tkalec Gradinščak od 23. svibnja 2025. (str. 225-226 spisa), te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja je tužiteljici isplaćena i plaće koja bi tužiteljici bila isplaćena da je tuženik obračunao uvećanje plaće od 4 % sukladno Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 51/18, 60/22).

7. Među strankama nije sporno da tužiteljica kao profesorica stručnih predmeta ne koristi pravo na umanjenje ukupnih tjednih radnih obveza utvrđenih Pravilnikom o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi ("Narodne novine" broj 94/10).

8. Sporno je da li se poljoprivredni staž tužiteljice računa u vrijeme provedeno na radu u smislu primjene čl. 24. KU-a te visina naknade plaće za godišnji odmor.

9. Čl. 24. st. 1. KU-a propisano je da ugovorne strane utvrđuju da se ukupne tjedne obveze utvrđene Pravilnikom o normi rada nastavnika u srednjoškolskim ustanovama, na zahtjev nastavnika s 30 i više godina rada, umanjuju za 2 sata neposrednog odgojno-obrazovnog rada, dok je st. 4. istog članka propisano da ako nastavnik ne koristi pravo na umanjenje iz stavka 1. ovoga članka, isti ostvaruje pravo na uvećanje osnovne plaće za 4%.

10. Čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 -dalje: ZR) propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

11. Čl. 24. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) propisano je da mirovinski staž, prema ovome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje: 1. provedeno u osiguranju, prema odredbama ovoga Zakona; 2. navršeno do 31. prosinca 2013. koje se, prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga dana, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni staž.

12. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 15. siječnja 2020. i bilješke Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika od 29. svibnja 1992. sud je utvrdio da je tužiteljici priznat poseban poljoprivredni staž slijedom čega je sud, a imajući na umu da neovisni stručnjak nije dao mišljenje, na temelju čl. 9. st. 3. ZR-a i čl. 24. Zakona o mirovinskom osiguranju utvrdio da je tužiteljica ispunila pretpostavke za priznavanje prava na uvećanje osnovne plaće za 4% sukladno čl. 24. st. 1. i st. 4. KU-a.

13. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju navela da je izradila dvije varijante izračuna ovisno o pravnom stajalištu suda na koji način treba obračunati predmetno uvećanje plaće od 4%, odnosno da li se radi o dodatku na osnovnu plaću ili to uvećanje čini osnovnu plaću. Vještak je izračunao da ako predmetno uvećanje plaće predstavlja dodatak osnovnoj plaći sukladno odredbama čl. 16. st. 3. KU-a, tada bi taj dodatak, a da je isti obračunavan tužiteljici u razdoblju od prosinca 2018. do kolovoza 2023. iznosio ukupno 2.882,10 EUR bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz 1. točke nalaza. Ako predmetno uvećanje plaće predstavlja dio osnovne plaće koja se primjenjuje za izračun ostalih elemenata, tada razlika između plaće koja bi tužiteljici bila obračunata primjenom tog uvećanja i plaće koja je tužiteljici obračunata u razdoblju od prosinca 2018. do kolovoza 2023. iznosio ukupno 3.831,68 EUR bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz 2. točke nalaza.

13.1. Nakon prigovora tuženika vještakinja je u očitovanju od 23. svibnja 2025. navela da joj je zadatak bio utvrditi razliku između pripadajuće i isplaćene plaće. Razlika plaće nastaje i u naknadi za godišnji odmor, obzirom da bi ista bila veća da je tuženik obračunao predmetni dodatak. Naime, naknada plaće za godišnji odmor obračunava se u visini prosječne plaće iz prethodna 3 mjeseca. Prema tome, u prosjeku plaća iz prethodna 3 mjeseca uračunat je i predmetni dodatak na plaću, pa se isti na takav način obračunava i za sate godišnjeg odmora, odnosno sadržan je u naknadi za godišnji odmor. U 1. varijanti nalaza vještakinja je obračunala predmetni dodatak za sve sate rada i godišnjeg odmora jer je u toj varijanti svejedno da li se dodatak obračuna za sve sate ili se isti obračuna za sate rada zasebno, a za sate godišnjeg odmora kroz prosjek istog dodatka iz prethodnih mjeseci (moguće su minimalne razlike). Dva različita rezultata su dobivena iz razloga što je nalaz izrađen u 2 različite varijante radi pravnog pitanja, a sve kako je opisano u nalazu. Slijedom navedenog, vještakinja u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 17. travnja 2025.

13.2. Tuženik je ostao kod financijskog izračuna koji je škola dostavila u spis te je istaknuo da se sati godišnjeg odmora po najpovoljnijem tromjesečnom izračunu izračunavaju po koeficijentu 1,00, dok se sati redovnog rada obračunavaju po pripadajućem koeficijentu radnog mjesta 2,01. Iz toga razloga je plaća nešto manja u ljetnim mjesecima.

14. Čl. 38. st. 5. KU-a propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili sukladno odredbama Zakona o radu.

15. Čl. 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak od 17. travnja 2025., i to prvu varijantu prema kojoj uvećanje plaće predstavlja dodatak osnovnoj plaći, jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke slijedom čega je ocijenio neosnovanim primjedbe tuženika, a koji nije niti predlagao novo vještačenje. Također valja istaknuti i da sud nije prihvatio dokumentaciju predanu nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno čl. 299. ZPP-a.

17. S obzirom da je tužiteljica specificirala konačno postavljeni tužbeni zahtjev sukladno pravilno izrađenoj prvoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka, sud je usvojio konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

18. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i čl. 92. st. 3. ZR-a, kao u izreci, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

19. Pri tome valja reći da sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Dosuđeni bruto iznosi sastoje se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R-440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

20.1. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, sastava podneska od 13. ožujka 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 11. listopada 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 12. prosinca 2024. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak sastava podneska od 4. ožujka 2025. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak pristupa na ročište 11. travnja 2025. po Tbr. 9/5 – 25 bodova, trošak sastava podneska od 3. lipnja 2025. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak pristupa na ročište 10. srpnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 50 bodova, odnosno ukupno 550 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.100,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.375,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR dakle tužiteljici je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.675,00 EUR.

20.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 2. veljače 2024. jer je sadržaj navedenog podneska mogla iznijeti i u podnesku od 13. ožujka 2024., dok trošak sastava podnesaka od 15. listopada 2024. i 14. ožujka 2025. nije priznat obzirom istima samo dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje.

21. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku