Broj: Pp -1030/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

PREKRŠAJNI ODJEL

Ul. Svetog Teodora br.02

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Ljiljani Božina, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŽG, zbog prekršajnog djela iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN 70/17, 126/19, 84/21,114/22, 36/24 ), na temelju optužnog prijedloga Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Rovinj, pod brojem Klasa: 211-07/25-5/13691 Ur.broj: 511-08-28-25-1 od dana 28. svibnja 2025.godine, nakon održane usmene rasprave uz isključenje javnosti, dana 28. svibnja 2025.godine u prisutnosti okrivljenika osobno a u odsutnosti tužitelja te nakon provedenog dokaznog postupka, temeljem članka 222. stavka 3. i članka 183. Prekršajnog zakona ( NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) dana 24. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I okrivljenik:

ŽG, od oca Ž i majke F, r. J, rođen dana **.**.1990.., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju hotelijersko turistički komercijalist sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u caffe-baru Molo Grande u Rovinju, po narodnosti N, živi u izvanbračnoj zajednici s FG, otac jednog djeteta, uzdržava se iz plaće u iznosu od 1200,00 EUR-a mjesečno, ne ostvaruje dodatne prihode, državljanin Hrvatske, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je dana 27. svibnja 2025. godine u 21,10 sati u [adresa], psihičkim nasiljem i primjenom fizičke sile , uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, nasilnički se ponašao u obitelji, kada je u prostoru dnevnog boravka kuće prišao svojoj izvanbračnoj supruzi FG, koja se u to vrijeme vratila kući zajedno sa njihovim djetetom JG, rođenim 2019. godine, i u nazočnosti djeteta JG, FG uhvatio rukama za zapešća i počeo vikati na nju govoreći joj: "raspala kurvo, išla si se jebati!", što je kod FG izazvalo uznemirenost i osjećaj povrede dostojanstva.

II čime je počinio prekršaj iz članka 10. točke 1. i točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo člankom 22. stavkom 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

III

temeljem članka 37. stavka 3. točke 3. Prekršajnog zakona,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 20 ( dvadeset ) dana

IV

temeljem članka 44. stavka 1. i stavka 3. Prekršajnog zakona,

i z r i č e  s e

U V J E T N A  O S U D A

-kojom se odgađa izvršenje kazne zatvora, ukoliko okrivljenik kroz vrijeme provjeravanja od 8 ( osam ) mjeseci, ne počini prekršaj za koji mu je izrečena kazna zatvora

V Temeljem članka 46. stavka 1. i stavka 5. Prekršajnog zakona, sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako počinitelj u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, no bez obzira na razloge za opoziv, uvjetna osuda se ne će moći opozvati nakon proteka godine dana od isteka vremena provjeravanja.

VI Temeljem članka 40. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona,

-vrijeme za koje je okrivljenik uhićen i zadržan u prostorijama PU-Istarske, Policijske postaje Rovinj- Rovigno, od dana 27. svibnja 2025. godine u 23,00 sata, pa do dana 28. svibnja 2025. godine do 10,00 sati, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, na način da će se izjednačiti svaki započeti dan uhićenja s jednim danom kazne zatvora, zbog čega se kazna zatvora umanjuje za 2 ( dva ) dana, te ostaje 18 ( osamnaest) dana kazne zatvora.

VII Temeljem članka 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 50. stavka 2. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku se primjenjuje

-zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u [adresa] , u trajanju od 8 ( osam ) mjeseci.

Vrijeme za koje je okrivljeniku tijekom trajanja postupka određena mjera opreza koja po svom sadržaju i svrsi odgovara zaštitnoj mjeri uračunava se u vrijeme trajanja primijenjene zaštitne mjere ( čl.130. st.9. PZ).

VIII Temeljem članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 50. stavka 2. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku se primjenjuje

-zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja izvanbračne supruge FG, s prebivalištem u [adresa], na način da se počinitelju ograničava pravo približavanja na udaljenosti ne manjoj od 100 metara na svim područjima i mjestima na kojima žrtva boravi, u trajanju od 8 ( osam ) mjeseci. Vrijeme za koje je okrivljeniku tijekom trajanja postupka određena mjera opreza koja po svom sadržaju i svrsi odgovara zaštitnoj mjeri uračunava se u vrijeme trajanja primijenjene zaštitne mjere ( čl.130. st.9. PZ).

IX Temeljem članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 50. stavka 3. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku se primjenjuje

-zaštitna mjera obvezatnog psihosocijalnog tretmana, u trajanju koje ne može biti kraće od šest mjeseci, računajući od dana pravomoćnosti presude, odnosno do prestanka razloga zbog kojeg je određeno, ali ne dulje od godine dana.

Način i mjesto provođenja psihosocijalnog tretmana, povjerava se stručnoj ustanovi.

X Temeljem članka 139. u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona i članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, okrivljenik je dužan nadoknaditi paušalni iznos troškova sudskog postupka od 50,00 ( pedeset/00 ) EUR-a, u korist žiro računa Državnog proračuna, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom ti troškovi naplatiti putem tijela nadležnog za ovrhu ( čl.152. st. 4. PZ).

Obrazloženje

1.Ovlašteno nadležno tijelo iz čl.111. PZ, podnošenjem optužnog prijedloga pokrenulo je pred ovim sudom prekršajni postupak protiv okrivljenika ŽG, zbog osnovane sumnje da je ostvario prekršajno djelo činjenično opisano i pravno označeno u izreci ove presude, uz prijedlog da se temeljem čl.135. PZ za okrivljenika odredi zadržavanje jer postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi mogao ponoviti istovrsni ili teži prekršaj, a da se nakon provedenog sudskog postupka okrivljenik proglasi krivim i osudi na novčanu kaznu u iznosu od 1100,00 EUR-a, te da se uz kaznu izreknu zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve- FG i udaljenje iz zajedničkog kućanstva na adresi u [adresa].

2.Razmotrivši dostavljeni optužni prijedlog, sudac ovoga suda našao je kako su u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke za vođenje žurnog postupka iz članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, jer je okrivljenik uhićen prije pokretanja prekršajnog postupka, zbog čega je s obzirom na utvrđenu procesnu situaciju primijenio odredbe posebnog postupka, propisanog u Glavi XXVIII, Žurni postupak.

3.Pozvan kod suca da se očituje o osnovanosti optužnog prijedloga i o krivnji, okrivljenik izjavljuje da je optužbu razumio i da se ne smatra krivim. S FG je u vezi 8 godina i iz te veze dobili su sina V koji sada ima 5 i pol godina. Njihovi su odnosi bili dobri, on je radio, brinuo za dijete i suprugu, no unazad nekoliko mjeseci odnosi između njega i FG teško su se poremetili, učestalo se svađaju i u tim okolnostima istina je da kaže nešto ružno FG, no ona isto tako njemu uzvrati, pa se radi o uzajamnom vrijeđanju i povredi dostojanstva. Izjavljuje da je sve to trpio želeći spasiti vezu isključivo zbog sina, pa je uvijek smirivao situaciju u kući, nastojao je preko puno toga prijeći, te je vjerovao da je to prolazna faza zajedničkog života i da će proći. Ovaj konkretan događaj utjecao je na njega da donese odluku da napustiti izvanbračnu zajednicu s FG jer uviđa da to više nema smisla, a potom da su i događaji u zajednici poprimili takve razmjere da njihov sin JG više nije zaštićen, jer prisustvuje svađama pa je i konkretne prigode bio prisutan kada je došla policija. Kritičnog dana u večernjim satima došla je kući FG zajedno sa sinom JG, on je rekao supruzi neke ružne riječi kada je ušla u kuću, ustvari shvatio je da je došla kući samo kako bi pustila dijete u stanu, a potom je htjela ponovno izaći s prijateljicama pa joj je to prigovorio, no nije točno da ju je uhvatio rukama za zapešća. Nakon što je FG prigovorio da je došla samo kako bi ostavila sina, uzeo je dijete i otišao je u dnevnu sobu i počeo hraniti sina, a tada je u stan došla Ivanina majka, počela je vikati na njega bez obzira što nije ni znala što se dogodilo jer ona stanuje na drugoj adresi, te nije točno da joj se unosio u lice, već je naprotiv to ona učinila njemu, a potom je zvala policiju. Nakon što mu je pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje NG izjavljuje da je to prijateljica njegove izvan bračne supruge. Ne zna da li je NG mogla čuti bilo što od ove svađe, međutim nije točno da je fizički napao suprugu kao što to ona navodi. Nije točno niti to da je ovisan o alkoholu i da uslijed toga dolazi do svađe u kući. Obrazlaže da radi u jednom coctal baru, tu zna popiti koktel prije nego što ode kući, to ne čini svakodnevno, a niti u takvim količinama da bi sebe doveo u alkoholizirano stanje. S obzirom na izjave koje su mu pročitane i koje je čuo, a koje su dale izvanbračna supruga, njena majka VG, i prijateljica NG izjavljuje da one samo dijelom odgovaraju stvarnom stanju, i to u dijelu u kojem iznose da su se FG i on prepirali, netočno je da je FG uhvatio za ruke i da se ona morala braniti, netočno je da bi ovakvo ponašanje koje bi on navodno činio prema FG učestalo i da traje već dvije godine. Na upit suca da li je poslao poruku izvanbračnoj supruzi oko 20,00 sati u kojoj piše da bi JG trebao biti kod kuće, a da njoj vjerojatno treba cijela noć kako bi ostala vani izjavljuje da joj je poslao poruku jer je bio kod kuće, JG još nije bilo iako je bilo 8 sati navečer, a mislio je da zbog dobi djeteta je to vrijeme kada mora biti kod kuće, a ne u caffe barovima. Na pitanje suca zbog čega mu je majka izvanbračne supruge rekla da "zašto tuče njeno dijete i neka izađe iz kuće", dok joj je on odgovorio da nema pravo njega izbaciti već da zove policiju, odgovara da se Ivanina majka po dolasku umiješala u ovu prepirku, ne zna zbog čega je rekla ove riječi.

3.1. S obzirom da je okrivljenik porekao počinjenje prekršaja i izjavio da nije kriv, sudac je u nastavku dokaznog postupka izveo dokaze o postojanju prekršajnog djela te proveo uvid i čitanje Izvješća o uhićenju, broj 211-07/25-5/13691 od 27.05.2025., Zapisnika o ispitivanju svjedokinje FG, VG i NG, pod brojem Klasa: 211-07/25- 5/13691 Urbroj: 511-08-28-25-1 od 27.05.2025.god., Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za Gorana ŽG, pod ser brojem 02161961 od 27.05.2025.god. /utvrđena koncentracija alkohola 1,06 g/kg/, Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola Ivane Subjak, pod ser. brojem [serijski broj] od 27.05.2025. god/ koncentracija alkohola 0,00 g/kg/, Obavijesti okrivljeniku iz čl. 109.a PZ da će se pokrenuti prekršajni postupak, od 27.05.2025.god., Obrasca procjene rizika od ponavljanja nasilničkog ponašanja, Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom, Obavijest žrtvi nasilja u obitelji iz čl. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te potvrde Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije iz koje ne proizlazi kažnjavanje okrivljenika ( list br.4. do br.26. spisa).

3.1.1. Upoznat sa dokazima okrivljenik izjavljuje da ostaje kod svoje obrane. Što se tiče izjave izvanbračne supruge da se nalazi u kontinuiranom strahu od njega i da se boji za svoj život i za život djeteta / list br.24. spisa/ navodi da to nije točno i ne odgovara istini. Ne zna razlog zbog kojeg je FG to rekla.

4.Kako bi raspravio sva sporna pitanja o prekršajnom djelu i utvrdio odlučne činjenice sudac je proveo dokaze ispitivanja svjedokinje FG i VG. Za svjedokinju NG nije iskazana dostava poziva, pa s obzirom na činjenicu da su činjenice koje bi po prijedlogu trebalo utvrditi već utvrđene, sudac je odustao od provođenja tog dokaza, cijeneći ga nevažnim.

4.1. S obzirom na sustav žurnog postupka koji se primjenjuje u konkretnom predmetu, a koji dozvoljava postojanje iznimnih okolnosti koje umanjuju procesne zahtjeve / stajalište ESLJP u predmetu Marčan protiv Hrvatske br.40820/12 /, posebno uvažavajući čl.6. toč. 10. i toč.12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN 36/2024), kojima se između taksativno nabrojenih prava "žrtve" nasilja u obitelji propisuje i pravo " žrtve" da bude ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave, pravo zahtijevati da bude ispitana u postupku pred sudom te pravo da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka, odnosno pravo na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim u onoj mjeri koliko je to nužno za potrebe prekršajnog postupka, sudac je ocijenio kako će se saslušanje svjedokinja poradi interesa zaštite žrtve i njenog dostojanstva provesti bez nazočnosti okrivljenika.

4.1.1. Svjedokinja FG, nakon što se kao izvanbračna supruga okrivljenika odrekla blagodati nesvjedočenja izjavljuje da je kritičnog dana oko 21,10 sati u svom stanu u [adresa], bez bilo kakvog prihvatljivog, ili izazvanog razloga bila napadnuta verbalno od strane izvan bračnog supruga, a nakon ovog verbalnog napada suprug ju je uhvatio rukom za zapešće te joj je počeo govoriti ružne riječi, a što je vidjela njezina prijateljica koja je upravo tada ušla u stan te poslala SMS poruku njenoj majci, koja je došla u stan, a potom je pozvala policiju. Sa ŽG je bila u vezi otprilike 8 godina, iz te veze imaju zajedničko šestogodišnje dijete. U početku veze nije bilo problema, naprotiv dobro su se slagali i mislila je da će to tako i ostati, međutim unazad dvije ili tri godine ŽG se promijenio, počeo je konzumirati alkohol a vremenom je utvrdila da uslijed te konzumacije alkohola dolazi do promjene u njegovom ponašanju, pa se čak izmijenio i njegov karakter, tako da ju znao nekoliko puta i fizički udariti, govorio bi joj svakojake ružne riječi, ona je to trpjela i nije prijavljivala policiji, već je smatrala da će se situacija promijeniti. Upoznata sa obranom bivšeg izvanbračnog supruga izjavljuje da nije istinita. Ona je bila vani sa sinom u jednom ugostiteljskom objektu u koji zalaze obitelji s djecom, sin se družio sa svojim prijateljima iz vrtića, dok je ona pričala s roditeljima te djece, a oko 21,00 sati s djetetom je došla kući. Čim je ušla u stan vidjela je da je ŽG u sobi, ona je počela hraniti sina, a tada je iz sobe izašao ŽG i počeo vikati na nju bez bilo kakvog razloga i sve to za vrijeme dok je sina držala u krilu. ŽG ju je rukama uhvatio za zapešće i počeo joj govoriti vrlo ružne riječi a upravo tada u stan je ušla njezina prijateljica NG te je pozvala njenu majku. Na pitanje suca da li je dijete plakalo ili bilo uplašeno ovom situacijom koju je izazvao ŽG, izjavljuje da dijete nije plakalo, pravio se kao da ga sam taj događaj ne interesira, no kasnije kada je došla prijateljica i mama uznemirio se i pitao da li će doći policija po tatu. Upoznata sa Zapisnikom policije u kojem je kao svjedok opisala događaj na nešto drugačiji način, izjavljuje da je to vjerojatno policijska službenica zaključila iz njenog razgovora. Nakon što je upozorena od suca da je izjava proturječna jer je sada svjedočila da je ŽG spavao u sobi i da je ušao u dnevni boravak za vrijeme dok je već sjedila sa sinom u dnevnom boravku, dakle da ju nije dočekao da se vrati izjavljuje da ju suprug nije dočekao već je bio u sobi. Istina je da joj je suprug poslao SMS poruku i u toj poruci pitao gdje su, na što mu je poslala sliku mjesta gdje se nalazila sa sinom, da bi potom dobila novu poruku u kojoj ju je ŽG počeo vrijeđati navodeći da je svakodnevno u tom ugostiteljskom objektu, u poruci je iznosio vrlo ružne riječi u odnosu na njeno ponašanje tako da je odmah shvatila da se ŽG nalazi pod utjecajem alkohola i da je zbog toga slao ovakve poruke.

4.1.2. Svjedokinja VG izjavljuje da je kritičnog dana u večernjim satima zaprimila poziv od prijateljice njezine kćerke koja joj je rekla da ŽG govori ružne riječi FG, na što ju je pitala da li postoji potreba da dođe kod kćerke u stan, a ova joj je odgovorila potvrdno. Kada je došla u stan vidjela je da je dijete bilo budno, da ga je FG hranila, pored njih se nalazio ŽG koji joj je odmah prigovorio zbog čega je došla, na što mu je odgovorila da više ne će dopustiti da tuče i maltretira njenu kćerku, da je toga više dosta, pa se ŽG počeo s njom prepirati uhvatio ju je za ruku i tražio od nje neka ode iz stana što je ona odbila. S obzirom na činjenicu da se ŽG nije smirivao, naprotiv postajao je se agresivniji rekla mu je da će pozvati policiju. Obrazlaže da je kao majka već duže vremena primjećivala kod kćerke nekakve promjene ponašanja u lošem smislu, ona je uvijek bila vedra i vesela osoba, no u posljednje vrijeme vidjela je da se prestala smijati da se povlačila u sebe, dok je od njenih prijateljica čula kako FG ima problema s ŽG, da je ŽG zna fizički udariti, što je njoj izuzetno teško palo, međutim nije se nikada htjela miješati u život svoje djece, i očekivala je od FG da joj se obrati za pomoć. FG je sve to trpjela zbog sina, mislila je da će se ŽG promijeniti i da će se rastati mirnim putem, bez nekakvih svađa i scena, no on to nije prihvaćao, nije htio napustiti stan u kojem je živio s FG, a uz to nastavio je i dalje konzumirati alkohol zbog čega je postajao sve agresivniji i u takvom stanju dovodio FG u položaj u kojem je bila nezaštićena i osjećala se loše. Zbog svega toga kritične prigode pozvala je policiju. Napominje da nije imala nikakvu namjeru dovoditi kćerku i unuka, a niti ŽG u situaciju u kojoj će intervenirati policija, ona je predlagala ŽG da ukoliko on i FG više ne mogu zajedno živjeti, da nađu sporazum o njihovom daljnjem životu i neka se mirno raziđu dok su još u dobrim odnosima, on je čak prihvaćao takav prijedlog, međutim sve se to nastavilo ponavljati do ovog kritičnog dana kada je ŽG napustio stan i izvanbračnu zajednicu. Koliko joj je poznato ŽG se pridržava zabrane koja mu je bila izrečena od strane suda tako da on više ne dolazi u stan, a niti uznemirava njezinu kćerku.

5.Temeljem obrane okrivljenika i provedenim dokazima i na taj način utvrđenim činjenicama, ovaj sudac našao je da je tužitelj dokazao terećeni prekršaj budući je pružio dokaze takve uvjerljivosti i kvalitete koje nepobitno upućuju na ostvarenje odlučnog bića djela, pa kako u svojoj obrani okrivljenik nije poricao bitne činjenice, već je izložio da djelomično odgovara istini činjenični opis optužnog prijedloga, pritom obrazlažući tijek i dinamiku događaja na način kako ga je on doživio, a koje nije odgovaralo objektivnom stanju, pa je opisano ponašanje za njega predstavljao obiteljsku svađu do koje je došlo iz razloga što je izvanbračna supruga zajedno sa sinom bila izvan kuće u večernjim satima, pa je kao razlog nastojao prikazati svoju zabrinutost za sina kojemu nije bilo primjereno da bude izvan kuće u to vrijeme jer je trebao večerati, što sudac prihvaća kao razložan i prihvatljiv razlog, no ne i u okolnostima obrane okrivljenika i cjelokupnog događaja koji čini činjenični supstrat optužnice, smatrajući da okrivljenik pri takvoj brizi za svoje dijete, u prisutnosti sina ne bi dopustio svoju izvanbračnu suprugu, odnosno majku djeteta psovati i upućivati joj izrazito ružne i proste riječi " raspala kurvo, išla si se jebati", budući da takve riječi ne priliče u obiteljskim svađama, a same po sebi nemoralne su i neetične, upućene sa svrhom da sramote i degradiraju osobu kojoj se upućuju, pa već zbog toga kao svaki prosječan roditelj ne bi dopustio sebi da izgovori takve riječi i da one postanu dio vokabulara dostupno djetetu starom svega šest godina, zbog čega sudac zaključuje da razlog kojeg iznosi u obrani ne odgovara istini, naprotiv, u potpunosti je povjerovao izjavama svjedokinja u kojima na podudaran način iskazuju da je okrivljenik sklon konzumiranju alkohola i da u takvom stanju postaje agresivan i da svoju agresiju ispoljava na izvanbračnoj supruzi, upućujući joj grube i proste riječi, zbog čega su već duže vremena poremećeni njihovi odnosi, a uslijed dužine trajanja i sve učestalijeg neprimjerenog ponašanja, kritične prigode majka oštećenice odlučila je pozvati policiju. Sudac je ocijenio da su svjedokinje o konkretnom događaju iskazivale objektivno i smisleno, u bitnom svjedočenje je bilo podudarno materijalnim dokazima, dok okrivljenik na postavljena pitanja Suda / " zašto tučeš moje dijete"/, nije mogao dati razložan i logičan odgovor već je izjavio da mu to nije poznato, slijedom čega sudac zaključuje da je u postupku dokazano odlučno biće djela iz čl.10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog čega ga je proglasio krivim.

5.1. Sudac je prihvatio svjedočenje FG smatrajući da je svjedokinja kazivala po istini bez obzira na činjenicu što u postupku ima status " žrtve", i da je svoj iskaz potkrijepila izjavama svjedokinja, svoje prijateljice i majke, koje su potvrdile da je okrivljenik vrijeđao okrivljenicu u prisutnosti djeteta i da ju je rukom uhvatio za zapešća, pa je s obzirom na ozbiljnost i razmjer mogućih posljedica NG pozvala majku oštećenice, zbog čega je u ocjeni dokazne vrijednosti prihvatio iskaze svjedoka kao vjerodostojne s aspekta utvrđivanja istine.

6. Mjerodavni propisi koji se primjenjuju u konkretnom predmetu jesu slijedeći:

6.1. Članak 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji taksativno navodi objašnjenja pojma nasilja u obitelji pa se definira da je to primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

6.2. Članak 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisuje sankciju za svakog onog tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona ( novčana kazna u iznosu od najmanje 1100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana).

6.3. Članak 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određuje osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje pa su to : bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

6.4. Članak 8. stavak 7. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određuje pojam " žrtve nasilja u obitelji" u smislu ovoga Zakona te propisuje da je to osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda.

6.5. Članak 25. Prekršajnog zakona propisuje da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

6.6. Članak 84. Prekršajnog zakona, utvrđuje pretpostavku okrivljenikove nedužnosti istaknute i u čl.28. Ustava Republike Hrvatske, kojom se krivnja mora dokazati u postupku, a teret dokaza nalazi se na tužitelju.

6.7. Članak 88. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

7. Prigodom odmjeravanja kazne, ovaj je sudac uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, sukladno članku 36. stavku 2. Prekršajnog zakona. Olakotnom okolnošću uzeo je njegovo djelomično priznanje, kao i činjenicu da do sada nije bio prekršajno kažnjavan, dok je otegotnom okolnošću uzeo upornost koju je izrazio u ostvarenju prekršaja, kao i njegovo držanje nakon ostvarenog prekršaja u kojem nije izrazio ni najmanji stupanj kajanja ili žaljenja zbog svog neprihvatljivog i neprimjerenog ponašanja u odnosu na izvanbračnu suprugu, već je nastojao izbjeći osobnu odgovornost prikazujući da je izvanbračna supruga kriva za nastalu protupravnost, jer je u večernjim satima bila izvan kuće s djetetom, težinu počinjenog prekršaja, posebno okolnost da je u raspravljanu sa suprugom primijenio neočekivanu i društveno neprihvatljivu silu, te ju rukama uhvatio za zapešća, za što ne postoji ni jedan prihvatljiv i razložan argument koji bi opravdao ovakvo ponašanje, pa je u počinjenju djela postupao s težim oblikom krivnje.

7.1. Sudac je s obzirom na utvrđene okolnosti, uvažavajući način počinjenja djela, pobude zbog kojih je djelo ostvareno, životnu dob okrivljenika te njegov socijalni status, ocijenio kako postoji potreba društvene osude i društvenog prijekora za počinjeni prekršaj koji predstavlja teži oblik prekršaja iz nasilja u obitelji, zbog čega je izrekao kaznu zatvora kao strožu vrsta kazne, no isto tako smatra da bi kazna zatvora u propisanom minimumu od 45 dana bila prekomjerna i protivna načelu razmjernosti, zbog čega je primjenom članka 37. stavka 3. točke 3. Prekršajnog zakona, ublažio kaznu zatvora i odredio njeno trajanje od 20 dana, cijeneći da će se i na taj način utjecati na počinitelja da se podigne na stupanj ponašanja koji odgovara osnovnim zahtjevima društva, da se u njemu učvrsti osjećanje individualne i društvene odgovornosti, društvene svijesti i samodiscipline, kao i to da se osposobi za odgovorno sudjelovanje u društvenom životu, i da postane svjestan svog neprava i pravednosti kažnjavanja .

7.2. Ujedno, sa stajališta ovoga suca izrečenom kaznom nastoji se ostvariti ne samo individualna, već i generalna prevencija, čija se integrativna funkcija ogleda u jačanju odgovornosti, jačanju u ljudima svijesti o nedopuštenim postupcima, njihovom poticanju da se ponašaju u skladu sa zakonima, općenito da se doprinese razvijanju društvenog morala, društvene svijesti, odgovornosti i discipline građana.

7.3. Međutim, s obzirom na utvrđene okolnosti koje se tiču djela / kod žrtve nisu nastale tjelesne ozljede / i počinitelja / nije bio kažnjavan, izvanbračna supruga izjavila da je dobar otac i brine za dijete /, ovaj sudac smatra da je primjena uvjetne osude i to kazne zatvora u duljini od 20 dana i roka provjeravanja u zakonom propisanom trajanju ( osam mjeseci ), primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz čl.6. i čl.32. PZ.

7.4. Sudac cijeni da će i ta mjera pozitivno djelovati na ponašanje kod okrivljenika i da će biti dovoljna da ga odvrati od počinjenja istih ili sličnih djela, a da će on sam znati cijeniti razumijevanje društva za njegov nedopušten postupak te da će se i sam znati oduprijeti nagonima koji ga vode na neko nedopušteno ponašanje, zbog čega je primjenom članka 44. stavka 1. i stavka 3. Prekršajnog zakona, izrekao uvjetnu osudu, kao mjeru upozorenja.

7.5. Budući da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora vrijeme za koje je bio uhićen ( list br.4.-5. ) i za koje mu je oduzeta sloboda u svezi s prekršajnim djelom, uračunalo se u izrečenu kaznu zatvora, kako to propisuje članak 40. stavak 1. i stavak 2. Prekršajnog zakona.

8.Sudac je prihvatio prijedlog tužitelja da se za okrivljenika primjeni zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja izvanbračne supruge FG, kao i udaljenje iz zajedničkog kućanstva u [adresa] , s obzirom na utvrđene otegotne okolnosti za okrivljenika i njegovo neprimjereno ponašanje prema izvanbračnoj supruzi, zbog kojeg je 27.05. 2025. godine uhićen, pa kako postoji stvarna opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji, sudac cijeni da se te zaštitne mjere ukazuju prijeko potrebnima kako bi se spriječilo nasilje u obitelji, osigurala zaštita zdravlja i sigurnost žrtve nasilja u obitelji, te otklonile okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

8.1. Vrijeme za koje su okrivljeniku tijekom trajanja postupka određene mjere opreza koje po svom sadržaju i svrsi odgovaraju zaštitnim mjerama uračunava se u vrijeme trajanja primijenjenih zaštitnih mjera ( čl.130. st.9. PZ).

9.Sudac je za okrivljenika smatrao opravdanim primijeniti zaštitnu mjeru obvezatnog psihosocijalnog tretmana, našavši da je ta mjera obvezatna po zakonu, a s obzirom na okolnosti zbog kojih je prekršaj ostvaren, pobude počinjenja djela, ponašanje okrivljenika prije i nakon ostvarenog prekršaja, posebno činjenice da zbog zajedničkog djeteta okrivljenik mora održavati kontakt sa bivšom izvanbračnom suprugom, poradi otklanjanja okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja ta mjera ukazuje se prijeko potrebnom, zbog čega ju je izrekao u trajanju koje ne može biti kraće od šest mjeseci.

10.Troškovi sudskog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona te članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, gdje je paušalna svota suda određena prema posebnim propisima, ovisno o složenosti i trajanju postupka, te imovnom stanju osobe obvezatne da taj iznos i plati.

U Puli, 24. srpnja 2025. godine

Zapisničar

Sudac

Marijana Borić

Ljiljana Božina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Okrivljenik, kao i osobe ovlaštene podnijeti žalbu u njegovu korist (čl. 192. st.2 PZ) te tužitelj, mogu protiv presude podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagreb, kao sudu drugog stupnja, u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda.

Dostaviti:

1.okrivljeniku

2.tužitelju

3.oštećenici FG