REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-413/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kutleša, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kutleša & Žakula j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika LUMAL d.o.o., Zagreb, Zavrtnica 17, OIB: 45583444206, koga zastupa punomoćnik Marin Barbić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi isplate, te u pravnoj stvari tužitelja LUMAL d.o.o., Zagreb, Zavrtnica 17, OIB: 45583444206, koga zastupa punomoćnik Marin Barbić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri u Zagrebu, protiv tuženice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kutleša, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kutleša & Žakula j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice-protutuženice i punomoćnika tuženika-protutužitelja, 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku-protutužitelju LUMAL d.o.o. isplatiti tužiteljici- protutuženici IŽ iznos od 2.773,49 EUR (slovima: dvije tisuće sedam stotina sedamdeset tri eura i četrdeset devet centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 106,16 EUR od 16. studenog 2022. do isplate,

- 411,38 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 411,38 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 411,38 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,

- 411,38 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 411,38 EUR od 16. travnja 2023. do isplate,

- 411,38 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 199,05 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja LUMAL d.o.o. koji glasi:

"1. Nalaže se protutuženici IŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10431 Kerestinec, da protutužitelju LUMAL d.o.o., OIB: 45583444206, Kovinska ulica 4a, 10000 Zagreb, isplati iznos od 22.987,66 €/173.200,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Nalaže se protutuženici IŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10431 Kerestinec, da protutužitelju LUMAL d.o.o., OIB: 45583444206, Kovinska ulica 4a, 10000 Zagreb naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana."

III Nalaže se tuženiku-protutužitelju LUMAL d.o.o. naknaditi tužiteljici- protutuženici IŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 4.575,00 EUR (slovima: četiri tisuće pet stotina sedamdeset pet) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja LUMAL d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 5.963,83 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 17. ožujka 2023. navodi da je s tuženikom 16. rujna 2015. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom za obavljanje poslova radnog mjesta direktor, da su člankom 13. predmetnog Ugovora stranke ugovorile zabranu natjecanja u trajanju od dvije godine od prestanka Ugovora o radu, da je tužiteljici Sporazumom o prestanku Ugovora o radu 24. listopada 2022. prestao radni odnos kod tuženika, da je člankom 6. Sporazuma utvrđeno da tuženik zadržava pravo ugovorne zabrane natjecanja iz članka 13. Ugovora o radu u trajanju od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa, odnosno zaključno s 24. listopada 2024. uz preuzimanje obveze da tužiteljici isplaćuje iznos od polovice plaće, da je tužiteljičina prosječna plaća tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu iznosila 794,87 EUR bruto iz čega proizlazi da je tuženik bio u obvezi tužiteljici za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja isplaćivati brutoiznos od 397,43 EUR mjesečno, da je tuženik 15. veljače 2023. elektroničkom poštom obavijestio tužiteljicu da odustaje od ugovorne zabrane natjecanja. Budući da tuženik tužiteljici nije isplatio niti jednu naknadu s osnove ugovorne zabrane natjecanja, konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 21. siječnja 2025. tužiteljica predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.773,49 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu 19. travnja 2023. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tuženik, iako je tužiteljicu o tome pisanim putem obavijestio tek 15. veljače 2023., od ugovorne zabrane natjecanja odustao već ranije na što upućuje činjenica da tuženik tužiteljici nije isplatio naknadu niti prije tog datuma, da se tužiteljica u tom razdoblju nije obratila tuženiku niti je učinila izvjesnim mogućnost zaposlenja kod poslodavca koji bi bio u konkurenciji s tuženikom, da je tužiteljica u trenutku potpisivanja Sporazuma s tuženikom već imala dogovoreni radni odnos kod drugog poslodavca što je dodatno ukazivalo na to da je već postojala uzajamna suglasnost oko odustanka od ugovorne zabrane natjecanja, da se uvjeti za isplatu naknade uopće nisu ostvarili jer je u trenutku potpisivanja Ugovora tužiteljica imala ugovorenu bruto plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj za tu godinu, da tužiteljici ne bi pripadala naknada plaće u bruto, već u netoiznosu. Zaključno navodi da se protivi tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži ispunjenje tražbine prije dospijeća jer tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svog pravnog interesa budući da dospijeće tražbine ovisi o utvrđenju osnovanosti zahtjeva koje sud tek mora utvrditi. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

3. Podneskom od 9. siječnja 2024. tuženik je podnio protutužbu radi isplate iznosa od 22.987,66 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja protutužbe do isplate po osnovi naknade štete zbog povreda obveze vođenja poslovanja tuženika pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, čuvanja poslovne tajne i zabrane natjecanja s tuženikom te zahtjev za naknadu troška postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenje presude do isplate. Navodi da je tužiteljica 28. rujna 2022., za vrijeme trajanja radnog odnosa s tuženikom, kontaktirala konkurenciju tuženika, trgovačko društvo Muzika i to d.o.o., u svrhu predaje klijenata s kojima je tuženik surađivao i potencijalne klijente s kojima je tuženik bio u komunikaciji, da su uslijed komunikacije tužiteljice s klijentima tuženika u vremenskom razdoblju neposredno nakon odlaska tužiteljice s funkcije članice uprave ugovore s tuženikom odlučili raskinuti trgovačka društva Dota d.o.o., Franck Snogoo d.o.o., Hotel Mora d.o.o., Dukley Hoteli d.o.o. i još mnogi drugi čime je tuženiku prouzročena šteta u iznosu od 22.987,66 EUR, da je poslove o kojima je tuženik pregovarao s novim klijentima (npr. Almayer hotel Zadar), u čemu je sudjelovala i tužiteljica, ona prije prestanka Ugovora o radu nudila konkurentskom društvu s kojim je klijent i sklopio ugovor, da je tužiteljica 28. rujna 2022. organizirala i dogovarala posao kod konkurencije za sebe i supruga. Smatra da je tužiteljica izravno osobno odgovorna za gubitak prihoda tuženika jer je svojim protupravnim ponašanjem i kršenjem zakonske obveze savjesnog postupanja u interesu društva, čuvanja poslovne tajne i zakonske i ugovorne zabrane natjecanja potaknula i ishodila klijente i zaposlenike tuženika da raskinu ugovore s tuženikom te im nudila, raspolažući povjerljivim podacima o poslovanju tuženika, suradnju s konkurencijom, čime je sebi ostvarila imovinsku korist, a prouzročila štetu tuženiku.

4. Tužiteljica-protutuženica (dalje u tekstu: tužiteljica) podneskom od 1. veljače 2024., kojim se očitovala na navode protutužbe, ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda za odlučivanje o postavljenom protutužbenom zahtjevu budući da nije jasna pravna osnova protutužbenog zahtjeva te navodi da nikada nije prekršila zakonsku zabranu natjecanja s tuženikom-protutužiteljem (dalje u tekstu: tuženik), da tuženik ne navodi niti ne specificira koje je točno poslove tužiteljica za vrijeme trajanja radnog odnosa sklopila za svoj ili tuđi račun, da povrede obveze člana uprave da vodi poslovanje društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te da čuva poslovnu tajnu društva nemaju veze sa zakonskom zabranom natjecanja koja proizlazi iz Zakona o radu, da je privatna Whatsapp korespondencija nezakonit dokaz na kojem se sudska odluka ne može temeljiti, a da iz nje niti ne proizlazi ništa relevantno za ovaj postupak, da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tuženik za navodne povrede zakonske zabrane natjecanja saznao 15. prosinca 2023. pa je prekludiran u ostvarivanju prava na naknadu štete po osnovi povrede zakonske zabrane natjecanja, da tuženik ne dokazuje da je tužiteljica u razdoblju od 24. listopada 2022. do 15. veljače 2023. prekršila ugovornu zabranu natjecanja niti da je za svoj ili tuđi račun sklopila bilo kakav posao kojim se natječe s tuženikom, već se nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika tužiteljica zaposlila u društvu čiji predmet poslovanja i pretežita djelatnost nemaju nikakve veze s djelatnošću tuženika. Osporava visinu protutužbenog zahtjeva navodeći da se temelji na isključivim paušalnim konstatacijama tuženika. Predlaže odbiti protutužbu uz naknadu troška postupka tužiteljici.

5. Na temelju odredbe članka 189. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), rješenjem donesenim na ročištu održanom 23. travnja 2024. odbijen je tužiteljičin prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda za odlučivanje o protutužbi tuženika budući da tuženik protutužbom potražuje isplatu naknade štete zbog povrede zakonske i ugovorne zabrane natjecanja tužiteljice, kao radnice, s tuženikom, kao poslodavcem pa se u konkretnom slučaju radi o radnopravnom, a ne statusnom odnosu tužiteljice i tuženika.

6. Budući da je tužiteljica podneskom od 21. siječnja 2025. povećala prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 4. ZPP, odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 12. lipnja 2025.

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 16. rujna 2015. (list 6-8 spisa), Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 24. listopada 2022. (list 9-10 spisa), IP obrasca (list 11-12 spisa), obračunskih lista za isplatu plaća (list 13, 101-103 spisa), e-mail korespondencije (list 14, 38, 44-45 spisa), izlista Državnog zavoda za statistiku (list 22 spisa), WhatsApp korespondencije (list 33-37 spisa), Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 29. rujna 2022. (list 46-47 spisa), Ugovora o radu (list 48-49 spisa), Obrasca PK (list 50 spisa), Obrasca eM-2P (list 51 spisa), elektroničkog zapisa HZMO (list 65-69 spisa), pregleda poslovanja tuženika (list 70-74 spisa), saslušani su svjedok ĆŽ (list 94-95 spisa), tužiteljica IŽ (list 95-97 spisa), zastupnici po zakonu tuženika TŽ (list 97-98 spisa) i ŽŽ (list 98-99 spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 112-114 spisa).

8. Sud je na ročištu održanom 12. lipnja 2025. odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje financijskog vještačenja, kao nepotreban, budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao osnovu protutužbenog zahtjeva.

9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade u slučaju ugovorne zabrane natjecanja u razdoblju od listopada 2022. do svibnja 2023., kao i zahtjev tuženika za isplatu naknade štete zbog povrede zakonske i ugovorne zabrane natjecanja.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 16. rujna 2015. na radnom mjestu direktora, da je člankom 13. predmetnog Ugovora bila ugovorena ugovorna zabrana natjecanja, da je tužiteljičin Ugovor o radu prestao Sporazumom stranaka od 24. listopada 2022., da je člankom 6. predmetnog Sporazuma ugovoreno da tuženik zadržava pravo ugovorne zabrane natjecanja na rok od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa, odnosno do 24. listopada 2024. uz preuzimanje obveze prema tužiteljici sukladno članku 103. Zakona o radu, odnosno isplate polovine plaće.

12. Sporno je među strankama ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade u slučaju ugovorne zabrane natjecanja te visina tužbenog zahtjeva. Sporno je, također, ima li tuženik pravo na isplatu naknade štete zbog povrede zakonske i ugovorne zabrane natjecanja te visina protutužbenog zahtjeva.

13. Odredbom članka 101. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) propisano je da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja). Stavkom 2. citiranog članka propisano je da, ako radnik postupi protivno zabrani iz stavka 1. citiranog članka, poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da radnik preda zaradu ostvarenu iz takvog posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvog posla. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da pravo poslodavca iz stavka 2. citiranog članka prestaje u roku od tri mjeseca od dana kada je poslodavac saznao za sklapanje posla, odnosno pet godina od dana sklapanja posla.

14. Odredbom članka 102. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja). Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se takav ugovor ne smije zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa. Stavkom 5. citiranog članka propisano je da takav ugovor ne obvezuje radnika ako njegov cilj nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime, s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika.

15. Odredbom članka 103. stavka 1. ZR propisano je da, ako Zakonom o radu za određeni slučaj nije drugačije određeno, ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

16. Uvidom u e-mail od 15. veljače 2023. dostavljenog tužiteljici od strane zastupnika po zakonu tuženika ŽŽ utvrđeno je da je istim tuženik obavijestio tužiteljicu da se odrekao prava ugovorne zabrane natjecanja te da je isto ne obvezuje.

17. Iz iskaza svjedoka ĆŽ proizlazi da je s tužiteljicom održao dva sastanka na kojima su razgovarali općenito o poslu i klijentima u djelatnosti kojom se bavi svjedok, da nisu razgovarali o konkretnim poslovima niti klijentima, da svjedok nije sklopio nikakav posao s tužiteljicom, da joj je bio nudio posao koji je ona odbila jer se više nije htjela baviti tim poslom te da je s tužiteljicom komunicirao i putem Whasapp poruka.

18. Iz iskaza tužiteljice IŽ proizlazi da je kod tuženika bila zaposlena od rujna 2015. do listopada 2022. na radnom mjestu direktorice, da je u listopadu 2022. odlučila napustiti tuženika zbog neslaganja u poslovanju i pritisaka, da je većinu vremena bila prijavljena na minimalnu plaću, da je jedina komunikacija glede ugovorne zabrane natjecanja s tuženikom bio e-mail od 15. veljače 2023. kojom je tuženik odustao od iste, da se 25. listopada 2022. zaposlila na web portalu Luxury living Croatia koji se bavi promocijom turističke ponude Hrvatske prema inozemnom tržištu, a ne djelatnošću kojom se bavi tuženik, da prije prestanka radnog odnosa kod tuženika nije jednostrano i samoinicijativno izravno kontaktirala konkurenciju tuženika, davala povlaštene informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu i predlagala konkurentskim društvima mogućnost sklapanja poslova i ugovaranja usluga kod drugog društva, da za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja nije za svoj ili tuđi račun sklapala bilo kakve poslove iz djelatnosti koje je obavljao tuženik, da poznaje ĆŽ s kojim je imala nekih općih kontakata za vrijeme trajanja radnog odnosa s tuženikom, a nakon prestanka radnog odnosa ga je srela dva puta na sastanku u sjedištu njegovog društva, da su na tim sastancima komentirali struku, da joj je ĆŽ jednom prilikom ponudio posao, da nije posredovala, sudjelovala na sastanku ili dovela u poslovni odnos klijente tuženika s trgovačkim društvom Muzika i to d.o.o., čiji je ĆŽ direktor, da je 23. studenog 2023. osnovala trgovačko društvo koje se bavi istom djelatnošću kao i tuženik, da se prije toga nije bavila tom djelatnošću.

19. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima svjedoka ĆŽ i tužiteljice IŽ budući da su iskazivali uvjerljivo, životno, logično te u suglasnosti jedan s drugim.

20. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika TŽ i ŽŽ proizlazi da tuženik nije želio da tužiteljica ode sa svog radnog mjesta, ali da je to bila želja tužiteljice pa su to poštovali, da je tuženik angažirao odvjetnika da sastavi nacrt sporazuma o prestanku radnog odnosa tužiteljice kod tuženika koji je sadržavao klauzulu o ugovornoj zabrani natjecanja, da je tuženik prije prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, već u rujnu 2022. čuo od poslovnih partnera te vidio Whatsapp i SMS poruke o tome da se tužiteljica dogovara oko posla, da "nudi" jednog njihovog djelatnika tehničara drugdje i da je rekla da će otvoriti svoje trgovačko društvo sa suprugom, ali da nisu čuli ništa konkretno kada to planira, da su zbog toga odmah nakon prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika odlučili da joj neće plaćati naknadu zbog ugovorne zabrane natjecanja, da to tužiteljici nisu rekli jer im se nije htjela javiti na telefon, da je ŽŽ u veljači 2023. poslao e-mail tužiteljici kojom ju je obavijestio da odustaje od ugovorne zabrane natjecanja s obzirom da je predmetna zabrana bila kršena od strane tužiteljice još u rujnu 2022., da je tužiteljica kontaktirala najvećeg konkurenta tuženika trgovačko društvo Muzika i to d.o.o. i njemu dostavljala povjerljive podatke, da je tuženik primijetio da je nakon prestanka Ugovora o radu tužiteljice kod tuženika više klijenata otkazalo suradnju i ugovore s tuženikom, što im se do tada nije dogodilo i zbog toga trpe štetu u vidu smanjenja prometa i težeg poslovanja, da nemaju saznanja kojim točno klijentima tuženika je tužiteljica predlagala prekid suradnje s tuženikom, otkrivala povjerljive informacije i tko je zbog toga raskinuo suradnju s tuženikom jer im to nitko od klijenata nije rekao, a ŽŽ su dva klijenta (I i Ć) rekla da je im je tužiteljica otkrivala povjerljive podatke tuženika.

21. Sud je iskazima zastupnika po zakonu tuženika TŽ i ŽŽ povjerovao u dijelu u kojem iskazuju o kronologiji događaja. Sud nije povjerovao njihovim iskazima u dijelovima u kojima iskazuju o povredi zakonske i ugovorne zabrane natjecanja tužiteljice s tuženikom budući da suprotno proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedoka ĆŽ, kojima je sud u cijelosti povjerovao te u dijelu u kojem navode da je tuženik i prije veljače 2023. odustao od ugovorne zabrane natjecanja.

22. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je između stranaka bila ugovorena ugovorna zabrana natjecanja, da je tuženik člankom 6. Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 24. listopada 2022., kojeg je sastavio stručni punomoćnik (odvjetnik) tuženika, zadržao pravo ugovorne zabrane natjecanja ugovorene člankom 13. Ugovora o radu na rok od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa uz preuzimanje obveze za isplatu naknade u slučaju ugovorne zabrane natjecanja sukladno odredbi članka 103. ZR, koju obvezu nije ispunio, te da je tuženik e-mailom od 15. veljače 2023. pisano obavijestio tužiteljicu da odustaje od ugovorne zabrane natjecanja, ocjena je ovog suda da tužiteljica ima pravo na isplatu naknade u slučaju ugovorne zabrane natjecanja u razdoblju od prestanka radnog odnosa, odnosno od 24. listopada 2022. do isteka roka od tri mjeseca od dana dostave pisane obavijesti tuženika o odustanku od ugovorne zabrane natjecanja, odnosno do 15. svibnja 2023.

23. U odnosu na navod tuženika da se uvjeti za isplatu naknade uopće nisu ostvarili jer je u trenutku potpisivanja Ugovora o radu tužiteljica imala ugovorenu bruto plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj za tu godinu, navodi se da, iako je točno da je u vrijeme sklapanja Ugovora o radu 16. rujna 2015. tužiteljičina plaća bila manja od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, isto ne predstavlja razlog za ništetnost ugovorne zabrane natjecanja na koju se s uspjehom može pozivati tuženik, kao poslodavac, u ovom predmetu, sukladno odredbi članka 102. stavka 7. ZR.

24. U odnosu na navod tuženika da je već i prije 15. veljače 2023. odustao od ugovorne zabrane natjecanja, navodi se da navedenom dijelu iskaza zastupnika po zakonu tuženika sud ne vjeruje budući da nije životno niti logično u slučaju da je tome tako da isto ne bi bilo spomenuto i u e-mailu od 15. veljače 2023. Nadalje, sve i da je isto točno, to ne bi bilo relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari budući da je poslodavac, sukladno odredbi članka 105. stavka 1. ZR, dužan radnika pisano obavijestiti o odustanku od ugovorne zabrane natjecanja, što je u konkretnom slučaju učinjeno e-mailom od 15. veljače 2023.

25. U odnosu na navod tuženika da je već u trenutku potpisivanja Sporazuma o prestanku Ugovora o radu postojala uzajamna suglasnost oko odustanka od ugovorne zabrane natjecanja jer je tužiteljica već imala dogovoren radni odnos, navodi se da navedeno ne proizlazi iz iskaza stranaka niti je životno logično da bi tuženik, koji je putem stručnog punomoćnika, sastavio Sporazum o prestanku Ugovora o radu, navedenu odredbu uvrstio u Sporazum ako je u trenutku potpisivanja istog već postojala volja za odustankom o iste. Također nije životno niti logično da bi tuženik, ako je smatrao da je o navedenom postigao suglasnost s tužiteljicom, istoj gotovo četiri mjeseca nakon sklapanja Sporazuma upućivao e-mail s obavijesti o odustanku od ugovorne zabrane natjecanja.

26. U odnosu na protivljenje tuženika dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica u tužbi zahtijevala ispunjenje tražbine prije dospijeća, isto je neosnovano. Naime, predmetni zahtjev je, prema ocjeni ovog suda, na temelju odredbe članka 186.c ZPP, bio dopušten u trenutku podnošenja tužbe budući da je tužiteljica sudskim putem morala ostvarivati svoju tražbinu, a u trenutku zaključenja glavne rasprave je predmetna tražbina tužiteljice dospjela.

27. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

28. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 9. prosinca 2024. proizlazi da visina naknade tužiteljice u slučaju ugovorne zabrane natjecanja s poslodavcem u razdoblju od 24. listopada 2022. do 15. svibnja 2023. iznosi 2.773,49 EUR.

29. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka niti su prigovarale matematičkom izračunu istog.

30. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju u spisu.

31. U odnosu na navod tuženika kojim se protivi metodi izračuna visine naknade u slučaju ugovorne zabrane natjecanja na način da se kao parametar uzimaju brutoiznosi isplaćeni tužiteljici, navodi se da su, sukladno odredbi članka 92. stavka 4. ZR, plaća i naknada plaće u smislu Zakona o radu u brutoiznosu pa je bruto plaća tužiteljice jedini ispravni parametar za izračun visine tražbine tužiteljice, koji parametar je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju i primijenio.

32. Stoga je, na temelju odredbe članka 103. stavka 1. ZR i članka 105. ZR, odlučeno kao u stavku I izreke ovog rješenja.

33. Protutužbeni zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan budući da je pravo tuženika za traženje naknade pretrpljene štete zbog povrede zakonske zabrane natjecanja prestalo te da tuženik nije dokazao da je tužiteljica povrijedila ugovornu zabranu natjecanja.

34. Budući da je protutužba u ovom predmetu podnesena 9. siječnja 2024., a zastupnici po zakonu tuženika su u svom iskazu naveli da su za navodnu povredu zakonske zabrane natjecanja saznali prije sklapanja Sporazuma o prestanku Ugovora o radu tužiteljice, odnosno u rujnu 2022., ocjena je ovog suda da je pravo tuženika, kao poslodavca, da od tužiteljice, kao radnice, zahtijeva naknadu navodno pretrpljene štete prestalo budući da je protekao rok od tri mjeseca od dana kada je tuženik saznao za sklapanje predmetnih poslova, sukladno odredbi članka 101. stavka 3. ZR.

35. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica povrijedila ni zakonsku niti ugovornu zabranu natjecanja. Naime, osim iskaza zastupnika po zakonu tuženika, kojima sud u tom dijelu nije povjerovao, tuženik tijekom postupka nije ponudio dokaze iz kojih bi to bilo moguće utvrditi. Tijekom postupka nije utvrđeno da je tužiteljica 28. rujna 2022., za vrijeme trajanja radnog odnosa s tuženikom, kontaktirala konkurenciju tuženika, odnosno trgovačko društvo Muzika i to d.o.o., u svrhu predaje klijenata s kojima je tuženik surađivao i potencijalne klijente s kojima je tuženik bio u komunikaciji te organizirala i dogovarala posao kod konkurencije za sebe i supruga budući da navedeno ne proizlazi iz iskaza svjedoka ĆŽ i tužiteljice, kojima je sud povjerovao. Naime, iz iskaza svjedoka ĆŽ proizlazi upravo suprotno – da je svjedok nudio posao tužiteljici, a ona je to odbila jer se nije više htjela baviti tom djelatnošću. Nadalje, tuženik tijekom postupka nije naveo, a posljedično niti dokazao s kojim je klijentima tuženika tužiteljica u vremenskom razdoblju neposredno nakon odlaska s funkcije članice uprave komunicirala s namjerom da ti klijenti raskinu suradnju s tuženikom i kome je navodno otkrivala povjerljive podatke tuženika. Iako tuženik u protutužbi navodi da su trgovačka društva Dota d.o.o., Franck Snogoo d.o.o., Hotel Mora d.o.o., Dukley Hoteli d.o.o. i još mnogi drugi odlučili raskinuti poslovni odnos s tuženikom zbog radnji tužiteljice, tuženik, osim pukog navođenja, navedeno nije ničime dokazao, a za isto nije dostavio čak niti ugovore na koje se u protutužbi poziva i na kojim ugovorima temelji novčano potraživanje po osnovi naknade štete. Predmetni navodi ne proizlaze čak niti iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika koji su naveli da ne znaju koji su točno klijenti raskinuli poslovni odnos s tuženikom zbog navodnih radnji tužiteljice. Naposljetku se navodi da tijekom postupka nije utvrđeno da bi se tužiteljica za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja s tuženikom zaposlila kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s tuženikom niti da je za svoj ili račun treće osobe sklapala poslove kojima se natječe s tuženikom budući da se tužiteljica nakon prestanka radnog odnosa s tuženikom zaposlila na web portalu Luxury Living Croatia koji se ne bavi djelatnošću kojom se bavi tuženik.

36. U odnosu na navod tužiteljice da je privatna Whatsapp korespondencija dostavljena u prilogu protutužbe nezakonit dokaz na kojem se sudska odluka ne može temeljiti, navodi se da se na istoj niti ne temelji ova presuda budući da iz iste, prema ocjeni ovog suda, ne proizlazi ništa relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također se navodi da ista, prema ocjeni ovog suda, ne predstavlja nezakonit dokaz budući da tijekom postupka stranke nisu tvrdile da je navedeni dokaz dobiven kao izravna posljedica nasilja i nečovječnog postupanja, povredom prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i zaštite dopisivanja, počinjenjem kaznenog djela, povredom zakonom propisane dužnosti čuvanja osobnih podataka ili povredom Ustavom i zakonom zajamčene tajnosti dopisivanja.

37. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 101. ZR i članka 102. stavka 1. ZR, odlučeno je kao u stavku II izreke presude.

38. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

39. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema zbroju vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.773,49 EUR i vrijednosti protutužbenog zahtjeva u iznosu od 22.987,66 EUR, što ukupno iznosi 25.761,15 EUR.

40. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 21. lipnja 2023. (kojim se očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu), od 1. veljače 2024. (kojim se očitovala na protutužbu) i od 21. siječnja 2025. (kojim se očitovala na nalaz i mišljenje i konačno uredila tužbeni zahtjev) u visini od 3x250 bodova (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta održana 23. travnja 2024., 17. rujna 2024. i 12. lipnja 2025. u visini od 3x250 bodova (Tbr. 9/1), što sve, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV- a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 4.375,00 EUR. Tužiteljici je, također, dosuđen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

41. Na dosuđeni parnični trošak, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

42. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 5.963,83 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude od isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

43. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici-protutuženici po pun.

2. Tuženiku-protutužitelju po pun.