Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-1157/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivani Božić Pišćak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupan po punomoćnicima, odvj. iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, a nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 4.lipnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika tužitelja Slavena Karaban, odvj. iz Vinkovaca i zamjenika punomoćnika tuženika Martine Liović Čavajda, odvj. iz Osijeka, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 24.srpnja 2025. godine, dana 24.srpnja 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-4259373 od 13.srpnja 2007. g. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja kao korisnika Kredita u visini novčanog iznosa od 18.012,94 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i tužene Raiffeisenbank Austria d. d., OIB: 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak po ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 198-50-4259373 od 13.srpnja 2007. g., u dijelu kojim se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju kreditora tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu broj 198-50-4259373 koji je zaključen između tužitelja i tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinak po ugovorne stranke.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužitelju ŠI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog i ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope od tužene Banke tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, izvrši isplatu novčanog iznosa od 851,42 EUR (slovima: osamstopedesetjedan euro i četrdesetdva centa) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zz kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje te počev od 1. srpnja 2011. po stopi zz kamata od 12 % godišnje i u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodišta uvećane za pet postotnih poena, te počev od 1. kolovoza 2015. g. pa na dalje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose, kako slijedi:

Na iznos od 06,20 EUR počev od 30. studeni 2007. g. do isplate, Na iznos od 06,20 EUR počev od 31. prosinca 2007. g. do isplate, Na iznos od 06,20 EUR počev od 31. siječnja 2008. g. do isplate, Na iznos od 06,20 EUR počev od 29. veljače 2008. g. do isplate, Na iznos od 06,20 EUR počev od 31. ožujka 2008. g. do isplate, Na iznos od 06,20 EUR počev od 30. travnja 2008. g. do isplate, Na iznos od 08,08 EUR počev od 31. svibnja 2008. g. do isplate, Na iznos od 08,08 EUR počev od 30. lipnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 08,08 EUR počev od 31. srpnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 08,08 EUR počev od 31. kolovoza 2008. g. do isplate, Na iznos od 08,08 EUR počev od 30. rujna 2008. g. do isplate,

Na iznos od 08,08 EUR počev od 31. listopada 2008. g. do isplate, Na iznos od 08,08 EUR počev od 30. studenoga 2008. g. do isplate, Na iznos od 08,08 EUR počev od 31. prosinca 2008. g. do isplate, Na iznos od 08,08 EUR počev od 31. siječnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 08,08 EUR počev od 28. veljače 2009. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. ožujka 2009. g. do isplate,

Na iznos od 14,05 EUR počev od 30. travnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. svibnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 30. lipnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. srpnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. kolovoza 2009. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 30. rujna 2009. g. do isplate,

Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. listopada 2009. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 30. studenoga 2009. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. prosinca 2009. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. siječnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 28 veljače 2010. g. do isplate,

Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

Na iznos od 14,05 EUR počev od 30. travnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. svibnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,

Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. listopada 2010. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 30. studenoga 2010. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. prosinca 2010. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 28. veljače 2011. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,

Na iznos od 14,05 EUR počev od 30. travnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 14,05 EUR počev od 30. lipnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 12,80 EUR počev od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 12,80 EUR počev od 31. kolovoza 2011. g. do isplate, Na iznos od 12,80 EUR počev od 30. rujna 2011. g. do isplate,

Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. listopada 2011. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. studenoga 2011. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. prosinca 2011. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. siječnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 29. veljače 2012. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. ožujka 2012. g. do isplate,

Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. travnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. svibnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. lipnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. srpnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. kolovoza 2012. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. rujna 2012. g. do isplate,

Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. listopada 2012. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. studenoga 2012. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. prosinca 2012. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. siječnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 28. veljače 2013. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. ožujka 2013. g. do isplate,

Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. travnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. svibnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. lipnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. srpnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. kolovoza 2013. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. rujna 2013. g. do isplate,

Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. listopada 2013. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. studenoga 2013. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. prosinca 2013. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. siječnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 28. veljače 2014. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. ožujka 2014. g. do isplate,

Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. travnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 31. svibnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 09,14 EUR počev od 30. lipnja 2014. g. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužitelju ŠI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, izvrši isplatu novčanog iznosa od 4.373,59 EUR (slovima: četiritisućetristosedamdesettri eura i pedesetdevet centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zz kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje te počev od 1. srpnja 2011. po stopi zz kamata od 12 % godišnje i u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodišta uvećane za pet postotnih poena, te počev od 1. kolovoza 2015. g. pa na dalje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose, kako slijedi:

Na iznos od 01,47 EUR počev od 31. kolovoza 2007. g. do isplate, Na iznos od 00,93 EUR počev od 30. studeni 2007. g. do isplate, Na iznos od 00,33 EUR počev od 31. prosinca 2007. g. do isplate, Na iznos od 02,44 EUR počev od 31. siječnja 2008. g. do isplate, Na iznos od 03,60 EUR počev od 29. veljače 2008. g. do isplate, Na iznos od 05,58 EUR počev od 31. ožujka 2008. g. do isplate,

Na iznos od 02,60 EUR počev od 30. travnja 2008. g. do isplate, Na iznos od 01,44 EUR počev od 31. svibnja 2008. g. do isplate, Na iznos od 02,92 EUR počev od 30. lipnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 00,75 EUR počev od 31. srpnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 00,86 EUR počev od 31. kolovoza 2008. g. do isplate, Na iznos od 02,14 EUR počev od 30. rujna 2008. g. do isplate,

Na iznos od 11,88 EUR počev od 31. listopada 2008. g. do isplate, Na iznos od 05,36 EUR počev od 30. studenoga 2008. g. do isplate, Na iznos od 13,65 EUR počev od 31. prosinca 2008. g. do isplate, Na iznos od 14,93 EUR počev od 31. siječnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 15,51 EUR počev od 28. veljače 2009. g. do isplate, Na iznos od 14,63 EUR počev od 31. ožujka 2009. g. do isplate,

Na iznos od 14,94 EUR počev od 30. travnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 12,39 EUR počev od 31. svibnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 10,51 EUR počev od 30. lipnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 11,01 EUR počev od 31. srpnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 12,00 EUR počev od 31. kolovoza 2009. g. do isplate, Na iznos od 11,92 EUR počev od 30. rujna 2009. g. do isplate,

Na iznos od 10,92 EUR počev od 31. listopada 2009. g. do isplate, Na iznos od 12,79 EUR počev od 30. studenoga 2009. g. do isplate, Na iznos od 14,30 EUR počev od 31. prosinca 2009. g. do isplate, Na iznos od 16,44 EUR počev od 31. siječnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 15,95 EUR počev od 28 veljače 2010. g. do isplate,

Na iznos od 18,86 EUR počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

Na iznos od 18,31 EUR počev od 30. travnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 19,38 EUR počev od 31. svibnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 28,69 EUR počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 26,78 EUR počev od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 32,63 EUR počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate, Na iznos od 30,61 EUR počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,

Na iznos od 27,35 EUR počev od 31. listopada 2010. g. do isplate, Na iznos od 34,22 EUR počev od 30. studenoga 2010. g. do isplate, Na iznos od 42,95 EUR počev od 31. prosinca 2010. g. do isplate, Na iznos od 36,77 EUR počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 38,93 EUR počev od 28. veljače 2011. g. do isplate, Na iznos od 36,18 EUR počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,

Na iznos od 36,67 EUR počev od 30. travnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 48,38 EUR počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 49,52 EUR počev od 30. lipnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 58,70 EUR počev od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 53,72 EUR počev od 31. kolovoza 2011. g. do isplate, Na iznos od 48,28 EUR počev od 30. rujna 2011. g. do isplate,

Na iznos od 46,27 EUR počev od 31. listopada 2011. g. do isplate, Na iznos od 45,86 EUR počev od 30. studenoga 2011. g. do isplate, Na iznos od 48,38 EUR počev od 31. prosinca 2011. g. do isplate, Na iznos od 50,58 EUR počev od 31. siječnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 50,87 EUR počev od 29. veljače 2012. g. do isplate, Na iznos od 49,35 EUR počev od 31. ožujka 2012. g. do isplate,

Na iznos od 50,38 EUR počev od 30. travnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 51,08 EUR počev od 31. svibnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 49,90 EUR počev od 30. lipnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 50,21 EUR počev od 31. srpnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 49,32 EUR počev od 31. kolovoza 2012. g. do isplate, Na iznos od 47,41 EUR počev od 30. rujna 2012. g. do isplate,

Na iznos od 49,45 EUR počev od 31. listopada 2012. g. do isplate, Na iznos od 50,43 EUR počev od 30. studenoga 2012. g. do isplate, Na iznos od 49,74 EUR počev od 31. prosinca 2012. g. do isplate, Na iznos od 45,90 EUR počev od 31. siječnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 49,16 EUR počev od 28. veljače 2013. g. do isplate, Na iznos od 49,45 EUR počev od 31. ožujka 2013. g. do isplate,

Na iznos od 48,17 EUR počev od 30. travnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 44,18 EUR počev od 31. svibnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 44,08 EUR počev od 30. lipnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 45,06 EUR počev od 31. srpnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 46,63 EUR počev od 31. kolovoza 2013. g. do isplate, Na iznos od 48,80 EUR počev od 30. rujna 2013. g. do isplate,

Na iznos od 47,68 EUR počev od 31. listopada 2013. g. do isplate, Na iznos od 48,48 EUR počev od 30. studenoga 2013. g. do isplate, Na iznos od 49,38 EUR počev od 31. prosinca 2013. g. do isplate, Na iznos od 49,93 EUR počev od 31. siječnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 51,12 EUR počev od 28. veljače 2014. g. do isplate, Na iznos od 50,73 EUR počev od 31. ožujka 2014. g. do isplate,

Na iznos od 49,42 EUR počev od 30. travnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 49,00 EUR počev od 31. svibnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 49,19 EUR počev od 30. lipnja 2014. g. do isplate,

Na iznos od 1.836,88 EUR počev od 17. srpnja 2014. g. do isplate, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da naknadi tužitelju ŠI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.925,00 eura (slovima: tisućudevetstodvadesetipet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.srpnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, preko dosuđenog iznosa od 1.925,00 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, dana 13. lipnja 2019.g., radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je 13. srpnja 2007. godine sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 198-50-4259373, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 18.012,94 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem deviznom tečaju Banke kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca. Navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu (čl. 2.) ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano Odlukom banke o kamatnim stopama, bez navođenja pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tijekom razdoblja otplate kredita tuženica je značajno povećavala ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste. Nadalje, navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu (čl. 7.) otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja. Tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu tečaj CHF značajno je rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u kunama.

1.1. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli u CHF ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu odnosno način primjene iste nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Tužitelj navodi da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pravomoćno utvrđena ništetnost promjenjive kamate stope. Nadalje navodi da je Presudom suda EU C- 186/16 pravomoćno presuđeno da odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su mu potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača.

1.2. Nadalje tužitelj navodi da je navedenom Presudom Vrhovnoga suda RH zauzeto je motrište da je povrijeđeno pravo potrošača (kakav status ima tužitelj) budući je tužena Banka koristila nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, potrošači nisu bili dovoljno informirani o ekonomskom riziku u odnosu na ugovore o kreditu koji su se sklapali u valuti CHF, potrošači o navedenom riziku nisu bili obaviješteni uredno i u razumnoj mjeri da bi mogli razumjeti sporne odredbe. Što se tiče utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je određivana jednostranom odlukom tužene Banke i znatno povećavana odlučno je da li je takova odluka bila poštena Stoga tužitelj u konačno ostavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu da utvrdi ništetnost pojedinih odredbi ugovora, te da s osnove povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i na ime preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem povećanja CHF naloži tuženiku da tužitelju isplati iznose koje će specificirati nakon dostave dokumentacije i provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, jer je iz Ugovora o kreditu razvidno da je čl. 12. ugovorena nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi kako se tužba temelji na pogrešnom tumačenju Zakona i zaštiti potrošača i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014. godine. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik ističe da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Također, osim što je tuženik tužitelju prije zaključenja ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem koji je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Tuženik navodi kako je kamate naplatio temeljem valjanog ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, da tužitelju nije nastala nikakva šteta i da sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da promjene kamatnih stopa nisu posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, te da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala obveza niti tuženika, niti drugih banaka, da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, već je tuženik sukladno tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom propisano opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu. Završno, ističe prigovor zastare, te predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenih troškova.

2.1. O prigovoru mjesne nenadležnosti ovog suda odlučeno je pravomoćnim rješenjem posl. br. P-1157/19-12 od 30. studenog 2020.g., kojim odbijen prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ovog suda.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 9- 13, 30-34 spisa), zahtjev (list 45 spisa), promotivni uvjeti (list 46-48 spisa), otplatni plan (list 111-116 spisa), knjigovodstvena kartica (list 117-121 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 27.veljače 2025., (list 142-152 spisa), pročitan je iskaz tužitelja sa zapisnika 04.06.2025.g. (list 169-171 spisa).

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

5. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu dana 13. srpnja 2007. godine broj ugovora: 198-50-4259373, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 18.012,94 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem deviznom tečaju Banke kreditora na dan dospijeća, na rok otplate od 84 mjeseca, da je čl. 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 5,49 % godišnje koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatnim stopama kreditora, te da je člankom 7. ugovorena valutna klauzula kojom je određeno da se dio glavnice kredita u iznosu od 10.728,94 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan dospijeća, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio predmetnog Ugovora, te da se preostali dio glavnice u iznosu od 7.284,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem deviznom tečaju Banke kreditora na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da se radi o kreditu za kupnju novih vozila Toyota.

5.1. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate koja je sa početnih 5,49% godišnje rasla do 7,75% godišnje u jednom razdoblju, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

6. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

6.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika s obzirom da je ugovorni odnos tužitelja i tuženika prestao otplatom kredita, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

8. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je Ugovor o kreditu sklopio 2007. godine. Kredit je bio namjenski za kupnju vozila, za osobne potrebe. Kredit u CHF je podigla iz razloga što je to tada bilo najpovoljnije, a kako joj je objašnjeno u banci. Naime kada je išla kupovati auto u Auto kući, su joj sugerirali da sklopi ugovor u valuti CHF sa tuženom bankom, budući su tada poslovno surađivali. U banci joj nisu objašnjeni rizici koje bi ovaj ugovor mogao nositi, nije joj rečeno da bi u budućnosti moglo doći do tako velikih oscilacija. U banci joj nisu ponudili kredit u drugim valutama. Prilikom sklapanja ugovora nije u potpunosti razumjela značaj valutne klauzule, nitko joj nije objašnjavao odredbe ugovora, kao niti rizike vezane za sklapanje ugovora, koliko se sjeća nije joj objašnjen ni termin promjenjiva kamata. Iz banke ju nisu zvali prilikom promjene kamatnih stopa samo je dobila obavijest na kućnu adresu. Ističe da joj kod Javnog bilježnika prilikom ovjere ugovora ništa nije objašnjavano. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, nije s bankarom pregovarala o pojedinim odredbama ugovora, a ugovor je pročitala. Nadalje navodi, da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila zaposlena u Agronom d.o.o. Navodi, da nema obrt niti je član trg.društva. Nadalje navodi da je iznos početne rate bio oko 800 kuna a kasnije je rata narasla, do 1600 kuna, anuitete je plaćala redovno, osobno, a kredit je otplaćen.

8.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za kupnju novih vozila Toyota.

8.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

9. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća i promjenjivu kamatnu stopu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

11. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

12. Analizirajući spornu odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe čl. 2. nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 2. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku.

12.1. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 2. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 102. st. 1. ZZP/07 pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno dijela članka 7. a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12.2. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je iste odredbe ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, zbog čega su iste i ništetne sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.

12.3. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem deviznom tečaju Banke kreditora na dan korištenja kredita i u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

13. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu navodi da su tužitelj i tuženik ugovorili kredit za kupnju novih vozila u iznosu od 18.012,94 CHF sa rokom otplate 84 mjeseca i kamatnom stopom 5,49 %, koji se otplaćuje na način da se dio glavnice u iznosu od 10.728,94 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a preostali dio glavnice od 7.284,00 CHF dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu otplate. Uvidom u dokumentaciju priloženu spisu vidljive su promjene kamatne stope kao i visine anuiteta, a visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.

14. Vještak nadalje navodi da je ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadne promjene kamatne stope koje su promijenjene odlukom tuženika i to u razdoblju otplate kredita iznosi 851,42 EUR.

14.1. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 4.373,59 EUR. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -0,76 EUR. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF- a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 4.372,83 EUR.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 11.472,94 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 06. siječnja 2024.g.

16. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 851,42 eura, te temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 4.373,59 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.

17. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

17.1. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 04. lipnja 2025.g. tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 30. svibnja 2025.g.

17.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz zapisnika sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. proizlazi, da u je predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, odnosno radi se o slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

18. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

19. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 13. lipnja 2019.g. to znači da potraživanje tužitelja radi isplate s osnova ugovorene valutne klauzule nije obuhvaćeno zastarom.

19.1. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

20. Kako je Visoki trgovački sud pravomoćno odlučio u žalbenom postupku dana 14. lipnja 2014., oduka Trgovačkog suda u Zagrebu je toga dana postala pravomoćna pa je od tada tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2019. to je očito da nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO. Ovdje sud napose ima u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primijenile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.925,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 3 ročišta kod suda svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav obrazloženog podneska (od 27.05.2025.g. i 19.11.2020.g.) po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), pristup ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3 OT) koje radnje ukupno nose 650 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 1.300,00 eura što uz PDV u iznosu od 325,00 eura i odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR-a, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.925,00 eura.

22.1. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 31.08.2022 g., kao nepotreban za vođenje postupka, trošak podneska od 19.11.2020.g., budući je isti dan dostavio sudu dva podneska, trošak jednog od njih mu je priznat, a navode iz oba podneska je mogao iznijeti u jednom podnesku, te mu nije priznat trošak ročišta od 20.09.2023.g. i od 15.05.2023.g. budući ročišta nisu održana.

22.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 24.srpnja 2025. godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja Slaven Karaban, odvjetnik iz Vinkovaca

2. Punomoćnik tuženika, odvj. iz OD Glamuzina & Grošeta iz Zagreba