REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Stalna služba u Lastovu
Dolac 03
20290 Lastovo
Poslovni broj: P-433/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Lastovu, po sucu Mila Lagetar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Općina Lastovo, Dolac 3, OIB: 96014931839, zastupana po načelnici ŠMA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćnici Marijani Mastilović, odvjetnici iz Splita, Gundulićeva 26a, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, Stalna služba u Korčuli, Šetalište Frana kršinića 50, 20260 Korčula, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane 1. srpnja 2025. godine, dana 24. srpnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je Općina Lastovo vlasnica nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to preostalog dijela č. zgr. [katastarska čestica]. izuzev etaže koja čini suvlasnički dio s neodređenim omjerom oznake ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 1), stan u prizemlju, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine od 40,20 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, pa je ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na preostalom dijelu č. zgr. [katastarska čestica]. izuzev opisane etaže, uz istodobno brisanje tog prava s imena Republika Hrvatska.
O b r a z l o ž e nj e
1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena dana 28. travnja 2025. godine navodi se kako je tužitelj postupio sukladno članku 186.a. Zakona o parničnom postupku, o čemu se kao dokaz u privitku dostavlja odgovor tuženika.
2. Na nekretnini opisanoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stojna kuća i dvor [adresa], upisani su slijedeći vlasnici: ŠM za suvlasnički dio s neodređenim omjerom oznake ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), stan u prizemlju, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine od 40,20 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, te Republika Hrvatska na preostalom dijelu č. zgr. [katastarska čestica]., izuzev opisane etaže.
3. Temeljem Ugovora o prenosu prava korištenja bez naknade od 18. sudenog 1981. godine, te Dodatka navedenom ugovoru od 6. lipnja 1985. godine, Savezni sekretarijat za narodnu obranu ustupio je Općini Lastovo na korištenje nekretninu opisanu u točki I. zahtjeva. Navedena nekretnina nalazi se unutar građevinskog područja na dan 24. srpnja 1991. godine (dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu).
4. Navedeni Ugovor predan je na uknjižbu prava korištenja koja se vodila pod poslovnim brojem br.Z-383/84, no uknjižba je odbijena iz formalnih razloga, odnosno zbog omaške u navodima površina te izostanka evidencije kod Uprave društvenih prihoda općine Korčula. Zbog navedene greške koja je procesne, a ne materijalnopravne prirode, Općina Lastovo nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao korisnik predmetne nekretnine pa se Republika Hrvatska upisala kao vlasnica temeljem predmnjeve iz članka 362. stavak 3. koji upis je izvršen pod poslovnim brojem br.Z-1085/07.
Općina Lastovo stupila je u posjed predmetne nekretnine, o čemu svjedoči primopredajni zapisnik od 03.02.1982. godine br. 41-3., ali i prethodno doneseno rješenje od 29.02.1980. godine kojim se odobrava izdvajanje ove nekretnine iz imovine prijašnjeg vlasnika. Ujedno je i općepoznata činjenica da je Općina Lastovo bila stvarni korisnik i upravljač ovom i drugim nekretninama iz navedenog Ugovora, te je posebne dijelove istih, u naravi stanovi, davala na korištenje stanovnicima otoka Lastova.
5. Kako tužitelj ima pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.
6. Ovaj Sud je podneskom od 16. lipnja 2025. godine zaprimio odgovor na tužbu tužene putem zastupnika Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, Građansko upravnog odjela u kojoj navodi da tužena ne osporava činjenične navode iz tužbe i predlaže provedbu svih dokaza predloženih po tužiteljskoj strani.
7. Na ročištu dana 1. srpnja 2025. godine punomoćnica tužitelja iskazuje da ostaje pri navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva. S obzirom da se tužena ne protivi navodima iz tužbe, posebno naglašava kako je tužbeni zahtjev dopušten i određen jer se odnosi na preostali, nesporni dio zgrade, te ujedno ne zadire u tuđe pravo vlasništva, ono na stanu opisivanome kao etaža (E-1). Ujedno tužbeni zahtjev jasno razgraničava tuđe pravo (E-1) od onog čije se utvrđenje traži ovom tužbom.
8. Proveden je dokaz te je izvršen pregled spisu priloženih isprava i to: Izvadak iz zemljišne knjige zk uložak [broj ZK uloška], Ugovor o prenosu prava korišćenja bez naknade od 18. studenog 1981. godine, Dodatak ugovora o prijenosu prava korišćenja bez naknade od 6. lipnja 1985. godine, Rješenje od 29. veljače 1980. godine, Rješenje od 14. svibnja 1984. godine, dopis Općinskog suda u Korčuli 11. ožujka 1985. godine, dopis Sekretarijata za poslove uprave, Imovinsko pravna služba od 10. siječnja 1983. godine i dopis od 9. studenog 1983. godine, prijepis posjedovnog lista 2311, Izvadak iz katastarskog plana, Zahtjev za mirno rješenje spora, očitovanje od 9 travnja 2025. godine i odgovor na tužbu.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. U postupku nije sporno da je tužitelj, posjednik dijela nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Podnositelj zahtjeva je u zakonitom, mirnom i poštenom posjedu opisane nekretnine, te ga u istome nitko nikada nije uznemiravao niti mu vlasništvo osporavao.
11. Nekretnina tužitelja je stečena temeljem Ugovora o o prenosu prava korišćenja bez naknade od 18. studenog 1981. godine, te Dodatka navedenom ugovoru od 6. lipnja 1985. godine, Savezni sekretarijat za narodnu obranu ustupio je Općini Lastovo na korištenje opisanu nekretninu i zasniva se na pravovaljanoj pravnoj osnovi, zbog čega ima kvalitetu kvalificiranog posjeda koji je trajao neprekidno u zakonu određenom vremenu, a prema ocjeni ovog suda nema dvojbe da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini redovnom dosjelošću.
12.Tužitelj je od Saveznog sekretarijata za narodnu obranu preuzeo posjed utužene nekretnine, pa je vlasništvo stečeno i dosjelošću. Nakon 1991. godine opće pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, odnosno stvarnih prava dosjelošću vrijede i za nekretnine (stvari) u društvenom vlasništvu. Uzimajući u obzir prije navedeno, kao i procesno držanje tuženih tijekom postupka, sud nalazi da među strankama nije sporna ni aktivna ni pasivna legitimacija, da nekretnina koja je predmet tužbe predstavlja dijelom izvanknjižno vlasništvo tužitelja, a isto tako u postupku je nespornim utvrđeno kako predmetnu nekretninu danas u kvalificiranom posjedu drži tužitelj.
13.Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, uz primjenu odredbe članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
14.Uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka i to prvenstveno činjenicu da se tužitelj putem pravovaljanog pravnog posla nalazi u posjedu predmetne nekretnine i da ih u tom posjedovanju nitko nije smetao, niti su posjedovanje ikada prekidali.
15.Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Utvrdivši odlučne činjenice koje se odnose na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ovaj sud cijeni da je posjed tužitelja Općine Lastovo savjestan obzirom da je opravdano vjerovati da je nekretnina stečena temeljem Ugovora o prenosu prava korišćenja, da je njegov posjed istinit jer nije stečen ni silom ni prijevarom i zakonit jer se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi Ugovora o prenosu prava korišćenja bez naknade od 18. studenog 1981. godine, te Dodatka navedenom ugovoru od 6. lipnja 1985. godine, zbog čega ista ima kvalitetu kvalificiranog posjeda koji je trajao neprekidno u zakonom određenom vremenu, a prema ocjeni ovog suda nema dvojbe da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini redovitom dosjelošću. Obzirom na vrijeme posjedovanja od 1991. godine do danas, a to je više od dvadeset godina koliko je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Nedvojbeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću, jer su se ispunile sve zakonske pretpostavke, i što istu drži u mirnom, faktičnom i poštenom posjedu.
16. Shodno iznesenom u postupku a temeljem ugovora i valjanog pravnog posla tužitelj je zakonito, istinito i savjesno (pošteno) protekom predviđenog vremena stekao vlasništvo utuženog dijela nekretnine dosjelošću u smislu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu budući istu kvalificirano osobno posjeduje od trenutka sklapanja Ugovora. Kako je riječ o nekretnini koja je predstavljala imovinu Saveznog sekretarijata za narodnu obranu, odnosno društveno vlasništvo, to se u razdoblju od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991. na istoj nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću pa je u ovoj parnici bilo potrebno utvrditi da li je tužitelj u vremenu nakon 8. listopada 1991. godine ispunio sve pretpostavke za sjecanje vlasništva dosjelošću. Ovaj Sud je utvrdio da su u posljednjem razdoblju i to od 1991. do 2011. ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer iz svega iznijetog proizlazi da je tužitelj držao nekretninu u samostalnom posjedu i izvršavao faktičnu vlast, a to traje neprekidno do danas. Stoga je očito da je tužitelj ovu nekretninu uživao kao svoju, te stekao vlasništvo iste.
17. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143712 i 152/14 – dalje ZV) propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo samostalnim posjedom ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Prema stavku 4. citirane odredbe samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. istog članka, a to u konkretnom slučaju znači protekom roka od 20 godina (za redovnu dosjelost) odnosno protekom roka od 40 godina (za izvanrednu dosjelost).
18. Tužitelj je u postupku dokazao slijed stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i svoj pravni temelj stjecanja, pa je Sud prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva primjenom članka 128. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143712 i 152/14 – dalje ZV). Znači tužitelj je kvalificiranim posjedom protekom roka od 20 godina računajući od 8. listopada 1991. koncem 2011. stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine u skladu s odredbom članka 159. ZV-a pa je Sud prihvatio ovakav tužbeni zahtjev i ovlastio ga na upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi, te je odlučeno kao u izreci ove presude.
Budući tužitelj nije popisao ni zatražio parnični trošak, odluka o istome je izostala.
U Lastovu, 24. srpnja 2025. godine
Sutkinja:
Mila Lagetar
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
I presudu objaviti na e-oglasnoj ploči i uručiti temeljem odredbe članka 335. stavka 7. i 9. Zakona o parničnom postupku,
1. tužitelju putem punomoćnice Marijane Mastilović odvjetnice iz Splita
2. tuženoj Republika Hrvatska zastupana po Državnom odvjetniku Boni Cebalo
II Tužitelju putem punomoćnika dostaviti Rješenje za plaćanje pristojbe na presudu od 146,45 eura.
