Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
Pn-121/2019-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ŽĐ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. srpnja 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.355 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 24. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete iznos od 1.288,76 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe 12. veljače 2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženi iznos od 3.011,24 € zahtjev odbija.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju po osnovi naknade imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 162,75 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos od 7,25 € zahtjev odbija.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je od tuženika tražio isplatu iznosa od 116,13 € (na ime materijalnog troška izrade nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. siječnja 2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Svaka stranka snosit će svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ustao pred ovim sudom tužbom dana 12. veljače 2019. te je u njoj naveo da je tuženik 29. rujna 2017., dok je bio u društvu s prijateljem, BĐI, i dok su čekali autobus na autobusnoj stanici, izvadio mobitel i počeo ih fotografirati, a nakon toga, ničim izazvan je napao najprije BĐI, a potom je i njega uhvatio za vrat, gurao ga prema kući, prislonio uza zid i pokušao ga udariti lijevom šakom. Tužitelj da je u tom naguravanju zadobio prijelom četvrtog i petog prsta lijeve ruke, a koje ozljede da predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Zbog ozljede koja je posljedica opisane štetne radnje tuženika da je pretrpio povredu prava osobnosti i to neimovinsku štetu kroz smanjenje životnih aktivnosti, pretrpljenih boli i pretrpljenog straha te imovinsku štetu kroz potrebitu tuđu pomoć i njegu. Tužitelj je predložio da sud provede postupak, utvrdi relevantne činjenice i nakon toga donese presudu kojom će tuženika obvezati na plaćanje prouzročene štete i troškova postupka.
1.1. Podneskom od 23. svibnja 2025., nakon što su u postupku provedeni dokazi pribavom nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj je uredio svoje tužbeno traženje predstavljeno u izreci ove odluke.
2. Odgovarajući na tužbu tuženik je naveo da se istoj protivi u cijelosti te je predložio obvezati tužitelja na snašanje parničnog troška. Ustvrdio je da za njegovu odgovornost ne postoje nikakvi dokazi te da smatra da je žrtva okolnosti slučaja u kojem se zatekao uslijed situacije sa Hrvatskim cestama i Općinom Podstrana, koji su montirali autobusnu stanicu tik do njegove kuće, bez izvlaštenja i bez zakonom propisanih dozvola. Pozvao se na to da je slabije fizičke građe i da često ima napadaje gušenja. Osporio je da se tužitelj u ovom događaju ozlijedio jer da je nakon spornog događaja vidio na javnim prostorima košarku, normalno se kreće, nosi torbu i dalje čeka autobus ispred kuće tuženika.
3. U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja, presudu Općinskog suda u Splitu Kzd-76/2018-52 od 28. studenog 2022., zdravstveni karton tužitelja, presudu i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. travnja 2024. Kžzd-8/2023-5 te su saslušani tužitelji MĐ i tuženik ŽĐI. Svoj nalaz i mišljenje u postupku su dali vještak ortoped Danči Tripalo i vještak psihijatar Nikola Sikirica. Pregledan je Cjenik Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu o cijeni koštanja tuđe pomoći i njege one nemedicinske iz predmeta ovog suda poslovne oznake i broja Pn-1381/2024 (dostupan i i na njihovoj internetskoj stranici).
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Tužitelj je popisao parnični trošak.
6.Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja da mu tuženik naknadi svekoliku (i neimovinsku i imovinsku) štetu koju mu je prouzročio u događaju od 29. rujna 2017.
7. Pravo na naknadu štete ostvaruje svaka osoba kojoj je povrijeđeno pravo osobnosti a pravo osobnosti određena su i opisana odredbom čl.19 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, nadalje u tekstu: ZOO) pa između ostalog pravo osobnosti jest pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Odredbom čl.19 st.1 ZOO-a propisuje da fizičke i pravne osobe imaju pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom a isti ZOO u odredbi čl.1045 st.1 ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu je istu dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
7.1. Odredbom čl.1100 st.1 ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St.2. istog članka ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
7.3. Također je odredbom čl.1085 st.1 ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je st.2 propisano da će, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba za ostatak štete dati naknadu u novcu ili će, sukladno odredbi st.3 istog članka, u slučaju kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dati odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. St.4 čl.1085 ZOO-a propisano je pak da naknada u novcu će se oštećeniku dosuditi ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.
7.4. Odredbom čl.1095 st.1 ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje je dužan nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebe troškove s tim u vezi a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
7.5. Čl.1086 ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
8. Među strankama je sporan kako osnov tako i visina štete.
U odnosu na osnov odgovornosti:
9. Tužitelj je u tužbi ustvrdio da se sporni događaj između njega i tuženika dogodio 29. rujna 2017. te da ga je tuženik ozlijedio nakon što je, ničim izazvan, fizički napao. Ove tvrdnje tužitelj je ponovio i prilikom davanja svog iskaza kada je kazao da ima jako grubi podsjetnik na sami događaj u kojem su nastradala dva prsta lijeve ruke, a koji su i dan danas ponešto deformirani i ponekad ga bole. Kritične prigode da je bio u društvu prijatelja BĐI, krenuli su na nogometni trening i stali su na autobusnu stanicu kada je odjednom došao tuženik, počeo je galamiti, a potom ih je fizički i napao. Vidljivih posljedica, osim problema s prstima, nema, ali zbog tremora ne može raditi niti kao konobar. Saslušani tuženik pak je u svome iskazu naveo kako se kritičnog dana vraćao s plaže kada je ugledao dva mladića koja sjede na ogradnom zidu stambenog objekta njegove majke i udaraju nogom u zid koji je napravljen od stiropora. Tada da je povikao da se maknu sa zidića. Sa zidića se udaljio mladić po imenu BĐI, dok je tužitelj ostao sjediti na zidiću. On da je inzistirao da tužitelj siđe sa zidića kada je začuo da ga mladići šalju u pm, nakon čega je uhvatio tužitelja za ruku s namjerom da ga od zidića udalji ali nažalost u otimanju se dogodilo to da mu je doista zavrnuo prste. Do sporne situacije da je došlo zbog duboke frustracije njegove obitelji jer godinama ne mogu riješiti pitanje dijela vlasništva gdje je napravljena autobusna stanica.
9.1. Pregledana je i presuda Općinskog suda u Splitu Kzd-76/2018-52 prema kojoj je u ovom postupku tuženik, ŽĐI, proglašen krivim jer je 29. rujna 2017. ozlijedio BĐ, tada maloljetnog, nakon što ga je fotografirao, uhvatio rukama za vrat i gurao ga prema kući gdje ga je prislonio na zid, a potom u nakani da ga teško tjelesno ozljedi, svojom rukom ga je uhvatio za prste lijeve ruke i zavrnuo ih. Tuženik ŽĐI je osuđen na uvjetnu osudu te mu je naloženo platiti i troškove postupka. Pregledana je i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. travnja 2024. pregledom koje je utvrđeno da je žalba ŽĐI ukinuta samo u odluci o troškovima kaznenog postupka dok je njegova žalba kao i žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu odbijena kao neosnovana. Suprotno navodima ŽĐI, viši, Županijski sud u Velikoj Gorici, smatra da je u kaznenom postupku kod Općinskog suda u Splitu pravilno prvostupanjski sud proveo sve dokaze i iste pravilno ocijenio. Drugim riječima rečeno tuženik je pravomoćno osuđen za nanošenje teške tjelesne ozljede tužitelju, tj. BĐ.
9.2. Slijedom naprijed navedenog za zaključiti bilo da je na tuženiku odgovornost za nastali štetni događaj kao i za ozljede koje je u tome događaju tužitelju, a time uzročno-posljedično, i za štetu koja je tužitelju nastala. Tuženik nije pružio nikakvih dokaza tijekom ovog postupka koji bi ga ekskulpirali od odgovornosti, a posebno nikakvih dokaza da bi na tužitelju postojala bilo kakva suodgovornost za nastanak štetnog događaja.
U odnosu na visinu zahtjeva:
10. O ozljedama koje je tužitelj kritične prigode pretrpio više je u svome nalazu i mišljenju govorila vještakinja ortoped, dr. Danči Tripalo, koja je kazala da je pregledala med. dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja iz čega je razaznala ozljede u području četvrtog i petog prsta lijeve ruke. Navela je da je tužitelj liječen konzervativno te da nisu nastale nikakve komplikacije. Ovi prijelomi često dovode do zaostajanja blagog ograničenja kretnji u zglobu koji formira taj dio kosti, pa bi umanjenje životnih aktivnosti zaostalo u iznosu od 2% što znači da će tužitelj ulagati pojačane napore u tome manjem iznosu kod obavljanja težih tjelesnih radova sa lijevom šakom. Bolove jakog intenziteta tužitelj da je trpio jedan dan, srednjeg intenziteta još pet dana, a slabog intenziteta dva tjedna. Tuđa pomoć i njega su mu trebali u vrijeme nošenja longete kod obavljanja osobne higijene i to u trajanju od po dva sata dnevno, te još jedan tjedan po jedan sat dnevno. Vještak psihijatar dr. Nikola Sikirica, nakon što je pregledao med. dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja i vještačenje spec. ortopeda kazao je da smatra da je tužitelj trpio primarni strah u trajanju od oko jedne minute, na kojeg se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od dva tjedna te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 6-8 tjedana.
11. Zbog svega naprijed navedenog te zbog činjenice da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih je trpio bolove, strah i duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije VsRH sud je zaključio da je tužitelju po ovim kriterijima valjalo dosuditi ukupnu neimovinsku štetu u visini od 1.288,76 € (po kriteriju straha 500,00 €, po kriteriju pretrpljenih bolova 488,76 € i po kriteriju umanjenih životnih aktivnosti 300,00 €) pri čemu je sud posebno vodio računa o pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VsRH Su-IV-47/2020-5.
11.1 Osim neimovinske štete o kojoj je upravo bilo riječi tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu koja se sastojala od pružanja tuđe nemedicinske njege i pomoći u trajanju od 35 sati, pa kako je iz potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret (koja je javno objavljena na internetskim stranicama Doma i prileži spisu ovog suda Pn- 1381/2024) jasno vidljivo da se za ovu vrstu usluge plaća 35,00 kuna po satu ili 4,65 € to je jednostavnom matematičkom operacijom množenja utvrđeno da tužitelja pripada pravo na ovu imovinsku štetu u iznosu od 162,75 €.
11.2. Tužitelj je uređenim tužbenim zahtjevom zatražio naknadu neimovinske štete u visini od 4.300,00 € te naknadu imovinske štete za pruženu nemedicinsku tuđu pomoć i njegu u visini od 170,00 € pa ga je susljedno navedenom u točki 11 i 11.1. ovog Obrazloženja za više zatraženo valjalo odbiti sa zahtjevom. Također je tužitelj zatražio da mu tuženik plati i trošak od 116,13 € kao iznos koji je prije pokretanja ove tužbe platio Centru za medicinsko vještačenje d.o.o. međutim po motrištu ovog suda ta isplata ga ne pripada jer poduzimanje ove radnje nije bilo nužno za vođenje ovog postupka.
11.3. Slijedom svega iznesenog utvrđena je ukupna šteta tužitelja iz spornog događaja, a koju mu ima nadoknaditi tuženik kao štetnik, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je tužitelj to i zatražio
12. Odredbom čl.154 st.4 ZPPa propisano je da sud može odrediti da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka ako su stranke djelomično uspjele u parnici. U konkretnom slučaju tužitelj je sa svojim tužbenim zahtjevom uspio u malom dijelu od 31,65 % a tuženik je uspio u preostalom postotku od 68,35 %. Vodeći računa o ciljevima koji se postižu postupanjem u postupcima zbog naknade štete, polazeći od premisa uspjeha u ovoj parnici svake od stranaka, sud je smatrao primjerenim odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
13. Radi svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu, 24. srpnja 2025.
S U D A C
Dunja Ljubičić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave iste, u tri primjerka.
DNA: pun. tužitelja, tuženiku, u spis