Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-171/2025-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Pavla Hatza 23, protiv tuženika VALBO SNAGA d.o.o., OIB: 69419352608, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 8, zastupanog po punomoćniku Branku Kirinu, odvjetniku iz Zagreba, Savska cesta 32 Hoto toranj, radi nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 02. srpnja 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, pun. tužiteljice i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 24. srpnja 2025. godine,

presudio je

I. Utvrđuje se da Odluka tuženika VALBO SNAGA d.o.o., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 8, od 19. siječnja 2021. godine, o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 05.06.2020. tužiteljici OB iz [adresa], nije dopuštena, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto na kojem je radila prije otkaza, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku VALBO SNAGA d.o.o. naknaditi tužiteljici OB parnični trošak u iznosu od 1.125,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 24.07.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 17.02.2021. navodi da je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 05.06.2020. na neodređeno vrijeme. Dana 20. siječnja 2021.g. tužiteljica je putem pošte primila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. siječnja 2021.g., na koji je tužiteljica 29. siječnja 2021.g. uložila Zahtjev za zaštitu prava radnika iz radnog odnosa, u kojem je detaljno obrazložila razloge nedolaska na posao, ukazuje poslodavcu da njegova odluka o izvanrednom otkazu nije opravdana, te zahtjeva od poslodavca da povuče svoju odluku i da je vrati na njezino radno mjesto. Zahtjev za zaštitu prava radnika iz radnog odnosa poslodavac je zaprimio dana 01. veljače 2021.g., a obzirom je protekao zakonski rok u kojem je poslodavac mogao dobrovoljno udovoljiti ovom Zahtjevu, a nažalost nije, tužiteljica sukladno članku 133. Zakona o radu(u daljnjem tekstu ZR-a) zahtjeva zaštitu svojih prava u ovom postupku. Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. siječnja 2021.g. donesena je protivno odredbama Zakona o radu koje se odnose na dopuštenost donošenja ovakve odluke, protivno odredbama kojima se sprječava diskriminacija, te odredbama o načinu donošenja napadnute odluke. Tužiteljica ističe kako smatra da ju je tuženik stavilo u znatno nepovoljniji položaj od drugih osoba te da je izravno diskriminirana, ističe kako se radi o mobbingu, odnosno kako je tuženikovo ponašanje još od njezine ozljede na radu od 01. rujna 2020.g. usmjereno na namjeru otkaza ugovora o radu Tužiteljici, a da joj se ne isplate njezina osnovna prava stečena radom. Naime, tužiteljica je zbog takvog ponašanja poslodavca 07. siječnja 2021.g. podnijela pritužbu tuženiku radi uznemiravanja, odnosno radi zaštite dostojanstva radnika temeljem članka 134 ZR-a, a obzirom je tuženik dana 13. siječnja 2021.g. obavijestio tužiteljicu kako navodno „nije potrebno poduzimati nikakve mjere radi prestanka ili sprječavanja nastavka eventualnog uznemiravanja tužiteljice, kako od strane nadređenih ili bilo kojeg drugog radnika u radnom odnosu kod poslodavca“, tužiteljica je temeljem čl. 134. ZR-a podigla tužbu radi zaštite njezinog dostojanstva kod poslodavca dana 20.01.2021.g.. Znači temeljem članka 134. ZR-a tužiteljica je zamolila poslodavca zaštititi njeno dostojanstvo, te spriječiti uznemiravanje, te poduzeti primjerene mjere radi uklanjanja uznemiravanja, poslodavac to nije učinio, te je tužiteljica podigla tužbu u daljnjem roku od 8 dana sve sukladno čl. 134 ZR-a: Zaštita dostojanstva radnika Članak 134. (1) Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu (2) Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.(3) Poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.(4) Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Sukladno čl. 134. st. (4) ZR-a tužiteljica, obzirom je uznemiravana imala je pravo prekinuti rad od dana odgovora poslodavca na pritužbu (od 13. siječnja 2021.g.) pa sve dok joj se ne bi osigurala zaštita, te je u daljnjem roku od osam dana zatražila zaštitu pred nadležnim sudom, podizanjem tužbe 20. siječnja 2021.g., te je navedeni postupak u tijeku. Poslodavac – tuženik, nije osigurao nikakve preventivne mjere, čak nije niti upozorio nadređenog radnika da krši Etički kodeks društva, te nije postupljeno prema Kolektivnom ugovoru, odnosno prema čl. 1047 i 1048 Zakona o obveznim odnosima (u nastavku: ZOO-a) niti je poduzeo ikakve mjere, barem da Tužiteljica ne dolazi u izravni kontakt s osobom koja je izvor uznemiravanja ili da na drugi način prestanu radnje kojima se nanosi šteta i uznemiravanje tužitelja temeljem čl. 7. st. 5. ZR-a Nadalje, nedugo prije sastavljanja pritužbe tužiteljica je od poslodavca dobila i nezakonit otkaz 20.12.2020.g., a koji je opozvan Odlukom o opozivu odluke o otkazu dana 04.01.2021.g., ali tek nakon uloženog Zahtjeva za zaštitu njezinih prava iz radnog odnosa od 30.12.2020.g., a protiv Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 20.12.2020.g, što također prema sudskoj praksi i teoriji predstavlja uznemiravanje. Tužiteljica je iznenađena donesenom odlukom iz više razloga, no ponajprije i zbog nesporne činjenice da je obavijestila poslodavca o svojoj privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad. Predlaže da sud donose presudu kojom će utvrditi nedopuštenost Odluke tuženika od 19.01.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljici, naložiti tuženiku vraćanje tužiteljice na radno mjesto na kojem je radila prije otkaza, te obvezati tuženika da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 19.01.2021. osnovana i zakonita u cijelosti. Tužitelj je počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa kako je to Odlukom utvrđeno, pri čemu tuženik niti u jednom trenutku, a tako niti tijekom postupka prestanka radnog odnosa, nije postupio na način da je tužitelja stavio u nepovoljniji ili bilo koji način koji se može smatrati diskriminatornim. Štoviše, upravo činjenica da je tuženik povodom tužiteljeva zahtjeva za zaštitu prava dana 04. siječnja 2021. godine donio Odluku o opozivu odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od dana 20. prosinca 2020. godine, a kojim je u cijelosti usvojio zahtjev tužitelja te održao radni odnos tužitelja kod tuženika valjanim i neprekinutim uz uredno i pravovremeno ispunjenje svih tužiteljevih prava iz radnog odnosa, dostavljenoj tužitelju putem punomoćnika dana 05. siječnja 2021. godine (dalje u tekstu: „Odluka o opozivu redovitog otkaza“). Dakle, tužiteljeva prava iz radnog odnosa kod tuženika su u cijelosti ispunjenja, pri čemu nema niti može biti diskriminatornog ponašanja tuženika prema tužitelju. Odlukom o opozivu redovitog otkaza Ugovora o radu tuženik je uputio tužitelja vratiti se na posao dana 07. siječnja 2021. godine s početkom u 8:00 sati, dok je tužitelj tuženika obavijestio o privremenoj nesposobnosti za rad s početkom od 07. siječnja 2021. godine i s očekivanim trajanjem od sedam dana, odnosno do dana 13. siječnja 2021. godine. Dakle, unatoč opravdanom pitanju osnovanosti privremene nesposobnosti tužitelja, ostaje činjenica neopravdanog izostanka s mjesta rada na dana 16. siječnja i 17. siječnja 2021. godine, pri čemu niti u jednom trenutku tužitelj svoj izostanak nije opravdao niti je opravdao razlog zbog kojeg nije odmah o razlogu svoje spriječenosti obavijestio tuženika kao poslodavca. Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući kako je isti u potpunosti neosnovan, slijedom čega tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi ovim postupkom prouzročene troškove.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u tužiteljičin zahtjev od 01.02.2021. za zaštitu prava s potvrdom o primitku (list 12 - 14 spisa), u praćenje (tracking) preporučene pošiljke RA477473983HR (list 15 spisa), u prijavu o tužiteljičinoj ozljedi na radu (list 16 – 19 spisa), u tužiteljičinu pritužbu od 07.01.2021. tuženiku vezanu za zaštitu dostojanstva radnika (list 20 – 22 spisa), u odgovor tuženika od 13.01.2021. na tužiteljičinu pritužbu za zaštitu dostojanstva (list 23 spisa), u tužbu od 20.01.2021. koju je tužiteljica podnijela ovom sudu radi zaštite dostojanstva, odnosno uznemiravanja na radnom mjestu koja je dobila poslovni broj Pr-3109/2021 (list 24 – 28 spisa), u Odluku tuženika od 19.01.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (strana 50 – 52 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 05.06.2020. (strana 72 – 74 spisa), u izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad tužiteljice (strana 100 spisa), saslušane su svjedokinje SB (strana 420 i 421 spisa), GB (stana 422 i 423 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice OB (strana 423 – 425 spisa), izvršen je kroz e-spis uvid u ovosudne Pr-3109/2021 i u ovosudni Pr-14809/2021.

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika od 19.01.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 05.06.2020.

8. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

9. U članu 116. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), koji se odnosi na izvanredni otkaz Ugovora o radu propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. (2) Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. U članu 135. st. 3. Zakona o radu, koji je naprijed naveden, a u kojem se govori o teretu dokazivanja u radnim sporovima, propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

11. U konkretnom slučaju poslodavac je izvanredno otkazao ugovor o radu radnici, pa je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.

12. U članu 134. st.1. – 6. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. (2) Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je, uz prethodnu pisanu suglasnost osobe za koju predlaže imenovanje, imenovati jednu osobu, a poslodavac koji zapošljava više od 75 radnika dužan je imenovati dvije osobe različitog spola koje su osim njega ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. (3) Osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu biti radnici ili osobe koje nisu u radnom odnosu kod poslodavca. (4) Poslodavac je dužan, u roku od osam dana od dana imenovanja osobe iz stavka 2. ovoga članka, o imenovanju obavijestiti radnike. (5) Poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji. (6) Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

13. Analizirajući materijalne dokaze (dokumentaciju koja prileži spisu), te iskaze svjedoka i tužiteljice sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 05. lipnja 2020. za radnom mjestu pripreme i prodaje kebaba;

- da je u ugovoru o radu koji su stranke sklopile dana 05.06.2020. u točki 10, u kojoj se govori o tjednom odmoru, navedeno da tjedni odmor radnik ima pravo koristiti u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno. Tjedni odmor u pravilu se koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nedjelje slijedi. Ako radnik ne može koristiti tjedni odmor, poslodavac će radniku omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja kojeg je proveo na radu, a zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju:

- da je tužiteljica dana 01. rujna 2020. pretrpjela ozljedu na radu porezavši se na stroj za rezanje mesa tijekom rada, a za koju ozljedu poslodavac tužiteljici nije ponudio nikakvu naknadu štete;

- da je tuženik dana 20. prosinca 2020. tužiteljici otkazao Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, koji je opozvan 04. siječnja 2021. nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava 30. siječnja 2020., a nakon čega je tuženik pozvao tužiteljicu da se vrati na rad dana 07. siječnja 2021. s početkom u 8,00 sati na mjesto rada Ugostiteljski objekt poslodavca u trgovačkom centru Super Nova Buzin;

- da je tužiteljica dana 07.01.2021. podnijela tuženiku pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika radi uznemiravanja na radnom mjestu od strane poslodavca putem tužiteljici nadređene radnice;

- da je tuženik u odnosu na pritužbu tužiteljice obavijestio tužiteljicu dana 13. siječnja 2021. da su detaljno ispitane sve okolnosti i da je utvrđeno da ne postoji bilo koji oblik uznemiravanja tužiteljice, niti je na bilo koji način povrijeđeno dostojanstvo tužiteljice, pa da nije potrebno poduzimati mjere radi prestanka ili sprečavanja nastanka eventualnog uznemiravanja;

- da je nakon obavijesti tuženika, tužiteljica OB dana 20. siječnja 2021. podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika VALBO SNAGA d.o.o. radi zaštite dostojanstva, koja je dobila poslovni broj Pr-3109/2021 i u kojem predmetu je određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem Pr-14809/2021; da je predmet Pr-3109/2021 i sada u prekidu koji je postao pravomoćan 07.03.2022., jer još uvijek nije pravomoćno okončan ovosudni Pr- 14809/2021.;

- da je u ovosudnom Pr-14809/2021. a koji se vodi po tužbi tužiteljice OB protiv tuženika VALBO SNAGA d.o.o. radi naknade štete zbog ozljede na radu od dana 01.09.2020., dana 27.05.2025. donesena prvostupanjska presuda u korist tužiteljice, no da ista još nije pravomoćna;

- da je tuženik 19. siječnja 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljice, u kojoj je kao otkazni razlog navedeno da tužiteljica dana 14. siječnja 2021., a nakon isteka očekivanog trajanja privremene nesposobnosti za rad, kao niti narednog dana 15. siječnja 2021., pa sve do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 19. siječnja 2021., nije došla na radno mjesto, niti je razlog svog nedolaska opravdala valjanom liječničkom dokumentacijom ili drugom valjanom dokumentacijom;

- da je tužiteljica obavijestila poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad te da je bila na bolovanju (pokriveno doznakama liječnika) od 07. siječnja do 15. siječnja 2021. kao i od 18. siječnja do 30. siječnja 2021.;

- da je tužiteljica izostala sa radnog mjesta dana 16. i 17. siječnja 2021.;

- sporno je između stranaka je li tužiteljica mogla izostati s posla dana 16. i 17. siječnja 2021. zbog činjenice da je pokrenula sudski spor radi zaštite od uznemiravanja jer tužiteljici u postupku pred poslodavcem radi zaštite dostojanstva nije pružena zaštita, odnosno jer je poslodavac obavijestio tužiteljicu da u konkretnom slučaju tužiteljica nije bila uznemiravana na radnom mjestu.

14. Tužiteljica je dana 07.01.2021. podnijela tuženiku pritužbu radi uznemiravanja (mobinga) na radnom mjestu. Tuženik je dana 13.01.2021. obavijestio tužiteljicu kako nije potrebno poduzimanje nikakvih radnji radi prestanka uznemiravanja jer da uznemiravanja tužiteljice nije bilo. Tužiteljica je dana 20.01.2021. podnijela protiv tuženika ovom sudu, tužbu radi zaštite od uznemiravanja/diskriminacije koja je dobila proslovni broj Pr-3109/2021. Postupak u predmetu poslovni broj Pr-3109/2021 nije okončan. Trenutno je u prekidu do okončanja parnice koju tužiteljica vodi protiv tuženika kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr-14809/2021 a radi naknade štete zbog povrede na radu. Kao što je naprijed navedeno u članu 134. st. 6. Zakona o radu/14 propisano je da ako poslodavac ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja, ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da u daljnjem roku od 8 dana zatraži zaštitu pred nadležnim sudom. U konkretnom slučaju tužiteljica je učinila sve u skladu s naprijed navedenom odredbom Zakona o radu koja se odnosi na zaštitu dostojanstva radnika, odnosno postupak povodom toga kod poslodavca, a nakon toga i obraćanje nadležnom sudu i prekid rada. Slijedom navedenog, tužiteljica je imala pravo prekinuti rad od 14.01.2021. Tuženik je 19.01.2021. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju obrazlaže neopravdanim izostankom tužiteljice s posla dana 16.01.2021. (subota) i 17.01.2021. (nedjelja). Tuženik tvrdi da su ta dva dana bila navodno radni dani tužiteljice kod tuženika, međutim ne dostavlja u sudski spis niti jedan dokaz iz kojega bi to proizlazilo, tim više što je u članu 10. Ugovora o radu koji su stranke zaključile dana 05.06.2020. stoji da radnik ima pravo koristiti tjedni odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno. Tjedni odmor u pravilu se koristi nedjeljom te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nedjelje slijedi. Po mišljenju ovog suda tužiteljica je imala pravo na prekid rada kod tuženika od 14.01.2021. nadalje jer je poduzela sve zakonske radnje vezane za zaštitu dostojanstva pred poslodavcem, a zatim je u zakonskom roku podnijela tužbu kod nadležnog suda radi zaštite dostojanstva zbog uznemiravanja/diskriminacije. Zbog tog razloga izostanak tužiteljice s rada dana 16.01.2021. i 17.01.2021., ako su ti dani uopće bili radni za tužiteljicu, se ne može smatrati neopravdanim izostankom s posla, već se ima smatrati da je tužiteljica koristila svoje zakonsko pravo prekida rada jer je poslodavac odbio zaštiti je od uznemiravanja na radnom mjestu, a ona je nakon toga u zakonskom roku podnijela tužbu nadležnom sudu. Iako tuženik tvrdi da ga je tužiteljica trebala obavijestiti da je u te dane koristila pravo na prekid rada zbog podnošenja tužbe zbog zaštite dostojanstva, isto nije točno jer se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji koja je propisana članom 134. st. 7. Zakona o radu "ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštiti dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od 8 dana od dana prekida" jer se u tom slučaju radnik uopće nije niti obraćao poslodavcu radi zaštite dostojanstva već je odmah zatražio zaštitu pred sudom. U ovom slučaju tužiteljica je prvo zatražila zaštitu dostojanstva od poslodavca, a kada je to poslodavac odbio učiniti, tužiteljica je u daljnjem roku od 8 dna podnijela tužbu nadležnom sudu i time postupila u skladu s članom 134. st. 6. Zakona o radu/14. Dakle te dvije situacije nisu identične. U konkretnoj situaciji radnik nije bio u obavezi obavijestiti poslodavca da koristi prekid rada. Čak kada bi se izostanak s posla tužiteljice u trajanju od 2 radna dana, tj. 16.01.2017. i 17.01.2017. smatrao neopravdanim, u okolnostima konkretnog slučaja taj izostanak se ne može smatrati neopravdanim, odnosno ne može se smatrati osobito teškom povredom radnog odnosa, pa nisu postojali razlozi da se tužiteljici izvanredno otkaže ugovor o radu. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedokinja saslušanih u ovom predmetu niti iskaz same tužiteljice jer su sve relevantne činjenice vezane za predmet spora utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu. Poslodavac na kojem je bio teret dokaza u ovom predmetu, nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika ne bi bio moguć.

15. Slijedom naprijed navedenog prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja sporne odluke, a temeljem člana 124. st. 1. Zakona o radu/14.

16. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

17. Tužiteljica je uspjela u sporu, pa joj je tuženik dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

18. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražilo naknadu parničnog troška (str. 426 spisa).

19. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Tužba u ovom predmetu podnesena je 17. veljače 2021. U Tbr. 52 st. 4 važeće Odvjetničke tarife (NN 138/23, koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023. navodi se da za postupke Tbr. 7 st. 2 i 3 se primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. U Tbr. 7 st. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) bilo je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7 t. 1. Dakle, tuženiku u ovom predmetu pripada jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je odvjetnik poduzeo u visini od 200 bodova. Nadalje, tužiteljici pripada i jednokratna nagrada temeljem Tbr. 7.2 za novi postupak povodom ukidne odluke (rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-665/2024-2 od 22.10.2024.), ali sada prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška odvjetnika (NN138/23), koja je stupila na snagu 25.11.2023., odnosno 250 bodova koja obuhvaća najviše do 4 radnje za prvostupanjski postupak (ovdje dvije radnje i to zastupanje na ročištima od 07.05.2025. i 02.07.2025.). Naprijed navedeno zbrojeno iznosi 450,00 eura. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 900,00 eura. Na sve obavljene radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 225,00 eura. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu 1.125,00 eura.

20. Tužiteljica je zatražila i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužiteljice je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 24. srpnja 2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

21. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 24. srpnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvjetnik Krešimir Martić iz Zgb

- pun. tuženika odvjetnik Branko Kirin odvjetnik iz Zgb