REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: P-944/2024-28.

(Raniji broj: P-297/2023)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, putem Područne službe u Varaždinu, Kolodvorska 20C, protiv tužene ŠČ (ranije [adresa]), [adresa], a sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 9. lipnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužene osobno, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), dana 24. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj ŠČ (ranije [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, iznos od 1.668,63 eura, na račun HR121001005 1863000160, Model: HR26, Poziv na broj odobrenja: 5908-78-19-03605437144, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2023. godine do isplate, po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II

Nalaže se tuženoj ŠČ (ranije [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 56,00€, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate.

U tužbi navodi da je dana 2. prosinca 2022. godine tužitelj dobio obavijest o preplati doplatka za djecu JČ u iznosu od 1.668,63 eura / 12.572,28 kuna, a nastalo uslijed nepripadne isplate doplatka za djecu za razdoblje od 01.08.2020. do 30.04.2022. godine. Tužena je u razdoblju od 01.08.2020. do 30.04.2022. godine primila doplatak za djecu u iznosu 79,46 eura mjesečno iako nije trebala ništa primiti za djecu AČ i BČ. Navedeni iznos je primila iako su djeca od srpnja 2020. godine žive u kućanstvu sa ocem NČ, što proizlazi na temelju pisane izjave oca i plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. lipnja 2022. godine te dostavljene potvrde o prijavi boravišta PP Grubišno Polje a što je utvrđeno u postupku po službenoj dužnosti rješenjem HZMO-a Područni ured Bjelovar broj 134991 od 29. kolovoza 2022. godine.

Kako je tužena za razdoblje od 01.08.2020. do 30.04.2022. godine primila na ime doplatka za djecu u ukupnom iznosu od 1.668,63 eura, a koji iznos je nepripadno isplaćen te po Zakonu o doplatku za djecu nije imala pravo.

Tužitelj je pozivom od 15. veljače 2023. i 14. ožujka 2023. godine pozvao tuženu da nepripadno isplaćeni iznos doplatka za djecu vrati mirnim putem što ista nije učinila.

Temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima i Zakona o doplatku za djecu tužena je dužna vratiti tužitelju nepripadni primljeni iznos na ime doplatka za djecu, a kako ista do danas to nije vratila, predlaže da sud temeljem čl. 34. Zakona o doplatku za djecu donese presudu kojom će naložiti tuženoj da mu isplati dugujući iznos, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

2. Sud je dostavio tužbu tuženoj na davanje pisanog odgovora na tužbu, te da se očituje o zahtjevima i navodima tužbe, predloži dokaze kojima potkrepljuju te navode, te priloži isprave na koje se poziva u odgovoru na tužbu uz upozorenje na zakonske posljedice propisane čl. 331.b. ZPP-a, ako se u roku od 30 dana ne očituje na tužbene navode, tj. da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev, tj. presudu zbog ogluhe. Tužena je primila tužbu, dana 19. lipnja 2023. godine, ali se nije očitovala u dodijeljenom roku pa je sud donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pod poslovnim brojem P-297/2023-5. dana 21. srpnja 2023. godine a na koju presudu tužena ulaže žalbu dana 14. kolovoza 2023. godine i koju žalbu prihvaća Županijski sud u Splitu i ukida presudu zbog ogluhe ovoga suda pod poslovnim brojem P-297/2023-5. od 21. srpnja 2023. godine svojim rješenjem pod poslovnim brojem Gž-2423/2023-3. od 18. rujna 2024. godine.

3. U ponovljenom postupku, a radi razjašnjenja spornih činjenica, sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovoga suda P-944/2024 (Raniji broj: P-297/2023), tj. uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Bjelovar od 29. kolovoza 2022. godine (list 3), u Zahtjev za povrat nepripadno isplaćenog dječjeg doplatka od 1. prosinca 2022. godine (list 5), u specifikaciju obračuna nepripadne isplate doplatka za djecu (list 6), u poziv za namirenje duga tuženoj od 14. ožujka 2023. godine (list 7-8), u zahtjeve za ostvarivanje prava na doplatak za djecu (list 42-53), u podnesak tužene sa prilozima – kaznena prijava i promet po transakcijskim računima (list 57-75), u podnesak tužitelja (list 78), u zahtjeve za ostvarivanje prava na doplatak za djecu za 2021. i 2022. godine (list 82-97), u plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. lipnja 2022. godine (list 98-105), u podatke Hrvatske poštanske banke za račune tužene (list 108-123).

Izveo dokaz saslušanjem stranaka – tužene (list 134-135).

4. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka 8. ZPP-a.

5. Tužitelj potražuje da se tuženoj naloži da mu plati iznos od 1.668,63€ sa zakonskom zateznom kamatom od 23. ožujka 2023. godine do isplate navodeći da se navedeni iznos odnosi na novčana sredstva koja je tužitelj tuženoj isplatio na ime dječjeg doplatka za vremenski period od 1. kolovoza 2020. do 30. travnja 2022. godine, a da tužena nije imala pravo na isplatu dječjeg doplatka budući da djeca AČ i LČ nisu živjela u kućanstvu s tuženom u navedenom periodu.

6. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Bjelovaru, Klasa: UP/I 143-02/22-01/03605437144, Ur.broj: 341-02-05/3-22- 9425 od 29. kolovoza 2022. godine, utvrđeno je da je istim utvrđeno da korisniku doplatka za djecu JČ prestaje pravo na doplatak za djecu s danom 31. srpnja 2020. godine i to za djecu AČ, rođenu **.**.2018. i LČ, rođenog **.**.2019..

Iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da je korisniku JČ od 16. travnja 2020. godine utvrđeno pravo na doplatak za dvoje djece u ukupnom iznosu od 598,68 kuna mjesečno, da je na osnovi zahtjeva NČ pokrenut postupak dana 24. svibnja 2022. godine koji je dostavio dana 19. kolovoza 2022. godine pismenu izjavu u kojoj navodi da JČ nije član njegovog kućanstva od srpnja 2020. godine i da je planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. lipnja 2022. godine određeno da će djeca AČ i AČ LČ živjeti sa AČ NČ u zajedničkom kućanstvu te iz dostavljene potvrde o prijavi boravišta Policijske postaje Grubišno Polje od 25. kolovoza 2022. godine je vidljivo da JČ od 12. listopada 2021. godine do 28. veljače 2022. godine je imala prijavljeno boravište na adresi [adresa], a od 28. veljače 2022. do 28. veljače 2023. godine ima prijavljeno boravište na adresi [adresa], te da prema čl. 16. st. 2. Zakona o doplatku za djecu pravo na doplatak za djecu stječe korisnik pod uvjetom da živi u kućanstvu s djetetom.

7. Iz specifikacije obračuna nepripadne isplate doplatka za djecu proizlazi da je tuženoj isplaćeno na ime doplatka za djecu u razdoblju od kolovoza 2020. do travnja 2022. godine ukupno 12.572,28 kuna i to mjesečno 598,68 kuna i to za 21 mjesec.

8. Iz zahtjeva na povrat duga od tužitelja upućen tuženoj 15. veljače 2023. i 14. ožujka 2023. godine proizlazi da je tužitelj pozivao tuženu da vrati nepripadno isplaćen doplatak za djecu u navedenom iznosu s obzirom da tužena nema pravo na navedenu isplatu.

9. U žalbi koju je tužena izjavila protiv presude zbog ogluhe koju je sud donio, tužena je navela, pored ostalog, da nije kriva za dug koji se potražuje jer od stupanja u brak sa NČ mu je dala punomoć na oba njezina računa i da je jedan račun bio zaštićen kod Hrvatske poštanske banke.

10. Uvidom u zahtjev za doplatak za djecu od 7. siječnja 2020. godine utvrđuje se da je tužena podnijela zahtjev za doplatak za djecu AČ i LČ i da je kao člana obitelji navela supruga NČ.

Uvidom u zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 5. siječnja 2021. godine utvrđuje se da je zahtjev podnijela tužena 5. siječnja 2021. godine, da je kao članove domaćinstva navela NČ i to za djecu AČ i LČ. Isto tako, iz zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 12. siječnja 2022. godine, utvrđuje se da je JČ podnijela zahtjev za doplatak za djecu AČ i LČ i da je kao članove domaćinstva navela NČ te djecu.

Dakle, utvrđuje se da je tužena zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu AČ i LČ podnijela i za period za koji je tužitelj tereti da nema pravo na isplatu doplatka jer je podnijela zahtjev za 2020., 2021. i 2022. godinu. Tužena kada je saslušavana kao stranka je iskazivala da to nisu njezini potpisi, međutim, tužena na te okolnosti nije predlagala nikakve dokaze ali prostim opažanjem se utvrđuje da je potpis na navedenim zahtjevima identičan potpisu na Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za koji je tužena iskazala da je isti i potpisala, pa onda sud utvrđuje da tužena nije dokazala da ona nije podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu u navedenom razdoblju.

11. Uvidom u zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 24. svibnja 2022. godine, utvrđuje se da je zahtjev podnio OČ, otac djece, za ostvarivanje prava na dječji doplatak za kćer AČ i sina ĐČ, a prije nego što je tužitelj utvrdio da prestaje pravo na doplatak za djecu tuženoj svojim rješenjem od 29. kolovoza 2022. godine i u kojem je tada utvrdio da tužena ne živi u zajedničkom domaćinstvu sa svojom djecom za koju je podnosila zahtjev za ostvarivanje prava na dječji doplatak.

12. Iz dokumentacije dostavljene od strane Hrvatske poštanske banke d.d. – prometa po računima kao i naloga za isplatu, vidljivo je da je tužena podizala novac sa računa u Karlovcu, Velikim Zdencima više puta, Virovitici više puta, Daruvaru, Dugoj Resi više puta, a iz iskaza tužene proizlazi da je ona boravila jedno vrijeme u [adresa] na području Virovitice gdje je živjela kod svoga djeda; zatim da je u Dugu Resu kod sestrične i da je kroz Karlovac, pa se onda može doista zaključiti da je tužena podizala novac sa računa koji je glasio na njezino ime i osobno je to potpisivala.

Tužena je isticala tijekom postupka da je punomoć po njezinim računima na koji je uplaćivan dječji doplatak, imao njezin suprug OČ i da je on podizao novac, međutim, te tvrdnje tužena nije dokazala jer posve suprotno proizlazi iz dostavljene dokumentacije.

Osim toga, tužena je predlagala da se izvede dokaz saslušanjem kao svjedoka OČ, njezinog bivšeg supruga, što je sud prihvatio, da bi tužena odustala od dokaznog prijedloga da se isti sasluša kada je isti pristupio na ročište, iako u zakašnjenju, pa onda sud smatra da je i ta činjenica bitna za dokazivanje njezinih tvrdnji odnosno da tužena nije dokazala da je netko drugi novac podizao s njezinog računa.

13. Međutim, sud smatra da te okolnosti nisu niti odlučne za ishod ovog postupka s obzirom da u smislu odredbi Zakona o doplatku za djecu i to čl. 6. i 16. je propisano tko ima pravo na doplatak za djecu.

Naime, čl. 6. st. 1. Zakona o doplatku za djecu propisano je da pravo na doplatak za djecu može ostvariti roditelj, posvojitelj, skrbnik, očuh, maćeha, baka, djed i osoba kojoj je na temelju rješenja nadležnog tijela za poslove socijalne skrbi dijete povjereno na čuvanje i odgoj (korisnik) za svu djecu koju uzdržava pod uvjetom utvrđenim ovim Zakonom, a čl. 16. istoga zakona propisano je da pravo na doplatak za djecu stječe korisnik pod uvjetom da mu ukupni dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 40% proračunske osnovice (dohodovni cenzus) i da živi u kućanstvu s djetetom).

Dakle, u smislu citiranih odredbi čl. 16. Zakona o doplatku za djecu nužno je da korisnik živi u kućanstvu s djetetom.

Iz iskaza tužene danog na ročištu 9. lipnja 2025. godine kao i dokumentacije koju je dostavio tužitelj, proizlazi da tužena ne živi sa djecom jer je zajedničko prebivalište napustila prije više od pet godina a da su djeca ostala živjeti na dosadašnjem prebivalištu [adresa], sa bakom i djedom po ocu koji su o njima i dalje vodili brigu.

Dakle, kako je tužena napustila zajedničko prebivalište i kako više nije živjela sa djecom, onda u smislu citiranih odredbi Zakona o doplatku na djecu niti nema pravo na isplatu dječjeg doplatka, a unatoč tome tužena je podnosila zahtjeve za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.

14. Osim toga, tužena je u smislu čl. 28. Zakona o doplatku za djecu bila dužna kao korisnik doplatka prijaviti svaku promjenu tužitelju do koje je došlo u ispunjavanju uvjeta za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, međutim, tužena unatoč tome i iako je došlo do promjene, nije istu prijavila već je, štoviše, podnosila zahtjeve za ostvarivanje prava na doplatak za djecu iako nije živjela u zajedničkom domaćinstvu s djecom.

15. Dakle, po mišljenju ovoga suda, za ishod ovog postupka odlučno je da tužena u navedenom razdoblju za koju ju tereti tužitelj nije živjela u zajedničkom domaćinstvu s djecom a podnosila je zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, koji je ostvarila i koji joj je isplaćivan i koji novac je podizala i trošila iako nije imala pravo, pa je onda ostvarila nepripadnu korist koju je dužna vratiti u smislu čl.- 34. st. 1. toč. 3. Zakona o doplatku za djecu kojim odredbama je propisano da korisnik doplatka za djecu je dužan Zavodu nadoknaditi štetu koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate doplatka za djecu ako mu je isplaćen doplatak na koji nije imao pravo prema rješenju ili je doplatak isplaćen u većoj svodi od svote određene u rješenju kojim je utvrđeno pravo iz svote doplatka

16. Tužena je tijekom postupka dostavila podnesak u kojem je navela da je podnijela kaznenu prijavu protiv NČ, međutim, sud nalazi da ta okolnost nije odlučna za ishod ovog postupka iz naprijed navedenih razloga.

17. Stoga je sud prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, a s obzirom da je tužena u cijelosti izgubila u parnici, dužna je tužitelju nadoknaditi troškove postupka koje sud smatra opravdanim i potrebnim u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Sud je tužitelju priznao trošak u iznosu od 56,00€ a što se odnosi na putni trošak punomoćnika tužitelja za dolazak na ročište Bjelovar-Grubišno Polje i obratno i to za dva ročišta s obzirom da tužitelja zastupa punomoćnik koji je zaposlenik tužitelja a imajući u vidu udaljenost Bjelovar-Grubišno Polje 70km x 0,40€/km za oba ročišta, pa je naložio tuženoj da navedeni iznos u roku od 15 dana plati tužitelju.

U Grubišnom Polju, 24. srpnja 2025. godine

S u d a c :

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku do 15 dana računajući od dana ročišta za donošenje, objavu i uručenje presude tj. od 24. srpnja 2025. godine s tim da rokovi za podnošenje žalbe ne teku od 1. do 15. kolovoza 2025. godine (čl. 348. st. 4. ZPP- a). Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni sud drugog stupnja.