REPUBLIKA HRVATSKA

P-1007/2023

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Drnišu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, po sucu ovog suda Lovranki Grabić-Abramac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Suzani Malenica, odvjetnici u Šibeniku, Matije Gupca 87, protiv tužene OTP banke d.d., OIB:52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupana po OD Marinović i partneri j.t.d., Zadar, Plemića Borelli 1, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 24. lipnja 2025. godine u nazočnosti tužitelja sa punomoćnicom i zamjenice punomoćnika ZN, odvjetničke vježbenice u OD Marinović i partneri j.t.d., Zadar, dana 24. srpnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e:

I Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, kao neosnovan.

II Odbija se prigovor tuženika radi prebijanja tužiteljeve tražbine sa tražbinom tuženika prema tužitelju.

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl.1. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva broj:15167/08, solemniziran kod javnog bilježnika Petra Žanka broj OV-3394/08 od 3. travnja 2008. godine, kojeg je tužitelj dana 3. travnja 2008. godine zaključio s pravnim prednikom tuženika, Societe Generale – Splitskom bankom d.d. Split u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 34.1400,00 CHF-a, obračunato po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja, te čl.8. da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan dospijeća.

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, tužitelju KN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 7.108,04 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to po kamatnoj stopi koja se od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućima na pojedinačne mjesečne iznose od:

- na iznos od 2,59 EUR od 16.10.2008.g.

- na iznos od 9,22 EUR od 17.12.2008.g.

- na iznos od 27,26 EUR od 16.01.2009.g.

- na iznos od 37,26 EUR od 18.02.2009.g.

- na iznos od 19,72 EUR od 17.03.2009.g.

- na iznos od 19,65 EUR od 16.04.2009.g.

- na iznos od 18,99 EUR od 13.05.2009.g.

- na iznos od 17,26 EUR od 16.06.2009.g.

- na iznos od 16,51 EUR od 16.07.2009.g.

- na iznos od 44,08 EUR od 15.09.2009.g.

- na iznos od 12,57 EUR od 15.10.2009.g.

- na iznos od 40,24 EUR od 16.12.2009.g.

- na iznos od 58,03 EUR od 15.02.2010.g.

- na iznos od 24,27 EUR od 15.03.2010.g.

- na iznos od 84,39 EUR od 14.05.2010.g.

- na iznos od 116,98 EUR od 16.07.2010.g.

- na iznos od 44,61 EUR od 16.08.2010.g.

- na iznos od 53,48 EUR od 16.09.2010.g.

- na iznos od 149,24 EUR od 15.11.2010.g.

- na iznos od 61,69 EUR od 15.12.2010.g.

- na iznos od 63,18 EUR od 14.01.2011.g.

- na iznos od 58,25 EUR od 17.02.2011.g.

- na iznos od 147,30 EUR od 16.03.2011.g.

- na iznos od 106,46 EUR od 14.04.2011.g.

- na iznos od 67,47 EUR od 13.05.2011.g.

- na iznos od 75,43 EUR od 15.06.2011.g.

- na iznos od 86,55 EUR od 15.07.2011.g.

- na iznos od 196,08 EUR od 16.08.2011.g.

- na iznos od 80,45 EUR od 15.09.2011.g.

- na iznos od 73,11 EUR od 14.10.2011.g.

- na iznos od 277,58 EUR od 11.11.2011.g.

- na iznos od 111,58 EUR od 15.12.2011.g.

- na iznos od 122,47 EUR od 13.01.2012.g.

- na iznos od 101,20 EUR od 15.02.2012.g.

- na iznos od 81,84 EUR od 15.03.2012.g.

- na iznos od 133,41 EUR od 13.04.2012.g.

- na iznos od 118,26 EUR od 15.05.2012.g.

- na iznos od 83,59 EUR od 14.06.2012.g.

- na iznos od 81,51 EUR od 13.07.2012.g.

- na iznos od 225,12 EUR od 14.08.2012.g.

- na iznos od 77,23 EUR od 14.09.2012.g.

- na iznos od 80,75 EUR od 15.10.2012.g.

- na iznos od 167,50 EUR od 14.11.2012.g.

- na iznos od 81,41 EUR od 14.12.2012.g.

- na iznos od 134,40 EUR od 10.01.2013.g.

- na iznos od 138,46 EUR od 11.02.2013.g.

- na iznos od 130,74 EUR od 11.03.2013.g.

- na iznos od 82,09 EUR od 10.04.2013.g.

- na iznos od 75,62 EUR od 10.05.2013.g.

- na iznos od 74,48 EUR od 13.06.2013.g.

- na iznos od 74,59 EUR od 12.07.2013.g.

- na iznos od 74,54 EUR od 14.08.2013.g.

- na iznos od 75,61 EUR od 12.09.2013.g.

- na iznos od 76,26 EUR od 14.10.2013.g.

- na iznos od 187,39 EUR od 13.11.2013.g.

- na iznos od 184,88 EUR od 13.12.2013.g.

- na iznos od 114,58 EUR od 14.01.2014.g.

- na iznos od 107,21 EUR od 21.02.2014.g.

- na iznos od 120,39 EUR od 12.03.2014.g.

- na iznos od 119,33 EUR od 14.04.2014.g.

- na iznos od 115,07 EUR od 13.05.2014.g.

- na iznos od 116,22 EUR od 12.06.2014.g.

- na iznos od 119,23 EUR od 14.07.2014.g.

- na iznos od 119,33 EUR od 13.08.2014.g.

- na iznos od 120,21 EUR od 12.09.2014.g.

- na iznos od 121,49 EUR od 14.10.2014.g.

- na iznos od 147,18 EUR od 18.11.2014.g.

- na iznos od 165,77 EUR od 12.12.2014.g.

- na iznos od 175,03 EUR od 13.01.2015.g.

- na iznos od 169,29 EUR od 12.02.2015.g.

- na iznos od 166,96 EUR od 12.03.2015.g.

- na iznos od 245,91 EUR od 14.04.2015.g.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.958,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prikazao ovom sudu tužbu dana 13. lipnja 2023. godine, u kojoj navodi kako je dana 3. travnja 2008. godine sa Societe Generale – Splitskom bankom d.d. Split, kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva broj:15167/08, solemniziran kod javnog bilježnika Petra Žanka pod brojem OV-3394/08 od 3. travnja 2008. godine, temeljem kojeg mu je kreditor stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 34.140,00 CHF isplaćen u kunama prema prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja, na razdoblje od 84 mjeseca. Navodi kako je Societe Generale – Splitska banka d.d. Split prestala postojati pripajanjem OTP banci, koje je dovršeno dana 4. prosinca 2018. godine, što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra, zbog čega je OTP banka tužena kao pravni slijednik kreditora. Tužitelj navodi kako je ovaj kredit otplaćen 10. travnja 2015. godine, a kako je sporni Ugovor bio namjenske prirode za kupnju motornog vozila i to za osobne potrebe, kako je kreditor u predmetnom ugovoru, unaprijed formuliranom i standardiziranom, u čl.1. ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, te otplatu kredita vezao u čl.8. uz ovu valutu, te kako je ovakvim postupanjem ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu o švicarskom franku kao ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije tužitelja upozorio na valutne rizike, zbog čega je pravni prednik tuženika doveo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP i prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Nadalje navodi kako je zbog ovakvog protupravnog postupanja pravnog prednika tuženika, protiv istog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa tužitelja i kako je u tom postupku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine potvrdio Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12, kojom je utvrđeno da je Societe Generale – Splitska banka d.d. Split kao sedmotuženik u tom postupku u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita (a time i interese i prava tužitelja), zaključujući ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/13) i to čl.81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl.96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj navodi kako je uslijed povećanja tečaja CHF-a plaćao anuitete u znatno višem iznosu od iznosa iz početnog otplatnog plana i kako je tužitelj na temelju njemu dostupne dokumentacije iz predmetnog kredita dao izraditi preliminarni izračun u smislu razlike između neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak, te iz tog izračuna proizlazi da je preplatio svoju ugovornu obvezu u iznosu od 52.604,95 HRK, odnosno iznos od 6.981,88 EUR, preračunato u EUR prema fiksnom tečaju konverzije. Ujedno, tužitelj ističe da je pred Općinskim sudom u Šibeniku već ishodio pravomoćnu Presudu poslovni broj P-1459/2021 od 25. svibnja 2023. godine, kojom je tuženik obvezan isplatiti mu preplaćene iznose po ovom kreditu s osnove promjene kamatne stope. Slijedom navedenog, a posebno slijedom činjenice da su nepoštene ugovorne odredbe o valuti švicarski franak ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno temeljem čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl.502.c Zakona o parničnom postupku, te čl.1111. Zakona o obveznim odnosima, tražiti individualnu pravnu zaštitu radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora, a ujedno ima i pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku, ističući da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u pogledu osnove i visine novčanog potraživanja prema tuženiku, zbog čega tužbu treba odmah odbaciti ili barem vratiti tužitelju na ispravak, odnosno dopunu. Navodi kako se protivi tužbi i svim postavljenim tužbenim zahtjevima, osporavajući pravni osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, uz poricanje navoda iz tužbe, ukoliko su isti u protivnosti s navodima iz odgovora na tužbu, te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, kao i prigovor nepostojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja zbog davnog ispunjenja i prestanka ugovornog odnosa, te predlaže da se svi postavljeni tužbeni zahtjevi, kao i eventualno naknadno postavljeni i precizirani, u cijelosti odbiju, tj. odbace kao neosnovani, a za slučaj da sud prihvati bilo koji od postavljenih tužbenih zahtjeva, ističe se opreza radi i prigovor, odnosno prijedlog tuženika radi prebijanja njegove tražbine koju isti ima prema tužitelju u ovoj pravnoj stvari. Tuženik ističe kako tužitelj mora prethodno dokazati u ovom predmetu da je on bio potrošač, uz uvjet da se radi o fizičkoj osobi i da je ugovor privatne naravi, te kako treba utvrditi namjenu predmetnog kredita. Tuženik posebno ističe kako tužitelj više nema pravni interes za vođenje ove parnice, jer je on u cijelosti još odavno vratio predmetni kredit i to predniku tuženika sukladno odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, zbog čega je zasnovani pravni odnos između ugovornih stranaka okončan ispunjenjem ugovornih obveza i to još dana 13. svibnja 2015. godine, slijedom čega je tužbeno potraživanje već davno prestalo egzistirati radi nastupa zastare. Također se osporava i privatni izračun po vještaku Miljasu iz drugog parničnog predmeta, a na temelju kojeg je očito tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku, držeći nalaz neobjektivnim, pristranim i neutemeljenim. Ističe kako se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po ugovorenim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP), u svezi odredbe čl.230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), a kako je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2008. godine tužitelj s prednikom tuženika, tadašnjom Societe Generale Splitskom bankom d.d., nepobitno pregovarao o svim spornim ugovornim odredbama, dakle i o samoj valutnoj klauzuli, ali i o kamatnoj stopi, odnosno njezinoj vrsti i drugo, kao i načinu na koji ona može ubuduće utjecati na njegovu visinu mjesečnog anuiteta na ime povrata kreditne obveze tužitelja, kao i o naknadi, a prednik tuženika ga je čak i posebno obavještavao o svakoj promjeni visine kamate i anuiteta za vrijeme trajanja povrata mjesečnih anuiteta, a kako je tužitelj unatoč tome u vrijeme sklapanja ugovora ustrajao u sklapanju istog s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom, a ne fiksnom kamatnom stopom. Tuženik naglašava kako je tužitelj već bio otplatio više od polovice svoje ugovorene obveze kada je došlo do povećanja kamate i tečaja CHF u odnosu na tadašnju valutu HRK, radi čega nema nastanka značajne neravnoteže u pravima i obvezama na strani tužitelja, a niti do plaćanja većeg iznosa predniku tuženika od onoga što je trebao platiti prema odredbama Ugovora o kreditu, budući su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe svoj uvjetni procesni prigovor radi prebijanja tužiteljeve tražbine sa tražbinom prednika tuženika prema tužitelju, a kojeg sada tuženik ima na ime manje plaćenih anuiteta od strane tužitelja prema njegovom pravnom predniku za razdoblje od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle od dana 3. travnja 2008. do 13. svibnja 2015. godine, kao dana njegovog zatvaranja-otplate i to za svaki pojedini mjesec u tom razdoblju sa zakonskom zateznom kamatom na svaki takav pojedini mjesečni iznos (koji će se precizirati nakon utvrđenja istog provedbom vještačenja), pa do isplate.

3. Prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda je neosnovan, iz razloga što odredbom čl.16. Ugovora o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika nije bilo posebno pregovarano, a uzevši u obzir Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, implementiranu u zakonodavstvo Republike Hrvatske, odnosno u Zakon o zaštiti potrošača, te Zakon o potrošačkom kreditiranju, te s obzirom da je propisano da sporovi koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane, bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, a u ovom slučaju tužitelj ima prebivalište i boravište u [adresa] i za kojeg je mjesno nadležan Općinski sud u Šibeniku, slijedom čega je riješeno kao u toč.I izreke ovog rješenja.

4. Prigovor radi prebijanja tužiteljeve tražbine sa tražbinom prednika tuženika prema tužitelju, istaknut u odgovoru na tužbu je prigovor paušalne naravi bez jasno izražene visine protutražbine tuženika, a precizirani zahtjev tuženika je naveden u podnesku od 20. lipnja 2025. godine u iznosu od 43,75 EUR, što je tuženik učinio nakon zaključenja prethodnog postupka, a što je bilo 3. rujna 2024. godine, slijedom čega je ovaj prigovor kao neosnovan sud odbio, o čemu je riješeno kao u toč.II izreke ovog rješenja.

5. Tužitelj je u odnosu na odgovor na tužbu tuženika kako je tužitelj sporni ugovor zaključio kao fizička osoba, te kako je prednik tuženika tužitelju odobrio kredit za kupnju osobnog vozila iz kreditne linije za fizičke osobe, kako je tužitelj zaključio ugovor o kreditu u kojem su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe i kako ga prednik tuženika nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

6. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja uredio postojeći tužbeni zahtjev na način da je potraživao od tuženika isplatu iznosa od ukupno 7.108,04 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos, počevši od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine do isplate, te je postavio zahtjev za naknadu parničnog troška.

7. Tuženik je u nastavku postupka, a nakon provedenog financijskog vještačenja, te uređenog tužbenog zahtjeva, naveo kako nema prigovora na matematički izračun vještaka, a u odnosu na visinu tužiteljeva potraživanja je istaknuo kako pravni učinak ništetnosti ZOO-a propisan odredbom čl.323. predviđa da je slučaj ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, te kako je tužitelj tijekom otplate kredita plaćao i anuitete po povoljnijim uvjetima od onih po kojima je kredit bio isplaćen, zbog čega je tuženik prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka istaknuo prigovor radi prebijanja tražbine u iznosu od 43,75 EUR.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

9. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj:15167/08 od 3. travnja 2008. godine (list 8-13 spisa), Opće punomoći Splitske banke, Societe Generale Group od 24. kolovoza 2006. godine (list 14-15 spisa), Ponude Autocentra Vukman d.o.o. broj 415/0308 RK od 2. travnja 2008. godine (list 16 spisa), Potvrde-solemnizacije javnog bilježnika Petra Žanka broj OV-3394/08 od 3. travnja 2008. godine (list 17 spisa), Izračuna EKS-a i Otplatnog plana za Ugovor broj 15167/08 (list 18-35 spisa), Računa 40668937009 00 Splitska banka sa stanjem na dan 7. travnja 2015. godine, broj klijenta 40668937 za razdoblje od 1. kolovoza 2008. do 6. travnja 2015. godine (list 36-68 spisa), Djelomičnog povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 69-71 spisa), Presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu broj P-1459/2021 od 25. svibnja 2023. godine (list 72-81 spisa), Financijsko- računovodstvenog vještačenja broj 37/2022 iz studenog 2022. godine Gorana Miljasa dipl.oecc., stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove iz Šibenika (list 82-92 spisa), Stanja Računa 40668937009 00 Splitska banka sa stanjem na dan 26. studenog 2023. godine, broj klijenta 40668937 za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 25. studenog 2023. godine (list 120-131 spisa), Izračuna EKS-a i Otplatnog plana za Ugovor broj 15167/08 (list 132-134 spisa), Nalaza i mišljenja Hrvojke Bačić dipl.oec., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 24. ožujka 2025. godine (list 166-174 spisa), te saslušanjem tužitelja (list 187 spisa).

10. Nesporno je među strankama u ovom postupku da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tužene, kao kreditor, dana 3. travnja 2008. godine sklopili Ugovor o kreditu broj: 15167/08, kojim ugovorom je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti od CHF 34.140,00, a namjena kredita je kupnja motornog vozila "Peugeot 407 Comfort 1.7 16V", godina proizvodnje 2008., čija je vrijednost procijenjena u iznosu od 162.150,00 HRK, a rok otplate kredita je ugovoren na 84 mjeseca. Nesporno je kako je u čl.4. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a u čl.8. da se pojedine rate plaćaju u pravilu desetog dana u mjesecu u kunskoj protuvrijednosti određeno korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedeće valute iz Ugovora. Također je nesporno kako je tužitelj kredit otplatio 2015. godine prema rokovima iz otplatnog plana kredita u 84 mjesečna anuiteta.

11. Među strankama je nesporno kako je tužitelj uslijed povećanja tečaja CHF pred Općinskim sudom u Šibeniku, Stalna služba u Kninu ishodio pravomoćnu Presudu poslovni broj P-1459/2021 od 25. svibnja 2023. godine, kojom je tuženik bio obvezan isplatiti tužitelju preplaćeni iznos po kreditu s osnove promjene kamatne stope u iznosu od 1.622,87 EUR/12.227,49 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki plaćeni iznos.

12. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje od tuženika, s obzirom na nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu o CHF kao ugovornoj valuti, uz koju je vezana glavnica, a ugovorenu čl.8. Ugovora o kreditu broj 15167/08 od 3. travnja 2008. godine, utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kredita, te isplatu iznosa od 7.107,04 EUR s pripadajućim kamatama.

13. Predmet ovog spora je zaštita potrošača od korištenja nedopuštenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 15167/08 od 3. travnja 2008. godine o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF, te je sporna isplata preplaćenih tečajnih razlika u anuitetima od dospijeća prvog anuiteta do konačne otplate kredita 13. svibnja 2015. godine.

14. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("NN" broj 96/03), a odredbom čl.81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u ovom slučaju korisnika kredita, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.

15. Odredbom čl.84. Zakon o zaštiti potrošača propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

16. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je pravomoćno potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Presudom Pž-6637/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđena je povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu jednostrano promjenjivane kamatne stope i u dijelu valutne klauzule CHF glede kredita u kojima je ugovorena valuta vezana za glavnicu u CHF u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine, a u kojim ugovorima je korisnik kredita zaključio ugovor o kreditu u kojem su ugovorene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, budući prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošaču, korisniku kredita, dao cjelovitu informaciju o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke na temelju potpune obavijesti o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

17. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utvrđeno je kako je zastara potraživanja tužitelja prekinuta dana 4. travnja 2012. godine podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012, a u kojem postupku je presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli. Odredbom čl.225. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je kako tražbine zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Uzevši u obzir da je podnošenjem tužbe za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača nastupio prekid zastare, te da je odredbom čl.215. st.1. ZOO-a propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari potraživanjem iz tužbe podnesene dana 13. lipnja 2023. godine nije nastupila zastara potraživanja.

18. Vještak Hrvojka Bačić u svom nalazu i mišljenju od 24. ožujka 2025. godine navodi kako je pri izradi nalaza i mišljenja korištena metodologija po principu usporedbe otplaćenih anuiteta i preračunatih anuiteta po početnom tečaju CHF, te je utvrđeno kako uzimajući u obzir ništetnost valutne klauzule u CHF više plaćeni po anuitetima, a uspoređujući kredit s početnim tečajem u kunama sa stvarno plaćenim anuitetima iznosi ukupno 53.555,52 HRK ili 7.108,04 EUR (preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 HRK).

19. Tužitelj KN je iskazao kako je 2008. godine odlučio kupiti vozilo marke "Peugeot 407" za osobne potrebe, te je otišao u autokuću u Trogir, gdje su mu rekli da posluju sa Splitskom bankom, nakon čega je otišao u Splitsku banku u Trogir, gdje su mu zatečeni službenici banke rekli da je kredit u CHF najpovoljniji. Iskazao je kako je kod dolaska u banku vidio da je službenica banke pripremila sve papire, jer su za njegov dolazak javili iz autokuće, te iako je tražio kredit u kunama i eurima, rečeno mu je da oni ne daju kredite u kunama ni eurima, te da je najpovoljniji kredit u CHF, te su ga praktički nagovorili na sklapanje takvog ugovora. Kod predaje ugovora za potpisivanje službenici banke ga nisu upozorili ni na promjenu kamate, ni valutne klauzule, jer da su ga upozorili, takav ugovor ne bi sklopio. Naveo je kako su u početku prve rate bile negdje oko 2.300,00 kuna, a već za dva-tri mjeseca rata kredita je iznosila mjesečno preko 4.000,00 kuna, te s obzirom da je sklopio trajni nalog, rate koje su dospijevale su se skidale trajnim nalogom s njegove mirovine, a budući je došlo i do nekoliko puta smanjenja mirovine za nekih 10%, doveo se u situaciju da je kasnije sa plaćanjem razlike od početne mjesečne otplate od 2.300,00 kuna do ove mjesečne rate koja je porasla. Na iznose koje nije redovno plaćao obračunavale su se i zatezne kamate, što mu je dodatno bilo opterećenje za zatvaranje kredita. Na upit zamjenice punomoćnika tuženika je li u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio umirovljeni i da li je imao kakav obrt, tužitelj je odgovorio negativno, a prije potpisivanja ugovora o kreditu na njegov upit službenici banke su rekli da je CHF najstabilnija i najsigurnija valuta. Kad su se počeli povećali anuiteti, otišao je u banku u Šibenik i tražio pomoć u vidu produženja plaćanja kredita za neku godinu ili dvije, međutim, u banci su ga odbili vezano za moje traženje. Na upit suca je li tužitelju kod ovjere kredita kod javnog bilježnika isti objasnio odredbe ugovora, tužitelj je odgovorio kako mu javni bilježnik nije ništa objasnio.

20. Odredbom čl.115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja, te se navodi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Odredbom čl.323. st.1. ZOO-a propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora smaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22. Odredbom čl.1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavkom 3. istog članka je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

23. Odredbom čl.502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a člankom 6. st.3. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

24. Sukladno odredbi čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Hrvojke Bačić kao stručan i objektivan, odnosno izrađen sukladno pravilima financijsko-računovodstvene struke, a na temelju dokumentacije koja je dostavljena u sudski spis, a u kojem nalazu je vještakinja utvrdila da ukupno preplaćeni iznos od 53.555,52 HRK/7.108,04 EUR, koji se odnosi na preplaćeni iznos po osnovi porasta tečaja CHF.

26. Temeljem provedenog vještačenja i temeljem svih izvedenih dokaza, utvrđeno je kako je došlo do neravnoteže u ugovornom odnosu između tužitelja i tuženika, zbog čega sud smatra kako nepoštenim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli tužitelj ima pravo ostvarivanja pune zaštite.

27. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti prihvatio osnovanim drugi postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 53.555,52 HRK/7.108,04 EUR, sukladno odredbi čl.346. u svezi čl.349. i čl.1085. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), budući su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva utvrđene ništetnim, što ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako bi ostvario pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, te je o istom odlučeno kao u toč.I i toč.II izreke ove presude.

28. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29. st.2. ZOO-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, u svezi čl.155. ZPP-a, a sud je prihvatio opravdanim zahtjev tužitelja za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku i to za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 27. svibnja 2024. godine 100 bodova, za sastav podneska od 9. svibnja 2025. godine 100 bodova, za zastupanje na ročištima 4. lipnja 2024. godine 100 bodova, 3. rujna 2024. godine 100 bodova, 24. lipnja 2025. godine 100 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 EUR, ukupno 1.200,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, 300,00 EUR, ukupno 1.500,00 EUR, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu 58,14 EUR, te trošak vještačenja 400,00 EUR, sveukupno 1.958,14 EUR, o čemu je riješeno kao u toč.III izreke ove presude.

U Drnišu, 24. srpnja 2025. godine

S U D A C:

Lovranka Grabić-Abramac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranka, a o žalbi odlučuje županijski sud iz čl.4. st.4. i čl.5. st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" 67/18) i čl.50. st.4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:

1. odvj. Suzana Malenica, Šibenik, Matije Gupca 87,

2. OD Marinović i partneri j.t.d., Zadar, Plemića Borelli 1