REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: R1 Ob-641/24-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u izvanparničnom postupku predlagatelja AF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mario Poljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv protustranke MF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik u Zagrebu, radi lišenja poslovne sposobnosti, 24. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog predlagatelja od 14. ožujka 2024. za lišenje poslovne sposobnosti protustranke.

II Nalaže se predlagatelju AF nadoknaditi protustranci MF troškove postupka u iznosu od 187,50 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 24. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predlagatelj, kao sin protustranke, podnio je ovom sudu prijedlog radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti protustranke. U prijedlogu u bitnome navodi da je protustranka tijekom Domovinskog rata, 7. travnja 1994., doživio iznimno i jako teški stres uslijed kojeg se liječio u Klinici za psihijatriju Vrapče, Centar za izvanbolničko liječenje kroz dnevnu bolnicu, u razdoblju od 5 mjeseci. Navodi da je protustranka prilikom eksplozije u skladištu streljiva, u kojem je bio zaposlen na radnom mjestu kontrole djelatnika servisa tehničke radionice Vojarne Borongaj, zadobio teške tjelesne ozljede, natučenje glave i tijela, potres mozga, nategnuće vratne kralježnice, da su ozljede glave takvog obima da je zadobio trajne posljedice zadobivenih ozljeda u vidu izrazito smanjene pokretljivosti vratne kralježnice, izraženi post komocioni sindrom (PKS) te je ujedno zadobio i trajne ozljede psihološke prirode – posttraumatski stresni sindrom, a koji je psihički poremećaj pod šifrom F43.1 (PTSP) utvrđen prema nalazu i mišljenju vještaka iz 1996. Zbog posljedica teških ozljeda glave, protustranka je umirovljen, te prima i stalnu mjesečnu rentu po osnovi oštećenja i invalidnine. Uslijed snažnog udarca u glavu, vrat i rame i dijagnosticiranog postraumatskog stresnog sindroma, protustranci je utvrđena i trajna invalidnost od 20% s intenzivnim pogoršanjem na način da mu je trajno potrebna tuđa pomoć po 7 sati tjedno. Kod protustranke da su unatrag više godina zamijećene značajne mentalne teškoće, da zbog zadobivene ozljede mozga trajnog karaktera ima problema s koncentracijom i pamćenjem, pati od razdražljivosti i depresije, anksioznosti, ima promjene u ponašanju i emocijama, povećanu razdražljivost, sumnjičavost, svadljivost, poremećaj percepcije. Zbog posljedica i kliničke slike postraumatskog stresnog sindroma protustranka je bio pod tretmanom Kliničke bolnice Vrapče, u razdoblju od 5 mjeseci te je 1996. hospitaliziran prilikom dijagnosticiranja i utvrđenja stupnja invalidnosti (20%), a nakon utvrđenja trajne invalidnosti 20%, liječenje je nastavljeno ambulantno. Protustranka prima invalidsku mirovinu po osnovi utvrđenog invaliditeta i PTSP, te je i zaposlenik Gradske uprave u uredu Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove. Nadalje navodi da je protustranka 2012. podnio tužbu radi razvoda braka, napustio obitelj i djecu te se od 2012. nije brinuo ni financijski, ni odgojno o kćeri ĐF koja ima dijagnosticiran Downov sindrom, niti je sa njom u kontaktu, dok je za predlagatelja plaćao uzdržavanje prisilnim putem, na temelju pravomoćnih presuda. Predlagatelj nije u kontaktu sa protustrankom proteklih 12 godina, osim u sudnici tijekom sudskih postupaka. Navodi da protustranka od prestanka bračne zajednice sa VF, majkom predlagatelja, aktivno provodi psihičko i egzistencijalno nasilje u obitelji, nad svojom djecom i bivšom suprugom na način da se obijesno parniči i pokreće protiv djece i bivše supruge nerazumne i neosnovane sudske postupke, za nepostojeće tražbine. Iz pokrenutih sudskih postupaka koji su neosnovani da je razvidno da protustranka ne razumije postupke upravljanja pokretnom i nepokretnom imovinom ni novčanim sredstvima, način sklapanja ugovora ili postupke oko sklapanja ugovora i poduzimanja radnji iz kojih mogu proizaći novi odnosi ili obveze, nije sposoban samostalno upravljati nekretninama i imovinom, te nije u stanju odlučivati o osobnim pitanjima, naročito nije u stanju shvatiti osobni odnos roditelja prema djeci, ali ni obvezu roditelja da uzdržava svoju djecu. Protustranka ne iskazuje nikakvu brigu ni skrb za svoju djecu. Potpuno je bez ikakve empatije, ne osjeća nikakvu potrebu da bi se o njima na bilo kakav način brinuo, ni ekonomski, ni odgojno, ni komunikacijski, ne ostvaruje nikakav kontakt tijekom proteklih 10 godina i ne osjeća nikakvu zadršku u pogledu problema koje stvara djeci brojnim sudskim postupcima i ovrhama, niti razumije posljedice takvih postupanja. Postupanje protustranke da je očigledna posljedica posttraumatskog stresnog poremećaja. Uslijed kulminacije duševne bolesti i simptoma u opasnosti su i druge osobe koje su izložene teroru i nasilju protustranke. S obzirom na trajno oštećenje zdravlja, duševnu bolest i invaliditet i znatno pogoršanje stanja protustranke, došlo je do očigledne potrebe stalnog suporta psihijatra. Sve navedeno dovodi se u vezu sa teškom ozljedom glave i posttraumatskim promjenama nastalih uslijed snažnog udarca u glavu i degenerativnih promjena mozga. Zbog posljedice tih ozljeda mozga posljedično je očigledno došlo do promjena osobnosti kod protustranke, do promjena pamćenja, planiranja života, zaboravljivosti, apatije i indiferentnosti te poremećaja na svim razinama, nedostatka empatije, osvetoljubivosti i ustrajnosti na provedbi psihičkog i ekonomskog nasilja nad članovima obitelji. Primjetna je izrazita nesposobnost za rasuđivanje i duševne smetnje. Trauma je očigledno izazvala i trajni psihički poremećaj koji je potrebno adekvatno liječiti. Protustranka uslijed svog mentalnog stanja iskazuje nervozu, niski prag tolerancije „kratki fitilj“, narcisoidnost i nerazumno optuživanje drugih, pretjerana negativna uvjerenja, nemogućnost doživljavanja ugodnih emocija, fobiju i agresiju, što je sve dovelo i do trajno narušenih odnosa sa djecom. U ponašanju protustranke uočeno je i postojanje sumanutih, nelogičnih i nerealnih ideja koje se ne mogu korigirati uvjeravanjem i predočavanjem činjenica. Posebice je zabrinjavajuća izrazita nebriga za plaćanje kreditnih i drugih obveza, iz čega proizlazi očigledno nerazumijevanje odgovornosti, kako ekonomske odgovornosti, tako i roditeljske. Protustranka nije sposoban u cijelosti samostalno brinuti se o svojim potrebama, o potrebama svoje djece, ni o svojim pravima i interesima, a tako ni o interesima i pravima bliskih osoba, Protustranka je imala oružje i dozvolu za nošenje oružje koja mu je poništena nakon što se prijetio oružjem. 2014. nakon policijske pretrage, na adresi [adresa], istome je oduzeta poluatomatska puška, pištolj i puška, nakon čega je protustranka u Zlataru podnio novi zahtjev za izdavanje dozvole za nošenje oružja kako bi izbjegao obvezno mišljenje obiteljskog liječnika koji ima podatke da protustranka boluje od PTSP-a te je MUP nakon saznanja o tome postupku pokrenuo postupak i poništio dokumentaciju izdanu u Zlataru. Slijedom navedenoga, predlaže sudu donijeti rješenje kojim se protustranka djelomično lišava poslovne sposobnosti u dijelu odlučivanja i poduzimanja radnji koje se odnose na njegovo osobno stanje (davanje izjava ili poduzimanje radnji koje se odnose na odluke o zdravlju, mjesto prebivališta odnosno boravišta, zapošljavanje, i dr.), koje se odnose na imovinu i nekretnine (raspolaganje i upravljanje imovinom i većim novčanim iznosima vrjednijim od 200 EUR), te na odluke o zdravlju koje se odnose na bolničko i ambulantno liječenje te eventualnu potrebu smještaja (institucije, bolnice), na davanje izjava ili poduzimanje radnji koje se odnose na roditeljsku skrb ili druga osobna stanja.

2. Protustranka u odgovoru na prijedlog u bitnome čini nespornim da je predlagatelj njegov sin rođen u braku sa bivšom suprugom VF u kojem je rođena i kćer ĐF, kojoj je dijagnosticiran Downov sindrom. Ne osporava da je zadobio ozljede i postavljene dijagnoze navedene u prijedlogu predlagatelja, međutim, osporava da bi tada zadobio trajne ozljede psihološke prirode – posttraumatski stresni sindrom ili da bi se radilo o duševnoj bolesti PTSP. Navodi da je nakon eksplozije u skladištu streljiva uspostavljena dijagnoza posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), međutim naglašava, da to nije trajna ozljeda psihološke prirode, niti duševna bolest, jer PTSP nije psihijatrijska bolest sui generis, već samo psihijatrijski sindrom-poremećaj definiran pomoću dijagnostičkih i klasifikacijskih priručnika. Osporava da bi bio hospitaliziran prilikom dijagnosticiranja i utvrđenja stupnja invalidnosti, kao i zbog dijagnosticiranja PTSP-a, a da je jedini bolnički tretman imao neposredno nakon ranjavanja u Vojnoj bolnici u Dubravi u trajanju od dva dana, nakon čega je zbog zadobivenih ozljeda bolovanje nastavio kod kuće. Čini nespornim da mu je 2009. priznat status hrvatskog vojnog invalida iz Domovinskog rata IX. skupine sa 30% oštećenja organizma za stalno, uslijed ozljeda i PTSP, s pravom na osobnu invalidninu od 1. kolovoza 2009. nadalje. Osporava da su zadobivene ozljede mozga trajnog karaktera, s obzirom da je protustranka prilikom nesreće zadobio nagnječenje glave i potres mozga, koje ozljede su sanirane, te su zaostale jedino trajne posljedice zbog ozljede vratne kralježnice s posljedicom smanjene pokretljivosti vratne kralježnice, te PTSP-a. Sudski vještak je utvrdio da je protustranci trajno potrebna tuđa pomoć zbog ozljede vratne kralježnice, ne u trajanju od 7 sati tjedno, već povremeno kod fizički težih poslova kod kojih dolazi do prisilnog položaja glave i vrata. Osporava navode o utvrđenom intenzivnom pogoršanju svog zdravstvenog stanja, da bi unatrag više godina kod protustranke bile zamijećene značajne mentalne teškoće, kao i navode da ima problema sa koncentracijom i pamćenjem, da pati od razdražljivosti i depresije, anksioznosti, da ima promjene u ponašanju i emocijama, povećanu razdražljivost, sumnjičavost, svadljivost, poremećaj percepcije, jer navedeno nema veze sa zdravstvenim stanjem protustranke i ne proizlazi iz njegove medicinske dokumentacije. Što se tiče zaposlenja bio je zaposlen u „Štit“ d.o.o. od 1. srpnja 1991. do 17. kolovoza 1992. kao zaštitar, zatim u MORH-u od 1. studenog 1992. do 31. prosinca 2007. kao vojnik te je napredovao kroz činove do čina poručnika, a u lipnju 2009. zaposlio se u Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove. Dakle, da se konstantno od punoljetnosti nalazi u radnom odnosu na vrlo odgovornim i složenim poslovima i radnim zadacima, a koje nikako ne bi mogao obavljati da je njegova poslovna sposobnost upitna. Nadalje, čini nespornim da je 2012. podnio tužbu za razvod braka, ali osporava da je napustio obitelj i djecu, već da je tadašnja supruga VF promijenila brave na vratima od njihova sva tri stana i time fizički onemogućila korištenje tih stanova, a stvari protustranke izbacila je iz doma, kao što je i onemogućila kontakte protustranke s djecom. Pokušavao je uspostaviti kontakt s predlagateljem, ali je predlagatelj odbijao s njim bilo kakav kontakt, te je predlagatelj na sudu izričito izjavio da ne želi imati bilo kakav kontakt s ocem. Nakon prekida bračne zajednice 2012. protustranka nije imao zakonsku obvezu za plaćanje uzdržavanja za kćer ĐF koja je bila punoljetna i zaposlena, dok je uzdržavanje za predlagatelja plaćao putem ovršnih postupaka, jer je majka predlagatelja odbijala protustranci dati podatke o broju svom računa i odmah je po pravomoćnosti presude pokrenula ovršne postupke u kojima su protustranci naplaćeni dvostruki novčani iznosi koje je predlagatelj godinama odbijao priznati. Ističe da sve sudske postupke koje vodi ili je vodio protiv bivše supruge i djece vodi isključivo radi zaštite svojih imovinskih prava na bračnoj stečevini koju je stekao s VF, a koja je nakon prestanka bračne zajednice poduzimala niz pravnih radnji kojima je pokušavala sakriti tu imovinu i onemogućiti predlagatelja u naplati tražbina koje proizlaze iz te imovine, u kojim postupcima je angažirao punomoćnika odvjetnika koji mu kao stručna osoba pruža pravnu pomoć. Navodi da je postupak lišenja poslovne sposobnosti kćeri ĐF pokrenuo prvenstveno jer nije sposobna samostalno odlučivati o svojim imovinskim i financijskim pravima i obvezama, a zbog svog zdravstvenog stanja (sindrom Down) je potpuno ovisna o svojoj maci, koja to njezino stanje koristi i zloupotrebljava na način da preko nje rješava svoje financijske i imovinske probleme vezane uz neriješene imovinsko-pravne odnose sa protustrankom, na način da sakriva njihovu zajedničku imovinu i onemogućava protustranku u naplati svojih novčanih tražbina i ostvarivanju vlasničkopravnih zahtjeva. Osporava da bi provodio psihičko i ekonomsko nasilje u obitelji i zanemarivanje osoba s invaliditetom. Ujedno osporava da bi ikada ikome prijetio oružjem, da bi postojala bilo kakva prijava o prijetnji oružjem protiv njega, da je jedina bila prijava VF koja je u policiji izjavila da se plaši protustranke jer ima oružje. Navodi da je dozvola za nošenje oružja poništena jer je istekla, a zbog zdravstvenih razloga je nije mogao produžiti. Na adresi [adresa], gdje sada boravi, nikada nije bila izvršena pretraga prostorija, a puške je osobno odnio u Policijsku postaju Dubrava na poziv policije da ih preda, dok pištolj u vrijeme koje spominje predlagatelj nije bio u njegovom vlasništvu ili posjedu, jer je isti poklonio KF nekoliko godina prije toga, što je VF bilo dobro poznato. Osporava da bi podnio novi zahtjev za izdavanje dozvole za posjedovanje oružja u Zlataru, već je taj zahtjev podnio u Zagrebu, nakon čega je po pozivu MUP-a pristupio liječničkom pregledu za produženje prava na držanje i nošenje oružja, ali mu je zahtjev odbijen nakon što je utvrđeno da ima PTSP, a radilo se o uobičajenoj proceduri. S obzirom da je u potpunosti sposoban brinuti o svim svojim pravima te svojim postupcima ne ugrožava niti svoje interese, a niti interese drugih osoba, posebno predlagatelja, njegove majke i sestre, te ovaj prijedlog smatra isključivo činom osvete zbog pokrenutih sudskih postupaka, predlaže sudu u cijelosti odbiti prijedlog predlagatelja uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja do isplate.

3. U dokaznom postupku provedeno je psihijatrijsko vještačenje protustranke po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med., specijalist psihijatar (list 167-168), izvršen je uvid u spisu priležeću dokumentaciju te je proveden i dokaz saslušanjem protustranke (list 164-165).

4. Sud je odbio dokazni prijedlog protustranke da se izvrše uvidi u sudske predmete (navedeni u podnesku od 13. rujna 2024.) kao irelevantnima i neodlučnima pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari, primjenom odredbe čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

5. Prijedlog predlagatelja za lišenje poslovne sposobnosti protustranke nije osnovan.

6. Nesporno je da je predlagatelj sin protustranke rođen u braku sa VF, u kojem je rođena i kćer protustranke ĐF, kojoj je dijagnosticiran Downov sindrom, da je bračna zajednica protustranke i bivše supruge VF prestala 2012. te da od prestanka bračne zajednice stranke nisu u nikakvom kontaktu. Nije sporno da je protustranka pokrenuo niz sudskih postupaka protiv bivše supruge i djece vezane za bračnu stečevinu, obveze uzdržavanja i lišenja poslovne sposobnosti ĐF, dakle, nije sporno postojanje dugogodišnjih konfliktnih odnosa protustranke sa bivšom suprugom i djecom, posebice sinom, ovdje predlagateljem. Nadalje nije sporno da je protustranka bio sudionikom Domovinskog rata u kojima je zadobio ozljede, kao i da je istome utvrđena dijagnoza posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), te da je protustranci 2009. priznat status hrvatskog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 30% oštećenja organizma za stalno, uslijed ozljeda i PTSP.

7. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Trnje (dalje u tekstu Zavod) u podnesku od 19. kolovoza 2024. očitovao se na prijedlog predlagatelja navodeći da ne nalazi zakonske pretpostavke za vođenje postupka lišenja poslovne sposobnosti te se istome protivi. Navodi da predlagatelj u najvećem dijelu prijedloga problematizira dugogodišnje imovinske postupke koji se vode između stranaka te navodi da nisu u kontaktu već 12 godina te da se obzirom na protek vremena u kojem nisu imali nikakvu interakciju postavlja pitanje koliko je predlagatelj upućen u svakodnevno funkcioniranje protustranke. Predlagatelj navodi da protustranka boluje od PTSP-a i da je prije 30 godina pretrpio ozljede mozga, što nije razlog da se osobu liši poslovne sposobnosti posebno iz razloga što iz prijedloga i druge dokumentacije nije vidljivo na koji način isti nije u stanju brinuti o nekom od svojih prava, potreba i interesa ili da ugrožava prava i interese drugih osoba. Također, prijedlogu nije priložena medicinska dokumentacija iz koje bi bilo nedvojbeno vidljivo zdravstveno stanje protustranke. Nadalje, protustranka nije evidentiran kao korisnik prava i usluga iz sustava socijalne skrbi te Zavod dosad nije zaprimio bilo kakvu obavijest o potrebi pružanja zaštite istome. Sukladno Obiteljskom zakonu i drugim konvencijama, težnja je da se osobe s invaliditetom uključi u društvo, a da se prije lišenja poslovne sposobnosti zaštita osobe s invaliditetom osigura drugim sredstvima i mjerama.

8. Iz iskaza protustranke sud je utvrdio da je zaposlen u Gradu Zagrebu, Gradskoj upravi kao stručni suradnik za uređenje javnih površina i groblja. Radi puno radno vrijeme i prima mjesečnu plaću u iznosu od oko 1.500 EUR. Prima i invalidsku mirovinu u iznosu od oko 500 EUR, nije riječ o punom iznosu, jer je mirovina umanjena za 40%, s obzirom da ima aktivan radni status na puno radno vrijeme, kao i status mirovine. Mirovinu ostvaruje od rada u MORH-u, a u mirovinu je otišao 31. prosinca 2008., te se u lipnju ili srpnju 2009. zaposlio u Gradu Zagrebu u istom sektoru gdje i sada radi. Živi u [adresa] s izvanbračnom suprugom u kući koja je njezino vlasništvo. Normalno živi, supruga i on se druže s prijateljima i obitelji, idu u kazalište. Zajednički plaćaju režijske troškove i zajedno doprinose u njihovu zajednicu glede svega što im je potrebno za zajednički život. Ne liječi se od nikakvih bolesti te ne prima tuđu pomoć i njegu, niti je istu ikada primao. S predlagateljem i bivšom suprugom nije ni u kakvom kontaktu, pokušao je s njima stupiti u kontakt, ali su oni izričito to odbijali. Kontakti sa sinom prestali su po prestanku bračne zajednice kada je izbačen iz kuće. Sa sinom je pokušao stupiti u kontakt u par navrata, tako da je odlazio u školu, jer je to bio jedini način i sin mu je jasno rekao da više ne želi da dolazi u školu. Pokušao je preko Zavoda kako bi mu pomogli da viđa djecu, a sin je pred sudom jasno rekao da ne želi nikakve kontakte sa njim. Pokušao je sve načine, a da pri tome ne prijeđe granicu zbog koje bi bio izložen bilo kakvoj kaznenoj odgovornosti u tom smislu, a s obzirom da je jednom prilikom kada je pokušao kontaktirati djecu, bivša supruga zvala policiju da nasilnim putem pokušava doći do djece. Na isti način prekinuti su kontakti i s kćeri. Kada bih dolazio na adresu gdje su živjeli, nitko se nije javljao na zvonjenje, mijenjali bi telefonske brojeve, a niti pokušaji komunikacije putem e-maila nisu uspijevali. Sudski postupci koji se vode protiv sina i kćeri odnose se na imovinske parnice vezano za pitanje bračne stečevine, a s obzirom da je bivša supruga odmah po prestanku bračne zajednice darovnim ugovorima prepisala na sina i na kćer nekretnine, svakome po jednu nekretninu, a na osnovu kojih ugovora su sin i kćer i upisani u zemljišne knjige kao suvlasnici nekretnina, tako da je zapravo bivša supruga na taj način sina i kćer pravno izložila da sudjeluju u sudskim postupcima kao tužene strane, jer su upisani kao vlasnici nekretnina, a u kojim postupcima traži utvrđenje da te nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu. Ti postupci su još uvijek u tijeku. Vezano za postupke uzdržavanja može reći da mu je obveza uzdržavanja bila određena samo u odnosu na sina koji je u trenutku razvoda braka bio maloljetan, dok je kćer bila punoljetna. Obveze uzdržavanja je podmirivao, a bivša supruga je pokrenula ovrhu, i to po istoj ovršnoj ispravi kod poslodavca putem suda, dok je i sin po istoj ovršnoj ispravi, nakon što je postao punoljetan, kod FINA-e podnio zahtjev za izravnu naplatu, vodile su se usporedne naplate radi iste tražbine, slijedom čega je i došlo do preplate obveze uzdržavanja, odnosno dvostruke naplate, tako da je pokrenuo postupak da se jedan ovršni postupak obustavi. Sud je donio i odluku o ukidanju obveze uzdržavanja, jer sin nije ispunjavao svoje studentske obveze i jer je imao primanja od najamnine. Nakon toga sin je ponovno upisao fakultet i tada mu je ponovno određena mjera uzdržavanja, koja je trajala do njegove 26. godine, a on je tražio od suda da donese odluku o prestanku uzdržavanja jer je htio imati sudsku odluku kojom bi to bilo utvrđeno, kako ne bi ponovno došlo do situacije u kojoj bi se po istoj osnovi prisilnim putem ostvarivala naplata obveze uzdržavanja, a kako se to već ranije dogodilo. Jedina parnica koja je u tijeku vezano za obvezu uzdržavanja je parnični postupak u kojem se utvrđuje preplata obveze uzdržavanja o kojoj je prethodno iskazivao, u iznosu 25.000 EUR, prema nalazu i mišljenju vještaka koje je učinjeno u tijeku postupka. Osim postupka radi utvrđenja bračne stečevine na nekretnini u odnosu na kćer ĐF, vodi i postupak radi lišenja poslovne sposobnosti kćeri, kojoj je dijagnosticiran Down sindrom, a koji postupak je prvenstveno pokrenuo jer je bivša supruga iskoristila kćer za rješavanje svojih imovinsko-pravnih i financijskih odnosa, sve sa svrhom daljnjeg sprječavanja manipulacije kćeri od strane bivše supruge. Tako je i bivša supruga s kćeri sklopila ugovor o cesiji kojom je kćeri prepustila svoje potraživanje koje bivša supruga ima prema njemu i tada je kćer protiv njega pokrenula ovršni postupak, a naknadno je opet kćer isto cesijom vratila isti novčani iznos bivšoj supruzi, te nakon toga je bivša supruga opet taj isti novčani iznos prenijela na sina, koji je nakon toga nastavio ovršni postupak koji je prvotno pokrenula supruga. Bio je sudionikom Domovinskog rata i ima utvrđen PTSP. Trenutačno mu je rješenjem određeno 30% invaliditeta, a koje se rješenje kumulativno donosi, od čega bi se 10% odnosilo na PTSP, a ostalih 20% na temelju zadobivenih tjelesnih ozljeda. Što se tiče sudskih postupaka koje vodi protiv djece navodi da je svaki pravni postupak stres, ali je objasnio razloge zašto je iste pokrenuo, a to je prvenstveno iz razloga jer se ugrožava njegova životna egzistencija, s time da nije on djecu stavio u tu poziciju, već bivša supruga svojim postupcima, kako je to prethodno već objasnio.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Gordana Makarića sud je utvrdio kako vještak, na temelju analize podataka iz priložene medicinske dokumentacije, kao i rezultata vlastitog ispitivanja, smatra da se kod protustranke radi o osobi u koje se ne bilježi eventualne psihopatološke simptomatike. U povijesti bolesti bilježi se PTSP-u (F43.1), kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Aktualni status psihičkih funkcija je bez psihopatoloških odstupanja, uz posljedičnu osobnu i socijalnu primjerenu funkcionalnost. Stoga se ne nalazi forenzičko- psihijatrijskih razloga za lišenjem poslovne sposobnosti protustranke Zdravstveno stanje protustranke omogućuje istome uvid u značenje ovog postupka, kao i razumijevanje značenja i pravnih posljedica odluke koja je predmet ovog postupka.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti dan stručno, argumentirano i obrazloženo temeljem medicinske dokumentacije i temeljem osobnih opažanja, ispitivanja i pregleda protustranke, na koje niti jedna stranka u postupku nije imala primjedbi.

11. Sud je uzeo u obzir sve činjenice i okolnosti ovog slučaja, te je savjesno i brižljivo ocijenio sve provedene dokaze i rezultate cjelokupnog dokaznog postupka, te je tako utvrdio da je protustranka osoba kod koje se ne bilježe eventualne psihopatološke simptomatike, da se u povijesti bolesti bilježi PTSP, kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Protustranka aktualno nije na liječenju te ne uzima lijekove (zadnja hospitalizacije nesporno je bila tijekom 90- ih godina). Nadalje, protustranka uredno radno funkcionira, u mirovini je od 31. prosinca 2008. uslijed priznatog statusa hrvatskog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 30% oštećenja organizma za stalno, uslijed ozljeda i PTSP te od 2009. nadalje zaposlen je u Gradu Zagrebu, Gradskoj upravi kao stručni suradnik za uređenje javnih površina i groblja. Protustranka je u izvanbračnoj vezi, druži se sa prijateljima te uredno socijalno funkcionira. Odnosi protustranke sa predlagateljem narušeni su dugi niz godina, kao i sa kćeri i bivšom suprugom, s kojima vodi sudske postupke, a uslijed izostanka desetogodišnjih kontakata predlagatelj nije ni koji način upućen u zdravstveno stanje i svakodnevno funkcioniranje protustranke, izuzev kroz sudske postupke u kojima nedvojbeno nije u mogućnosti steći uvid u zdravstveno stanje protustranke i njegov svakodnevni život. Neposrednim zapažanjem suda prilikom saslušanja protustranke sud je utvrdio, a kako to proizlazi i iz provedenog psihijatrijskog vještačenja, da je protustranka sposoban u cijelosti brinuti se o svojim osobnim potrebama, pravima i interesima i da ne ugrožava prava i interese drugih ljudi.

12. Osoba može biti djelomično lišena poslovne sposobnosti ako zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti se o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba o kojima je dužna skrbiti (čl. 234. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje ObZ). Dakle, u postupku je potrebno utvrditi postojanje duševnih smetnji ili drugih uzroka, te kumulativno kao drugi uvjet, da zbog tih smetnji osoba nije u mogućnosti sama se brinuti o svojim potrebama, pravima i interesima i/ili ugrožava prava i interese drugih osoba. Stoga, duševna bolest sama po sebi, nije osnova da bi se nekom oduzela poslovna sposobnost, već moraju biti ispunjena navedena dva uvjeta, odnosno utvrđena uzročno-posljedična veza između duševne bolesti ili smetnji i mogućnosti brige o svojim pravima i interesima i/ili ugrožavanju prava i interese drugih osoba. Pri tome ograničavanje ljudskih prava može se dopustiti samo u onoj mjeri u kojoj je ono nužno radi zaštite same te osobe.

13. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka, neposrednog zapažanja suda prilikom saslušanja protustranke, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud nije utvrdio postojanje niti jednog od kumulativno propisanih uvjeta iz odredbe čl. 234. st. 1. ObZ-a, slijedom čega je prijedlog predlagatelja za djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti protustranke u cijelosti odbio kao neosnovan.

14. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

15. Odredbom čl. 366. st. 1. ObZ propisano je da će u statusnim stvarima sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

16. Sukladno odredbi čl. 366. st. 1. ObZ, a s obzirom da je protustranka u cijelosti uspjela u postupku te uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, protustranci su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,22 EUR određenoj u prijedlogu, i to za sastav odgovora na prijedlog od 13.9.2024. 25 bodova (Tbr.16/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za zastupanje na ročištu 25.11.2024. 50 bodova (Tbr.17 OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i pripadajući PDV od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 187,50 EUR sa zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja, 24. srpnja 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

17. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II izreke rješenja.

18. Nije priznat trošak za sastav podneska od 29.1.2025. jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave prijepisa žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom.

DN-a:

1. Pun. predlagatelja uz rj. o naplati sudske pristojbe za prijedlog 13,27 EUR i odluku 19,91 EUR

2. Pun. protustranke