Poslovni broj P.682/2022-22

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Juraj Magud odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika ČŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ČŠ, odvjetnik iz [adresa], radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne rasprave, održane i zaključene dana 3. srpnja 2025.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika OŠ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Orlić, Ljubičić i partneri iz Dubrovnika, 24. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka ovrha određena na mirovini tužiteljice UŠ OIB [osobni identifikacijski broj], a koja je određena po prijedlogu tuženika ČŠ, odvjetnika u [adresa], sve temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak, posl.br.Ovrv.3420/07 od 5. Studenog 2007. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnične troškove sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica UŠ (dalje: tužiteljica) u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu donesenim pod posl.br. Ovrv.55349/2022-5 od 6. rujna 2022. Upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u žalbi. Smatra da je ovaj sud nadležan za odlučivanje jer je njeno prebivalište na području ovog suda i jer je ovrha zatražena od Područne službe HZMO-a u Dubrovniku. Tuženik protiv tužiteljice kao ovršenice dana 1. ožujka 2022. HZMO-u Područnoj službi Dubrovnik podnio prijedlog kojim predlaže da se radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, koja je određena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak posl.br. Ovrv.3420/07 od 5. studenog 2007. u ukupnom iznosu od 233.184,32 kn provede ovrha pljenidbom mirovine koju joj ta služba isplaćuje. Tuženik je uz podnesak dostavio preslik Izjave o prijenosu potraživanja koje je sklopila Privredna banka Zagreb kao prenositelj potraživanja i ovdje tuženik kao stjecatelj od 28. ožujka 2013. u kojoj se navodi da je ispunjen uvjet iz Ugovora o prijenosu tražbine br. 02-C/2013 od 28. veljače 2013. te da je tražbina prenesena na tuženika. HZMO, Područna služba Dubrovnik postupila je po prijedlogu tuženika, te počela sa ustezanjem iznosa mirovine tužiteljici. Tužiteljica je za predmetnu ovrhu pred HZMO-om doznala tek kada je njen punomoćnik pristupio u Područnu službu navedenog i tražio uvid u spis. Tužiteljica nikada nije dala pristanak za subjektivnu preinaku prijedloga za ovrhu. Zbog navedenog razloga, koji predstavlja onaj iz čl.50.st.1. toč. 7. Ovršnog zakona, tužiteljica je ponijela žalbu protiv rješenja pod posl.br.Ovrv.3420/2007 od 5. studenog 2007., jer smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. U svom zahtjevu tuženik navodi da je stekao pravni položaj ovrhovoditelja temeljem spomenutog ugovora o prijenosu tražbine, što tužiteljica smatra neosnovanim, s obzirom da ona nije dala suglasnost za promjenu ovrhovoditelja, niti je to od nje traženo. U vrijeme sklapanja tog ugovora na snazi je bio Ovršni zakon objavljen u Narodnim novinama br. 112/2012, koji nije predviđao stupanje u postupak novog ovrhovoditelja i subjektivnu preinaku nakon donošenja rješenja o ovrsi, već samo pri njegovom donošenju. Odredbe čl. 32 OZ-a izmijenjene su 2014. U konkretnom slučaju znači da je do prijenosa tražbine na novog vjerovnika došlo tijekom postupka, u vrijeme kada je na snazi bio OZ/12 koji to nije omogućavao, a tužiteljica za to nije dala suglasnost, koja je morala biti izričita i jasna. S obzirom na navedeno smatra da tuženik ni na jedan način nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave- pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jožice Marko Ruždjak posl.br.ovrv.3420/07 od 5. studenog 2007. jer je do prijenosa došlo tijekom ovršnog postupka, I to bez suglasnosti i pristanka tužiteljice, stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ČŠ (dalje tuženik) navodi da istu u cijelosti osporava, te neosnovanim smatra prigovor tužiteljice da do subjektivne preinake ne bi moglo doći za vrijeme trajanja postupka. Navodi da se stav tužiteljice i praksa na koju se poziva odnosi na ovrhu na nekretninama, a ovdje se radi o izvansudskoj ovrsi, gdje ovrhovoditelj može izravno, bez posredstva suda zatražiti provođenje ovrhe na novčanim primanjima, te da nije imao obvezu od suda ishoditi rješenje o stupanju u sudski postupak. Iz navedenog proizlazi i da nije bila potrebna ni suglasnost tužiteljice za provedbu takve ovrhe. Smatra da je iz isprava vidljivo na koji način je tražbina prešla na novog vjerovnika. Također, ističe da tražbina nije u zastari, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. Stranke su sudu dostavile podneske (tuženik dana 1. rujna 2023. i 26. rujna 2023., a tužiteljica dana 21. rujna 2023.) u kojima dostavljaju sudsku praksu, ponavljaju svoja pravna shvaćanja o primjeni zakona i stavove koji su već navedeni u tužbi. Sud nije dao posebno dopuštenje za podnošenje ovih podnesaka, niti su isti bitni i potrebni za razrješenje odnosa među strankama.

4.1. Tijekom postupka sud je pregledao i pročitao isprave i to – zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.Ovrv.55349/2022 od 6. rujna 2022. (stranica 6-8 spisa), podnesak tužitelja HZMO-u Područna služba Dubrovnik zaprimljen pred tom službom 1. ožujka 2022 (stranica 9-10 spisa), Izjavu o prijenosu potraživanja (stranica 11-15 spisa), Obavijest o ustegama iz mirovinskih primanja (stranica 16 spisa), rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak posl.br. Ovrv.3420/07 od 5. studenog 2007. (stranica 17-19 spisa), zahtjev za provedbom ovrhe (stranica 20 spisa), potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (stranica 21-22 spisa).

4.2. Sud je dopisom od dana 31. listopada 2023. zatražio dostavu spisa HZMO-a PS Dubrovnik pod posl.br.Ovrv.3420/2007, na koji dopis je navedena služba dana 14. studenog 2023. odgovorila da ne posjeduje spis pod tim brojem, a da osoba ČŠ nije korisnik mirovine. S obzirom da HZMO ne formira spis povodom postupanja po zahtjevima za provedbu rješenja o ovrsi (o kojem postupku će biti riječ u nastavku), traženje nije ponavljano, izvođenje takvog dokaza je suvišno, jer HZMO vezano za taj postupak posjeduje samo dokumentaciju koja već postoji u spisu.

4.3. Na traženje suda od 31. listopada 2023., Općinski građanski sud u Zagrebu dostavio je dana 4. prosinca 2023. svoj spis predmeta Ovrv.55349/2022 na uvid. Iz navedenog spisa utvrđeno je:

- da je pred v.d. javnog bilježnika Bojanom Ruždjakom iz Zagreba dana 19. svibnja 2022. Zaprimljena žalba nakon proteka roka ovdje tužiteljice i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim temeljem čl. 210 OZ-a protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak posl.br. Ovrv.3420/07 od 5. studenog 2007.

- da je dopisom od dana 25. svibnja 2022. v.d. javnog bilježnika Bojan Ruždjak spis dostavio na postupanje Općinskom građanskom sudu u Zagrebu jer je uvidom u upisnik Ovrv. za 2007 ureda javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak utvrdio da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je doneseno 5. studenog 2007. postalo pravomoćno i ovršno 2. prosinca 2007., te da je javni bilježnik nakon što je utvrdio da su protekli zakonski rokovi za čuvanje spisa, a nakon dobivene suglasnosti od Državnog arhiva u Zagrebu tijekom 2014. spis izlučila i uništila

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu nakon dostave pismena na očitovanje dana 6. rujna 2022. donio zaključak o upućivanu u parnicu, te istog dana donio rješenje kojim se odbija prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim

- da je navedeno rješenje potvrđeno odlukom Županijskog suda u Splitu Gž.Ovr.698/2022 od 25. rujna 2023.

4.3.Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stane utvrđeno temeljem provedenih dokaza, pa bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22- dalje ZPP) utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je proglašenje ovrhe, koju provodi isplatitelj mirovine na tom stalnom novčanom primanju po zahtjevu tuženika, nedopuštenom. Ovdje se napominje da pogrešno tužiteljica u tužbenom zahtjevu traži utvrđenje da je ovrha nedopuštena, jer se sukladno odredbama čl. 55 Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22- dalje OZ) nedopuštenom proglašava, a takvom ne utvrđuje.

5. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je javni bilježnika Jožica Matko Ruždjak pod posl.br. Ovrv.3420/07 dana 5. studenog 2007. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u korist ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika, za iznos od 233.184,32 kn

- da je raniji vjerovnik Privredna Banka Zagreb d.d. sa tuženikom sklopila Ugovor o prijenosu tražbine br. 02-C/2013 od 28. veljače 2013., te izdala Izjavu o prijenosu potraživanja od 28. ožujka 2013.

- da je tuženik podneskom od dana 24. veljače 2022. koji je Područna služba HZMO- a u Dubrovniku zaprimila dana 1. ožujka 2022. predložio da se na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak posl.br. Ovrv.3420/07 od 5. studenog 2007. i gore spomenutog ugovora i izjave provede u njegovu korist ovrha pljenidbom mirovine

- da HZMO područna služba u Dubrovniku usteže mirovinska primanja tužiteljice

- da je tužiteljica na pokretanje ovog postupka upućena od strane suda zbog izjavljene žalbe nakon proteka roka

6. Između parničnih stranaka je sporno da li je tuženik ovlašten tražiti ovrhu protiv tužiteljice na način i u postupku kako je to zatraženo.

7. Pri donošenju odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u manjoj mjeri su bile odlučne argumentacija i razlozi koje iznosi tuženik, s obzirom da se u biti radi o sporu o primjeni prava, a dužnost suda je da poznaje pravo, stoga je sud odlučio poglavito uzevši u obzir mjerodavno pravo i isprave u spisu predmeta

8.1. Ovdje je za početak bitno napraviti razlikovanje između dvije vrste ovrhe – ovrhe koja se provodi u postupku pred sudom i izvansudske ovrhe. Iz samog naziva vidljiva je razlika, pa se tako sudska vodi pred sudovima, dok se izvansudska ovrha vodi pred drugim tijelima i sudionicima u takvom postupku.

8.2. Čl. 284 OZ-a propisuje da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno tražiti od poslodavca ili isplatitelja stalnog novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena (st.2.), Predajom rješenja o ovrsi isplatitelju stalnog novčanog primanja ovrhovoditelj stječe založno pravo na novčanoj tražbini ovršenika prema isplatitelju stalnog novčanog primanja (st.3.). Isplatitelj stalnog novčanog primanja je povodom rješenja o ovrsi iz st.2. dužan postupiti kao po ispravi iz čl. 202. OZ-a. (st.4.). Ako tijekom izvansudske ovrhe dođe do promjene vjerovnika odnosno dužnika, na odgovarajući će se način primijeniti odredbe čl. 209. st.8. i 9. OZ-a.

8.3. Glavni argument zbog kojeg tužiteljica izjavljuje tužbu u bitnom je taj da je u tijeku ovršnog postupka došlo do promjene ovrhovoditelja, a da to po odredbama zakona koji se primjenjuje (po njoj Ovršni zakon iz 2012, bez izmjena) nije bilo dopušteno. Osim toga navodi da bi za subjektivnu preinaku bila potrebna njena suglasnost, i to izričita, a da ona takvu suglasnost nije dala.

Iako u tekstu nigdje nije navedeno koji bi to postupak u koji bi tuženik kao novi ovrhovoditelj trebao stupiti, iz navoda tužbe proizlazi da bi to bio postupak koji se vodio pred javnim bilježnikom Jožicom Matko Ruždjak pod poslovni broj Ovrv.3420/2007. Tu sada opet razlikujemo sudski postupak ovrhe i onaj koji se vodi pred ostalim sudionicima, u konkretnom slučaju javnim bilježnicima. Navedeni postupak vodio se 2007., time zakon koji se primjenjuje na njega je Ovršni zakon Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 – dalje OZ/96) koji je u čl. 252 b. i 252.d. st.1. određivao da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj može podnijeti javnom bilježniku po svom izboru, te da će javni bilježnik, ako ocjeni da je prijedlog uredan i osnovan, donijeti rješenje o ovrsi i dostaviti ga strankama. Dakle, tu se radi o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te u tom postupku ovrhovoditelj može ishoditi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na određenom sredstvu ili općenito na imovini ovršenika. Kada navedeno rješenje postane pravomoćno postupak je završen. Isto potvrđuje i dopis koji je v.d. javnog bilježnika Bojan Ruždjak uputio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu gdje navodi da je spis predmeta, po pravomoćnom okončanju i proteku zakonskog roka čuvanja, uništen 2014. Tu sada više ne postoji postupak koji teče unedogled, već imamo doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je u trenutku kada je steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti postalo ovršna isprava, a temeljem koje ovrhovoditelj može tražiti ovrhu u sudskom ili izvansudskom postupku, na bilo kojem sredstvu.

8.4. Prijenos tražbine iz tog rješenja na ovdje tuženika nije osporen. Sporno je da li je prilikom naplate istog postupio na pravilan odnosno zakonom propisani način.

8.5. S obzirom da je tuženik svoj prijedlog Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba Dubrovnik, uputio 1. ožujka 2022., time započinje novi postupak izvasudske ovrhe, te se na njega primjenjuje važeći Ovršni zakon i to odredba citiranog članka 284.

8.6. Slijedom navedenog proizlazi da nije bilo postupka u koji bi tužitelj trebao stupiti, već se radilo o novom postupku i to izvansudskoj ovrsi gdje se ovršna isprava dostavlja izravno isplatitelju stalnog novčanog primanja, što je vidljivo i iz obavijesti o ustegama mirovinskih primanja, on postupa po odredbama koji se odnose na postupke gdje se ovrha provodi izravno, odnosno s dokazom o prijenosu potraživanja postupa prema osobi koja je potraživanje stekla kao ovrhovoditelju. Dočim nema postupka u koji se stupa, nema potrebe za suglasnošću za stupanje u njega, niti je nedostatak suglasnosti ovršenika zapreka za postupanje.

9. Navodi stranaka o stupanju zakona na snagu, primjeni odredbi čl. 32 ili 82. st.2. OZ-a, ranijem pokušaju naplate putem FINAe ili kao ni praksa koja je dostavljena nisu odlučni u ovom postupku.

10. Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 6. rujna 2022.g. pod posl.br.Ovrv.55349/2022 tužiteljica je upućena da pokrene parnicu iz razloga koje je navela u žalbi nakon proteka roka od dana 19. svibnja 2022. Kako je ranije već rečeno, postojanje odluke donesene u ovršnom postupku kojom se ovršenik upućuje u parnicu procesna je pretpostavka za pokretanje ovakvog postupka. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je iznio u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (čl. 55.st.3. OZ), dakle zabranjeno je iznositi više razloga od onih iznesenih u žalbi, ali ni jedna zakonska odredba ne prisiljava ovršenika koji je žalbu izjavio iz više razloga radi kojih se upućuje u parnicu da pokrene parnicu zbog svih razloga koje je iznio. Ovdje tužiteljica je kao ovršenik upućena da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih u čl. 50.st.1. toč.7. OZ-a, što je ona učinila i o čemu je gore odlučeno, no žalba je bila izjavljena i iz razloga iz čl. 50. st.1. toč. 11. OZ-a, odnosno zastare. Iako se tuženik u svom odgovoru na tužbu i kasnije u postupku referira i na zastaru potraživanja (protivi se i iznosi zašto smatra da nije nastupila), tužiteljica taj razlog u tužbi ne spominje. Sud je pri odlučivanju vezan tužbenim zahtjevom, te se stoga o zastari nije raspravljalo niti odlučivalo, jer bi takvo postupanje predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva.

11. Slijedom navedenog tužiteljičino traženje da se ovrha proglasi nedopuštenom nije osnovano, te je tužbeni zahtjev trebalo odbiti i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

12.1. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) u vezi s člankom 155. ZPP-a.

12.2. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr.8. toč.1. Tarife) , kao i trošak zastupanja na ročištima od 31. listopada 2023 i 3. srpnja 2025., u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 9. Toč.1. Tarife), ukupno 750 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 1.500,00 EUR. Na navedeni iznos nije zatražen PDV. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište dana 6. listopada 2023. u iznosu od 500,00 EUR jer nitko nije pristupio na navedeno ročište, koje je unaprijed odgođeno. Osim toga, nije priznat ni trošak sastava podnesaka od 1. rujna 2023. i 26. rujna 2023., jer se radilo o podnescima za koje nije zatraženo dopuštenje za podnošenje, nisu bili nužni ni potrebni za vođenje postupka i sve navedeno u njima ili je ponavljanje ranije iznesenog ili se moglo istaknuti na pripremnom ročištu (prepiska stranka se uglavnom odnosila na tumačenje prakse koja nije relevantna za odluku u predmetu te zakonskom tekstu i kada je stupio na snagu, i to vezano za odredbe koje nisu primjenjive na ovu situaciju), te je stoga tuženik odbijen sa zatraženim troškom u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR.

12.3. Dakle, sveukupno priznati trošak iznosi 1.500,00 EUR-a te je naloženo tuženiku naknaditi isti u roku od 15 dana (točka II. izreke).

U Dubrovniku 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužiteljice odvjetnik Juraj Magud, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. punomoćnik tuženika odvjetnik Mirko Jelić