Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-963/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćniku Zoranu Mataiću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika HK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-119/2020-31 od 14. lipnja 2023., dana 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn- 119/2020-31 od 14. lipnja 2023.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 740,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom,

- potvrđuje pod točkom I. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.428,62 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom i pod točkom III. izreke,

- preinačuje pod točkom I. izreke (odluci o trošku) u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 279,98 EUR-a na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Nepobijano rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe te nepobijana točka II. izreke presude ostaju neizmijenjeni.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 740,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od 700,00 EUR-a od 10. lipnja 2022. do isplate i na iznos od 40,00 EUR-a od 14. lipnja 2022., te naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.708,60 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 14. lipnja 2023. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete za pretrpljene bolove u iznosu od 741,21 EUR-a i za pretrpljeni strah u iznosu od 1.213,35 EUR-a. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik prema sadržaju žalbe u točki I. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povreda odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, koju štetu je pretrpjela kao posljedicu lakih tjelesnih ozljeda u vidu udarca po glavi i tijelu rukom i nogama, bolnosti IV prsta desne šake te ogrebotina na desnoj strani lica i vrata, a koju joj je nanio tuženik dana 27. studenoga 2014. u ugostiteljskom objektu Caffe baru Charlie u [adresa].

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se 27. studenog 2014. porječkala s kćerkom tuženika EK, te nakon toga otišla s prijateljicama u caffe bar Charlie u [adresa] u [adresa], kamo je oko 19,00 sati došla EK sa svojim ocem HK koji ju je tjelesno napao te joj zadao tri udarca otvorenim djelom dlana u predjelu licu, povukao je za kosu i kada je pala na pod nogom joj je zadao više udaraca,

- da je tuženik u iskazu naveo da nije tužiteljici nanio ozljede, već da je sve ozljede koje je imala tužiteljica zadobila od njegove kćeri,

- da je uvidom u presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj K- 106/2015-36 od 21. prosinca 2018. utvrđeno da je HK oglašen krivim jer je 27. studenog 2014. oko 19,10 sati u [adresa] unutar Caffe bara Charlie u Ulici A. Matije Reljkovića 2 u nakani da nanese ozljedu oštećenoj mldb. ĆK rođenoj **.**.1998. istu napao, prišao joj, uhvatio je za kosu i više puta udario otvorenim dlanom u predjelu glave i nogom po tijelu, a uslijed čega je oštećenica pala na tlo, te je uslijed udaraca dobila ozljede u vidu ogrebotina na desnoj strani lica i vrata i bolnost četvrtog prsta desne ruke, koje ozljede su lake naravi,

- da je uvidom u rješenje Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pp 2-J- 41/2015-4 od 10. veljače 2015. utvrđeno da je tada mlljt. tužiteljici, rođenoj **.**.1999. izrečena odgojna mjera - sudski ukor, jer je 27. studenog 2014. u 18,55 sati u [adresa] u [adresa], ispred Srednje obrtničke škole narušavala javni red i mir na način što je tjelesno napala DK, rođenu **.**.1999. zadavši joj dva udarca ojačanim dijelom dlana po licu te ju počupala za kosu,

- da je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao 40 godina (rođen je **.**.1974.),

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Dragutina Križanovića proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila više udaraca po glavi rukom i nogama, ogrebotine na desnoj strani lica i vrata te bolnost IV prsta desne šake, što predstavlja laku tjelesnu ozljedu, zbog kojih je ozljeda trpjela fizičke bolove (jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 7 dana) i strah (tzv. primarni strah koji je trajao 1 minutu i tzv. sekundarni strah koji je u jakom intenzitetu trajao 1 dan, u srednjem intenzitetu 3 dana te u manjem intenzitetu 7 dana, dok kod tužiteljice ozljede nisu prouzročile naruženje niti smanjenje opće životne aktivnosti, te da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć 7 dana po 2 sata dnevno kod osobnih potreba i poslova u kući,

- da je vještak u svom nalazu naveo da je mehanizam nastanka ovakvih ozljeda tipičan za nasilno ponašanje jedne osobe nad drugom kao posljedica direktnih udaraca šakama i nogama po tijelu,

- da neosnovano tuženik prigovara da nije on tužiteljici nanio ozljede, već da joj je ozljede nanijela njegova kćerka DK, jer je izrekom pravomoćne presude istog suda poslovni broj K-106/2015-36 od 21. prosinca 2018., a za koju presudu je u ovom postupku sud vezan u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženika kao osuđenika, nesporno utvrđeno da je tuženik nanio tužiteljici laku tjelesnu ozljedu,

- da nije osnovan prigovor podijeljene odgovornosti koji tuženik obrazlaže tvrdnjom da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja svojim ponašanjem – sukobom s njegovom kćerkom DK, zbog kojeg joj je sukoba u prekršajnom postupku izrečen sudski ukor, jer sukob dvije maloljetnice u dobi od 15 i 16 godina ne može nikako biti opravdani razlog da tuženik koji je u dobi od 40 godina fizički napadne maloljetnu djevojku od 16 godina i nanese joj tjelesnu ozljedu,

zaključuje da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), slijedom čega cijeneći dužinu i intenzitet trajanja fizičkih bolova i straha te dob tužiteljice, dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 700,00 EUR-a s pripadajućom kamatom od 10. lipnja 2020. kao prvog sljedećeg dana od dana podnošenja tužbe, a temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pravičnu novčanu naknadu na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 40,00 EUR-a sa zateznom kamatom od 14. lipnja 2023. kao dana presuđenja (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 741,21 EUR-a i za pretrpljeni strah u iznosu od 1.213,35 EUR-a odbio kao neosnovan (nepobijana točka II. izreke).

7. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), koju povredu obrazlaže tvrdnjom da je izreka presude proturječna razlozima presude i utvrđenim činjeničnim stanjem jer prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio tko je tužiteljici spornog dana zadao ozljede obzirom je tužiteljica prije doticaja s tuženikom imala fizički sukob s njegovom kćerkom, te je nejasno, a imajući u vidu da je on porekao počinjenje djela i da je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka, zašto je prvostupanjski sud poklonio vjeru tužiteljici i na temelju čega je došao do zaključka da je tužiteljica zadobila ozljede od tuženika, a ne njegove kćerke s kojom se fizički sukobila 15 minuta prije kontakta s tuženikom.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, ali i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi. Naime, protivno žalbenim navodima tuženika, a kako je to jasno, određeno i valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, u ovom postupku jasno je i nedvojbeno utvrđeno da je upravo tuženik nanio tužiteljici laku tjelesnu ozljedu u opsegu i na način kako je to opisala i tužiteljica u svom iskazu, a koja štetna radnja ima obilježja kaznenog djela te je postojanje tog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda, kao i kaznena odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom istog suda poslovni broj K- 106/2015-36 od 21. prosinca 2018. Kako je prvostupanjski sud u smislu čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan pravomoćnom kaznenom presudom, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka na okolnosti nastanka štetnog događaja, jer su okolnosti nastanka štetnog događaja u vidu činjeničnog opisa sadržane u izreci pravomoćne kaznene presude, a koja izreka glede nastanka štetnog događaja vezuje parnični sud. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Tuženik u žalbi osporava visinu dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete smatrajući da tužiteljici, a obzirom da je zadobila laku tjelesnu ozljedu koja nije dovela niti do minimalnog smanjenja životne aktivnosti, ne pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu jer se radi o neznatnim ozljedama.

8.1. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je utvrdivši da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu već ranije opisanu u obrazloženju ove presude, a zbog koje povrede je trpjela fizičke bolove i strah, a težina kojih povreda, kao i okolnosti slučaja, i po ocjeni ovog suda opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 1100. ZOO-a kada je prihvatio zahtjev za pravičnu naknadu s osnova neimovinske štete. Naime, imajući u vidu okolnosti ovog konkretnog slučaja (tužiteljica je u vrijeme nastanka štetnog događaja imala 16 godina, na javnom mjestu fizički je napadnuta od tuženika koji je u to vrijeme imao 40 godina, tuženik ju je više puta udario otvorenim dlanom u predjelu glave te ju je udarao nogom po tijelu kada je pala na pod), a o čemu je vodio računa i prvostupanjski sud, te polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, kao i imajući na umu da su se u međuvremenu od donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, navedeno opravdava utvrđenje pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete u iznosu od 700,00 EUR-a.

9. Tuženik i u žalbenoj fazi postupka ostaje kod prigovora podijeljene odgovornosti i opširnim žalbenim navodima brani svoju tezu o doprinosu tužiteljice u nastanku štetnog događaja tvrdnjom da je tužiteljica ulazeći u sukob s njegovom kćerkom (napala je njegovu kćerku i čupala joj kosu) pristala na možebitni sukob s tuženikom te možebitne posljedice i ozljede koje su normalne za fizički obračun koji je ona započela.

9.1. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik i u žalbenoj fazi postupka ističe prigovor podijeljene odgovornosti, te ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da sukob dvije maloljetnice u dobi od 15 i 16 godina nikako ne može biti opravdani razlog za ikakav fizički napad od strane osobe u dobi od 40 godina. Naime, apsolutno je društveno neprihvatljivo tumačenje tuženika da je tužiteljica sukobivši se s njegovom kćerkom prouzročila sukob s njim i pristala da ju on fizički napadne i udarcima rukama po glavi i nogama po tijelu nanese joj tjelesne ozljede, jer se tuženik kao odrasla osoba trebao odgovornije ponašati te, ukoliko je smatrao da je između tužiteljice i njezine kćerke u pitanju eventualno vršnjačko nasilje, trebao kontaktirati roditelje tužiteljice i upoznati ih sa time te zajedno s njima pokušati riješiti uzrok tog sukoba na društveno prihvatljiv način (razgovorom, uključivanjem stručnih službi škole u rješavanje tog problema). Kako je tuženik po proteku izvjesnog vremena od sukoba njegove kćerke i tužiteljice bezobzirno i nasilno, znajući da napada maloljetnu osobu i svjesno htijući udarcima ozlijediti tada maloljetnu tužiteljicu na javnom mjestu fizički napao tužiteljicu, prekinuta je izravna odgovarajuća uzročna veza između ponašanja tužiteljice (ovdje valja ukazati da iz provedenih dokaza proizlazi da su se u međusobnom sukobu tužiteljica i njegova kćerka međusobno izvrijeđale i udarile jedna drugu) i štetne radnje koju je poduzeo tuženik, pa stoga ne postoji ni podijeljena odgovornost u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a, te je tuženik isključivo odgovoran za nastalu štetu.

10. Ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je tužiteljici na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 40,00 EUR-a dosudio zateznu kamatu od 14. lipnja 2022., jer je tužiteljica konačno postavljenim zahtjevom u podnesku od 14. travnja 2023. zateznu kamatu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege potraživala od dana presuđenja, a prvostupanjska presuda je donesena 14. lipnja 2023., no međutim kako tuženik u žalbi u tom pravcu nije isticao počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, time je otklonio mogućnost da tu povredu, a na koju sud u žalbenom postupku ne pazi po službenoj dužnosti, drugostupanjski sud sankcionira.

11. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a, te je zaključivši da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici, istoj kao opravdani trošak u cijelosti priznao trošak poduzetih pravnih radnji navedenih pod točkom 13. obrazloženja prvostupanjske presude (iz obrazloženja proizlazi da je kao vrijednost predmeta spora uzet iznos od 740,00 EUR-a kako je to tužiteljica naznačila u predanom troškovniku, a za koju je vrijednost predmeta spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022, dalje: Tarifa propisana nagrada u visini 75 bodova), zatim trošak vještačenja i trošak sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 1.708,60 EUR-a te naložio tuženiku da joj u cijelosti naknadi taj trošak parničnog postupka. Pozivajući se na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, te polazeći od utvrđenja da je tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti uspjela u postupku, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, te je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

12. Tuženik, pobijajući odluku o trošku, ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je izreka presude proturječna razlozima presude, jer je prvostupanjski sud pod točkom I. izreke dosudio tužiteljici naknadu štete u iznosu od 740,00 EUR-a, dok je pod točkom II. izreke odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 741,21 EUR-a i iznosa od 1.213,35 EUR-a jer se tuženik protivio povlačenju tužbe za te iznose, pa je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici proturječan stanju spisa iz kojeg proizlazi da je tužiteljica, uslijed tuženikovog protivljenja povlačenju tužbe, u parnici uspjela sa 37,86%. Navodi da je prvostupanjski sud neopravdano priznao tužiteljici trošak radnji pobrojanih u točki 44. žalbe.

13. Iako rješenje kojim je dozvoljena preinaka tužbe prema podnesku tužiteljice od 14. travnja 2023. tuženik ne pobija žalbom, valja ukazati da isto nije pravilno, iz razloga što je tim podneskom tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, a smanjenje tužbenog zahtjeva prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP-a nije preinaka tužbe.

14. Ispitujući odluku o trošku u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju povredu obrazlaže tuženik u žalbi.

15. Naime, kako iz spisa jasno proizlazi da je tužiteljica, nakon provedenog vještačenja, podneskom od 14. travnja 2023. konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 740,00 EUR-a/5.575,53 kn, dok je tužbom potraživala iznos od 12.000,00 kn, te da tuženik na ročištu 26. svibnja 2023. nije pristao na djelomično povlačenje tužbe i nije odmah zatražio naknadu parničnog troška za povučeni dio, to tuženik nema pravo na trošak postupka uzrokovan djelomičnim povlačenjem tužbe. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a kada je obvezao tuženika naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u cijelosti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a koju visinu troška je odmjerio pravilnom primjenom Tarife, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava priznati trošak zastupanja na ročištu 17. veljače 2022. jer se radi o pripremnom ročištu za koje tužiteljici pripada nagrada po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-547/2023 od 5. rujna 2023., kao i trošak sastava podneska od 14. travnja 2023. jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka te u istom i postavila tužbeni zahtjev prema nalazu vještaka.

17. Međutim, osnovano ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 29. lipnja 2020. u punom iznosu jer se radi o ostalim podnescima iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife i tužiteljici pripada pravo na trošak u visini 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife odnosno 37,33 EUR-a. Tužiteljici ne pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu 9. studenoga 2021. jer je isto odgođeno zbog spriječenosti suca te niti stranke nisu pristupile na isto, niti trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na isto nije pristupio punomoćnik tužiteljice. Tužiteljici je stoga neosnovano priznat trošak u iznosu od 279,98 EUR-a.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 740,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.428,62 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, te pod točkom III. izreke, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično uvažiti te preinačiti točku I. izreke (odluku o trošku) u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 279,98 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška kao neosnovan.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u odnosu na glavnu stvar nije uspio, dok mu se uspjeh u odnosu na trošak postupka sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Nepobijano rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe te nepobijana točka II. izreke presude nisu bili predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa ostaju neizmijenjeni.

U Varaždinu, 24. srpnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović