Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P – 411/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EŠ, [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Urodi, odvjetnici iz Zagreba, protiv 1. tuženika Grad Novalja, Trg dr. Franje Tuđmana 1, Novalja, OIB: 85290822507, kao pravni slijednik: Općenarodna imovina, organ upravljanja Narodni odbor Općine Novalja, zastupan po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra i 2. tuženika KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 9. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika ad.1., a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika ad.2., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) stekao pravo vlasništva nekretnine koja se sastoji od zkčbr [katastarska čestica] Zubovići,Vodovodni put, pašnjak površine 1126 m2 k. o. [katastarska općina], a koja se formira geodetskim elaboratom s prijavnim listom RN 76/2023 od 17.04.2023. godine koji je potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja KLASA: 932-06/2023-02/132, URBROJ: 541-20-02-03/1-23-3 od 15.06.2023. godine od dijela zkčbr [katastarska čestica] pašnjak u Barbatu površine 1966 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su tuženici I. GRAD NOVALJA, OIB: 85290822507, Trg dr. Franje Tuđmana 1, 53 291 Grad Novalja i II. KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni priznati i trpjeti da tužitelj u zemljišnoj knjizi ishodi provedbu geodetskog elaborata s prijavnim listom RN 76/2023 od 17.04.2023. godine koji je potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja KLASA: 932-06/2023-02/132, URBROJ: 541-20-02-03/1-23-3 od 15.06.2023. godine kojim se formira zkčbr [katastarska čestica] Zubovići, Vodovodni put, pašnjak površine 1126 m2 k. o. [katastarska općina] te uknjižbu prava vlasništva zkčbr [katastarska čestica] Zubovići, Vodovodni put, pašnjak površine 1126 m2 k. o. [katastarska općina] na svoje ime, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

II. Utvrđuje se da je tužitelj EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) stekao pravo vlasništva nekretnine koja se sastoji od zkčbr [katastarska čestica] Zubovići, Vodovodni put pašnjak površine 44 m2 k. o. [katastarska općina], a koja se usklađuje u površini geodetskim elaboratom s prijavnim listom RN 76/2023 od 17.04.2023. godine koji je potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja KLASA: 932-06/2023-02/132, URBROJ: 541-20-02-03/1-23-3 od 15.06.2023. godine, a što je I. tuženik GRAD NOVALJA, OIB: 85290822507, Trg dr. Franje Tuđmana 1, 53 291 Grad Novalja dužan priznati i trpjeti da tužitelj u zemljišnoj knjizi ishodi provedbu geodetskog elaborata s prijavnim listom RN 76/2023 od 17.04.2023. godine koji je potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja KLASA: 932-06/2023-02/132, URBROJ: 541-20-02-03/1-23-3 od 15.06.2023. godine kojim se usklađuje u površini zkčbr [katastarska čestica] Zubovići, Vodovodni put pašnjak površine 62 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te uknjižbu prava vlasništva zkčbr [katastarska čestica] Zubovići, Vodovodni put pašnjak površine 44 m2 k. o. [katastarska općina] na svoje ime uz istovremeno brisanje općenarodne imovine s uknjiženim organom upravljanja Narodni odbor Općine Novalja, kao pravnog prednika tuženika, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

III. Utvrđuje se da je tužitelj EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) stekao pravo vlasništva nekretnine koja se sastoji od zkčbr [katastarska čestica] Zubovići, Vodovodni put pašnjak površine 204 m2 k. o. [katastarska općina], a koja se usklađuje u površini geodetskim elaboratom s prijavnim listom RN 76/2023 od 17.04.2023. godine koji je potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja KLASA: 932-06/2023-02/132, URBROJ: 541-20-02-03/1-23-3 od 15.06.2023. godine, a što je I. tuženik GRAD NOVALJA, OIB: 85290822507, Trg dr. Franje Tuđmana 1, 53 291 Grad Novalja dužan priznati i trpjeti da tužitelj u zemljišnoj knjizi ishodi provedbu geodetskog elaborata s prijavnim listom RN 76/2023 od 17.04.2023. godine koji je potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja KLASA: 932-06/2023-02/132, URBROJ: 541-20-02-03/1-23-3 od 15.06.2023. godine kojim se usklađuje u površini zkčbr [katastarska čestica] Zubovići, Vodovodni put pašnjak površine 260 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te uknjižbu prava vlasništva zkčbr [katastarska čestica] Zubovići, Vodovodni put pašnjak površine 204 m2 k. o. [katastarska općina] na svoje ime uz istovremeno brisanje općenarodne imovine s uknjiženim organom upravljanja Narodni odbor Općine Novalja, kao pravnog prednika tuženika, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

IV. Nalaže se tuženiku GRADU NOVALJI, OIB: 85290822507, Trg dr. Franje Tuđmana 1, 53 291 Grad Novalja da tužitelju EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od

8.330,48 eura (osamtisućatristotrideseteuračetrdesetosamcenti) zajedno za zakonskom zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos od 24. srpnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška postupka u iznosu od 362,71 eura (tristošezdesetdvaeurasedamdesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EŠ (dalje: tužiteljica) u tužbi i tijekom postupka navodi da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak u Barbatu površine 1966 m2 s upisanim suvlasničkim dijelom u 1829/1966 dijela za korist Općenarodne imovine s upisanim organom upravljanja Narodni odbor Općine Novalja te u korist tuženika ad.2. KŠ (dalje: tuženik ad.2.) za udio od 137/1966 dijela. Nadalje ista navodi da je u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] upisana čest. zem. [katastarska čestica], vrt u Barbatu površine 62 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] Pašnjak Barbat površine 260 m2 u korist Općenarodne imovine s upisanim organom upravljanja Narodni odbor Općine Novalja. Tužiteljica je navela da je prijavnim listom RN 76/2023 od 17. travnja 2023. formirana čest. zem. [katastarska čestica] Zubovići, Vodovodni put, pašnjak površine 1126 m2, a koja je nastala od dijela matične čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak u Barbatu k. o. [katastarska općina], te da su istim usklađene površine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Sukladno Uvjerenju o statusu čestica Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Izdvojeno mjesto rada Novalja od 13. veljače 2024. predmetne nekretnine da su se na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar granica građevinskog područja naselja Zubovići, te da je sukladno odredbi čl. 360. i 362. Zakona o vlasništvu tuženik ad.1. Grad Novalja (dalje: tuženik ad.1) kao nositelj prava upravljanja predmetnim nekretninama predmnijevani vlasnik istih. Tužiteljica je nadalje navela da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekla darovanjem od svoje majke GŠ temeljem Ugovora o darovanju od 23. lipnja 2023., a ona da je vlasništvo istih stekla kupoprodajom od SŠ, LŠ i AŠ, koji su izvanknjižni vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina osobno i putem svojih prednika posljednjih 100 godina. Budući se tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika u kontinuiranom, poštenom, nesmetanom, stalnom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina nalazi preko 100 godina, to ista navodi da je vlasništvo nekretnina stekla dosjelošću. Kako je predmet postupka realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog čega su svi upisani zk suvlasnici jedinstveni i nužni suparničari, to je tužiteljica podneskom od 7. svibnja 2024. uredila tužbu na način da je kao tuženika označila i KŠ (tuženik ad.2). Ista je sukladno tome uredila i tužbeni zahtjev, a kojem uređenju se tuženik ad.1. Grad Novalja nije protivio. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev, a kako to glasi u izreci odluke.

2. Tuženik ad.1. je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da iz spisu priloženih kupoprodajnih ugovora proizlazi da je pravna prednica tužiteljice GŠ od SŠ kupila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela površine odnosno 491,50 m2, od LŠ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela površine, odnosno 118 m2 i od AŠ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 500 m2. Dakle, predmet kupoprodaje da je bila samo jedna od predmetnih nekretnina, i to ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 491,50 m2, dok su predmet ugovora o darovanju zaključenog između GŠ i tužiteljice, te predmet ovog postupka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno isti u bitnom navodi da pravna prednica tužiteljice na tužiteljicu darovnim ugovorom nije mogla prenijeti predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer iste prednica tužiteljice nije stekla kupnjom, dok u odnosu na predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1126 m2 (a koja je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) prednica tužiteljice da je temeljem kupoprodajnih ugovora stekla samo površinu od 491,50 m2, odnosno ista da nije stekla sada potraživanu razliku površine do 1126 m2. Nadalje je tuženik naveo da iz dostavljenih posjedovnih listova i to PL 166 proizlazi kako je posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zubović Zvonko, a posjednik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da su AŠ VŠ iz [adresa], VŠ iz [adresa], KŠ te VŠ SŠ. Iz navedenog da proizlazi da tužiteljica ne raspolaže ispravama kojima bi dokazala osnov stjecanja vlasništva utuženih čestica. Nadalje je naveo da se nisu ispunili ni uvjeti za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću jer na strani tužiteljice nema pretpostavki posjedovanja utuženih nekretnina, odnosno tužiteljica da nema ni pošten posjed s obzirom na dostavljene isprave. Slijedom navedenog tuženik ad.1. je predložio da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika ad.1. tužiteljica je navela da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekla dosjelošću, a isprave koje je priložila uz tužbu i na koje se u tužbi poziva da ukazuju da je na tužiteljicu prenesen posjed predmetnih nekretnina, odnosno ista pravni posao – darovanje i kupoprodaju ističe samo kao pravni temelj stupanja u posjed čime da dokazuje pravo na posjed odnosno zakonitost i istinitost svog posjeda koji nije stečen silom, potajno ili prijevarom. Ista je navela da su SŠ, LŠ i AŠ bili izvanknjižni vlasnici i pošteni posjednici predmetnih nekretnina, da su se nekretnine u posjedu istih i njihovih obitelji nalazile gotovo 100 godina te da su isti ex lege stekli pravo vlasništva dosjelošću i to poštenim, neometanim i kontinuiranim posjedom. Nakon toga da su isti predmetne nekretnine prodali GŠ 2003. koja se od tada nalazi u kvalificiranom posjedu ovih nekretnina, a potonja je svoje pravo vlasništva i pravo posjeda ovih nekretnina prenijela na tužiteljicu.

4. Tuženik ad.2. KŠ (dalje: tuženik) je ovjerovljenom izjavom od 29. travnja 2024. (list spisa 71-72) dao pristanak da se tužba proširi i na njega, te je označenom izjavom kao i na ročištu održanom 5. studenog 2024. priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: uvjerenje o statusu čestice od 13. veljače 2024. (list spisa 5-6), geodetski elaborat br. 76/2023 (list spisa 7-21), uvjerenje o statustu čestice od 26. travnja 2023. (list spisa 22-23), prijepis posjedovnog lista br. 166, 725 i 151 sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 24-25, 27-28), izvod iz katastarskog plana (list spisa 26), ugovor o darovanju od 23. lipnja 2023. (list spisa 29-31), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2003. (list spisa 32-33), ugovori o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2003. (list spisa 32-33, 34-35), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 13. listopada 2005. (list spisa 36-37), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 38-50), izjavu KŠ od 29. travnja 2024. (list spisa 71-72), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke Nina Barića te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 82-83), izveden je dokaz saslušanjem i dopunskim saslušanjem svjedoka SŠ (list spisa 93-94, 114), VŠ (list spisa 94-95, 113) i GŠ (list spisa 105-106, 112-113), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list spisa 95) i tuženika ad.2. (list spisa 95-96).

5.1. Sud je rješenjem od 6. lipnja 2025. preotvorio glavnu raspravu u predmetnoj stvari radi razjašnjenja spornih činjenica obzirom je utvrdio da svjedoci u trenutku davanja prvog iskaza nisu bili u potpunosti upoznati s predmetom postupka o kojem su iskazivali, odnosno nisu bili upoznati koji realni dio predmetnih nekretnina je predmet postupka.

5.2. Druge dokaze sud nije provodio budući stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i stajališta suda je da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

6. Temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je dosjelošću stekla vlasništvo predmetnih nekretnina i to čest. zem. [katastarska čestica] pov. 1126 m2 (koja će nastati od matične čest. zem. [katastarska čestica]), te čest. zem. [katastarska čestica] pov. 44 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] pov. 204 m2, sve k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev da se u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava vlasništva predmetnih nekretnina na njezino ime.

8. Među strankama nije sporno da bi tuženik ad.1. bio pravni slijednik upisanog zk vlasnika/suvlasnika Općenarodne imovine, organ upravljanja Narodni odbor Općine Novalja a kako to proizlazi i iz spisu priloženog uvjerenja o statusu nekretnine. Među strankama je sporno je li tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo predmetnih nekretnina.

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istom upisana čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak u Barbatu površine 1966 m2 te je u B listu upisana Općenarodna imovina, organ upravljanja Narodni odbor Općine Novalja za 1829/1966 dijela i tuženik ad.2. za udio od 137/1966 dijela.

9.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su u istom upisane čest. zem. [katastarska čestica], vrt u Barbatu površine 62 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak Barbat površine 260 m2, te je u B listu upisana Općenarodna imovina, organ upravljanja Narodni odbor Općine Novalja za cijelo.

10. Uvidom u uvjerenje o statusu čestice izdano od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ličko – Senjske županije, Izdvojeno mjesto rada Novalja od 13. veljače 2024. proizlazi da su se čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar građevinskog područja naselja Zubovići, dok iz Uvjerenja o statusu čestice izdanog od strane istog tijela dana 26. travnja 2023. proizlazi da su se označene nekretnine i dana 26. travnja 2023. nalazile unutar granica građevinskog područja naselja Zubovići.

11. Uvidom u geodetski elaborat br. 76/2023 izrađen od strane Goen mjerenja d.o.o. za geodetsku djelatnost od 17. travnja 2023. (broj elaborata iz zbirke GE: 13/23), a koji je potvrđen od strane DGU, Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja, klasa: 932-06/23-02/132, urbroj: 541-20-02-03/1-23-3 od 15. lipnja 2023. proizlazi da je istim promijenjena površina i kultura čest. zem. [katastarska čestica], vrt u Barbatu površine 62 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je ista sada evidentirana kao pašnjak površine 44 m2, zatim je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak Barbat površine 260 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] promijenjena površina na način da ista sada ima površinu od 204 m2, dok je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak u Barbatu površine 1996 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršeno cijepanje na način da su od iste nastale čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 840 m2 i predmetna čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 1126 m2.

12. Uvidom u posjedovni list br. 166 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istom upisana čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 62 m2 te je kao posjednik upisan VŠ iz [adresa] za cijelo.

12.1. Uvidom u posjedovni list br. 725 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istom upisan dio čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 983 m2 te su kao posjednici upisani VŠ iz [adresa] i tuženik ad.2., svaki za ¼ dijela, te VŠ iz Zubovića za ½ dijela.

12.2. Uvidom u posjedovni list br. 151 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istom upisan dio čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 983 m2 te je kao posjednik upisan SŠ iz [adresa] za cijelo.

12.3. Uvidom u prijavni list za katastar koji je sastavni dio Geodetskog elaborata br. 76/2023 izrađenog od strane Goen mjerenja d.o.o. za geodetsku djelatnost od 17. travnja 2023. proizlazi da je u Posjedovnom listu br. 163 k. o. [katastarska općina] kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak i štala površine 260 m2 upisana CŠ iz [adresa] za cijelo.

13. Uvidom u ugovor o darovanju od 23. lipnja 2023. (potpis darovateljice potvrđen od strane javnog bilježnika Maje Škirnjarić iz Zagreba broj: OV – 2154/2023 od 18. srpnja 2023.) utvrđeno je da je GŠ darovala svojoj kćeri EŠ (ovdje označenoj tužiteljici) čest. zem. [katastarska čestica] pov. 1126 m2, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a sve sukladno geodetskom elaboratu Geon mjerenja d.o.o. br. 13/23 od 17. travnja 2023. a koji je potvrđen od strane Ispostave za katastar nekretnina Novalja pod brojem klasa: 932-06/23-02/132. U ugovoru se navodi da je darovateljica označene nekretnine stekla kupnjom od LŠ, SŠ, AŠ i SŠ, te da darovateljica u posjed predmetnih nekretnina stupa danom potpisa ugovora.

14. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2003. (potpis prodavatelja potvrđen od strane javnog bilježnika Elizabete Škunca iz Paga broj: OV – 3383/2003 od 16. listopada 2003.) proizlazi da je SŠ iz [adresa] (rođen 1945.) prodao GŠ ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 491,5 m2, a koja nekretnina je upisana u PL 151 k. o. [katastarska općina].

14.1. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2003. (potpis prodavatelja potvrđen od strane javnog bilježnika Elizabete Škunca iz Paga broj: OV – 3384/2003 od 16. listopada 2003.) proizlazi da je LŠ iz [adresa] prodao GŠ ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 118 m2, upisana u PL 466 k. o. [katastarska općina].

14.2. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 13. listopada 2005. (potpis prodavatelja potvrđen od strane javnog bilježnika Elizabete Škunca iz Paga od 13. listopada 2005. s nečitkim brojem ovjere) proizlazi da su AŠ iz [adresa] i SŠ iz [adresa] (rođ. 1936.) prodali GŠ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 500 m2, upisana u PL 131 k. o. [katastarska općina].

15. Na očevidu održanom na licu mjesta stalni sudski vještak geodetske struke Nino Barić je u svom nalazu i mišljenju naveo da nekretnine pokazane od strane punomoćnice tužiteljice odgovaraju skici priloženoj geodetskom elaboratu broj: 13/23 te da iste u naravi predstavljaju pašnjak – krš, da su omeđene sa svih strana, izuzev sa sjeverne strane gdje je granica spoj između istočnog betonskog zida i zapadnog suhozida. Isti je naveo da je sa sjeverne i dijelom sa južne strane granica suhozid, a u preostalom dijelu sa južne strane granica da je vrh prirodnog pokosa dok je sa istočne strane granica dijelom suhozid koji pripada predmetnoj čestici, a u nastavku zid koji pripada predmetnoj nekretnini. Isti je naveo da pokazane nekretnine predstavljaju čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica], a od koje će nastati čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

15.1. Sud je nalaz i mišljenje vještaka, a u odnosu na koje stranke nisu imale primjedbi prihvatio u cijelosti smatrajući da je isti dan stručno, jasno i obrazloženo sukladno odredbi čl. 258. st.1. ZPP.

16. Svjedok SŠ (rođen 1945., nesrodan) je u svom iskazu naveo da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju jednu cjelinu te da su suvlasnici iste bili on i svjedok VŠ te da su oni vlasništvo stekli nasljeđivanjem svojih predaka. Nadalje je naveo da je on svoj udio u površini od oko 500 m2 2003. prodao GŠ, a potom da je taj dio od GŠ stekla tužiteljica. Nadalje je naveo da su predmetne nekretnine on i njegovi prednici ranije koristili kao pašnjak za ispašu stoke a uz istu da su imali i svinjce odnosno kokošinjce te su na predmetnoj nekretnini čuvali svinje i kokoši. Isti je naveo da tuženik ad.2., brat GŠ sada predmetne nekretnine koristi za ostavljanje građevinskog materijala. Nadalje je naveo da njemu, a ranije njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina uljučujući i Grad Novalju, te da mu nije poznato da bi Grad Novalja osporavao vlasništvo i posjed tužiteljici i GŠ. Svjedok je naveo da mu je po priči unutar njegove obitelji poznato da se nekretnina koja je prodana GŠ u posjedu njegove obitelji nalazila od pamtivijeka, te da je istu koristio i njegov šukundjed. Nadalje je naveo da su LŠ i AŠ međaši s predmetnim nekretninama te da isti ne polažu nikakva prava u odnosu na predmetne nekretnine, kao i da mu je poznato da je GŠ od istih kupila nekretnine međutim da se ne radi o predmetnim nekretninama. Na ročištu održanom 9. srpnja 2025. svjedok je, a nakon što mu je predočen predmet spora iz spisu priloženog geodetskog elaborata (list spisa 18) dopunio svoj iskaz navodeći da su prvotni vlasnici tog dijela pored njega bili i AŠ, LŠ i SŠ koji je rođen 1936. Svi oni da su prije više od 10 godina svoje dijelove predmetnih nekretnina prodali GŠ koja se od tada nalazi u isključivom posjedu ovih nekretnina. Isti je naveo da upisani posjednici VŠ iz [adresa], VŠ iz [adresa] kao i CŠ ne polažu nikakva prava u odnosu na predmetne nekretnine budući su iste bile vlasništvo označenih prodavatelja.

17. Svjedok VŠ (rođen 1952., nesrodan) u dopunskom iskazu, a koji je dao nakon što mu je pokazan predmet spora iz spisu priloženog geodetskog elaborata (list spisa 18) je naveo da mu nije poznato tko bi sada bio u posjedu predmetnih nekretnina, da mu je po priči u mjestu poznato da na taj dio polažu prava AŠ pok. E, SŠ (zvani K), SŠ pok AŠ, obitelj LŠ pok. G te obitelj SŠ (zvanog S). Nadalje je naveo da on kao ni ostali upisani posjednici VŠ iz [adresa] te CŠ iz [adresa] ne polažu nikakva prava u odnosu na predmetne nekretnine. Također je naveo da je njegova majka GŠ prodala dio predmetnih nekretnina u površini 135-140 m2, dok mu u pogledu preostale površine nije poznato je li GŠ iste kupovala te tko je sada vlasnik tog dijela.

18. Svjedokinja GŠ (majka tužiteljice, sestra tuženika ad.2.) u svom iskazu je navela da su predmetne nekretnine vlasništvo njezine kćeri, tužiteljice koja je vlasništvo istih stekla darovanjem od nje prije cca 3-5 godina, a ona da je vlasništvo istih stekla kupnjom prije 20-ak godina od SŠ i LŠ. Ista je navela da je prvo njezin brat kupio nekretninu koja graniči s predmetnim nekretninama, a kako je ona tada imala novčana sredstva da se je odlučila kupiti predmetne nekretnine koje se nalaze do bratove nekretnine. Predmetne nekretnine da je nakon kupnje dala na korištenje bratu, tuženiku ad.2. koji je na njima 1-2 godine ostavljao građevinski materijal za potrebe izgradnje svoje obiteljske kuće koja je izgrađena na susjednoj nekretnini. Ista je navela da su suhozidi koji su vidljivi na terenu postojali i prije nego što je ona nekretnine kupila, te je navela da tužiteljici i njoj nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo ovih nekretnina. U dopunskom iskazu, a koji je svjedokinja dala nakon što joj je pokazan predmet spora prema spisu priloženom geodetskom elaboratu (list spisa 18) ista je navela da ostaje pri ranije danom iskazu, te je dodala da predmetne nekretnine imaju ukupnu površinu iznad 1000 m2 te da je ona te nekretnine kupila od SŠ (saslušanog svjedoka), LŠ, AŠ, a moguće i od drugih osoba čijih imena se ne sjeća jer je kupoprodajne ugovore zaključivala sa većim brojem osoba prije više od 20 godina. Ista je navela da je po zaključenju kupoprodajnih ugovora stupila u posjed predmetnih nekretnina.

19. Iskaze saslušanih svjedoka SŠ i VŠ, te GŠ sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim neovisno što je svjedokinja GŠ u srodstvu s tužiteljicom budući su iskazi istih u bitnom u međusobnom suglasju kao i u suglasju s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu te sud nije imao razloga posumnjati u njihovu istinitost. Tako iz iskaza svjedoka SŠ proizlazi da mu je osobno poznato da su vlasnici predmetnih nekretnina oduvijek bile fizičke osobe, odnosno njegova obitelj, zatim AŠ, LŠ i SŠ (rođ. 1936.), da su oni ove nekretnine prodali GŠ koja je tada i stupila u posjed istih, te da se sada u posjedu ovih nekretnina nalazi tuženik ad.2. kojemu iste služe za ostavu građevinskog materijala. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da se prodani dio od pamtivijeka nalazio u posjedu njegove obitelji (posjed da je vršio i njegov šukundjed) da su se predmetne nekretnine koristile kao pašnjak za ispašu stoke, da su fizičke osobe oduvijek vršile nesmetani posjed na ovim nekretninama kao i da tuženik ad.1. nikada nije polagao nikakava prava u odnosu na iste, te isti tužiteljici i njezinim pravnim prednicima nije osporavao posjed ovih nekretnina. Da su predmetne nekretnine u posjedu fizičkih osoba, odnosno da su iste bile posjed prodavatelja AŠ, LŠ, ŽŠ (rođ. 1936.) te saslušanog svjedoka SŠ potvrdio je i svjedok VŠ koji o navedenom ima posredna saznanja, odnosno saznanja crpi iz priče mještana mjesta Zubovići. Iako je svjedok SŠ na ročištu održanom 9. srpnja 2025. djelomično promijenio svoj iskaz sud je u cijelosti prihvatio dopunski iskaz istoga uzimajući pritom u obzir da je predmet postupka realni dio nekretnine te da svjedoku kad je prvi put iskazivao nije bio pokazan predmet postupka (nije bio upoznat koji realni dio nekretnine je predmet postupka i s granicama nekretnina), odnosno isti mu je predočen tek na ročištu održanom 9. srpnja 2025. Nadalje iz iskaza svjedokinje GŠ proizlazi da je vlasnica predmetnih nekretnina tužiteljica koja je vlasništvo istih stekla darovanjem od nje, a ona kupnjom od fizičkih osoba prije 20ak godina kada je i stupila u posjed predmetnih nekretnina. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je predmetne nekretnine od izvršene kupnje koristio tuženik ad.2.

20. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su predmetne nekretnine njezino vlasništvo koje je stekla darovanjem od majke GŠ, a ona kupnjom prije 20-ak godina od SŠ. Predmetne nekretnine da se koriste na način da njezin ujak – tuženik ad.2. na istima ostavlja svoje stvari uz njezino odobrenje. Tužiteljica je navela da njoj i njezinim prednicima nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina.

21. Tuženik ad.2. je u svom iskazu naveo da su predmetne nekretnine vlasništvo tužiteljice koja je iste stekla darovanjem od njegove sestre, odnosno svoje majke GŠ, a GŠ kupnjom prije 20-ak godina. GŠ da je ½ dijela predmetnih nekretnina kupila od SŠ, a drugu polovinu od AŠ i njegova brata SŠ. Predmetne nekretnine koje predstavljaju cjelinu da koristi on uz suglasnost svoje sestre te je naveo da na istima ostavlja građevinski materijal. Isti je naveo da sukladno njegovim saznanjima tužiteljici, a ranije njezinim prednicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina. Tuženik je naveo da je on vlasnik susjedne nekretnine na kojoj se ranije nalazila štala, a sada njegova obiteljska kuća te da je on tu nekretninu 2001. kupio od pok. ĐŠ. Nadalje je naveo da je i on pokrenuo parnični postupak protiv grada Novalje a kako bi se upisao kao vlasnik svoje nekretnine te da se grad Novalja nije protivio njegovom tužbenom zahtjevu.

22. Iskaze tužiteljice i tuženika ad.2. sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim budući su isti u međusobnom suglasju, kao i u suglasju s ostalim izvedenim dokazima.

23. Uzimajući u obzir činjenične navode tužbe kao i izlaganja tužiteljice tijekom ovog postupka to je sud utvrdio da tužiteljica, a suprotno shvaćanju tuženika ad.1. svoj tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva glede predmetnih nekretnina temelji na institutu dosjelosti. Tužiteljica se na ugovor o darovanju predmetnih nekretnina koji je zaključila sa majkom GŠ, te ugovore u kupoprodaji koji je njezina pravna prednica zaključila sa SŠ (rođ. 1945.), SŠ (rođ. 1936.), LŠ i AŠ poziva radi potkrijepe svojih navoda da su predmetne nekretnine oduvijek koristile fizičke osobe i da je tužiteljica temeljem označenih isprava stupila u posjed ovih nekretnina a u kojem posjedu se osobno i putem svojih prednika nalazi preko sto godina, a kako to ista navodi tijekom postupka.

24. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme, a pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu, ipso iure, kada se ispune zakonske pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću, pri čemu se zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete i da posjed traje zakonom određeno vrijeme, kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti, te da je i stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću. Stjecanje putem dosjelosti je originalno (izvorno) stjecanje. Tko stječe putem dosjelosti ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, nego neovisno o njegovom pravu stječe ono i onoliko koliko posjeduje.

25. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

26. Odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP, a koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997., do 17. studenog 1999. propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP, kao neustavnu pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. („Narodne novine“ broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

27. Članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru, to njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti.

28. Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga je u predmetima Trgo protiv [adresa] i L i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske zauzeo stajalište da se s obzirom na to da je izvornom verzijom čl. 388. st. 4. ZVDSP iz 1996., bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., da je potrebno utvrditi jesu li do dana stupanja na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

29. Shvaćanje je ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o tome kada je podnesena predmetna tužba (prije ili nakon donošenja citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi izvorne odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (takvo pravno shvaćanje je izneseno u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske, te u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018 i Rev-158/17 od 7. svibnja 2019.).

30. Odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80, 36/90, Narodne novine, broj: 53/91, dalje: ZOVO) bilo je određeno da se na stvari u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću međutim, ista odredba je prestala važiti dana 8. listopada 1991., pa se i u odnosu na nekretnine koje su u to vrijeme bile upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vezano za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti primjenjivala odredba čl. 28. ZOVO, a koja je propisivala u stavku 2. da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a stavkom 4. istog članka je bilo određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

31. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima), stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ ). Kako tužiteljica tvrdi da se putem pravnih prednika u samostalnom, mirnom i poštenom posjedu prijepora nalazi preko 100 godina to se stjecanje prava vlasništva u ovom slučaju ima prosuđivati i prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u tom vremenu stjecanja, ovdje prema pravnim pravilima iz paragrafa 1452. - 1477. OGZ. Prema spomenutim pravnim pravilima rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 40 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu koji mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (345. OGZ), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (326. OGZ), s time što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (328., 345. OGZ).

32. Odredbom čl. 159. st.1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravni osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

32.1. Odredbom čl. 160. st.1. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

33. Dakle, vrijeme dosjedanja tužiteljice do 31. prosinca 1996. po stavu ovoga suda treba se računati po odredbama čl. 28. ZOVO i OGZ, a od 1. siječnja 1997. pa nadalje, do podnošenja ove tužbe po odredbi čl. 159. ZVDSP. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) iz čega slijedi da posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit, dok je st.2. propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a st.3. je propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razlog posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada

34. Iz navedenog proizlazi, da bi se stvar stekla temeljem dosjelošću, valja utvrditi je li stvar sposobna biti objektom stjecanja i je li subjekt koji dosjeda stvar sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti, da li na strani dosjedatelja postoji neprekinuti slijed posjedovanja i je li proteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti.

35. Uzimajući u obzir da nositelj prava vlasništva može biti svaka fizička i pravna osoba na svemu što može biti objektom toga prava, ako zakonom nije drugačije određeno, ovaj sud ne vidi razlog zašto ne bi tužiteljica, kao i njezini pravni prednici mogli biti nositeljem prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a niti je tijekom postupka bila dovedeno u pitanje njihova sposobnost da steknu predmetne nekretnine.

36. Nadalje, predmetne nekretnine nisu izvan prometa, nisu dio prirode koji po svojim osobinama ne može biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno (opće dobro) što je utvrđeno uvidom u izvadak iz zemljišne knjige gdje nema zabilježbe da bi se radilo o općem dobru pa čak ni o dobru od interesa za Republiku Hrvatsku. Iz navedenog proizlazi da predmetne nekretnine nemaju naravne osobine koje bi ih priječile da pripadaju pojedincu, niti zakonske odredbe koje bi ih priječile da budu objektom prava vlasništva.

37. Sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su se predmetne nekretnine zasigurno od 1950ih godina nalazile u posjedu fizičkih osoba, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka SŠ koji je rođen 1945. Predmetne nekretnine, koje su većim dijelom ograđene suhozidom i dijelom betonskim zidom (a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka) su od tada bile u posjedu obitelji SŠ koji su iste koristili kao pašnjak za ispašu stoke te su AŠ, LŠ, SŠ (rođ. 1936.) i saslušani svjedok SŠ ove nekretnine prodali prednici tužiteljice GŠ prije 20ak godina koja je potom stupila u posjed istih. Iako je u spisu priloženim kupoprodajnim ugovorima koji su zaključeni između prednice tužiteljice GŠ kao kupca i prodavatelja LŠ, AŠ i SŠ (rođ. 1936.) kao predmet kupnje označena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne i predmetne nekretnine, sud je cijeneći iskaze saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da bi predmetne nekretnine predstavljale vlasništvo i posjed upravo prodavatelja AŠ, SŠ, LŠ i SŠ, a što je potvrdio i tuženik ad.2., te cijeneći iskaz istih (iskaz svjedoka SŠ i GŠ) da su predmet kupoprodaje bile upravo ove nekretnine te da je prednica tužiteljice (GŠ) po zaključenju kupoprodajnih ugovora stupila u posjed upravo predmetnih nekretnina 2003., odnosno 2005., a koji posjed joj nitko nije osporavao, utvrdio da su u označenim ugovorima očito pogrešno identificirane nekretnine koje su bile predmet prodaje te da su predmet kupoprodaje bile upravo predmetne nekretnine, te je sud utvrdio da je prednica tužiteljice GŠ bila pošteni i istiniti posjednik ovih nekretnina, a koje je kasnije darovala tužiteljici.

38. Naime, sud posjed tužiteljice i GŠ nalazi poštenim jer iste nisu imale razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Poštenje posjednika se predmnijeva dok se ne dokaže suprotno, a tuženik ad.1. nije dokazao suprotno.

39. Nadalje, posjed tužiteljice kao i posjed njezine prednice GŠ je bio istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja.

40. Iz navedenog proizlazi da je kontinuirani, samostalni i neometani posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika glede predmetnih nekretnina izvršavan zasigurno od 50-ih godina prošlog stoljeća pa do danas (a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka SŠ koji je rođen 1945.), a koji posjed sud po kvaliteti nalazi zasigurno poštenim, a koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu dok tuženik ad.1. tijekom postupka nije dokazao da bi posjed tužiteljice bio nepošten. Naime, na savjesnost posjeda nije od značaja što prednici tužiteljice nisu bili upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama i posjednici u katastarskom operatu. Prema utvrđenju ovog suda prednici tužiteljice su se oduvijek ponašali kao isključivi vlasnici predmetnih nekretnina, a tuženik ad.1. im nikada nije osporio pravo vlasništva, slijedom čega isti nisu imali nikakvog razloga da uvidom u zemljišno-knjižno i katastarsko stanje utvrđuju stvarno stanje upisa (takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odukama broj: Rev-2246/90, Rev-494/2021). Uzimajući u obzir navedeno kao i činjenicu da u konkretnom slučaju u svezi predmetnog potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak suda da je tužiteljica dokazala da je stekla vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću. Naime, sud je temeljem izvedenih dokaza utvrdio da su predmetne nekretnine u posjedu prednika tužiteljice bile najkasnije od 1950-ih godina prošlog stoljeća koji su iste koristili za ispašu stoke, a iste se danas koriste za ostavu građevinskog materijala od strane tuženika ad.2. uz dopuštenje tužiteljice, da te nekretnine nisu bile državno niti općinsko, odnosno gradsko zemljište te da je na njima suhozid što je utvrđeno i očevidom na licu mjesta. Uzimajući u obzir navedeno kao i iskaze svjedoka koji su naveli da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju pašnjak ograđen suhozidom u posjedu ujaka tužiteljice, tuženika ad.2., te uzimajući u obzir da je tuženik ad.2. priznao tužbu i tužbeni zahtjev kao i navode tužiteljice da isti posjeduje predmetne nekretnine uz odobrenje tužiteljice, to je sud utvrđenja da je tužiteljica dokazala činjeničnu osnovu tužbe, odnosno da je osnovan zahtjev iste za utvrđenjem prava vlasništva glede čest. zem. [katastarska čestica] i realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] od koje će nastati predmetna čest. zem. [katastarska čestica] pov. 1126 m2 sve k. o. [katastarska općina] provedbom spisu priloženog geodetskog elaborata, kao i da je osnovan zahtjev tužiteljice za uknjižbu prava vlasništva glede označenih nekretnina.

41. Budući je sud utvrdio da su osnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice, a kako je to ranije obrazloženo to je odlučeno kao u točki I., II. i III. izreke ove odluke.

42. Tužiteljica i tuženik ad.1. su zatražili naknadu troška postupka.

43. Tužiteljici koja je naknadu troška zatražila u odnosu na tuženika ad.1. koji se je protivio tužbi, sud je uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, kao opravdane troškove sukladno odredbi čl. 154. st.1 ZPP priznao naknadu troška sastava tužbe u potraživanom iznosu od 500 bodova sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak pristupa na ročišta održana 14. svibnja 2025., 5. studenog 2024., 11. veljače 2025., 29. travnja 2025. i 9. srpnja 2025. u visini od 500 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč.1. Tarife) što ukupno iznosi 3.000 bodova, odnosno 6.000,00 eura (Tbr. 54. Tarife). Tužiteljici na taj iznos pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV-a, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" , broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22) u iznosu od 1.500,00 eura. Tužiteljici nadalje pripada i pravo na naknadu troška plaćenog predujma za očevid u iznosu od 284,02 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u potraživanom iznosu od 273,23 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u potraživanom iznosu od 273,23 eura sukladno Tbr. br. 1.st.1. i Tbr. 2. toč.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23) što ukupno iznosi 8.330,48 eura.

43.1. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tužiteljici priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP te odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a kako je to odlučeno točkom IV. izreke ove odluke.

43.2. Tužiteljici ne pripada pravo na naknadu trošak vještačenja u dalje potraživanom iznosu od 362,71 eura (iznad dosuđenog iznosa od 284,02 eura) budući je tužiteljici višak plaćenog predujma za potrebe troška očevida i vještačenja u iznosu od 362,71 eura vraćen sa žiro računa ovog suda (list spisa 108) slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove odluke.

44. Uzimajući u obzir da tuženik ad.1. nije uspio u predmetnom postupku to istom ne pripada pravo na naknadu troška, a kako je to odlučeno točkom V. izreke odluke.

45. Slijedom svega navedenog odučeno je kao u izreci odluke.

U Zadru 24. srpnja 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjera za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženiku ad.1. po punomoćniku,

3. Tuženiku ad.2. osobno.

Po pravomoćnosti:

- Ministarstvu financija, Područni ured Gospić, Ispostava Novalja, Trg dr. Franje Tuđmana 1, Novalja.