Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

Posl.br. P-227/2019-65

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupana po pun. Damiru Metelku, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 17. lipnja 2025.god. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, a objavljene dana 24. srpnja 2025.god.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim slijedeće odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607-5102133023 kojeg su dana 29.11.2004.g. skopili tužitelj ZĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao kreditor i tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB [osobni identifikacijski broj], i to:

- odredba točke 2. /iznos kredita/ kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- odredbe točke 7. /način vraćanja/ u dijelu u kojem je određen iznos anuiteta u valuti CHF I ugovoren povrat svih obveza iz Ugovora u protuvrijednosti valute CHF;

-odredba točke 8. /ugovorena kamata po dospijeću/ kojom je ugovoren način promjene redovne kamatne stope i to sukladno važećim odlukama Banke;

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju PĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.414,90 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 03.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 07.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 27.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 13.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 04.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 14.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 29.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 28.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 12.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 12.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 05.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 18.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 283,95 kn / 37,68 EUR od 03.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 19.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 18.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 15.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 20.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 03.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 19.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 11.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 07.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 07.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 10.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 03.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 03.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 11.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 02.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 07.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 30.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 07.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 453,23 kn / 60,15 EUR od 15.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 29.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 14.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 02.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 07.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 17.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 16.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 344,60 kn / 45,74 EUR od 27.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 221,28 kn / 29,37 EUR od 14.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 221,28 kn / 29,37 EUR od 17.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 221,28 kn / 29,37 EUR od 06.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 221,28 kn / 29,37 EUR od 03.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 06.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 12.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 15.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 27.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 27.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 06.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 27.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 23.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 16.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 28.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 26.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 08.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 15.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 09.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 03.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 11.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 12.08.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 02.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 14.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 13.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 12.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 83,67 kn / 11,11 EUR od 07.01.2014.g. do isplate

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju PĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 16.915,97 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 10,87 kn / 1,44 EUR od 05.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 40,12 kn / 5,32 EUR od 10.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 26,74 kn / 3,55 EUR od 03.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 181,93 kn / 24,15 EUR od 03.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 246,50 kn / 32,72 EUR od 11.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 876,39 kn / 116,32 EUR od 02.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 729,12 kn / 96,77 EUR od 07.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 1.087,70 kn / 144,36 EUR od 30.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 1.082,24 kn / 143,64 EUR od 07.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 955,74 kn / 126,85 EUR od 15.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 1.098,84 kn / 145,84 EUR od 29.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 1.480,24 kn / 196,46 EUR od 14.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.345,75 kn / 178,61 EUR od 02.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.340,19 kn / 177,87 EUR od 07.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.434,71 kn / 190,42 EUR od 17.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.543,14 kn / 204,81 EUR od 16.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.875,88 kn / 248,97 EUR od 27.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 2.437,54 kn / 323,52 EUR od 14.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 2.838,15 kn / 376,69 EUR od 17.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.972,88 kn / 261,85 EUR od 06.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 2.046,70 kn / 271,64 EUR od 03.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 1.856,35 kn / 246,38 EUR od 06.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 2.104,22 kn / 279,28 EUR od 12.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.217,28 kn / 294,28 EUR od 15.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.159,65 kn / 286,63 EUR od 27.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.208,85 kn / 293,16 EUR od 27.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.260,58 kn / 300,03 EUR od 06.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.135,05 kn / 283,37 EUR od 27.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.171,95 kn / 288,27 EUR od 23.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 2.182,40 kn / 289,65 EUR od 16.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 1.902,69 kn / 252,53 EUR od 28.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.024,85 kn / 268,74 EUR od 26.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.012,22 kn / 267,07 EUR od 08.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.170,27 kn / 288,04 EUR od 15.042013.g. do isplate

- na iznos od 1.994,02 kn / 264,65 EUR od 09.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.883,48 kn / 249,98 EUR od 03.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.840,01 kn / 244,21 EUR od 11.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.896,04 kn / 251,65 EUR od 12.08.2013.g. do isplate

- na iznos od 1.967,08 kn / 261,08 EUR od 02.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.043,57 kn / 271,23 EUR od 14.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.055,24 kn / 272,78 EUR od 13.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.175,80 kn / 288,78 EUR od 12.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 2.091,82 kn / 277,63 EUR od 07.01.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.039,58 kn / 270,70 EUR od 01.02.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.115,49 kn / 280,77 EUR od 17.03.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.027,71 kn / 269,12 EUR od 28.04.2014.g. do isplate

- na iznos od 1.979,41 kn / 262,71 EUR od 02.06.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.053,08 kn / 272,49 EUR od 15.07.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.065,53 kn / 274,14 EUR od 06.08.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.132,40 kn / 283,02 EUR od 02.09.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.188,02 kn / 290,40 EUR od 21.10.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.228,21 kn / 295,73 EUR od 14.11.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.236,18 kn / 296,79 EUR od 18.12.2014.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 02.02.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 03.02.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 04.03.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 30.03.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 21.04.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 20.07.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 27.08.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 28.08.2015.g. do isplate

- na iznos od 2.250,78 kn / 298,73 EUR od 30.09.2015.g. do isplate

sve po stopi koja se do 31.07.2015.g. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g.do 31.12.2022.g. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju PĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.347,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015.g. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022.g. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

V. Prihvaća se prigovor prijeboja tuženika i određuje:

1. Nalaže se tužitelju PĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.271,78 eura s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta zbog ništene odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 32,03 / EUR 4,25

od 02.01.2005. pa do isplate,

- kn 215,52 / EUR 28,60

od 02.02.2005. pa do isplate,

- kn 157,30 / EUR 20,88

od 02.03.2005. pa do isplate,

- kn 344,14 / EUR 45,68

od 02.04.2005. pa do isplate,

- kn 378,33 / EUR 50,21

od 04.05.2005. pa do isplate,

- kn 489,43 / EUR 64,96

od 12.07.2005. pa do isplate,

- kn 543,81 / EUR 72,18

od 26.07.2005. pa do isplate,

- kn 369,82 / EUR 49,08

od 20.08.2005. pa do isplate,

- kn 319,45 / EUR 42,40

od 23.09.2005. pa do isplate,

- kn 283,58 / EUR 37,64

od 26.11.2005. pa do isplate,

- kn 283,58 / EUR 37,64

od 26.11.2005. pa do isplate,

- kn 393,85 / EUR 52,27

od 05.01.2006. pa do isplate,

- kn 357,98 / EUR 47,51

od 20.01.2006. pa do isplate,

- kn 417,87 / EUR 55,46

od 09.02.2006. pa do isplate,

- kn 563,99 / EUR 74,85

od 28.03.2006. pa do isplate,

- kn 574,34 / EUR 76,23

od 04.04.2006. pa do isplate,

- kn 572,84 / EUR 76,03

od 27.04.2006. pa do isplate,

- kn 524,13 / EUR 69,56

od 10.05.2006. pa do isplate,

- kn 548,98 / EUR 72,86

od 24.06.2006. pa do isplate,

- kn 548,98 / EUR 72,86

od 24.06.2006. pa do isplate,

- kn 600,19 / EUR 79,66

od 21.07.2006. pa do isplate,

- kn 594,69 / EUR 78,93

od 24.08.2006. pa do isplate,

- kn 533,30 / EUR 70,78

od 26.10.2006. pa do isplate,

- kn 567,66 / EUR 75,34

od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 671,76 / EUR 89,16

od 06.01.2007. pa do isplate,

- kn 751,16 / EUR 99,70

od 16.02.2007. pa do isplate,

- kn 671,59 / EUR 89,14

od 06.03.2007. pa do isplate,

- kn 738,48 / EUR 98,01

od 11.04.2007. pa do isplate,

- kn 866,09 / EUR 114,95 od 05.05.2007. pa do isplate,

- kn 908,96 / EUR 120,64 od 04.07.2007. pa do isplate,

- kn 987,20 / EUR 131,02 od 24.07.2007. pa do isplate,

- kn 837,23 / EUR 111,12 od 25.08.2007. pa do isplate,

- kn 961,84 / EUR 127,66 od 10.10.2007. pa do isplate,

- kn 1.037,91 / EUR 137,75 od 16.10.2007. pa do isplate,

- kn 825,06 / EUR 109,50 od 20.11.2007. pa do isplate,

- kn 961,68 / EUR 127,64 od 13.12.2007. pa do isplate,

- kn 708,96 / EUR 94,10

od 18.01.2008. pa do isplate,

- kn 683,24 / EUR 90,68

od 04.03.2008. pa do isplate,

- kn 639,41 / EUR 84,86

od 08.04.2008. pa do isplate,

- kn 639,41 / EUR 84,86

od 08.04.2008. pa do isplate,

- kn 818,68 / EUR 108,66 od 28.05.2008. pa do isplate,

- kn 805,74 / EUR 106,94 od 14.06.2008. pa do isplate,

- kn 822,30 / EUR 109,14 od 05.07.2008. pa do isplate,

- kn 903,91 / EUR 119,97 od 15.08.2008. pa do isplate,

- kn 838,35 / EUR 111,27 od 30.09.2008. pa do isplate,

- kn 608,53 / EUR 80,77

od 29.11.2008. pa do isplate,

- kn 700,15 / EUR 92,93

od 13.12.2008. pa do isplate,

- kn 156,66 / EUR 20,79

od 13.01.2009. pa do isplate,

- kn 229,82 / EUR 30,50

od 19.03.2009. pa do isplate,

- kn 141,31 / EUR 18,76

od 04.04.2009. pa do isplate,

- kn 151,31 / EUR 20,08

od 20.05.2009. pa do isplate,

- kn 259,17 / EUR 34,40

od 19.06.2009. pa do isplate,

- kn 244,04 / EUR 32,39

od 16.07.2009. pa do isplate,

- kn 251,43 / EUR 33,37

od 21.08.2009. pa do isplate,

- kn 288,73 / EUR 38,32

od 04.10.2009. pa do isplate,

- kn 364,56 / EUR 48,39

od 20.10.2009. pa do isplate,

- kn 262,34 / EUR 34,82

od 12.11.2009. pa do isplate,

- kn 219,05 / EUR 29,07

od 08.12.2009. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana. .

2. Nalaže se tužitelju PĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.203,98 eura s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta zbog ništene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 02.02.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 18.03.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 29.04.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 03.06.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 16.07.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 07.08.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 03.09.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 22.10.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 15.11.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 19.12.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 03.02.2014. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 04.02.2015. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 05.03.2015. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 31.03.2015. pa do isplate,

- kn 453,57 / EUR 60,20 od 22.04.2015. pa do isplate,

VI. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju PĆ, [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.498,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s Erste&Steiermärkische bank d.d. dana 29. studenoga 2004. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103092485, kojim se Ugovorom ista, kao kreditor obvezala staviti mu na raspolaganje iznos od 229.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, dok se Korisnik kredita navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

1.1. Tužitelj se sukladno članku 2. i 7. predmetnog ugovora, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan plaćanja, uz redovnu kamatnu stopu koja je određena kao promjenjiva, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,99 % godišnje.

1.2. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 8.st.2. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Osim što tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija.

1.3. Nadalje, osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

1.4. Zatim, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., u kolektivnom sporu u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6., i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena, "u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u sladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, time da su tužene banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. pa na dalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07- 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Navodi tužitelja, kao i dio presude Visokog Trgovačkog suda, koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope, potvrđeni su i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlukom od dana 9. travnja 2015., pod brojem Revt-249/14. Nadalje je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena, "u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12. 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. pa do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Kako prema odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/07. , 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN br. 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Sukladno članku 502 c. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), fizičke i pravne osobe mogu se pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora. Sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti svaka je ugovorna strana dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla, stoga je tuženik u ovom slučaju dužan vratiti tužitelju sve ono što je temeljem ništetnih odredbi stekao.

1.5. Tužitelj drži početni anuitet mjerodavnim, odnosno kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu kamatnu stopu te ugovoreni tečaj važeći na dan puštanja kredita.

1.6. Tužitelj i tuženik su 18.02.2016. sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) sklopili Dodatak Ugovoru u kreditu kojim su izmijenili ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirali u euro, ugovorili kamatnu stopu koja se sastoji od fiksnog dijela i promjenjivog dijela. Tužitelj neovisno o provedenoj konverziji, ima i nadalje pravni interes, a uvažavajući iznos pretplate koji mu je tuženik priznao, zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Ovo iz razloga što sklapanjem Aneksa nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane.

1.7. Tužitelj ovom tužbom i preciziranim, odnosno usklađenim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka te sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH, predlaže da se donese presuda kao u izreci od I. do IV. kao i da se tuženiku naloži da mu naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik u bitnome ističe kako je tužba i tužbeni zahtjev potpuno neosnovan, jer tužitelj prihvatom konverzije nema i ne može imati bilo kakvih potraživanja odnosno daljnji pravni interes za nastavak ovoga postupka. U konverziji su pretvoreni uplaćeni iznosi u iznose kojim se namiruju iznosi obroka po novom otplatnom planu u eure, uplaćeni iznosi po CHF otplatnom planu, a koji su veći od iznosa eur obroka raspoređuju se kao preplata. Preplata je priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Više se i ne radi o kreditu u CHF valuti. Ugovor i dodatak, tužitelj je sklapao slobodnom voljom.

Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose jer je prošlo više od tri godine od plaćanja koje je tužitelj vršio.

Ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno je pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna; konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva; nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate; u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovorna odredba kojom se banka, ovdje tuženik, ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, a konkretne kamatne stope određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu niti je kao takva valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva ovakvog sadržaja. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom i valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula, te je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije. Tužitelj je od strane djelatnika tuženika bio dovoljno informiran o riziku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile su dovoljno jasne i razumljive svakoj stranci, i tužitelj je znao da se i tečaj i kamatna stopa mogu mijenjati. Temeljem iznjetoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2.1. Tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćeih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 31.104,35 kuna ( kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), ali i s osnove razlike u depozitu koji je u trenutku kada je isplaćen iznosio 44.551,17 kuna više nego u trenutku kada je zaključen ugovor o kreditu.

2.1. Prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovoga suda pravomoćno je riješen odlukom Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj: Gž-2453/2021-2 od 19. srpnja 2022. (list 291-297).

3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj se očitovao podneskom (na listu 110-113 spisa), a spisu prileže i ostali podnesci obiju stranaka.

4. U dokaznom je postupku sud izvršio uvid u: Ugovor o kreditu (list 5-6 spisa), plan otplate (list 21-23), promet po kreditu (list 25-33), Anex br.1 ugovoru o kreditu (list 18-20), izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list 24-25), obavijesti o povećanju kamatne stope, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću (list 611-628), te dopunsko očitovanje, saslušan je tužitelj i svjedokinja CĆ i svjedok ĐĆ.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaključio s tuženikom predmetni ugovor o kreditu, broj 2402006-1031262160 na iznos od 229.100,00 CHF dana 29. studenoga 2004., kao i da je tužiteljica sklopila dodatak ugovoru o kreditu u postupku konverzije kredita kojom prilikom je suglasno utvrđen manje uplaćeni iznos na dan 30.rujna 2015. od 1.827,95 kuna.

6. Prema čl. 3. t. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni su tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije i obvezujućom praksom Suda Europske unije. U interpretativnoj presudi od **.**.2015., P, C-110/14, EU:C:2015:357 Sud Europske unije protumačio je pojam „potrošač“ u smislu čl. 2. t. (b) Direktive 93/13 na način da je istaknuo da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredbi trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između „prodavatelja robe ili pružatelja usluga“ i „potrošača“, pri čemu su ti pojmovi definirani u čl. 2., t. (b) i (c) Direktive. Prema tim definicijama „potrošač“ je svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, a „prodavatelj robe ili pružatelj usluge“ je svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Na takvoj definiciji potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge temelji se sustav zaštite potrošača u kojem se potrošač u odnosu na prodavatelja robe i pružatelja usluge nalazi u podređenom položaju vezano uz pitanja koja se odnose na mogućnost pregovaranja i na razinu informacija, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

6.1. Saslušan kao stranka, tužitelj je iskazao da je 2004.g. godine trebao kreditna sredstva za kupnju kuće, u kojoj je stanovao do 2017.g., a u poslovnici tuženika predložen mu je kredit u CHF valuti, jer je to najbolje što može dobiti. Banka je sastavila ugovor, nije dobio dodatna objašnjenja o riziku, odnosno djelatnica u banci ga je uvjeravala kako je ovaj kredit vrlo stabilan za otplatu, a i sam je to smatrao. U banci je razgovarao s muškom i sa ženskom osobom.

Na pitanje punomoćnika, tužitelj je pojasnio da je od kreditnih sredstava tuženika kupio obiteljsku kuću na adresi [adresa], dok je u susjedstvu bila druga zgrada, na adresi [adresa] ustanove Pintar. Od 2017. g. prebivalište ima u [adresa].

6.2. Svjedokinja CĆ, izjavila je da je nazočila sklapanju ugovora tužitelja s tuženikom. Ugovor su zajedno pročitali. Nitko im nije objasnio rizike iz takvog ugovora. Kupili su kuću za stanovanje u [adresa], jer ju je tada prodavao raniji vlasnik, dok je u susjedstvu bila zgrada u kojoj je smještena Ustanova Pintar. 2017.g. kuća je iznajmljena (ili prodana) ustanovi Pintar.

6.3. Svjedok ĐĆ izjavio je da je kod tuženika radio na radnom mjestu savjetnika za građane u filijali Kvaternikov trg u Zagrebu. Sjeća se sklapanja ugovora s tužiteljem. Općenito je klijentima objašnjavao da su moguće promjene tečaja valute. Ali se ne sjeća da je objasnio da HNB ne štiti tečaj CHF valute.U banci su se tada nudili krediti u eurima, CHF i USD valuti.

7. Iz predmetnog ugovora o kreditu, dodatka tom ugovoru i iz iskaza tužitelja i svjedoka utvrđeno je da je tužiteljica ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba i za vlastite potrebe. Isto proizlazi i iz same svrhe ugovora o kreditu, koji je odobren za kupnju nekretnine (čl.3.).

8. Kako je tužiteljica sklopila predmetni ugovor o kreditu u svojstvu potrošača i kako je namjena ugovora bila potrošačka, na predmetni slučaj primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/2003, u daljnjem tekstu: ZZP/03) te utvrđenja iz pravomoćnih presuda, donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018- 11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojim je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. U razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli.

Isto propisuje i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača iz 2019. koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka.

11. Prigovor zastare nije osnovan. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 s izmjenama i dopunama, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 28. svibnja 2019., to do tada nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćaju od 31. siječnja 2022. U odnosu na isplatu iznosa po osnovi nepoštene ugovorne odredbe vezane uz valutnu klauzulu, kolektivni spor je pravomoćno završio tek 14. lipnja 2018. te ni od tada nije protekao zastarni rok za podnošenje tužbe po toj osnovi.

12. Kako je u ovom konkretnom postupku utvrđeno iskazom tužitelja da tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije tužitelja, informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, budući da je predmetni kredit bio ponuđen kao najpovoljnije rješenje kao i da je kredit konvertiran jer da je to tad bilo najprihvatljivije rješenje, tužitelj nije dobio nikakve relevantne informacije o financijskim posljedicama zaključenja ugovora te je time prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, to je tuženik postupio protivno čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03). Tužiteljica je i zbog promjene tečaja tuženiku više platila od onog koliko bi platila da je tečaj zadržan na razini koja je bila u trenutku isplate kredita odnosno po početnom tečaju. Prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF, koje god naobrazbe bio niti su mu temeljem dokaza u spisu mogli biti poznati mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF.

13. Osim toga, u trenutku zaključenja dodatka ugovoru o kreditu, pravomoćno je bio dovršen postupak po kolektivnoj tužbi kojom je proglašena ništetnom ugovorna odredba koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci banke, dok još uvijek nije bio pravomoćno dovršen postupak u odnosu na ništetnost valutne klauzule, uslijed čega tužitelj nije mogao raspolagati svim saznanjima relevantnima za ništetnost, temeljem kojih bi mogao donijeti valjanu odluku.

14. Tužiteljevim iskazom je utvrđeno da ni u konkretnom slučaju tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom nisu utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate jer je tužitelj bio upoznat samo s činjenicom da je valuta CHF najstabilnija valuta i da je ugovaranjem kredita u CHF najmanja kamatna stopa. U predmetnom ugovoru nisu navedeni razlozi za promjenjivost kamatne stope i tečaja valute CHF, koji bi se mogli smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi omogućili tužiteljici kao potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita, a to se ne može utvrditi niti iz sadržaja tuženikovih općih akata. Zbog navedenog su takve ugovorne odredbe nerazumljive, a time i nepoštene.

15. Za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg subjektivnog interesa i za pokretanja postupka radi zaštite kolektivnog interesa po Zakonu o zaštiti potrošača nisu ovlašteni pojedinci, a s druge strane, osobe koje su zakonom ovlaštene za pokretanje takvog postupka nisu ovlaštene tražiti naknadu štete koju su zbog određene nedopuštene prakse pretrpjeli pojedini potrošači, niti su ovlaštene pokretati parnice radi poništenja svih ugovora koje su pojedini potrošači sklopili.

16. Kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete ili izmjene ugovora mogu se pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, a osuđujuća presuda iz postupka kolektivne zaštite obvezuje sudove u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene pojedini potrošač, pa tako obvezuje i ovaj sud.

17. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, s time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije, na što se Republika

Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

18. Tužiteljev zahtjev za isplatu je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatih prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF na dan plaćanja tijekom trajanja ugovora nastala šteta u smislu umanjenja imovine, dok je tuženik stekao nepripadnu korist temeljem ništetnih odredbi.

19. Sud smatra da ugovor o kreditu egzistira i bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 4,99% godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja.

20. Po čl. 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu.

21. Kako je u konkretnom slučaju visina kamatne stope mijenjana isključivo jednostranom odlukom tuženika na kojeg se odnosi i kolektivni spor, a iz ugovora o kreditu nisu vidljivi nikakvi objektivni parametri temeljem kojih dolazi do promjene kamatne stope, osim visine kamatne stope na dan sklapanja kredita buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva ni razumljiva.

22. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužiteljici, a odredbe ugovora kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđene su ništetnima, to je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je bio upoznat te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora.

23. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

24. Nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da je ugovoreni iznos bio u iznosu od 229.100,00 CHF, a obračunato po srednjem tečaju kreditora od 4,965 kn/CHF na dan korištenja kredita 2.prosinca 2004. u kunama. Ugovorena kamatna stopa iznosila je 4,99 % godišnje. Na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica konvertiranog kredita u eurima iznosila je 75.791,00 eur. Tužitelj je uplatama po kreditu imao manjak od 3.098,25 eura. Kamatna stopa više puta se mijenjala kao i valutni tečaj. Dospijeće prve obveze bilo je 1. siječnja 2005., a rok otplate ugovoren od 204 mjeseca.. U tablici vještaka po mjesecima prikazan je iznos anuiteta po promjenjivoj kamatnoj stopi te po promjenjivom tečaju. Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi 2.414,90 eura 16.915,97 eura kao razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konverzije, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, sve iskazano u protuvrijednosti valute EUR, primjenom fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR= 7,53450 kn). Nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po obje navedene osnove, manje priznati iznos preplate jest 25.819,55 eura. Vještak je izračunao, sukladno zadatku, koliko je iznosio manje priznati iznos glavnice i utvrdio da je nedospjela glavnica u eurima prema izračunu konverzije iznosila 75.791,00 eura, a prema njegovom izračunu 70.443,09 eura tako da je razlika 5.347,91 eura. Sukladno navedenom, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev.

24.2. Tuženik je općenito prigovarao nalazu i mišljenju financijskog vještaka kao bespredmetnom, obzirom da je provedena konverzija, a u slučaju provođenja istoga, tražio izračun po istaknutom prigovoru prijeboja, tj. manje plaćenih iznosa u odnosu na početne iznose anuiteta. Sud je prihvatio prigovor uračunavanja tzv. negativnih razlika obzirom da je tuženik iznio prigovor prijeboja do zaključenja prethodnog postupka, koji je i precizirao prema vlastitom izračunu. Sud je prihvatio ovaj pravodobno izjavljeni prigovor prijeboja , a vještak je izračunao novčani iznos koji sud prihvaća, te ga tuženik precizirao kao prijeboj, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

Prigovoru prijeboja s osnova razlike po depozitu, tužitelj se protivio, a sud prihvaća stav tužitelja, jer ni tužitelj nije tražio ništa po osnovi uplaćenog depozita.

24.3. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, ali je sud dopustio tzv. nepravu preinaku (preciziranje tužbenog zahtjeva, a iz iste činjenične i pravne osnove) koja je moguća do zaključenja glavne rasprave sukladno čl. 190. st.2. i 3. ZPP-a. Isto tako je i tuženik precizirao prigovor prijeboja nakon izračuna vještaka.

Preinačeni tužbeni zahtjev nije izvan zastarnog roka, jer sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda br. Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024., povećanje tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) je moguća i dopuštena, a zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, dakle i za preinačeni dio dana 28. svibnja 2019.

24.4. Stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještaka i sud je cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je isti izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije, stručno i objektivno sukladno čl. 258. ZPP-a.

25.Intencija zakonodavca prilikom donošenja ZID ZPK/15 bila je izjednačiti potrošače koji su ugovorili kredite denominirane u CHF s potrošačima koji su ugovorili takve kredite u EUR, a time nije bilo obuhvaćeno obeštećenje potrošača. Vještačenjem je u bitnome bilo potrebno matematički usporediti ono što bi potrošač platio po početnim uvjetima ugovora o kreditu s onim što je uistinu platio uz uvažavanje efekta konverzije, što znači uzevši u obzir ono što je potrošaču konverzijom priznato kao preplata. Time se matematički provjerava je li potrošač prilikom konverzije u potpunosti obeštećen. Ako matematički izračuni vještačenja pokažu da u tome postoji preplata, tada nije došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđenja ništetnima ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Zbog toga nedvojbeno postoji pravni interes tužitelja na podnošenje ove tužbe, u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Nadalje, sukladno pravnom shvaćanju VSRH sadržanom u Rješenju Rev-1096/22, sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija sukladno ZIDZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

26. Kako je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka utvrđeno da tužitelj nije u potpunosti financijski obeštećen, to se za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom bez osnove povećala imovina tuženika jer je tuženik ovaj iznos primio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to bi tuženik ovaj iznos tužitelju bio dužan vratiti zajedno s kamatom koja u skladu s čl. 1111. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od njegove dospjelosti, a kako je to navedeno u nalazu vještaka. Tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnima (čl. 1115. ZOO-a).

27.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Obrazloženje vezano na kamatu odnosi se i na kamatu na iznose iz prijeboja.

29. Kako je tužiteljica u većem dijelu uspjela s tužbenim zahtjevom, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, izračunati postotak uspjeha tužitelja (72%) i od istoga oduzeti postotak uspjeha tuženika prijebojem (28 %) tako da razlika između ova dva postotka je postotak troškova koji pripada tužitelju u ovoj parnici odnosno 44% i u kojem iznosu je naloženo tuženiku da naknadi parnični trošak tužiteljici.

Tužiteljici su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištima dana 13.10.2022., 10.01.2023., 03.07.2024. i 17.06.2025. po Tbr. 9/1 za svako ročište 500,00 eura, za podneske od dana 23.10.2019.,26.09.2022., 11.10.2022.,21.02.2024. i 26.03.2024. svako po 500,00 eura po Tbr. 8/1, te za žalbu od 26.05.2021. po Tbr.10/4 iznos od 250,0 eura, što ukupno iznosi 5.250,00 eura što uvećano za 25% PDV u iznosu od 1.312,50 eura, ukupno iznosi 6.562,50 eura, a 44% iznosi 2.887,50 eura, te su priznati trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, razlika predujma u iznosu od 98,19 eura, te sudska pristojba na tužbu 213,28 eura, tako da ukupni iznos parničnog troška iznosi 3.498,97 eura.

Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

30. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 24. srpnja 2025.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte