Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-492/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Osijek, Pogon Osijek, Ulica cara Hadrijana 3, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u [adresa], radi ovrhe, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 17. listopada 2024. poslovni broj: Ovr-4376/2024-5, dana 24. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku od 17. listopada 2024. poslovni broj: Ovr-4376/2024-5.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijano prvostupanjsko rješenje na način da prihvati njegov prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno podredno, da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine, tvrdeći da su stranke 23. veljače 2024. sklopile Sporazum o reprogramu dugovanja za isporučenu toplinsku energiju, u koji Sporazum su bile uključene i osnove: OVRV-473/16, OVRV-474/16, OVRV-19074/16, OVRV-19075/16, OVRV-1541/18, OVRV-4587/19, OVRV-7587/20 i OVRV-1760/20 ovrhovoditelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. Pogon Osijek u ukupnom iznosu od 7.404,93 EUR i da je ovršenik u dva navrata 4. travnja i 3. svibnja 2024. otplatio dug, ali da ovrhovoditelj i dalje prisilno naplaćuje svoja potraživanja temeljem osnova, koje su bile obuhvaćene predmetnim Sporazumom. Ovrhovoditelj je podneskom od 4. listopada 2024. u cijelosti osporio navode ovršenika. Obzirom na prikazana utvrđenja prvostupanjski sud primjenom čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., u daljnjem tekstu: OZ) ocjenjuje da nisu ispunjeni kumulativno subjektivni i objektivni uvjeti za odgodu ovrhe, s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu i obzirom čak niti u svom prijedlogu činjenično ne navodi razloge zbog kojih bi trebalo odgoditi ovrhu odnosno ne navodi razloga zbog kojih smatra da provedbom ovrhe trpi ikakvu štetu.
6. U žalbi ovršenik ponavlja da je ovrhovoditelj u cijelosti namiren zbog čega se po njegovu mišljenju i svaka daljnja ovrha koja se neosnovano usteže s njegova računa ne može smatrati „redovnom štetom“ kako to tvrdi prvostupanjski sud, nego se ima smatrati teško nadoknadivom štetom, upravo zbog okolnosti što se ovršeniku neosnovano usteže iznos za koji više ne postoji opravdani i zakonit interes ovrhovoditelja za namirenjem, jer je isti u cijelosti namiren. Ujedno ocjenjuje da sud prilikom donošenja pobijane odluke nije pazio da ista bude što manje nepovoljna za ovršenika kao stranku, što je bio dužan temeljem Ovršnog zakona.
7. Žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju zakonitost prvostupanjskog rješenja.
8. Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda ovršenika ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba ovršnog / parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a iako ovršenik u žalbi navodi da ju podnosi i zbog bitne povrede postupka ne konkretizira ni jednu bitnu povredu ovršnog postupka, a niti sadržajem žalbe ne upućuje ni na koju bitnu povredu postupka.
9. Ocjenjujući prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije kroz primjenu čl. 65. st. 1. OZ-a koji propisuje pretpostavke za odgodu ovrhe, sve u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe. I po ocjeni ovoga suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Tvrdnjama da bi nastala nenadoknadiva šteta „ jer je ovrhovoditelj u cijelosti namiren zbog čega se i svaka daljnja ovrha koja se neosnovano usteže s njegova računa … ima smatrati teško nadoknadivom štetom“ koju tvrdnju ovrhovoditelj osporava, ovršenik nije učinio vjerojatnom pretpostavku nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete jer on svoj prijedlog tijekom postupka niti činjenično obrazlaže niti u bilo kojoj mjeri dokazuje niti pak su njegove tvrdnje dovedene u vezu s mogućnošću ovršenika u namirenju ustegnutog novčanog iznosa, time da ovršenik u prijedlogu nije niti tvrdio da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna da bi se namirila u slučaju ako se utvrdi da ovrha nije dopuštena.
10. Stoga je ovaj sud odbio žalbu ovršenika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, potvrdio prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 24. srpnja 2025.
Sutkinja
Bojana Skenderović
