Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1175/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Dedić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2432/2019-24 od 27. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 2432/2019-24 od 27. lipnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđena ništetnom odredba čl. 4. ugovora o kreditu broj 9011375327 od 20. svibnja 2006. zaključen između tužiteljice i tuženika u dijelu kojim je ugovorena redovita kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika kao i u dijelu u kojem je sukladno promjenama kamatne stope po odluci tuženika ugovorena promjena mjesečnog anuiteta (točka I. izreke presude), tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 5.276.74 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose (točka II. izreke ), utvrđene su ništetnima odredbe čl. 1., 4. i 7. navedenog ugovora kojom su glavnica i plaćanje anuiteta vezani uz valutu švicarski franak (točka III. izreke), tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 8.868,08 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose (točka IV. izreke) te da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (točka IV. izreke – pravilno bi bilo V.).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio

tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 781,25 eura. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen te da pobijanom presudom tužiteljica ostvaruje pravo protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i svrsi konverzije, odnosno da odluka suda nema uporište u zakonskim propisima. Nadalje, navodi da je presuda nerazumljiva te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da su razlozi presude nejasni i proturječni pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica navodi da je prvostupanjska presuda osnovana i zakonita, a žalba neutemeljena. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, uz obvezu tuženika da snosi trošak žalbenog postupka. Za sastav odgovora na žalbu zahtijeva nagradu od 250,00 eura.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 20. svibnja 2006., kao i zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju izričito upire tuženik, jer presuda nema jasnih i valjanih razloga o činjenicama odlučnim za predmet spora te postoji proturječnost između izreke presude i obrazloženja (sud prvog stupnja nalaže isplatu iznosa od 8.868,08 eura s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, iako utvrđuje u t. 4.2. obrazloženja da ta preplata iznosi 3.591,34 eura), zbog čega se ne može ispitati.

7. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva glede ništetnosti pojedinih odredaba predmetnog Ugovora prvostupanjski sud polazi od presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužiteljice te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer da se radi o odredbama unaprijed formuliranim od strane tuženika te nametnutim tužiteljici, što je tužiteljicu dovelo u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika pa je tuženik bez pravnog osnova stekao veći novčani iznos zbog povećanja kamatne stope i valutne klauzule, a da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer „sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije u cijelosti podmiren dug, budući da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane“.

8. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tužitelj iako su stranke 14. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovora o kreditu ima pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja djelomične ništavosti odredbi predmetnog ugovora, jer činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – dalje: ZIDZPK) kojim su se odredbe ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice uz sporazum o raspolaganju preplaćenim iznosom, ne znači da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje djelomične ništavosti ugovora o kreditu.

9. Međutim, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Provedbom konverzije sukladno članku 19.c ZIDZPK stranke su izmijenile odredbe o kamatnoj stopi, s time da je korisnik kredita pristao na konverziju, a ugovoreno je da će stranke korištenje pretplate nastale temeljem konverzije koristiti za namirenje budućih anuiteta. Stoga je pri odlučivanju sud prvog stupnja morao utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama. Ako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama o promjenljivoj kamatnoj stopi tada tužitelj ima pravo ostvarivanja pune zaštite.

10. Naime, tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno ZIDZPK, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Vještačenjem u ovom postupku je utvrđeno da se radi o preplati, međutim nije jasno da li je uklonjena konvertiranjem, jer presuda o tome nema razloga. Glede navedenog je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4.ožujka 2020. na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji odgovorio na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada s ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da:''..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018- 2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"

11. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

12. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovom rješenjem. To znači da će o predmetu spora prvostupanjski sud donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, na koje je ukazano, a donijet će i novu odluku o troškovima parničnog postupka. Pri odluci o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud će ocijeniti od kakvog je značaja na restitucijski zahtjev činjenica da su stranke djelomično izmijenile osnovni ugovor Dodatkom ugovora o kreditu sukladno odredbama ZIDZPK i matematički, te da li i nakon provedene konverzije tužiteljici pripada i ako da koji iznos po osnovi više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, a cijeniti će i ostale žalbene navode kojima tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

13. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 24. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor