Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-556/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, Park k. P. Krešimira IV br. 1/II, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o., Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-499/2023-26 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika B2 Kapital d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-499/2023-26 od 23. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika B2 Kapital d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 976,99 eura.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, postupak izravne naplate pokrenut temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, od 30. prosinca 2022. godine, pokrenut temeljem Izjave – obične zadužnice, ovjerene po javnom bilježniku Želimiru Miriću, iz Vinkovaca, dana 22. prosinca 2008., pod br. OV 18340/2008, na novčanim sredstvima tužiteljice, iznad iznosa od 124,18 Eura, i to s kamatama koje na iznos glavnice od 117,68 Eura teku od 30. prosinca 2022. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom za iznos od 124,18 Eura, i to s kamatama koje na iznos glavnice od 117,68 Eura teku od 30. prosinca 2022. godine pa do naplate.

III. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o. Zagreb, naknaditi tužiteljici EČ trošak ovog postupka u iznosu od 2.600,00 Eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. svibnja 2024. godine pa do isplate po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnihpostupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tužiteljičin zahtjev za naknadom troška u preostalom dijelu.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpun o utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, uz dosudu pripadajućeg parničnog troška tuženiku, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 976,99 eur. Iako tuženik navodi da presudu pobija u cijelosti po sadržaju žalbe je za zaključiti da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I. i III. izreke pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) po žalbi tuženika presuda u tome dijelu ispitivana.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena ovrha – postupak izravne naplate pokrenut temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 30. prosinca 2022. temeljenom na izjavi – običnoj zadužnici od 22. prosinca 2008.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužitelj. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izreka presude je razumljiva te se može ispitati.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.

7. Tako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio:

- da je tužiteljica 22. prosinca 2008. izdala Izjavu – običnu zadužnicu, na kojoj je ovjeren njen potpis 22. prosinca 2008. pod brojem OV-18340/2008 kod javnog bilježnika Želimira Mirića iz Vinkovaca, u korist vjerovnika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, radi namirenja iznosa od 10.000,00 eura, kojom je dala suglasnost da se temeljem sklopljenog Ugovora o kreditu s Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka broj 5104197040 od 22. prosinca 2008. zapljene svi njezini računi, radi naplate tražbine po tom Ugovoru o kreditu,

- da je vjerovnik Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka temeljem predmetne zadužnice zahtjevom od 12. ožujka 2010., koji je zaprimljen na provedbu 17. ožujka 2010. prema tadašnjim propisima podnio zahtjev za naplatu tražbine Zagrebačkoj banci d.d. u iznosu od 541,30 eura,

- da je temeljem prethodno podnesenog zahtjeva za naplatu od 17. ožujka 2010. tražbina vjerovnika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka djelomično namirena, te je ostao nepodmiren iznos od 124,18 eura, od čega 6,50 eura naknade i 117,68 eura glavnice potraživanja,

- da je vjerovnik Erste&Steiermärkische bank d.d. tužiteljici otkazao ugovor o kreditu broj 5104197040 Obavijesti o otkazu, koju je tužiteljica primila 25. svibnja 2011., tako da je kredit otkazan protekom roka od osam dana, tj. 3. lipnja 2011., kada je cijela tražbina dospjela na naplatu,

- da je vjerovnik Erste&Steiermärkische bank d.d potraživanje iz ugovora o kreditu broj 5104197040 po ugovoru o cesiji prenio na tuženika, o čemu je vjerovnik Erste&Steiermärkische bank d.d obavijestio tužiteljicu (obavijest od 11. rujna 2015. – list 35 spisa),

- da je tuženik 17. svibnja 2016. zatražio od Financijske agencije (FINA) promjenu podataka o vjerovniku radi naplate potraživanja po predmetnoj zadužnici,

- da je tuženik FINA-i 10. veljače 2017. podnio zahtjev za povećanje potraživanja po ranijem podnesenom zahtjevu (od 17. ožujka 2010.), temeljem iste zadužnice na iznos od 10.477,18 eura,

- da je FINA prestala postupati po tom zahtjevu temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te je zadužnica isknjižena iz redoslijeda osnova za plaćanje u ožujku 2018.,

- da je tuženik 27. prosinca 2022. na temelju zadužnice od 22. prosinca 2008., na kojoj je istog dana ovjeren potpis tužiteljice pod brojem OV-18340/2008 podnio zahtjev za izravnu naplatu tražbine u iznosu od 14.728,67 eura, od čega glavnice od 9.074,73 eura, koju je FINA zaprimila 30. prosinca 2022.,

- da je tužiteljica u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-229/2023 podnijela prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa po predmetnoj zadužnici, ističući prigovor zastare,

- da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-229/2013-4 od 8. veljače 2023. tužiteljica upućena na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe – izravne naplate novčane tražbine nedopuštenom, jer se ovrhovoditelj, sada tuženik nije očitovao o prigovoru ovršenice, ovdje tužiteljice.

8. Na temelju ovih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da nije nastupila zastara tražbine iznosa od 124,18 eura sa kamatama koje na iznos glavnice od 117,68 eura teku od 30. prosinca 2022. do isplate, jer je samo za taj iznos zastara prekinuta, ali da je za preostali iznos nastupila zastara tražbine, jer je zastarni rok od pet godina, koji je počeo teći 3. lipnja 2011. otkazom ugovora o kreditu, protekao te da zastaru nije prekinuo ni zahtjev izravne naplate od 10. veljače 2017., jer je zastara tada već nastupila. Prvostupanjski sud se pri tome poziva na odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.

9. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a nisu dovedeni u pitanje ni žalbom tuženika, čiji žalbeni navodi predstavljaju njegovo subjektivno pravno shvaćanje , koje u mjerodavnim zakonskim propisima, a ni u stanju spisa nemaju uporište.

10. Prema odredbi čl. 210. st .2. u vezi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 56/16, 73/17, 131/20, 114/22) tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Tužiteljica je na parnicu upućena zbog razloga zastare pa su za odluku o predmetu spora mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) o zastari.

11. Odredbom čl. 225 ZOO je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

11.1. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 19. studenog 2018., Su-IV-4/18-17 zauzet je stav da na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. godine) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima.

12. Odredbom čl. 241. ZOO je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. Prema čl. 245.st.1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a prema čl. 245. st. 5. ZOO isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.

14. Radi naplate tražbine iz zadužnice prednik tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je temeljem predmetne zadužnice zahtjevom od 12. ožujka 2010., koji je zaprimljen na provedbu 17. ožujka 2010. prema tadašnjim propisima podnio zahtjev za naplatu tražbine Zagrebačkoj banci d.d. u iznosu od 541,30 eura, tražbina je djelomično namirena te je ostao nepodmiren iznos od 124,18 eura, od čega 6,50 eura naknade i 117,68 eura glavnice potraživanja, pa je podnošenjem toga zahtjeva zastara prekinuta za nepodmiren i iznos od 124,18 eura. No, za preostali iznos čiju naplatu tuženik zahtijeva zahtjevom za izravnu naplatu tražbine zaprimljenim na FINA-i 30. prosinca 2022. zastara nije prekinuta, jer je protekao rok od pet godina propisan čl. 225. ZOO, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja. Naime, podnošenjem zahtjeva za povećanje potraživanja FINA-i 10. veljače 2017. zastara nije prekinuta, jer je do tada već protekao rok zastare od 5 godina, dakle, tražbina je već zastarjela.

15. Prema tome, u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu zaprimljenog kod FINA-e 30. prosinca 2022. na temelju zadužnice od 22. prosinca 2008., na kojoj je istog dana ovjeren potpis tužiteljice pod brojem OV-18340/2008 u iznosu od 14.728,67 eura, od čega glavnice od 9.074,73 eura, već je protekao zastarni rok od 5 godina propisan čl. 225. ZOO, slijedom čega je ovrha u tome predmetu nedopuštena.

16. Na žalbene navode tuženika je za reći da prekid zastarijevanja dijela tražbine nastao podnošenjem zahtjeva za naplatu dospjelih, a nenaplaćenih anuiteta 17. ožujka 2010. nije doveo do prekida zastare preostalog, tada još nedospjelog, iznosa tražbine.

17. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužiteljica u sporu nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa joj je tuženik temeljem čl. 154. st. 5. ZPP dužan naknaditi sve troškove izazvane vođenjem parnice.

18. Valjalo je stoga kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

19. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

20. U nepobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 24. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat