Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-577/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Opačak odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tužene ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 2. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Alme Opačak, odvjetnice iz Slavonskog Broda i punomoćnika tuženika Petra Krnića, odvjetnika iz Slavonskog Broda, a presude javno objavljene dana 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženici ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 20.746,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. kolovoza 2022. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. prema stopi iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, a sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.939,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, a sve u roku od 15 dana.

2.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi isplate stečenog bez osnove. U tužbi navodi kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1362/2012-40 od 19. prosinca 2013.g. naloženo je tužitelju ( u označenom postupku tuženiku) da isplati tuženici ( u označenom postupku tužiteljici ) iznos od 156.306,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2013.g., te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.018,00 kn. Prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-304/2014-2 od 16. listopada 2015.g. Nakon pravomoćnosti drugostupanjske odluke tužitelj je isplatio tuženici označene iznose s tim da je izvršen u odnosu na sve tražbine tužitelja prema tuženici i tuženice prema tužitelju prijeboj budući se radi o istovrsnim novčanim tražbinama iz više sudskih postupaka koje je tuženica pokrenula protiv tužitelja. Tužitelj je dana 30. prosinca 2015. isplatio na račun tuženice iznos od 132.753,36 kn s računa svoje tadašnje supruge AH, koja je u njegovo ime i za njegov račun izvršila isplatu dužne tražbine po presudi P-1362/2012. Tužitelj je unatoč plaćanju duga po pravomoćnoj sudskoj presudi označenoj u točki 1. tužbe protiv drugostupanjske i prvostupanjske presude podnio tzv. izvanrednu reviziju Vrhovnom sudu RH koji je odgovorio po svim revizijskim pitanjima tužitelja i donio presudu poslovni broj Rev-668/2016-2 od 25. svibnja 2022.g. kojom je prihvatio reviziju tužitelja i preinačio drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice , u ovom predmetu tuženice, za isplatu iznos od 156.306,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Tuženica je presudu Vrhovnog suda RH zaprimila putem punomoćnika odvjetnika Petra Krnić i od dana zaprimanja punomoćnika smatra se nepoštenim posjednikom sukladno odredbi čl. 1117. st.2. Zakona o obveznim odnosima i u obvezi je platiti zakonske zatezne kamate. Tužitelj je prije utuženja uputio tuženici opomenu pred utuženje i zatražio dobrovoljnu isplatu po presudi Vrhovnog suda RH, međutim tuženica se po opomeni oglušila. Tužitelj je za vrijeme paricionog roka za plaćanje po pravomoćnoj drugostupanjskoj sudskoj presudi izvršio plaćanje novčanog iznosa tuženici, a koji osnov je nakon zaprimanja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske otpao, stoga traži od tuženice da mu isplati iznos od 156.306,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je točno da je među strankama vođen parnični postupak pred ovim sudom u predmetu br. P-1362/2012., u svezi obvezno-pravnog zahtjeva glede bračne tečevine na obiteljskoj kući u [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tužena kao tužiteljica u tome postupku uspjela sa svojom tužbom i tužbenim zahtjevom, da bi Vrhovni sud RH svojom presudom br. Rev-668/2016., prihvatio reviziju tuženika, a u ovom predmetu tužitelja, te je preinačio prvostupanjsku oduku. S obzirom da se radi o izdvojenoj presudi Vrhovnog suda RH, koja se protivi cjelokupnoj dosadašnjoj praski Vrhovnog suda RH, to je tužena ŠH pred Ustavnim sudom RH ustala sa ustavnom tužbom, (dokument br. 1.) tražeći da se revizija Vrhovnog suda RH poništi, s obzirom da je stav Vrhovnog suda RH protivan, ne samo prijašnjoj sudskoj praksi, već i samom zakonskom propisu iz čl. 240. ZOO, a takvo postupanje Vrhovnog suda RH

3.

protivno je odredbi čl. 14. stav. 2. Ustava RH, kao i čl. 29. stav. 1. Ustava RH, s obzirom da je neprijeporno da je punomoćnik sada tužitelj, svojim podneskom od 09. listopada 2007. naveo i to: „ tuženik (NH) je na ročištu održanom dana 31. listopada 2005. iskazao da prihvaća isplatu iznosa od 13.000,00 Eura na ime suvlasničkog dijela tužiteljice (ŠH), što je prvotno bio prijedlog tužiteljice, a kod toga tuženik ostaje i danas i predlaže da se radi ekonomičnosti postupka ne vodi parnični postupak za dio koji on priznaje, te da se nije trebao voditi niti do danas, a za što isključivo kriva tužiteljica“ pa je nesumnjivo priznanjem duga došlo do prekida zastare, kako je to pravilno zaključio Županijski sud u Slavonskom Brodu, a što je evidentno iz presude br. Gž-304/2014., pa je odluka Vrhovnog suda RH samim time protivna i elementarnoj logici, zbog čega se očekuje da će Ustavni sud RH zbog jedinstvene primjene prava i jednakosti svih pred zakonom, poništiti nižestupanjsku odluku Vrhovnog suda RH. Tužena je u ostvarivanju svojih temeljnih zakonskih prava bila izložena nepravičnom suđenju pred ovim sudom, gdje je ovaj sud u predmetu br. P-1330/07., gdje je tužena kao tužiteljica ustala sa stvarno-pravnim zahtjevom, odbio tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom, jer da tužiteljica ŠH na zadnjem ročištu nije predložila građevinsko vještačenje, koje je predložila u tužbi i tijekom postupka (SIC), pa je tužiteljica nakon toga postupka bila prisiljena ustati sa novom tužbom i novim obvezno-pravnim zahtjevom koji je završio presudom Vrhovnog suda RH br.Rev-668/2016 od 25. svibnja 2022. Kako je izvjesno da će tužena sa svojom ustavnom tužbom uspjeti pred Ustavnim sudom RH, to se predlaže da se ova pravna stvar prekine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom RH. Točno je da je tužena sa računa gospođe DH primila prijeporni novčani iznos od 132.753,36 kn, što je tužena držala isplatom njenog suvlasničkog dijela koji joj pripada temeljem ugovora o darovanju od 14. 12.1995., s obzirom da je tužitelj NH nakon razvoda braka sa tuženom ŠH zaključio novi brak sa svjedokinjom DH, te je na istu prepisao obiteljsku kuću, koju su zajedno gradili tužitelj i tužena, to tužena drži da je tužitelj svjedokinji DH mogao prepisati samo svoju ½ , jer je drugu polovinu darovao svojoj prijašnjoj supruzi ŠH na ime njenog doprinosa u gradnji obiteljske kuće. Kako je de facto DH isplatila tuženu ŠH za njen suvlasnički dio, to tužitelj nema aktivnu legitimaciju za potraživanje prijepornog iznosa, jer on ništa nije isplatio tuženoj. Tužena u odgovoru na tužbu obavještava tužitelja da prihvaća njegovu ponudu za isplatom njenog suvlasničkog dijela u visini od 13.000,00 Eura, po pisanoj ponudi od 9. listopada 2007., a koja je dostavljena sudu 10. listopada 2007., tako da ovim istim podneskom tužena prihvaćeni iznos od 13.000,00 Eura stavlja u prijeboj u odnosu na potraživanje tužitelja. Predlaže se da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbiju kao neosnovani.

3. Tužitelj u podnesku od 7. prosinca 2022. navodi kako je zaprimio odgovor na tužbu tužene i smatra kako je isti u cijelosti neosnovan jer se ne radi o nikakvoj izdvojenoj praksi Vrhovnog suda RH, nego upravo suprotno, o sudskoj praksi Vrhovnog suda RH zauzetoj u presudama broj Rev 629/2004-2 od 10. studenog 2004, Rev 794/2008-2 od 27. svibnja 2010., Rev 199/2000-2 od 08.srpnja 2003., Rev 357/1999-2 od 13.studenog 2002 i Rev 2610/1994-2 od 19.siječnja 1995.g., a koja sudska praksa je potvrđena i u presudi Rev 668/2016-2 od 25.svibnja 2022. Tuženica i dalje pokušava u ovom sporu ponovno oživjeti

4.

pravomoćno okončan sudski spor koji je nosio poslovni broj P-1330/2007., a odnosio se na stvarnopravni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva u 1/2 dijela na nekretnini, koji je pravomoćno okončan 2010. na način da je tuženica pravomoćno izgubila spor . U tom predmetu tužiteljica nije podnijela reviziju niti Ustavnu tužbu. U predmetu P-1362/2012 koji je pokrenut po tužbi tuženice po obveznopravnom zahtjevu da joj pripada pravo na novčani iznos od 156.306,00 kn tužitelj je odmah u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare novčanog potraživanja jer je tužba podnesena nakon isteka 5 godina od dana pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi razvoda braka. U postupku označenom u točki 3. podneska tužitelj prema tuženici nije isticao nikakav prijedlog nagodbe, stoga kako nema nikakvog prijedloga nagodbe u ovoj pravnoj stvari ne može biti niti nikakvog prihvaćanja prijedloga nagodbe od strane tuženice. Mišljenje tuženice kako će njezina Ustavna tužba sigurno biti prihvaćena je mišljenje tuženice koje se bazira na pokušajima tuženice utjecaja na Ustavni sud RH preko predstavnika nacionalnih manjina u Saboru , o čemu tužitelj ima saznanja. Tužitelj je uz tužbu dostavio Izjavu o jednostranom prijeboju tražbina od 29.prosinca 2015.g. sa popratnim dopisom od 30.prosinca 2015.g. u kojem tužitelj dostavlja tuženici Izjavu o jednostranom prijeboju od 29.12.2015. i obavijest kako je izvršena uplata razlike na tekući račun tuženice. Tom Izjavom tužitelj je izvršio prijeboj dospjelih, a pravomoćno sudskim presudama, utvrđenih tražbina tužitelja prema tuženici i tuženice prema tužitelju i tužitelj je izvršio uplatu razlike u korist tuženice sa računa tadašnje supruge tužitelja iz razloga što je tužitelj 2015.g. zaposlen u inozemstvu i nije mogao izvršiti uplatu razlike u kunama sa računa u inozemstvu, a plaćanje u deviznim sredstvima nije bilo moguće. Iz naprijed opisanih razloga je tadašnja supruga tužitelja, za račun i u ime tužitelja, sa svoga kunskog računa prenijela novčana sredstva tužitelja, a kao OPIS plaćanja istaknula: Plaćanje po presudi P-1362- 12, stoga navodi tuženice kako je ona držala da njoj DH nešto plaća u svoje ime i za svoj račun je sasvim neosnovano jer tuženica nije imala nikakvo potraživanje prema DH, a pogotovo ne po presudi P- 1362/2012 u kojoj DH nije bila niti stranka u postupku. Da je tome tako dokaz je i da tuženica nikada nije ustala sa prisilnom naplatom prema tužitelju po presudi P-1362/12. Odmah po primitku presude Vrhovnog suda RH tuženica je zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa trećom osobom i dozvolila prijenos prava vlasništva na svom stanu kao imovini sa koje bi se tužitelj mogao naplatiti , što jasno govori kako tuženica svjesno izbjegava platiti potraživanje tužitelja , a u isto vrijeme silno je uvjerena u opravdanost Ustavne tužbe. Kako je već naprijed istaknuo tužitelj prema tuženici ne ističe nikakvu ponudu, a postupak u kojem je tužitelj predlagao tuženici mirno rješenje spora je pravomoćno okončan prije 12 godina, stoga tuženica ne može prihvaćati ponudu koje nema i koja ne postoji.

4. Predmet spora je da li tužitelju pripada pravo na isplatu 20.746,00 eura od tuženika zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave priložene uz tužbu i odgovor na tužbu i to presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1362/2012-40 od 19. prosinca 2013., presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Požegi,

5.

poslovni broj Gž-304/2014-2 od 16. listopada 2015., Izvod sa računa od 30.12.2015.g., službenim putem pribaviti od banke tuženice stanje prometa sa računa na dan 30. ii 31.12. 2015., Izjava o jednostranom prijeboju od 29.12.2015.g. sa potvrdom o primitku pošiljke R RC 19951689 o HR dana 30.12.2015, presuda Vrhovnog suda RH Rev 668/2016-2 od 25.05.2022.g. sa klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, dokaz o prijamu presude VS RH Rev- 668/2016-2 putem e-komunikacije odvjetnika Petra Krnić, Opomena pred utuženje sa povratnicom, dopis OTP banke od 9. lipnja 2025. s prikazom prometa računa iz arhive, saslušan je tužitelj, tužena i svjedok MH te je pročitan spis ovog suda P-1330/2007.

6. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Tužitelj NH je na ročištu o glavnoj raspravi održanoj dana 20. prosinca 2024. iskazao kako je imao spor sa ŠH u kojem je donesena odluka po kojoj je morao platiti oko 150.000,00 kuna. Zbog toga je podigao kredit u OTP banci u [adresa] te je taj iznos uplaćen na račun ŠH. Smatra da je to platio, a zapravo nije trebao i da to nije u redu, te je zato podigao ovu tužbu radi povrata. MH je bila njegova supruga, on je radio u inozemstvu te je nju zamolio da ona to realizira. Ona je to napravila uz njegovu punomoć i u dogovoru s njim. Ističe da je podigao kredit i da se uplata izvršila u njegovo ime zbog duga prema presudi. Kredit je vratio jer je morao. Na poseban upit da li se sjeća da je sa ŠH 2005. sklopio darovni ugovor ½ kuće, navodim kako se ne sjeća toga, te se ne sjeća da je isti opozvao. Na poseban upit da li se sjeća da je 2007. u postupku pred sudom nudio isplatu od 13.000,00 eura za dio kuće ŠH navodi kako se zbog proteka vremena ne sjeća.

8. Tužena ŠH je na ročištu o glavnoj raspravi od 4. veljače 2025. je iskazala kako je s tužiteljem dugo godina na sudu vodila postupak, on je njoj darovao pola kuće, a kada se oženio drugi put, na njezin račun gđa. DH, njegova druga supruga, isplatila je novac i to oko 156.000,00 kuna, za koje je tužena smatrala da se taj novac odnosi za tu kuću. Napominje kako su oni isplatili taj iznos nakon što su prodali kuću. On je 2007.g. nudio 13.000,00 eura da je isplati za tu nekretninu, sudski spor u vezi te nekretnine trajao je 20 godina i zna da je na kraju donesena presuda da su oni njoj dužni platiti pola iznosa. Kada je isplaćen iznos na njezin račun, smatrala je da je to okončano. Poznato joj je da je donesena presuda u njezinu korist, a da je kasnije Vrhovni sud donio odluku da je ona dužna vratiti novac, a da se može uknjižiti kao vlasnik na pola nekretnine, tužitelj se obratio njezinom odvjetniku 2022. i tražio novac. Nakon ove isplate da li je pokretala ovršni postupak protiv tužitelja izjavljuje kako misli da nije. Na poseban upit da li ima novčano potraživanje prema tužitelju na temelju presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1362/12, izjavljuje kako smatra da nema potraživanje prema njemu budući da se drži novaca koji su joj ranije isplatili i smatram da je tom isplatom sve bilo riješeno. Na poseban upit da li je zaprimila izjavu od jednostranom prijeboju koja se nalazi na sudskom

6.

spisu na listu 19-21, izjavljuje kako misli da ima izjavu o prijeboju. Na poseban upit punomoćnika tužene tko je nju isplatio, DH ili NH, izjavljuje kako je zaprimila uplatu od DH. Na poseban upit punomoćnice tužitelja da tužena objasni zašto nije tražila objašnjenje od DH budući da u potvrdi o uplati je navedeno plaćanje po presudi P-1362-12, a DH nije sudjelovala kao stranka u postupku, odgovaram kako nisam tražila nikakva objašnjenja od nje jer nisam s njom u kontaktu. Na upit suca da li joj je poznato otkuda NH i DH novac koji je njoj isplaćen, izjavljujem da meni to osobno nije poznato, već znam da su samo spominjali u sudskim postupcima da je on podizao neki kredit radi isplate.

9. U postupku je kao svjedok saslušana MH te na ročištu o glavnoj raspravi 20. prosinca 2024. navodi kako je NH njezin bivši suprug te je on dobio presudu da mora platiti oko 20.000,00 eura ŠH. Budući da nije imao taj novac on je ishodio kredit, ali je nakon toga morao ići nazad na teren. Ona j imala punomoć za njegov račun te je pratila kada će novac od kredita sjesti na račun. Kada su novci sjeli budući da ima punomoć i u dogovoru s njim izvršila je uplatu na račun ŠH. Napominje da joj je on rekao da to napravi tako jer je tekao rok za uplatu. Na poseban upit punomoćnice tužitelja svjedokinji da li je ikada ona imala neki dug prema ŠH, navodim kako nisam. Na poseban upit da li joj je suprug rekao da je stigla neka drugačija presuda, navodim kako znam da je on išao na reviziju, te da je na kraju stigla presuda po kojoj je poništena presuda po kojoj je on morao platiti.

10. Sud prihvaća iskaze tužitelja, tuženice i svjedokinje AH kao pouzdane i istinite te u skladu s materijalnim dokazima u spisu.

11. Iz dopisa OTP banke od 9. lipnja 2025. s prikazom prometa računa iz arhive utvrđeno je da je NH **.**.2015. realizirao kredit u OTP banci d.d. u iznosu od 19.745,00 EUR na rok otplate od 96 mjeseci te je 29. prosinca 2015. plasiran na tekući račun u protuvriejdsnoti HRK 150.040,83.

12. Prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08.,125/11.,78/15. i 29/18. dalje) stjecanje bez osnove definira se kao prelazak dijela imovine neke osobe na bilo koji način u imovinu druge osobe kada prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu pod čime se razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, u kojem slučaju vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu je stjecatelj vrati odnosno ako to nije moguće naknadi vrijednost postignute koristi, pri čemu obveza vraćanja odnosno naknada vrijednosti postignute koristi nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13. Razmatrajući tužbeni zahtjev kao i navode istaknute od strane tužitelja i tuženika, sud je našao kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Naime, Zakonom o obveznim donosima određeno je u kojem slučaju se može smatrati da je nešto stečeno bez osnove, dakle prelazak dijela imovine neke osobe na bilo koji način u imovinu druge osobe kada prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Ovdje se

7.

prvenstveno ističe da je donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1362/2012-40 od 19. prosinca 2013. kojom je naloženo je tužitelju ( u tom postupku tuženiku) da isplati tuženici ( u tom postupku tužiteljici ) iznos od 156.306,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2013. te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.018,00 kn. U ovom postupku sud je utvrdio da je MH po nalogu tužitelja uplatila iznos od 132.753,36 kn dana 30. prosinca 2015. po presudi P- 1362/2012, a što proizlazi iz uplatnice, ako i iz iskaza svjedoka i tužitelja. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-668/2016-2 od 25. svibnja 2022. kojom je prihvaćena je revizija tužitelja i preinačena drugostupanjska presudu i prvostupanjska presudu na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice. Time su ispunjene pretpostavke iz čl. 1111 ZOO da je tužiteljica primila uplatu, s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, tj. presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 1362/2012-40 od 19. prosinca 2013., koja je presudom Vrhovnog suda preinačena na način da se tužbeni zahtjev odbija.

14. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženice da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za potraživanje prijepornog iznosa, jer on ništa nije isplatio tuženoj, nego DH. Naime, u postupku je utvrđeno kako je već navedeno da je MH po nalogu tužitelja uplatila iznos od 132.753,36 kn dana 30. prosinca 2015. po presudi P-1362/2012.

15. Tužena u odgovoru na tužbu obavještava tužitelja da prihvaća njegovu ponudu za isplatom njenog suvlasničkog dijela u visini od 13.000,00 Eura, po pisanoj ponudi od 9. listopada 2007., a koja je dostavljena sudu 10. listopada 2007., tako da ovim istim podneskom tužena prihvaćeni iznos od 13.000,00 Eura stavlja u prijeboj u odnosu na potraživanje tužitelja. Predlaže se da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbiju kao neosnovani.

16. U pogledu istaknutog prigovora izvanprocesne kompenzacije za navesti je da navedeni prigovor neosnovan. Sud je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za prijeboj. Naime, u odgovoru na tužbu tužena obavještava tužitelja da prihvaća njegovu ponudu za isplatom njenog suvlasničkog dijela u visini od 13.000,00 Eura, po pisanoj ponudi od 9. listopada 2007., a koja je dostavljena sudu 10. listopada 2007., tako da ovim tužena prihvaćeni iznos od 13.000,00 Eura stavlja u prijeboj u odnosu na potraživanje tužitelja. Tužitelj u podnesku navodi kako prema tuženici ne ističe nikakvu ponudu, a postupak u kojem je tužitelj predlagao tuženici mirno rješenje spora je pravomoćno okončan prije 12 godina, stoga tuženica ne može prihvaćati ponudu koje nema i koja ne postoji. Naime, da bi došlo do izvanprocesne kompenzacije potrebno je da su tražbine uzajamne, istovrsne, dospjele, utužive i izjava o prijeboju (čl. 195. i 196. ZOO)

17. Prema čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Saznanjem tuženika da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženice prestala je, po ocjeni ovoga suda, savjesnost tuženice, pa je od tog trenutka tuženica postala nesavjestan stjecatelj. Zbog toga bi za ocjenu od kada je tuženica dužna platiti zakonske zatezne kamate tužitelju na iznos po osnovi koja je

8.

kasnije otpala, bilo potrebno utvrditi kada je odluka Vrhovnog dostavljena tuženici, a to je 10. kolovoza 2022.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023). Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 7. prosinca 2022. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 7. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 23. listopada 2024. u iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 20. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 4. veljače 2025. u iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 2. srpnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak PDV-a u iznosu od 762,50 EUR i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 126,95 EUR .Tužiteljici je dakle priznat trošak od ukupno 3.939,45 EUR

Trošak sastava podneska od 9. listopada 2024. u iznosu od 500,00 EUR nije priznat jer se radi o podnesku kojim se samo uređuje tužbeni zahtjev u novoj valuti, te sud cijeni da isti nije bio opravdan niti potreban.

Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 24. srpnja 2025.

Sudac

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana objave presude, na Županijski sud putem ovog suda.

DNA:

1.Tužitelj po punomoćniku

2.Tuženik po punomoćniku