REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-141/24-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužiteljice BŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maro Konjuh, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mislav Bežovan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 3. srpnja 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika i tuženika osobno, 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da 2. suvlasnički dio od 5/8 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel Sesvete u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi voćnjak ul. Šiletići, površine 332 čhv, 1193 m2 predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice BŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika BŽ iz [adresa], OIB 85672746851te da je tužiteljica suvlasnica iste u 25/80 idealnog dijela.

II Ovlašćuje se tužiteljica BŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na temelju ove presude, zatražiti i ishoditi upis prava suvlasništva 25/80 dijela nekretnine iz točke I izreke ove presude na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a što je tuženik dužan trpjeti.

III Nalaže se tuženiku BŽ nadoknaditi tužiteljici BŽS troškove parničnog postupka u iznosu od 5.194,69 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da su stranke sklopile brak 6. kolovoza 1983., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za godinu 1983, pod rednim brojem 255. Navodi da je tuženik, tijekom trajanja braka i bračne zajednice, sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom majkom, pok. TŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ovjeren kod javnog bilježnika Mladena Bureca, pod brojem OV-11321/2016 od 3. kolovoza 2016., a na temelju kojeg se ugovora tuženik po smrti majke upisao kao suvlasnik na 6/8 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to cijeli suvlasnički dio, u udjelu od 6/8 dijela, što u naravi predstavlja dvorište u [adresa] i Šljivoševačka ulica 2, površine 86 hvati, opisane kao ZK tijelo AII, kuća u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], a koji upis ne odgovara stvarnom stanju, jer je i tužiteljica stvarna suvlasnica navedene nekretnine, s obzirom da navedeni suvlasnički udio od 6/8 idealnog dijela predstavlja bračnu stečevinu u jednakim dijelovima stranaka tako da svakom od njih pripada po 3/8 idealnog dijela predmetne nekretnine. Nadalje, istim ugovorom tuženik je stekao i 2. suvlasnički dio od 5/8 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi voćnjak ul. Šiletići, površine 332 čhv, 1193 m2, a koji upis ne odgovara stvarnom stanju jer je i tužiteljica stvarna suvlasnica navedene nekretnine, s obzirom da navedeni suvlasnički udio od 5/8 idealnog dijela predstavlja bračnu stečevinu u jednakim dijelovima stranaka tako da svakom od njih pripada po 25/80 idealnog dijela predmetne nekretnine. Ujedno je istim ugovorom o doživotnom uzdržavanju tuženik stekao i udio od 6/8 prava korištenja grobnog mjesta na groblju Miroševac, grobno mjesto odjel RKT polje 301 razred I broj 50, a koji upis ne odgovara stvarnom stanju jer je i tužiteljica stvarna suvlasnica navedenog prava korištenja, s obzirom da navedeni suvlasnički udio od 5/8 idealnog dijela predstavlja bračnu stečevinu u jednakim dijelovima stranaka tako da svakom od njih pripada po 3/8 idealnog dijela prava korištenja navedenog grobnog mjesta. Nadalje navodi da je dala znatan doprinos stjecanju predmetne nekretnine, jer je brinula o primateljici uzdržavanja, kuhala joj obroke, čistila kuću, kupala je i presvlačila te obavljala i druge potrebne poslove kao što je nabava namirnica i slično. Navodi da je primateljica uzdržavanja živjela u istoj kući sa strankama, na katu ispod njih, te se tako briga o istoj odvijala redovito, na dnevnoj razini, od strane obaju stranaka kroz period od preko 3 godine. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da suvlasnički dio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to cijeli suvlasnički dio, u udjelu od 6/8 dijela što u naravi predstavlja dvorište u [adresa] i Šljivoševačka ulica 2, površine 86 hvati, opisane kao ZK tijelo AII, kuća u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], predstavlja bračnu stečevinu stranaka i da je tužiteljica suvlasnica iste u 3/8 idealnog dijela uz ovlast tužiteljici na temelju presude zatražiti i ishoditi upisa prava suvlasništva 3/8 dijela navedene nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, što je tuženik dužan trpjeti, zatim da 2. suvlasnički dio od 5/8 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi voćnjak ul. Šiletići, površine 332 čhv, 1193 m2 predstavlja bračnu stečevinu stranaka i da je tužiteljica suvlasnica iste u 25/80 idealnog dijela uz ovlast tužiteljici na temelju presude zatražiti i ishoditi upisa prava suvlasništva 25/80 dijela navedene nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, što je tuženik dužan trpjeti, kao i da udio od 6/8 prava korištenja grobnog mjesta na groblju Miroševac, grobno mjesto odjel RKT polje 301 razred I broj 50 predstavlja bračnu stečevinu stečenu stranaka te da je tužiteljica vlasnica udjela od 3/8 istog prava korištenja, uz ovlast tužiteljici na temelju presude zatražiti i ishoditi upis udjela od 3/8 prava korištenja grobnog mjesta na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, što je tuženik dužan trpjeti. Potražuje troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da su predmetne nekretnine u potpunosti njegovo vlasništvo, dok da je nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi voćnjak ul. Šiletići, površine 332 čhv, 1193 m2, vlasništvo sestre tuženika koja se još nije uknjižila. Stoga, predlaže ovom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Pravomoćnom djelomičnom presudom na temelju priznanja od 11. studenoga 2024. usvojen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenjem da suvlasnički dio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to cijeli suvlasnički dio, u udjelu od 6/8 dijela što u naravi predstavlja dvorište u [adresa] i Šljivoševačka ulica 2, površine 86 hvati, opisane kao ZK tijelo AII, kuća u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika te da je tužiteljica suvlasnica iste u 3/8 idealnog dijela uz ovlaštenje da tužiteljica, na temelju presude, zatraži i ishoditi upis prava suvlasništva 3/8 dijela nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti, kao i za utvrđenjem da udio od 6/8 prava korištenja grobnog mjesta na groblju Miroševac, grobno mjesto odjel RKT polje 301 razred I broj 50 predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika te da je tužiteljica vlasnica udjela od 3/8 istog prava korištenja uz ovlaštenje da tužiteljica, na temelju presude, zatraži i ishodi upis udjela od 3/8 prava korištenja grobnog mjesta na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti. Navedenom presudom ujedno je odlučeno da će o troškovima postupka biti odlučeno u konačnoj odluci.

4. S obzirom na navedeno u točki 3. obrazloženja ove odluke sud pri donošenju ove odluke nije posebno obrazlagao činjenične navode stranaka, kao niti dokaze, u odnosu na navedene nekretnine.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 3.8.2016. ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba pod brojem OV-11321/16 dana 3.8.2016. (list 22-31), elektronički zapis iz matice vjenčanih (list 32), saslušao je stranke (list 62-64), te svjedoke VŽ, CŽ, AŽ (list 72-75) i ĐŽ (list 76-77).

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva u 25/80 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi voćnjak Šiletići, upisane u zemljišnim knjigama na ime tuženika u 5/8 dijela, te upis prava suvlasništva na ime tužiteljice u 25/80 dijela, a koja nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

8. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile brak 6. kolovoza 1983., da je do faktičnog prestanka bračne zajednice došlo u studenom 2021. te da brak stranaka nije formalno razveden.

9. Sporno je da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka stečenu s osnove ugovora o doživotnom uzdržavanju, svaki u ½ dijela, a s obzirom na prigovor tuženika da je ista vlasništvo sestre tuženika ŽŽ.

10. Prema odredbi čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – dalje ObZ) danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.

11. U razdoblju stjecanja predmetne nekretnine, odnosno, sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju imaju se primijeniti odredbe čl. 34. do 46. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15 – dalje ObZ) prema kojoj bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim zakonom nije drukčije određeno, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice nasljeđivanjem, darovanjem i sl. 12. Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da su kao suvlasnici nekretnine – kč. br. [katastarska čestica] voćnjak ul. Šiletići, površine 1193 m2, upisani tuženik u 5/8 dijela, tuženik u 1/8 dijela, IŽ u 1/8 dijela i VŽ u 1/8 dijela.

13. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 3. kolovoza 2016. ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba pod brojem OV-11321/16 dana 3. kolovoza 2016. (dalje u tekstu Ugovor) sud je utvrdio da je sklopljen između TŽ iz [adresa] (nesporno sada pok. majke tuženika) kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, kojim primateljica uzdržavanja prenosi davatelju uzdržavanja, svoje cjelokupno pravo vlasništva, u času svoje smrti, između ostaloga, na predmetnoj nekretnini, i to cijeli suvlasnički dio u udjelu od 5/8 dijela (čl. 1.II. Ugovora). Nadalje čl. 2. Ugovora propisano je da se davatelj uzdržavanja kao naknadu za vlasništvo na imovini primateljice uzdržavanja obvezuje istu doživotno uzdržavati na način: osigurati za života svu potrebnu pomoć, osigurati po potrebi svu financijsku pomoć u slučaju oskudice i neimaštine za zadovoljavanje osnovnih životnih i zdravstvenih potreba, osigurati u slučaju bolesti svu potrebnu njegu, snositi troškove, s primateljicom uzdržavanja održavati osobne kontakte, nakon smrti o svom trošku pokopati primateljicu uzdržavanja prema mjesnim običajima i plaćati naknadu za grobno mjesto. Člankom 4. Ugovora propisano je da je davatelj uzdržavanja ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na nekretninama iz čl. 1. ovog ugovora na svoje ime i u svoje vlasništvo nakon smrti primatelja uzdržavanja. Da se na temelju navedenog Ugovora tuženik po smrti pok. TŽ uknjižio u 5/8 dijela predmetne nekretnine tuženik tijekom postupka nije osporio.

14. Iz suglasnih iskaza stranaka, u kojem dijelu su njihovi iskazi prihvaćeni kao istiniti jer su dani u suglasju, proizlazi da je pok. majka tuženika TŽ živjela sa strankama u istoj kući, kat ispod stranaka, da su stranke zajedno brinule o tuženikovoj majci, a koja je preminula kod kuće 28. prosinca 2019., da su stranke organizirale pogreb, te da je pogreb plaćen sa računa pokojne na kojem je tuženik imao punomoć.

15. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je tek nakon pokretanja ovog postupka preko odvjetnika saznala da je tuženik voćnjak darovao svojoj sestri, da o tome nije imala nikakvih saznanja za vrijeme braka s tuženikom, a koji je voćnjak bio predmetom Ugovora, u koju su priču stranke ušle prema zajedničkom dogovoru. Tužiteljica je brinula o tuženikovoj majci kada je bila kod kuće, s time da na poslu nema određeno radno vrijeme, na način da kada bi kuhala za njih, tada je kuhala i za tuženikovu majku, a to je bili četiri do pet puta tjedno, te je jedan do dva puta čistila stambeni prostor majke tuženika. U početku je tuženikova majka dolazila kod njih na ručak, a nakon operacije kuka nije se mogla popeti na gornji kat te bi istoj hranu odnosio tuženik. Tuženik je svoju majku vodio doktoru, kupovao istoj lijekove.

16. Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da je zajedno sa ocem kupio voćnjak 1994. koji je naveden u Ugovoru, na kojem tužiteljica nema nikakvo pravo. Tužiteljica se nije baš brinula o tuženikovoj majci, kuhala je nešto 3-4 puta tjedno, jednom ili dva puta godišnje počistila bi majčin stan, s time da je svaki tjedan tuženikovoj majci čistila stan jedna gospođa koju je plaćao tuženik, a tužiteljica je govorila da majka tuženika smrdi i zato nije odlazila kod nje. Tuženik je majku vodio liječniku i kupovao joj lijekove. U ostavinskom postupku iza pokojnog oca tijekom 2015. tuženik se odrekao svog dijela od 7/8 na predmetnom voćnjaku u korist sestre ŽŽ i istoj prepustio taj dio, a što je sestri rekao usmeno pred javnim bilježnikom, što očito nije unijeto u zapisnik, niti to ne piše u rješenju o nasljeđivanju koje je rješenje postalo pravomoćno, te iako u rješenju nije bilo ništa navedeno u svezi darovanja dijela voćnjaka sestri, tuženik nije poduzimao nikakve daljnje radnje vezane za to. Tuženiku nije poznato zašto je u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika izostavljeno darovanje koje je iskazao prema sestri usmenim putem, te da je očito da javni bilježnici dobro ne rade svoj posao. Rješenje o nasljeđivanju nije dobio, a u ostavinskom postupku tuženika je zastupao odvjetnik. Tužiteljica je 2015. znala da je darovao dio voćnjaka sestri. Sa sestrama nije ništa razgovarao vezano za rješenje o nasljeđivanju nakon što je isto donijeto. Tuženikova sestra IŽ pokrenula je protiv tuženika sudski postupak za suvlasništvo kuće u [adresa] u kojem je uspjela i sada je upisana kao suvlasnica u 1/8 dijela kuće, a koji je postupak pokrenula jer se sa tuženikom nije htjela dogovoriti oko podjele imovine preostale nakon smrti oca, dok tuženikova sestra ŽŽ nije pokrenula sudski postupak protiv tuženika jer je bila zadovoljna sa podjelom, a dobila je od tuženika predmetni voćnjak.

17. Iz iskaza svjedoka VŽ, sestre tuženika, u bitnome proizlazi da joj je na ostavinskoj raspravi nakon smrti majke brat, ovdje tuženik, kod javnog bilježnika usmeno izjavio da joj daruje svoj dio voćnjaka u Šiletićima, to nije nigdje zapisano u tom postupku. Razlog tome je što se svjedokinja svega odrekla nakon smrti oca u korist tada majke, te je u tom postupku brat naslijedio imovinu nakon oca. Nakon ostavinskog postupka sa bratom, kao niti sa tužiteljicom nije ništa razgovarala vezano za to darovanje, kao što o tom darovanju nije razgovarala ništa sa tužiteljicom niti prije nego što je brat na ostavinskoj raspravi darovao dio voćnjaka. Ugovor nije nikada vidjela, niti o istome ima ikakvih sazdanja. Nakon smrti oca nije se ništa zanimala vezano za imovinu koju su majka i brat naslijedili u tom postupku, tako nisu razgovarali ništa niti vezano za taj Ugovor. O majci se brinuo brat, tužiteljica je više bila na poslu nego doma. Svjedokinja je dolazila kod majke od 2016. do njezine smrti, jednom ili dva puta tjedno. Majci je kuhao brat, jer je on bio doma jer nije bio zaposlen, a ne zna da li je i tužiteljica kuhala. Majka nije bila sposobna kuhati i čistiti, a misli da joj je čistila čistačica koja je dolazila. Tuženik je odvozio majku kod doktora i kupovao istoj lijekove. Tuženik je organizirao sve vezano za pogreb majke, a troškovi pogreba podmireni su iz mirovine pokojne majke. Detalje oko same smrti majke ne zna. Majka je živjela zajedno sa strankama u kući koja se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata te je majka bila na prvom katu, a stranke na drugom katu iznad nje. Na prvi kat se dolazilo po stepenicama. Majka je bila pokretna, ali joj je bilo otežano hodati, pred sam kraj života nije izlazila iz svog dijela nigdje. Misli da je sestra IŽ naslijedila od roditelja 1/8 svega, ne zna točno da li je tu riječ i o kući, a svjedokinja se odrekla svog nasljedstva te je to nije previše niti zanimalo. Poznato joj je da sestra IŽ vodi sudski postupak protiv tuženika, valjda nešto vezano za kuću, ali ne zna detalje tog postupka. Tužiteljicu nije vidjela, niti je sa istom komunicirala od kada je preminula majka. Sa sestrom ĐŽ čuje se preko poruka da joj čestita blagdan, dok sa bratom češće komunicira, čuju se, a rijetko se vide.

18. Iz iskaza svjedoka CŽ, kćeri stranaka, u bitnome proizlazi da je vezano za predmetni voćnjak tata rekao da će dio voćnjaka dati sestri ŽŽ, a da je ona rekla da ne želi ništa od toga, to je bilo kada je umro pokojni djeda. Tada je tata rekao da njegova sestra ne može biti bez ničega, da joj mora to darovati, a šta je dalje bilo ne zna, da li je sklopljen kakav ugovor ili ne i da li je teta upisana vlasnica u zemljišnim knjigama voćnjaka. Sa tetom ŽŽ nema kontakte, istu nije vidjela niti čula jako dugo. To što je iskazala komunicirala je sa ocem u vrijeme kada je djeda preminuo, od oca je čula da je to ideja, a da li je to tako provedeno ili ne ne zna. U to vrijeme, a niti kasnije sa majkom nije o tome razgovarala, a svjedokinji nije poznato da li je majka imala ikakvih saznanja o tome, nije živjela sa roditeljima i ne bi mogla reći na koji način su oni komunicirali vezano za to. Zna da je tata sklopio Ugovor s bakom, ali se Ugovora ne sjeća, misli da isti nije niti vidjela. Živjela je na Vrbanima i vikendom redovito posjećivala roditelje i baku i svi su se brinuli o baki. Majka bi kuhala i nosila baki koja je živjela ispod roditelja na prvom katu, majka bi joj povremeno počistila, a imali su i čistačicu koja je znala čistiti baki koju je angažirao tata. Pretpostavlja da se preko tjedna otac brinuo za baku, jer je majka radila, ali je vikendom majka svakako brinula o baki. Baka je bila slabo pokretna, dementna, zadnjih godinu i pol nije niti izlazila iz kreveta, bila je tvrdoglava i nije htjela recimo nositi pelene, tako da su se svi namučili s njom. Kod bake je imalo čudan miris, smrdilo je po urinu, taj smrad se osjetio i njoj je to smrdilo, ali je majka svakako odlazila i pomagala baki, možda nije odlazila svaki dan, a s obzirom da je radila, ali kada je mogla, bilo vikendom ili u nekom dijelu dana je sigurno odlazila i pomagala što je trebalo. To je i osobno vidjela jer je sa majkom u više navrata odlazila zajedno kod bake. Na sam dan njezine smrti majka se spustila kod bake koja je preminula, tata je rješavao hitnu da dođe po baku, majka ju je oprala i obukla, ona nije bila sposobna za ništa, sigurno je i tata pomogao majci, jer ona sigurno nije mogla sama. Tata je organizirao pogreb bake. Majka je brinula o cijelom kućanstvu tako da je primjerice donosila namirnice i ostale potrepštine za kućanstvo. Koliko joj je poznato, a s obzirom da je redovito posjećivala roditelje vikendom, može reći da su njih dvoje funkcionirali kao obitelj u raspodjeli svakodnevnih obveza. Poznato joj je da je teta IŽ suvlasnica kuće u [adresa], to je dobila u ostavinskom postupku, rekao joj je otac, kao i da ista vodi sudski postupak protiv oca, ali o tome nema posebnih saznanja, čula je da je riječ možda o nekakvoj nadoknadi za režije i stanarinu.

19. Iz iskaza svjedoka AŽ, sina stranaka, u bitnome proizlazi da je voćnjak u Šiletićima pripadao pokojnom djedu, a nikakvi daljnji događaji vezano uz isti nisu mu poznati, ne zna ni koja je imovina i kako raspoređena nakon smrti pok. djeda. Nije nikada čuo za Ugovor, niti je isti vidio. Stanovao je sa svojim roditeljima kroz cijelo razdoblje dok je baka bila živa koja je stanovala ispod njih. Baku je posjećivao, a koliko se sjeća nekih zadnjih dvije godine prije smrti joj je trebala pomoć. Majka je čistila baki jednom tjedno ili svaka dva tjedna, a dolazila bi i čistačica koja bi znala čistiti baki. Baki su kuhali naizmjence roditelji i ta hrana je kuhana za sve njih pa tako i za baku i hrana bi joj se odnosila. Baka je zadnjih par godina bila teže pokretna. Pretpostavlja da je baku tata vozio doktoru, jer je on jedini imao auto. Ne zna nikakve detalje oko organizacije pogreba iza pokojne bake. Poznato mu je da je teta IŽ suvlasnica kuće u [adresa], a nije mu poznato zašto u toj kući nema udjela teta ŽŽ. Poznato mu je da je teta IŽ pokrenula sudski postupak oko podjele imovine od oca tuženika, drugi detalji nisu mu poznati.

20. Iz iskaza svjedoka IŽ, sestre tuženika, u bitnome proizlazi da je Ugovor vidjela u sudskom postupku koji vodi sa bratom, ovdje tuženikom, koji postupak je vodila i sa pok. majkom, a u kojem je postupku saznala da je Ugovor sklopljen sa pok. majkom koja je već tada bila u amneziji i da je tuženik dodao dva svjedoka. Posjećivala je majku dok je bila živa i koliko je mogla s obzirom da živi na drugom kraju grada, da su stranke tu i tamo pomagali pokojnoj majci, ali istoj nisu poznati nikakvi konkretni detalji oko tog pomaganja, jer stranke nije posjećivala, iako isti žive u istoj kući gdje je živjela pokojna majka, niti je s njima na bilo koji drugi način komunicirala. Pokojna majka bila je na prvom katu kuće, nekada kada bi je došla posjetiti znala bi je vidjeti kroz prozor, a majka bi je znala istjerati jer je već bila senilna. Nema nikakvih saznanja da bi tuženik predmetni voćnjak darovao sestri VŽ, osobno je naslijedila 1/8 dijela voćnjaka u ostavinskom postupku iza pokojnog oca te je nitko nije pitao ništa vezano za darovanje, a valja bi kao sestra trebala dobiti svoj dio. Nema saznanja da li je sestra VŽ išta naslijedila vezano za nekretninu u [adresa], jedino bi mogla reći po pričama da se odrekla dijela kuće u korist pokojne majke, ali to ne može sa sigurnošću tvrditi. Nije joj poznato što je konkretno sestra naslijedila iza njihovih roditelja. Vodila je protiv tuženika sudski postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice za kuću u [adresa], dobila je odluku da ima pravo ići na razvrgnuće i sada se vodi ovršni postupak u kojem, ako do razvrgnuća ne dođe, nekretnina će ići na dražbu radi prodaje. Postupak protiv tuženika i majke pokrenula je 2016. ili 2017., a kod pokojne majke je dolazila i nakon pokretanja tog postupka, jer su se oglušili na njezine zamolbe za isplatom za njezin dio suvlasničkog dijela.

21. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice kao istinit i životno logičan, a koji je i u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom i sa iskazima saslušanih svjedoka CŽ i AŽ koje sud u cijelosti prihvaća kao istinite, dok ne prihvaća iskaz tuženika kao istinit u dijelu u kojem je isti u suprotnosti s prihvaćenim iskazom tužiteljice i prihvaćenim iskazima navedenih svjedoka. Sud ne prihvaća kao istiniti iskaz svjedoka VŽ u dijelu u kojem je isti u suprotnosti sa prihvaćenim iskazom tužiteljice i svjedoka CŽ i AŽ, pri čemu valja posebno ukazati na proturječnosti njezina iskaza sa iskazom tuženika u odnosu na odlučne činjenice vezane za predmetni voćnjak. Naime, tuženik izričito navodi da se u ostavinskom postupku iza pokojnog oca (vođen 2015.) odrekao svog dijela od 7/8 predmetnog voćnjaka u korist sestre ŽŽ i prepustio sestri taj dio, dok svjedok VŽ proturječno izričito navodi da se u ostavinskom postupku iza pokojnog oca odrekla sve imovine u korist majke, te da je tuženik na ostavinskoj raspravi vođenoj nakon smrti majke (2019.) usmeno izjavio da joj daruje dio voćnjaka u Šiletićima, a kao razlog navodi da se svjedokinja svega odrekla nakon smrti oca u korist tada majke te je u ostavinskom postupku tuženik naslijedio imovinu nakon oca. Sud prihvaća kao istinit iskaz svjedoka IŽ, s time da iskaz navedenog svjedoka sud posebno niti ne cijeni, jer navedeni svjedok nema nikakvih saznanja o odlučnim činjenicama.

22. Na temelju rezultata provedenog postupka, kao i između stranaka nespornih činjenica, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su stranke u braku od 1983., da je faktična bračna zajednica prestala u studenom 2021. te da brak nije formalno razveden. Za vrijeme trajanja bračne zajednice, a prema prethodnom zajedničkom dogovoru stranaka, tuženik je kao davatelj uzdržavanja sklopio s majkom TŽ kao primateljicom uzdržavanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju 3. kolovoza 2016., na temelju kojeg Ugovora se tuženik obvezao doživotno uzdržavati svoju majku, a koja za uzvrat u času svoje smrti prenosi imovinu na tuženika, između ostaloga, predmetni voćnjak, odnosno u udjelu od 5/8 dijela. Nadalje je sud nedvojbeno utvrdio da su stranke zajedno izvršavale obveze iz sklopljenog Ugovora, u vidu brige oko primateljice uzdržavanja (kuhanja – obje stranke, donošenja hrane i posjete – obje stranke, čišćenja - tužiteljica, vođenja doktoru - tuženik, kupovanja lijekova – tuženik iz zajedničkih sredstava stranaka ostvarenih radom, organizacije pogreba – obje stranke), koja je živjela u istoj kući sa strankama, kat ispod, od sklapanja Ugovora sve do smrti iste 28. prosinca 2019., pri čemu sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi u kojem opsegu i obimu je svaka od stranaka izvršavala obveze propisane Ugovorom (primjerice koliko je puta kuhala tužiteljica, a koliko tuženik, koliko često je čistila tužiteljica, a koliko čistačica), koju činjenicu sud ne nalazi niti odlučnom pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na među strankama nespornu okolnost da su obveze iz Ugovora zajedno izvršavali. Naime, tuženik nije osporio da je tužiteljica vodila brigu oko njegove majke, već je osporio da bi to činila u opsegu kako to tvrdi tužiteljica. Pri tome valja istaknuti da su svjedoci CŽ i AŽ suglasno iskazali da su oboje roditelja jednako vodili brigu o baki, a koji su tome i osobno svjedočili, dok svjedoci VŽ i IŽ o tome nemaju neposrednih saznanja. Ujedno je sud utvrdio da je na predmetnom voćnjaku tuženik uknjižen u zemljišnim knjigama kao suvlasnik u 5/8 dijela i 1/8 dijela.

23. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio da je predmetna nekretnina vlasništvo sestre VŽ, s time da do zaključenja prethodnog postupka nije tvrdio da bi predmetna nekretnina predstavljala njegovu vlastitu imovinu. Teret dokaza da je predmetna nekretnina vlasništvo treće osobe je na tuženiku sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), a koju činjenicu tuženik tijekom postupka ne dokazuje. Tuženik ni na koji način nije dokazao svoje navode da bi predmetnu nekretninu darovao sestri VŽ, odnosno u ostavinskom postupku odrekao se u odnosu na nekretninu svog nasljednog dijela i ustupio je sestri VŽ. Pri tome prvotno valja istaknuti da nije jasna tvrdnja tuženika da se u ostavinskom postupku iza pok. oca koji je vođen 2015. odrekao nasljednog dijela od 7/8 dijela na predmetnom voćnjaku i taj dio prepustio sestri ŽŽ (što ista nije niti potvrdila u svom iskazu, već upravo suprotno iskazala da se u tom postupku odrekla sve imovine u korist majke), a s obzirom da tuženik nije dokazao koji udio predmetnog voćnjaka je trebao naslijediti u navedenom postupku, jer nije dostavio u spis nikakvu dokumentaciju (tuženik je naveo da je ostavina vođena i da je donijeto pravomoćno rješenje o nasljeđivanju), dok iz stanja spisa proizlazi da je tuženik postao vlasnikom dijela od 5/8 nad predmetnim voćnjakom tek po smrti svoje majke (umrla **.**.2019.) na osnovu Ugovora iz 2016. (iz izvatka iz zemljišne knjige ujedno proizlazi da je tuženik upisan kao suvlasnikom daljnjeg udjela od 1/8 dijela, s time da osnova upisa nije razvidna), a na osnovu kojega Ugovora tužiteljica u tužbi i tvrdi da je predmetnu nekretninu stekla s osnove bračne stečevine. Također, iz stanja spisa razvidno je da je tuženik upisan kao vlasnik od ukupno 6/8 dijela, a ne 7/8 dijela predmetnog voćnjaka. Iako tuženik ne tvrdi da se udjela od 7/8 dijela predmetne nekretnine odrekao i ustupio sestri VŽ (isto tvrdi njegova sestra, točnije tvrdi da je tuženik navedeni udio darovao usmenim putem) u ostavinskom postupku iza pokojne majke, iz stanja spisa nije razvidno da bi predmetna nekretnina bila predmetom ostavinskog postupka iza pok. TŽ, s time da ista nije niti mogla biti predmetom ostavine, a s obzirom na sklopljeni Ugovor tuženika sa pokojnom majkom prema kojemu se udio od 5/8 dijela navedene nekretnine prenosi na tuženika u času njezine smrti. Također, a s obzirom da tuženik u svom iskazu spominje da je predmetnu nekretninu darovao sestri ŽŽ usmenim putem valja istaknuti da je ugovor o darovanju prema svojoj pravnoj naravi strogo formalan ugovor. Naime, ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, odnosno ugovor o darovanju bez prave predaje mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (čl. 482. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO). Riječ je o odredbama prisilne naravi. Ugovor o darovanju koji nije sklopljen u obliku propisanom odredbom iz čl. 482. ZOO, je ništetan primjenom odredbe čl. 290. st. 1. i 322. st. 1. ZOO.

24. S obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je predmetna nekretnina stečena predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju, da su oba bračna druga prihvatila i izvršavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju kojega je sklopio jedan bračni drug, ovdje tuženik, sa primateljicom uzdržavanja, to predmetna nekretnina (udio od 5/8 dijela) predstavlja bračnu stečevinu stranaka u smislu odredbe čl. 36. st. 1. ObZ kao imovina stečena na različitom pravnom temelju od imovine koji su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, te su uz daljnju primjenu odredbe čl. 36. st. 3. ObZ stranke suvlasnici iste u jednakim dijelovima, a s obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da bi stranke drugačije ugovorile, niti tuženik tijekom postupka dokazuje da bi bio suvlasnikom predmetne nekretnine u daljnjem suvlasničkom omjeru preko presumirane ½ dijela.

25. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 36. ObZ sud utvrđuje osnovanim zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da suvlasnički dio predmetne nekretnine od 5/8 dijela predstavlja bračnu stečevinu stranaka i da je tužiteljica suvlasnica iste u 25/80 dijela, te da je tuženik na temelju ove presude dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na navedenom suvlasničkom dijelu na temelju ove presude.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I i II izreke presude.

27. Pravomoćnom djelomičnom presudom na temelju priznanja od 11. studenoga 2024. odlučeno je da će o troškovima postupka biti odlučeno u konačnoj odluci primjenom odredbe čl. 165. ZPP-a te je stoga ovom presudom valjalo odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR (čl. 37. st. 1. ZPP-a) koju je tužiteljica naznačila u tužbi, a kojoj visini tuženik nije prigovorio najkasnije na pripremnom ročištu. Pri utvrđivanju vrijednosti boda do donošenja djelomične presude na temelju priznanja uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 50.000,00 EUR, a nakon donošenja iste vrijednost predmeta spora od 16.666,67 EUR (50.000,00 EUR podijeljeno sa 3), a s obzirom da je u daljnjem tijeku postupka raspravljano o predmetnom voćnjaku, te stoga u odnosu na kuću [adresa] i grobno mjesto na groblju Miroševec o kojima je donijeta djelomična presuda daljnji troškovi nisu nastali.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i tužiteljici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 500 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT) i za zastupanje na ročištu 11.11.2024. 500 bodova (Tbr.9/1 OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr.46 OT) iznosi 2.500,00 EUR, te nadalje za sastav podneska od 4.2.2025., 3.4.2025., 3.7.2025. 250 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr.46 OT) iznosi 1.875,00 EUR, odnosno, ukupno iznosi 4.375,00 EUR. Priznat je i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 273,23 EUR i presudu u iznosu od 546,46 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužiteljice u iznosu od 5.194,69 EUR.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III izreke presude.

30. Nije priznat trošak za sastav podneska od 7.3.2024. i sastav troškovnika od 3.4.2025., jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 24. srpnja 2025.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave prijepisa žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom.

DN-a:

1. Pun. tužitelja uz rj. o naplati sudske pristojbe za presudu

2. Pun. tuženika