REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-594/2025-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tajani Vizentin Brnabić odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vizentin Brnabić & Rus iz Rijeke, Pomerio 27, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 zastupana po punomoćniku Danku Škare odvjetnik iz Zagreba, Savska cesta 41/VII, radi utvrđenja i radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. prosinca 2024., poslovni broj: P- 764/2024-11., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. prosinca 2024., poslovni broj: P-764/2024-11.
II. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 1., te odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 628-50-4133120 od 24. svibnja 2007. godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koje glase:
"iznos kredita: kunska protuvrijednost CHF 19.033,62 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita."
"… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na CHF, važećem na dan dospijeća…"
II. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj 628-50- 4133120 od 24. svibnja 2007. godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, odnoseće na redovnu kamatu koja glasi:
"… u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…"
III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.212,45 Eur preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
0,04 Eur od dana 31.07.2007. godine
0,88 Eur od dana 31.08.2007. godine
0,03 Eur od dana 30.11.2007. godine
2,09 Eur od dana 31.01.2008. godine
3,68 Eur od dana 29.02.2008. godine
6,39 Eur od dana 31.03.2008. godine
2,31 Eur od dana 30.04.2008. godine
0,70 Eur od dana 31.05.2008. godine
2,68 Eur od dana 30.06.2008. godine
1,64 Eur od dana 30.09.2008. godine
14,75 Eur od dana 31.10.2008. godine
5,97 Eur od dana 30.11.2008. godine
17,13 Eur od dana 31.12.2008. godine
18,85 Eur od dana 31.01.2009. godine
19,62 Eur od dana 28.02.2009. godine
17,48 Eur od dana 31.03.2009. godine
17,89 Eur od dana 30.04.2009. godine
14,62 Eur od dana 31.05.2009. godine
12,22 Eur od dana 30.06.2009. godine
12,86 Eur od dana 31.07.2009. godine
14,13 Eur od dana 31.08.2009. godine
14,02 Eur od dana 30.09.2009. godine
12,73 Eur od dana 31.10.2009. godine
15,14 Eur od dana 30.11.2009. godine
17,07 Eur od dana 31.12.2009. godine
119,81 Eur od dana 31.01.2010. godine
19,18 Eur od dana 28.02.2010. godine
22,91 Eur od dana 31.03.2010. godine
22,20 Eur od dana 30.04.2010. godine
23,58 Eur od dana 31.05.2010. godine
35,50 Eur od dana 30.06.2010. godine
33,04 Eur od dana 31.07.2010. godine
40,54 Eur od dana 31.08.2010. godine
37,95 Eur od dana 30.09.2010. godine
33,78 Eur od dana 31.10.2010. godine
42,57 Eur od dana 30.11.2010. godine
53,75 Eur od dana 31.12.2010. godine
45,83 Eur od dana 31.01.2011. godine
48,61 Eur od dana 28.02.2011. godine
45,08 Eur od dana 31.03.2011. godine
45,71 Eur od dana 30.04.2011. godine
60,70 Eur od dana 31.05.2011. godine
62,16 Eur od dana 30.06.2011. godine
74,68 Eur od dana 31.07.2011. godine
68,25 Eur od dana 31.08.2011. godine
61,21 Eur od dana 30.09.2011. godine
60,45 Eur od dana 31.10.2011. godine
59,91 Eur od dana 30.11.2011. godine
63,27 Eur od dana 31.12.2011. godine
66,20 Eur od dana 31.01.2012. godine,
66,59 Eur od dana 29.02.2012. godine ,
64,56 Eur od dana 31.03.2012. godine,
65,93 Eur od dana 30.04.2012. godine,
66,89 Eur od dana 31.05.2012. godine,
65,29 Eur od dana 30.06.2012. godine,
65,71 Eur od dana 31.07.2012. godine,
64,53 Eur od dana 31.08.2012. godine,
61,98 Eur od dana 30.09.2012. godine,
64,70 Eur od dana 31.10.2012. godine,
66,00 Eur od dana 30.11.2012. godine ,
65,10 Eur od dana 31.12.2012. godine ,
59,96 Eur od dana 31.01.2013. godine ,
64,31 Eur od dana 28.02.2013. godine,
64,70 Eur od dana 31.03.2013. godine,
62,99 Eur od dana 30.04.2013. godine,
57,68 Eur od dana 31.05.2013. godine,
57,54 Eur od dana 30.06.2013. godine,
58,85 Eur od dana 31.07.2013. godine,
60,94 Eur od dana 31.08.2013. godine,
63,83 Eur od dana 30.09.2013. godine,
551,66 Eur od dana 31.10.2013. godine,
I to do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 993,52 Eur, s osnova ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
5,10 Eur od dana 30.11.2007. godine,
5,10 Eur od dana 31.12.2007. godine,
5,17 Eur od dana 31.01.2008. godine,
5,22 Eur od dana 29.02.2008. godine,
5,31 Eur od dana 31.03.2008.godine,
5,18 Eur od dana 30.04.2008.godine,
7,78 Eur od dana 31.05.2008.godine,
7,88 Eur od dana 30.06.2008.godine,
7,74 Eur od dana 31.07.2008.godine,
7,75 Eur od dana 31.08.2008.godine,
7,83 Eur od dana 30.09.2008.godine,
8,47 Eur od dana 31.10.2008.godine,
8,04 Eur od dana 30.11.2008.godine,
8,58 Eur od dana 31.12.2008. godine,
8,67 Eur od dana 31.01.2009. godine
8,70 Eur od dana 28.02.2009. godine
13,38 Eur od dana 31.03.2009. godine
13,37 Eur od dana 30.04.2009. godine
13,12 Eur od dana 31.05.2009. godine
12,94 Eur od dana 30.06.2009. godine
12,99 Eur od dana 31.07.2009. godine
13,10 Eur od dana 31.08.2009. godine
13,07 Eur od dana 30.09.2009. godine
12,98 Eur od dana 31.10.2009. godine
13,16 Eur od dana 30.11.2009. godine
13,31 Eur od dana 31.12.2009. godine
13,51 Eur od dana 31.01.2010. godine
13,46 Eur od dana 28.02.2010. godine
13,75 Eur od dana 31.03.2010. godine
13,69 Eur od dana 30.04.2010. godine
13,80 Eur od dana 31.05.2010. godine
14,70 Eur od dana 30.06.2010. godine
14,51 Eur od dana 31.07.2010. godine
15,07 Eur od dana 31.08.2010. godine
14,88 Eur od dana 30.09.2010. godine
14,57 Eur od dana 31.10.2010. godine
15,23 Eur od dana 30.11.2010. godine
16,07 Eur od dana 31.12.2010. godine
15,47 Eur od dana 31.01.2011. godine
15,68 Eur od dana 28.02.2011. godine
15,42 Eur od dana 31.03.2011. godine
15,46 Eur od dana 30.04.2011. godine
16,60 Eur od dana 31.05.2011. godine
16,71 Eur od dana 30.06.2011. godine
16,72 Eur od dana 31.07.2011. godine
16,27 Eur od dana 31.08.2011. godine
15,76 Eur od dana 30.09.2011. godine
13,31 Eur od dana 31.10.2011. godine
13,28 Eur od dana 30.11.2011. godine
13,48 Eur od dana 31.12.2011. godine
13,66 Eur od dana 31.01.2012. godine,
13,69 Eur od dana 29.02.2012. godine ,
13,56 Eur od dana 31.03.2012. godine,
13,65 Eur od dana 30.04.2012. godine,
13,70 Eur od dana 31.05.2012. godine,
13,61 Eur od dana 30.06.2012. godine,
13,63 Eur od dana 31.07.2012. godine,
13,56 Eur od dana 31.08.2012. godine,
13,41 Eur od dana 30.09.2012. godine,
13,57 Eur od dana 31.10.2012. godine,
13,65 Eur od dana 30.11.2012. godine ,
13,59 Eur od dana 31.12.2012. godine ,
14,34 Eur od dana 31.01.2013. godine ,
13,55 Eur kn od dana 28.02.2013. godine,
13,57 Eur od dana 31.03.2013. godine,
13,47 Eur od dana 30.04.2013. godine,
13,14 Eur od dana 31.05.2013. godine,
13,14 Eur od dana 30.06.2013. godine,
13,22 Eur od dana 31.07.2013. godine,
13,34 Eur od dana 31.08.2013. godine,
13,52 Eur od dana 30.09.2013. godine,
107,61 Eur od dana 31.10.2013. godine,
I to do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.154,37 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a, jer da je odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno, te ističe i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, tvrdeći da izreka presude proturječi razlozima presude budući je izrekom presude naložena isplata iznosa od 3.212,45 eura, a prema razlozima presude dug iznosi 24.197,07 eura, pa bi prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj prema kojem stopa konverzije iznosi 7,53450 kuna /1euro dug nakon konverzije iznosio 3.211,50 eura, odnosno za iznos od 7.477,16 kuna dug bi iznosio 992,39 eura, a ne iznos dosuđen u izreci od 993,52 eura. Nadalje tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 106., člankom 190 i člankom 281. ZPP-a. Tuženica u žalbi navodi da sve posljedice i rizike u vezi prijevremene otplate Ugovora o kreditu idu na teret korisnika kredita, jer je prijevremena otplata izvršena isključivo voljom korisnika kredita, a ne tuženice, a tuženica nije tužiteljicu obvezala da prijevremeno otplati Ugovor o kreditu, te tvrdi da se u slučaju prijevremene otplate Ugovora o kreditu „ne primjenjuju presude iz postupka Franak“. S tim u vezi, tuženici ukazuje na članak 1024. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj :35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13,– dalje: ZOO). Tvrdi i da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka, jer uopće nije mogla isticati ništetnost obzirom da je kredit otplaćen. Tvrdi da prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude nije obrazložio iz kojega razloga smatra da je nesavjestan stjecatelj da bi tužiteljica imala pravo na zatezne kamate od dana stjecanja u smislu članka 1115. ZOO. Mišljenja je da je prvostupanjski sud i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu utvrđivao u postupku kolektivne zaštite potrošača iz članka 118. Zakona o zaštitu potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 - dalje: ZZP). Mišljenja je da, ukoliko bi se i utvrdilo da su odredbe ugovoru o kreditu ništetne, ista ništetnost bi imala učinak ex tunc, dakle od trenutka sklapanja ugovora, pa da su utužena potraživanja u zastari, jer je u trenutku podnošenja tužbe protekao opći zastarni rok od 5 godina. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno tvrdnji iz žalbe, izreka presude nije u suprotnosti sa razlozima presude, jer se u konkretnom slučaju radi o beznačajnim tečajnim razlikama prilikom konverzije svakog pojedinog iznos, nadalje razlozi presude nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a prilikom donošenja pobijane presude, a nije počinio niti bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 9. ZPP-a, jer je rješenjem ovoga suda poslovni broj: Gž-45/2023 od 3. studenog 2023. u cijelosti ukinuta ranija presuda prvostupanjskog suda i predmet je vraćen na ponovno suđenje.
6. Prilikom donošenja pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 106., člankom 190. i člankom 281. ZPP-a, na koje se također ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.
8. Tuženica nije prigovarala matematičkoj točnosti knjigovodstveno financijskog vještačenja, već su prigovori koje je tuženica imala na nalaz i mišljenje vještaka materijalno pravne prirode.
9. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi žalbe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi djelomično ništetnom odredba članka 1. ,2., 7. Ugovora o kreditu broj 628-50-4133120 od 24. svibnja 2007. kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, te da joj se radi ništetnosti tih odredba Ugovora o kredit vrati preplaćeni iznos po osnovu stjecanja bez osnove od 3.212,45 eura i 993,52 eura s kamatom.
11. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:
- da su parnične stranke 24. svibnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor na iznos od 19.033,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti;
- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,20% s tim da se kamata obračunava u CHF, te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s anuitetima, kao i da je rok otplate iznosio 84 mjeseca;
- da je kredit podignut zbog kupnje osobnog vozila za osobne potrebe;
- da više uplaćeni iznos tužiteljičine obveze prema tuženici po osnovi ništetne valutne klauzule u CHF iznosi 3.212,45 eura, a po osnovi promjenjive kamatne stope da iznosi 993,52 eura;
- da je presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13., odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12., presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18. odlučeno da je, između ostalih tuženika, i tuženica u navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;
- da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit;
- da je tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji kredit i da se radilo o tipskom ugovoru o kreditu.
12. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
13. Zaključak prvostupanjskog suda u skladu je sa zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudama poslovni broj: Revt-249/14-2. od 9. travnja 2015. i poslovni broj: Rev-2221/18. od 3. rujna 2019., prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“ dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.
14. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.
15. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi i zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi, dosudio tužiteljici po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 3.212,45 eura s kamatomi iznos od 993,52 eura s kamatom sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO. Glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1115. ZOO-a koji propisuje da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženica je nepošteni stjecatelj, to zato što je tuženica utuženi iznos primila na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.
16. Nadalje, nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice da sve posljedice i rizike u vezi prijevremene otplate Ugovora o kreditu idu na teret korisnika kredita, jer je prijevremena otplata izvršena isključivo voljom korisnika kredita, a ne tuženice, a tuženica nije tužiteljicu obvezala da prijevremeno otplati Ugovor o kreditu, a nije osnovana niti tvrdnja tuženice da se u slučaju prijevremene otplate Ugovora o kreditu „ne primjenjuju presude iz postupka Franak“. S tim u vezi, tuženici valja ukazati da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO), pa se suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su prijevremeno ispunjeni, kao što je ovdje slučaj, time da odredbom članka 1024. ZOO (na koju se tuženica u žalbi poziva) nije određeno da korisnik kredita vraćanjem kredita prije isteka roka određenog u Ugovoru o kreditu – raskida Ugovor o kreditu, već je prema stavku 2. citirane zakonske odredbe o prijevremenoj otplati Ugovora o kreditu samo u obvezi o tome unaprijed obavijestiti banku.
17. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. ožujka 2019., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela, obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.
18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a.
19. Kako je dakle, prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena, te je odlučeno kao u točki I. izreke, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
20. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.
Slavonski Brod, 24. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
