REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-157/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AČ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice OPĆE BOLNICE PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, Pula, Santoriova 24A (OIB:16089706543), zastupane po punomoćniku Ediju Slivaru, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-802/2021-31 od 22. ožujka 2024., 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje se u pobijanom dijelu presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-802/2021-31 od 22. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

- u st. I., da se djelomično prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je naloženo tuženici da tužiteljici na ime manje obračune plaće u periodu od 01. srpnja 2016. do 31. srpnja 2021. isplati iznos od 675,67 eura bruto zajedno sa zateznim kamatama koja teče kako je pobliže naznačeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 16. kolovoza 2016. na iznos od 18,76 eura do zaključno 16. srpnja 2021. na iznos od 22,27 eura do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržani u bruto iznosu, sve u roku od 15 dana;

- u st. II., da se odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kao neosnovan;

- u st. III., da se nalaže tuženici da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.306,81 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica putem svog punomoćnika iz razloga bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, a pobija i odluku o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, navodi da sud na pogrešan način tumači odredbe Granskog kolektivnog ugovora, budući je istim jasno utvrđeno da se dodaci ne plaćaju na sate prekovremenog rada sve do travnja 2020. godine, već se osnovna plaća uvećava za 50%. Ukazuje kako je Vrhovni sud RH donio rješenje poslovni broj: Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. o primjeni odredaba Kolektivnog ugovora i njegovih tumačenja, koje sud nije primijenio u ovom postupku. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer iako odredba Kolektivnog ugovora izričito navodi da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće te se uvećava osnovna plaća, sud isto tumači na način da se na naknadu za prekovremeni rad trebaju platiti svi dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. Kolektivni ugovor je izmijenjen na način da se opisani dodaci na plaću - dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje - plaćaju za prekovremeni rad tek u travnju 2020. Obračunavanje dodataka na sate odrađene u prekovremenom radu u primjeni je tek od 01. travnja 2020., pa se odredbe Dodatka III KU za zdravstveno prema stavu tuženice ne mogu retroaktivno primjenjivati kao niti bilo koji drugi pravni propis osim ukoliko to izrijekom nije navedeno, stoga tužiteljica prema stavu tuženice nema pravo na isplatu opisanih dodataka na sate odrađene u prekovremenom radu prije travnja 2020., iako to sud, vještak i tužiteljica tako ne tumače. Izračun bruto satnice stalnog sudskog vještaka nije ispravan budući da bruto satnicu obračunava na ukupnu bruto plaću uvećanu i za dodatke za odgovornost i uvjete rada – što je suprotno je čl. 51. GKU i suprotno odredbama Dodatka III KU.

2.1. Osobito ističe kako vještak niti u jednom dijelu dopune nalaza i mišljenja ne navodi po kojoj osnovi tj. na koji članak KU ili zaključak Komisije se oslanja pri obračunu dodataka na prekovremeni rad, a koji je na snazi u utuženom periodu. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, jer iako odredba KU izričito navodi da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće te se uvećava osnovna plaća, sud isto tumači na način da se na naknadu za prekovremeni rad trebaju platiti svi dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati, ne poštujući odredbe KU kao niti njihove dodatke koji predstavljaju pravo između stranka. Kako su kolektivnim ugovorom ugovorne stranke jasno utvrdile primjenu dodataka na plaću, i to da se dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje obračunavaju na sate određene u prekovremenom radu tek od 01. travnja 2020., isto je potvrđeno opisanim zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi kolektivnog ugovora, pa s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan i KU/13 i tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, budući da isto predstavlja pravo ugovoreno među strankama.

2.2. Iako odredba KU izričito navodi da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće te se uvećava osnovna plaća, sud isto tumači na način da se na naknadu za prekovremeni rad trebaju platiti svi dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati, ne poštujući odredbe KU kao niti njihove dodatke koji predstavljaju pravo između stranka. Istaknula je niz primjedbi koje vještak nije otklonio, no sud nije uzeo u obzir primjedbe tuženice niti utvrđenja KU i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU, a niti odluke Vrhovnog suda RH te je tu počinjena pogrešna primjena materijalnog prava, te bitna povreda odredaba parničnog postupka. Daljnju bitnu povredu nalazi u činjenici da nije bilo mjesta za postupanje u skladu sa čl.186.b. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) kada tužiteljica nije prije pokretanja tužbe zatražila od tuženice dostavu bilo kakve dokumentacije potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva. Smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je presuda kontradiktorna i nerazumljiva. Konačno, prvostupanjski sud je pogrešno priznao i trošak parničnog postupka jer je tužiteljica samo djelomično uspjela u ovom sporu.

2.3. Žalbeni je prijedlog tuženice da se preinači pobijana presuda "na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti", podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, kao i sudsku pristojbu na žalbu u visini od 250,00 eura, odnosno prema odluci suda.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. U ovom postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora od 675,67 eura riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a ZPP-a.

6.1. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3.), a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

6.2. Dakle, s obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario), valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je u tom dijelu postupka o osnovanosti žalbe tuženice valjalo odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za otežane uvjete rada i posebne uvjete rada, te zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu u utuženom razdoblju od srpnja 2016. do srpnja 2021., te isplatu razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice za 2016., utemeljen na odredbama čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13, 96/15, dalje: KU/13) te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, dalje KU/18).

8. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), a napose cijeneći nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Marina Rameše, kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, u pretežitom dijelu, zaključujući, u bitnome, da je primjenom obračuna prekovremenih sati tužiteljici manje isplaćena plaća za 1,27 eura, po osnovu dodatka za uvjete radnog mjesta manje joj je isplaćeno 54,98 eura, primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, tužiteljici je manje isplaćeno 186,42 eura, zatim manje joj je isplaćena naknada za godišnji odmor za 86,24 eura, naknada za bolovanje u iznosu od 41,31 eura, dodatak za radni staž u iznosu od 46,54 eura, naknada za državni praznik u iznosu od 9,86 eura i razlika za redovni rad u iznosu od 249,06 eura, odnosno, ukupno joj je manje isplaćeno 675,68 eura. Tužbeni zahtjev odbijen je samo u dijelu kojim se traži isplata zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 675,68 eura.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome dodatno - po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. ZPP-a, na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9.1. Prije svega, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica jer je presuda jasna i može ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

9.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9.3. Neosnovano tuženica ističe i da je počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 186.b ZPP-a jer da tužiteljica nije dokazala da joj je tuženica odbila dati podatke za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Naime, tuženica nije prema čl. 325.a st. 1. ZPP-a podnijela žalbu protiv rješenja od 17. studenog 2021. kojim je u osnovi prihvaćen manifestaciji zahtjev, a kako tužiteljica nije pozvana na ispravak tužbe na način da dostavi dokaz da joj tuženica ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a ili da u istom roku postavi određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, već je sud postupao po manifestacijskom zahtjevu, nakon udovoljena kojemu je tužiteljica postavila određeni tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom - tuženica taj prigovor više ne može isticati u žalbi protiv presude.

10. Tuženica navedenu presudu, između ostalog, pobija zbog zakonskog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no u tom su dijelu žalbeni razlozi nedopušteni (čl. 467. st. 2. ZPP-a).

10.1. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi slijedeće (u većem dijelu nesporno) činjenično stanje:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre;

- da je tužiteljica ovisno o potrebama posla radila u turnusima subotom, nedjeljom i državnim blagdanima i prekovremeno, o čemu je tuženica vodila evidenciju;

- da tuženica nije tužiteljici isplaćivala dodatak za otežane uvjete rada u utuženom periodu kada je radila prekovremeno, dok joj je taj dodatak platila za redovni rad;

- da tuženica nije tužiteljici isplaćivala dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate, dok joj je isti platila za redovni rad, da je posljedično tome tuženica tužiteljici isplaćivala i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u umanjenom iznosu;

- da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tuženica tužiteljici nije isplatila: za redovni rad iznos od 249,06 eura, razliku naknade za državni praznik u iznosu od 9,86 eura, razliku dodatka za radni staž u iznosu od 46,54 eura, razliku dodatka za uvjete radnog mjesta u iznosu od 54,98 eura, razliku za manje isplaćenu plaću za prekovremeni rad u iznosu od 1,27 eura, razliku za manje isplaćene dodatke na sate prekovremenog rada u iznosu od 186,42 eura, razliku za manje isplaćenu naknadu za godišnji odmor u iznosu od 86,24 eura, razlika za manje isplaćeno bolovanje u iznosu od 41,31 eura, odnosno ukupno 675,68 eura;

12. Nisu osnovani žalbeni prigovori tuženice da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio zaključak 153. i zaključak 148. s time da valja istaknuti da tužiteljica nije radila blagdane pa posljedično navedeni zaključci nisu ni imali utjecaja na izračun vještaka.

13. U žalbenoj fazi postupka više nije sporno da tužiteljica ostvaruje prvo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kuna (umjesto isplaćene po tuženici od 5.108,84 kuna, odnosno 5.211,02 kuna) za 2016. u visini od 249,06 eura bruto.

14. Odredbom čl. 47. KU/13 (odnosno istovjetnom odredbom čl. 45. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 (te istovjetnom odredbom čl. 49. st. 1. KU/18) propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

14.1. Sukladno čl. 57. st. 1. KU/13 (te sadržajno istovjetnom čl. 55. st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužiteljice, što tuženica ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici, s obzirom na njegovo radno mjesto, u skladu s odredbom čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, a koje uvećanje je u utuženom razdoblju iznosilo 16 % do kolovoza 2019., odnosno 19 % od rujna 2019. pa nadalje.

14.2. Nadalje, odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Odredbom čl. 59.a KU/13 (koja se primjenjuje od 1. listopada 2015., odnosno od stupanja na snagu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015.) određeno je da iznimno od čl. 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Sadržajno istovjetne odredbe, ali uz različite postotke povećanja (16% za doktore medicine, a 8% za ostale zdravstvene radnike), sadržane su u čl. 57. i 58. KU/18.

15. Odredbe KU/18 ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Time je očita zajednička namjera ugovornih stranaka da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, a i po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda je jedino razborito da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada.

16. Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela od 09. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/19-18 zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je isto pravno shvaćanje izraženo u velikom broju presuda Vrhovnog suda RH (npr. Rev-4911/2019, Rev- 2150/2019, Rev-2861/2018, Rev-744/2019). Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i za razdoblje važenja KU/18 koji ta prava propisuje u pravnom smislu na identičan način kao i KU/13.

17. Kako je provedenim vještačenjem utvrđena visina plaće koja tužiteljici pripada s osnova razlike plaće, dodatka na plaću za otežane uvjete rada, dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu u utuženom razdoblju od srpnja 2016. do srpnja 2021., te isplatu razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice za 2016., to je sud prvoga stupnja pravilno ocijenio zahtjev tužiteljice osnovanim u dosuđenom bruto iznosu od 675,68 eura primjenom navedenog materijalnog prava.

18. Pravilno je i utvrđenje suda prvog stupnja da tužiteljici ne pripada isplata zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 675,68 eura, jer se dosuđeni bruto iznos sastoji od neto iznosa te doprinosa, prireza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a bruto iznosi koji su u konkretnom iznosu dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak nisu dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće.

19. Pritom, valja navesti da tuženica u ovoj fazi postupka ne može s uspjehom isticati prigovore na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je dopunjeni nalaz vještaka prihvatio kao objektivan i stručan (stranica 219 do 235 spisa) te na njemu utemeljio svoju odluku.

20. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženice da se dodaci na plaću trebaju obračunavati tek od 01. travnja 2020., odnosno, od početak primjene sklopljenog Dodatka III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 29/18, 35/19, 78/19). To stoga što je pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada bilo propisano odredbom čl. 57. st. 1. KU/13, odnosno odredbom čl. 55. KU/18, a pravo drugih zdravstvenih djelatnika na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi bilo je propisano odredbom čl. 59.a Dodatka I KU/13 odnosno čl. 58 KU/18. Već je naprijed rečeno da je vezano za primjenu navedenih odredbi KU/13, Dodatka I KU/13 i KU/18, Vrhovni sud RH na VIII. sjednici građanskog odjela održanoj 09. prosinca 2019. zauzeo navedeni pravni stav.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženice, i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, obzirom da je pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a (očitom je omaškom naveden st. 1. čl. 154. ZPP-a jer tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu koji se odnosi "samo" na zatezne kamate) i čl. 155. ZPP-a, a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23), te žalbenim navodima tuženice nije dovedena u sumnju.

22. Stoga, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ni one na koje ukazuje tuženica, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

23. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 24. srpnja 2025.

Sudac

Dolores Peruško