REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1037/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., protiv tuženog ZU, bez prijavljene aktivne adrese prebivališta ili boravišta, OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pl-49/2025-6 od 15. srpnja 2025., 24. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pl-49/2025-6 od 15. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tužiteljičin prigovor te je potvrđeno rješenje o pristojbi prvostupanjskog suda broj Pl-49/2025-3 od 28. ožujka 2025.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužiteljica iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud rješenje kojim je odbio tužiteljičin prigovor temeljio na stavu da se tužiteljičino postupanje u ovome postupku ne smatra obavljanjem javne ovlasti niti da je postupak proizašao iz javne ovlasti. Time je sud pogrešno primijenio, odnosno nije primijenio odredbu članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama, kojom je određeno da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti. Naime, člankom 1. stavkom 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji propisano je: „Hrvatska radiotelevizija je pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.“ Člankom 3. istoga Zakona propisano je da djelatnost Hrvatske radiotelevizije je proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Kako je tužiteljica već napomenula u prigovoru, osim javnih usluga, prema Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti, a koji sadržajno odgovaraju poslovima koji se, sukladno odredbama Zakona o sustavu državne uprave, mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama. Navedeni poslovi odnose se na poslove u vezi naplate pristojbe, i to: određivanje njezine visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja te kontrola naplate pristojbe. S obzirom na definiciju pristojbe i obveznika plaćanja, razvidno je da tada tužiteljica djeluje u svojstvu autoriteta javne vlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga. Člankom 33. stavkom 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji određeno je da su sredstva mjesečne pristojbe sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge, dok je člankom 34. stavkom 1. propisano tko su obveznici plaćanja pristojbe, odnosno tko je na području Republike Hrvatske dužan plaćati pristojbu. Činjenica da je tužiteljica pravna osoba s javnim ovlastima proizlazi i iz popisa Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, u kojem su nabrojana sva tijela javne vlasti, a gdje se tužiteljica nalazi na 1759. mjestu. Nadalje, o pravnom statusu tužiteljice te iznosu i podmirenju pristojbe postoji i sudska praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-I- 662/2011 od 10. srpnja 2018. Također, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-322/13-5 od 30. lipnja 2015. raspravljalo se o zakonitosti Odluke o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe koju je donijela tužiteljica te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske nesporno zaključio: „Osporena Odluka o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe po pravnoj naravi je opći akt tj. općenormativni i pravno obvezujući akt kojeg donose tijela s javnim ovlastima radi uređenja pojedinih pitanja, izvršenja ili provedbe zakona, odnosno provedbe drugog propisa više pravne snage, koji uređuje odnose na općenit način te djeluje prema svima koji se nađu u pravnoj situaciji da se taj akt na njih ima primijeniti.“ S obzirom na to da je tužiteljica javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i pravna osoba s javnim ovlastima, jasno je da je tužiteljica, temeljem odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama, oslobođena plaćanja pristojbi, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno nije primijenio relevantne odredbe Zakona o sudskim pristojbama. Predlaže se ukinuti prvostupanjsko rješenje te osloboditi tužiteljicu od obveze plaćanja pristojbe, podredno vratiti predmet na ponovni postupak.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tužiteljičin prigovor te je potvrđeno rješenje o pristojbi prvostupanjskog suda broj Pl-49/2025-3 od 28. ožujka 2025.
4.1. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te je u donošenju iste prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 11. stavak 1. točku 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023. - dalje: ZSP), kojim je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
5. Iako je tužiteljica pravna osoba koja obavlja javnu službu, ista nema status pravne osobe s javnim ovlastima. Kako iz navedene odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a jasno proizlazi da su plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, to tužiteljica u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi. Uostalom, neosnovano žaliteljica navodi da ne obavlja svoju djelatnost temeljem ugovornog odnosa, jer se naplata HRT pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužiteljice i korisnika njenih usluga (vlasnika RTV prijemnika), jer činjenicom posjedovanja RTV prijemnika korisnik usluge tužitelja pristupanjem ulazi u ugovorni odnos s tužiteljicom.
6. Tužiteljica je javna ustanova po članku 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008., 127/2019. i 151/2022.), kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba, čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga. Tužiteljica, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na nju ne primjenjuje članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a.
7. I iz Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. proizlazi da pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne su podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa se navedeni Zaključak odnosi i na žaliteljicu koja, iako je javna ustanova, sa korisnicima svojih usluga, potrošačima, nastupa kao subjekt privatnog prava.
8. Slijedom navedenoga, odbijena je žalba žaliteljice kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, po članku 380. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).
U Puli-Pola 24. srpnja 2025.
Sutkinja:
Nataša Babić
