Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-44/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Zagrebačka banka d. d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & & Porobija, odvjetnici iz Zagreba, radi ništetnosti ugovora, nakon zaključene glavne rasprave, održane 11. lipnja 2025. godine, kojoj su prisustvovali punomoćnica tužitelja i punomoćnik tuženika Zvonimir Kalember Skoko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, te sukladno odredbi članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objave presude dana dana 24. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BM koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 3211132623 od 11.10.2007. g. sklopljen između tužitelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Zagrebačka banka d. d., J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, u cijelosti kao i Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sklopljen 29.03.2016. g. između tužitelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Zagrebačka banka d. d., J. Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana ." - kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.365,59 EUR (slovima: tisuću tri sto šezdeset pet eura i pedeset devet centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, tj. od dana 24. srpnja 2025. godine pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora u kojoj navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom dana 11.10.2007. g. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu br. 3211132623 i Dodatak Ugovora o kreditu, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15.) kojim je provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da provedena konverzija kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015. g. nije od utjecaja na ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3211132623 od 11.10.2007. g. i to ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno Odluci tuženika i ništetnoj ugovornoj odredbi po kojoj su glavnica i kamata vezani uz valutu CHF, da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 3211132623 od dana 11.10.2007. g. kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope na temelju Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke kao i vezanost uz valutnu klauzulu u čl. 7. i promjenjivost u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora iz čl. 7. na temelju odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ništetna, da navedena ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenljivost kamatne stope i vezano samo uz određenu valutnu klauzulu bez da se istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, da sve ovisi samo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, da uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, da ništetnost ugovornih odredaba proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima i to odredbi čl. 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03.), da je odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a poglavito, ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, da je odredbom čl. 84. toga Zakona, propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, da ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i o cijeni nisu bile lako uočljive, a niti lako razumljive, a ni na koji način jasno određene u odnosu na potrošača, da je činjenica promjenjivosti obveze tužitelja kao potrošača u odnosu na kamatu koju je banka kao tuženik odredila jednostrano, protivna načelu savjesnosti i poštenja, a na način kako je to propisano odredbom čl. 4. ZOO, a prema kojoj su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, da povreda načela savjesnosti i poštenja postoji zbog povrede odredbe čl. 247. ZOO kojom je propisano da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a u Ugovoru o kreditu da su to predmet i cijena, a cijena da podrazumijeva i kamatu, da je Ugovor tuženika standardni Ugovor Banke, da tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, a u samom Ugovoru da tuženik nije izričito utvrdio parametre za promjenu kamatne stope, niti metodu izračuna tih parametara što je protivno prisilnim propisima i takovim ugovornim odredbama, da je tuženik prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a protivno načelu savjesnosti i poštenja, te da su iz toga razloga, te odredbe ništetne, da kamata spada u cijenu, a cijena podrazumijeva činidbu koju je tužitelj u obvezi plaćati tuženiku promjenljivost kamatne stope sukladno odluci tuženika protivno je odredbi čl. 269. ZOO kojom je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, da je odredbom čl. 270. ZOO propisano kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, da je Ugovor ništetan, da je tuženik mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojoj odluci o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da je tužitelju o promjeni dostavio samo pisanu obavijest bez da je za takovu promjenu tražio suglasnost tužitelja, da je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj: Pž-7129/13-14. od 13.06.2014. u odnosu na tuženika, a temeljem tužbe tužitelja POTROŠAČ-HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA presudio da su odredbe Ugovora koje su na identičan način sadržane i u Ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranaka u odnosu na promjenu kamatne stope sukladno odluci banke ništetne, da je kamatna stopa na dan sklapanja ugovora bila ugovorena u iznosu od 5,55 % godišnje, da je tuženik protivno načelu savjesnosti i poštenja sukladno odluci banke mijenjao kamatnu stopu čime je došlo do promjene i visine mjesečnih anuiteta u odnosu na prvi otplatni plan, da je tuženik ugovorio i nepoštene i ništetne odredbe u sklopljenom Ugovoru o kreditu na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja Ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je također uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a slijedom čega je postupao suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03.) i to čl. 81. i 84, da je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/17-10. od 14.06.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovorima o kreditu koje je sklapao i tuženik ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica CHF, da se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, da je navedena presuda potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3.9.2019. godine, da su odluke Vrhovnog suda RH donesene u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezujuće za primjenu u pojedinačnim postupcima potrošača, da su upravo suglasnost stranaka o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi bitni sastojci Ugovora, pa iz toga razloga da je s obzirom na njihovu ništetnost, ništetan i osnovni Ugovor, da sklopljeni Aneks o prihvatu konverzije prati pravnu situaciju osnovnog Ugovora, budući da je za valjanost dodatka, aneksa, a pretpostavka valjanosti Aneksa, da je valjanost osnovnog Ugovora, da u ovom predmetu ne traži isplatu, jer da je u tijeku otplatnog razdoblja, otplatio tuženiku iznos koji je primio, da je postavio tužbeni zahtjev uzimajući u obzir odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/17-10. od 14.6.2018., Pž-7129/13-14. od 13.06.2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3.9.2019. g., te činjenicu da je tuženik ugovaranjem ništetnih odredbi prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka, te predlaže da sud primjenom odredaba čl. 84. i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača te odredbi čl. 322. ZOO donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 3211132623 od 11.10.2007. g. sklopljen između tužitelja i tuženika u cijelosti, te da mu tuženik naknadi troškove postupka.

1.1. Tužitelj se podneskom od 29.2.2020. godine (list 33-35 spisa) očitao na odgovor na tužbu tuženika navodeći da je provedenom konverzijom došlo do promjene valute odnosno valutne klauzule na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa zakonskom odredbom čl. 19.B. Zakona o potrošačkom kreditiranju trebao izjednačiti s položajem potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da je Aneks dodatak osnovnom ugovoru, a ne novi pravni posao, pa s obzirom da Aneksom o provedenoj konverziji ništetne ugovorne odredbe nisu mogle postati poštene, te je zbog ništetnosti ugovornih odredba koje čine bitne sastojke osnovnog ugovora, a to su kamata i valuta, te ništetnosti osnovnog ugovora, ništetan i Aneks o prihvatu konverzije, koji slijedi pravnu situaciju osnovnog ugovora, te je sredio tužbeni zahtjev radi konačnog rješenja odnosa među strankama na način da sud utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 3211132623 od 11.10.2007. g. sklopljen između i tuženika u cijelosti kao i Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju sklopljen 29.3.2016. g. između tužitelja tuženika u cijelosti i da sud naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu, da je tužitelju tolerirano višegodišnje kašnjenje u plaćanju kredita i da je kredit zbog neurednosti u otplati otkazan 3.7.2014., te da je otkazom Ugovora o namjenskom kreditu prestao postojati taj Ugovor i da se iz toga razloga isti ne može utvrđivati ništetnim, kao ni odredbe koje su u njemu sadržane, da je takovo stajalište istaknuto u odluci Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-1342/2014 od dana 29.3.2018. godine, da je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora u suprotnosti s Odlukama iz kolektivnog spora na koje se sam tužitelj upire, da je odlučna činjenica u ovom postupku da je Dodatkom (Sporazumom) Ugovora o kreditu od 29.3.2016. godine predmetni kredit konventiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj: 102/2015 ZID ZPK/15), da su kod konverzije da sve tužiteljeve uplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate, za otplatu usporednog EUR kredita, a u skladu s odredbama prethodno navedenog ZID ZPK/15, da je sukladno čl. 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije pribavila mišljenje ovlaštenog revizora i da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19. t. c. ZID ZPK/15, da je konverzija nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu u CHF i da je njegov kredit konvertiran u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, da je sam način konverzije propisan u čl. 19.c. ZID ZPK/15. i da je Banka postupila u cijelosti u skladu s izričito propisanim odredbama o načinu provođenja konverzije, da je bila u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao što je i učinila, a pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija, da je sklapanjem Sporazuma o konverziji tužitelj stavljen u položaj kao da je od početka cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru, izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR sve na način poštivanja iscrpno propisanih procedura i svih uvjeta koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate tako da je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju, da je sklapanjem Dodatka/Aneksa Ugovora o konverziji između parničnih stranaka nastao pravni odnos koji je zakonodavac imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost prihvata konverzije, da su sklapanjem Sporazuma o konverziji parnične stranke riješile svoje pravne odnose prije i poslije konverzije i konačno uredile svoj pravni odnos, da tužitelj ako je iz bilo kojeg razloga smatrao da mu zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi da nije trebao prihvatiti konverziju, da je u rješenju broj; Gos-1/2019-36 od 4.3.2020. Vrhovni sud RH, naveo da je pravna osnova za konverziju ZID ZPK/15 i da je korisnik kredita mogao birati konverziju ili ostati pri sklopljenom Ugovoru vezanom u CHF, da je konverzijom u skladu sa odredbama navedenog Zakona nastala nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana, a koja je u cijelosti supstituirala ranije ugovorne uvjete iz Ugovora o kreditu i koja proizvodi pravne učinke retroaktivno, te je predložio tužbene zahtjeve tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovane.

2.1. Tuženik se podneskom od 1.4.2020. godine (list 44-45 spisa) očitao na tijek postupka.

2.2. Tuženik se podneskom od 4.6.2020. godine (list 46-51 spisa) očitao na tijek postupka.

2.3. Tuženik je podneskom od 24.9.2020. godine (list 109-110 spisa) očitao na dopis suda.

2.4. Tuženik je podneskom od 25.9.2020. godine (list 111-112 spisa) dostavio dokaz o uplati razlike manje plaćene pristojbe.

2.5. Tuženik se podneskom od 27.2.2025. godine (list 173-183 spisa) očitao na tijek postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3211132623 od 11.10.2007. g. (list 5 spisa), Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), Konverzija tražbine uz valutnu klauzulu CHF u tražbinu uz valutnu klauzulu u EUR od 29.3.2016. godine, izračun konverzije na dan otkaza kredita s učincima do 30.9.2015. g., Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, Nalog za odašiljanje otkaza Ugovora o kreditu od 3.7.2014. g., otkaz kredita od 3.7.2014. g., izračun konverzije od 12.11.2015. g. (list 28 spisa).

3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 3211132623 od dana 11.10. 2007. g. sud je utvrdio da se radi o nenamjenskom kreditu u iznosu protuvrijednosti 83.333.33 CHF obračunatom po tečaju HNB na dan isplate kredita, da je redovna kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora 5,55 % s promjenjivom kamatnom stopom, da je na rok otplate 240 mjeseci.

3.2. Uvidom u Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), Konverzija tražbine uz valutnu klauzulu CHF u tražbinu uz valutnu klauzulu u EUR sud je utvrdio da su isti stranke sklopile dana 29.3.2016. godine.

4. U tužbenom zahtjevu tužitelj traži da sud utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 3211132623 od 11.10.2007. g. sklopljen između tužitelja BM i tuženika Zagrebačka banka d. d. Zagreb u cijelosti, kao i Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sklopljen dana 29.03.2016. g. između tužitelja BM i tuženika Zagrebačka banka d. d. Zagreb u cijelosti.

5. Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15, dalje - ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. u članku 19.b sadržano je načelo konverzije kredita, pa je tako u toj odredbi navedeno da se konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Način ove konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a odredbom članka 19.d ZID ZPK propisan je postupak informiranja, tako da su vjerovnici banke dužne izraditi kalkulator na temelju kojeg se izračunava konverzija, a koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u člankom 19.c ZID ZPK, a učiniti ga dostupnim pojedinom potrošaču, a prije objave toga kalkulatora pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom propisanim odredbom članka 19.c ZID ZPK, a takovo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama, a suglasno odredbi članka 19.e ZID ZPK, banke su dužne u roku od 45 dana preporučenom pošiljkom obavijestiti potrošače o izračunu konverzije u skladu s odredbama toga Zakona, dok je korisnik kredita preporučenom pošiljku uz povratnicu ili osobno u roku od 30 dana od dana primitka izračuna konverzije i pregleda stanja svih tražbina, odnosno izvoda iz otvorenih stavaka dužan obavijestiti vjerovnika, odnosno banku o prihvatu, a u protivnom ukoliko potrošač ne prihvati izračun konverzije, da se u tom slučaju otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima osnovnog ugovora.

6. Nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 3211132623 dana 11.10.2007. godine kojim su prava i obveze ugovornih strana vezane uz tečaj švicarskog franka (CHF) i da je ugovorena kamata (promjenljiva i fiksna) čija stopa se određuje prema odluci banke, te Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), Konverzija tražbine uz valutnu klauzulu CHF u tražbinu uz valutnu klauzulu u EUR dana 29.3.2016. godine.

7. Sud utvrđuje da je predmetni ugovor u domašaju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. g., kojom je utvrđena ništetnom odredba ugovora o kreditima koje je pravni prednik tuženika sklapao na način da je "ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak" bez da je potrošače informirala o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, te odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.

8. Konkretni ugovor sadrži odredbe kojima se banka obvezuje staviti na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa naznačenih u CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, "na dan isplate kredita" (83,333,33 CHF).

9. Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), Konverzija tražbine uz valutnu klauzulu CHF u tražbinu uz valutnu klauzulu u EUR dana 29.3.2016. godine je akt kojim se na Zakonom propisani način mijenja tražbina temeljem otkazanog ugovora o kreditu i to valuta tražbine i iznos preostalog duga na način kako to nalaže Zakon, te se postiže sporazum o načinu podmirenja tražbine.

10. Odredbom članka 1021. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje – ZOO) propisani su bitni sastojci ugovora o kreditu i ista glasi: "Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno."

11. Odredbom članka 324. stavak 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

12. Prema odredbi članka 324. stavak 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

13. Odredbama članka 87. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003, 46/2007, 79/2007/, dalje - ZZP) odnosno članak 102. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

14. Mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO i ZZP, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom članka 324. stavak 2. ZOO.

15. Dakle, postavlja se pitanje je li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za daljnji učinak ništetnost predmetnog ugovora i Sporazuma u cijelosti.

16. Bitni sastojci ugovora o kreditu (čl. 1021. ZOO) jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

17. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita (taj dan ne mora biti identičan danu sklapanju ugovora), a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

18. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

19. Valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u određenom slučaju postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora Hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Dakako, ako se pretpostavi da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nesrazmjeran dobitak.

20. Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO).

21. Ostaje za razmotriti je li ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima za učinak nemogućnost opstanka ugovora o kreditu sklopljenog u CHF.

22. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.

23. Iako je spomenutom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12), te odlukama sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje", te zbog toga ostaje valjan (čl. 324. st. 2. ZOO).

24. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i u toj presudi su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

25. Postupak u kojem je donesena ta presuda (P-1401/12 od 4. srpnja 2013.) pokrenut je tužbom udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a ta udruga koja se bavi zaštitom interesa i prava potrošača nije taj postupak pokrenula s tezom o ništetnosti problematičnih ugovora o kreditu u cijelosti (vjerojatno zbog toga što je shvaćeno da ništetnost tih ugovora u cijelosti ne bi bilo u interesu svih korisnika kredita, naročito onih koji su ugovore sklopili na dulje vrijeme, a ne bi bili u mogućnosti odmah vratiti sve ono što su stekli na temelju ništetnih ugovora, što bi im u tom slučaju bila obveza).

26. Niti jedna stranka u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije zastupala tezu o ništetnosti predmetnih ugovora u cijelosti.

27. Kako je Sporazum o konverziji između parničnih stranaka sklopljen u skladu s navedenim odredbama ZID ZPK, to isti proizvodi valjane pravne učinke, a bez obzira što je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH, br. Pž-6632/17-10., od 14.6.2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH, broj: Rev-2221/18, utvrđena ništetnost odredaba Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom izraženoj u CHF, a po povećanom tečaju.

28. Ovaj sud zbog svega izloženog zaključuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavak 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP

29. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te je isti odbio u cijelosti.

30. Odluka o trošku ovog parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te je sud tuženiku priznao i dosudio trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.365,59 EUR, a koji trošak se sastoji od troška a ukupno priznati i dosuđeni trošak tuženika sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu po punom. u iznosu od 200,00 EUR, od troška zastupanja po punom. na ročištu dana 2.3.2020. g. u iznosu od 200,00 EUR, od troška zastupanja po punom. na ročištu dana 10.6.2020. g. u iznosu od 200,00 EUR, od troška sastava Žalba po punom. od dana 28.7.2022. g. u iznosu od 250,00 EUR, od troška zastupanja po punom. na ročištu dana 12.3.2020. g. u iznosu od 200,00 EUR, od troška zastupanja po punom. na ročištu dana 11.6.2025. g. u iznosu od 200,00 EUR, PDV 25 % 262,50 EUR (na iznos od 1.050,00 EUR) i trošak sudska pristojba za žalbu u iznosu od 53,09 EUR, a koji troškovi su odmjereni prema važećoj odvjetničkoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23) i koji troškovi su prema mišljenju suda bili nužni za vođenje ovoga postupka.

30.1. Sud tuženiku nije priznao ni dosudio troškove sastava podnesaka po punom. od dana 1.4.2020., 4.6.2020. i 27.02.2025. g., jer je navode iz ovih podnesaka tuženik mogao istaknuti u odgovoru na tužbu ili kasnije na raspravi, time da navodi u navedenim podnescima u pretežitom dijelu predstavljaju ponavljanje ranijih navoda i nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka.

Ivanec, dana 24. srpnja 2025.

Sudac

Draženko Jakopović

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ove stalne službe u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu

2. Odvjetničko društvo Porobija & Porobija, odvjetnici u Zagrebu