Poslovni broj 6 P-170/2024-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Stalna služba u Pločama

Ploče, Vladimira Nazora 14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, po sucu toga suda Darku Jelčiću, u pravnoj stvari tužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik iz Ploča, Trg kralja Tomislava 5, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa kao zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko upravni odjel, Ulica Andrije Hebranga 9, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 03. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, prema članku 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. - u daljnjem tekstu: ZPP), 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isključivi vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ZK uložak [broj ZK uloška], ZK tijelo XVI k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta „ŠUMA“, površine 1215 m2, pa je ovlašten temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva te čestice zemlje na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene „REPUBLIKE HRVATSKE”.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da se prije podnošenja ove tužbe prema odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku Zahtjevom od 14.12.2023.godine obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu – dalje: ODO radi mirnog rješenja spora. Dopisom od 12.03.2024.godine ODO u Metkoviću otklonilo je prijedlog za mirno rješenje spora. Ovime su ispunjeni zakonski uvjeti za podnošenje ove tužbe. Predmet ove tužbe i tužbenog zahtjeva jest k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta „ŠUMA“ površine 1215 m2. U zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] ZK tijelo XVI k. o. [katastarska općina], u vlastovnici istog uloška, kao vlasnik u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Oznaka zemljišta „ŠUMA“ površine 1215 m2 upisana je „REPUBLIKA HRVATSKA“. Dalje, u Posjedovnom listu br. 7 k. o. [katastarska općina] kao posjednici dijela predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta „Pocelje-Šuma“ u površini od 608 m2 upisani su ZF iz [adresa] i TF iz [adresa], dok su u u Posjedovnom listu br. 10 k. o. [katastarska općina] kao posjednici dijela predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Oznaka zemljišta „Pocelje-Šuma“ u površini od 607 m2 upisani NF iz [adresa], Mije [adresa], MF iz [adresa] i BF iz [adresa]. Međutim, unatoč prethodno prikazanom zemljišnoknjižnom i katastarskom stanju, ovdje tužitelj je vlasnik, također i kvalificirani posjednik predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovo iz razloga kako slijedi:

U naravi, riječ je okućnici – dvorištu iza kuće u [adresa] izgrađene na k. č. [katastarska čestica] ZGR ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje k.č. je upisan kao vlasnik baš ovdje tužitelj ĐF. Na istoj k.č. kako je razvidno iz priloženih skica nalaze se izgrađena i 2 pomoćna objekta (pojate) koji su u funkciji glavnog objekta, stambene zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica] ZGR ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Izvorno, posjednik i vlasnik ovog zemljišta (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) bio je ŠF, kao što je razvidno i iz Skice premjeravanja od 28.10.1936.godine. Isti je na predmetnoj k.č držao stoku, drva za ogrijev, i sl. Njegov pravni sljednik je u odnosu na predmetnu k.č. bio sin HF, dalje BF supruga sada pok.HF (prema Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19.11.2018.godine iza pok. HF, sina ŠF, donesenom po FF, Javnom bilježniku iz [adresa], (Posl.br. O-2408/18, UPP/OS-238/18). Konačno, Ugovorom o darovanju nekretnina od 16.11.2023.godine predmetna nekretnina pripala je ovdje tužitelju. Tužitelj je u kvalificiranom posjedu predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina u posljednjih 130 godina je u neprekinutom posjedu ovdje tužitelja i njegovih pravnih prednika, kako su prethodno navedeni. Nikada ih nitko u tome nitko nije smetao, a svi sumještani su poštivali ovaj posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika te su ih oduvijek smatrali zakonitim, istinitim i poštenim vlasnicima predmetne nekretnine.

Člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je:

Članak 159.

(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

Nadalje, u odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine u članku 388. stavak 4. propisivao je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma.

Dana 17. studenog 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV), (Odluke U-I 58/1997, U 1235/1997, U-I 1237/1997, U-I 1053/1997 i U-I 1054/1997 od 17. studenog 1999. - "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). Odredbom članak 159. stavak 4. ZV-a određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina.

Nadalje, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-2776/2016 od 29. siječnja 2019. i Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 izrazio je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo, tj. da se greške koje su počinila državna tijela mora snositi država, te se greška ne smije ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi.

U presudama Europskog suda Radomilja i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12/10 izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojim je odredba članka 388. stavak 4. ZV-a ukinuta.

Dalje, na istoj k.č. izgrađena su i dva pomoćna objekta koji su vidljivi i na Skici premjeravanja od 28.10.1936.godine.

U skladu sa odredbama koje reguliraju pravni institut građenja na tuđem zemljištu, kako važećeg ZVDSP tako i ranijeg ZOVO, a posebno kontekstu odredbe paragrafa 418 OGZ-a , a u svezi sa člankom 388. stavak 2. ZVDSP-a, omogućeno je stjecanje prava vlasništva građenjem ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak tom građenju nije protivio. Kako se upisani vlasnik predmetne k.č. (REPUBLIKA HRVATSKA) kao i nitko drugi evidentno nije protivio predmetnoj gradnji, objekti su postojeći prije 15.02.1968.godine i slijedom toga legalan, pa je ovdje Tužitelj primjenom navedenih odredbi stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine i građenjem uz raniju napomenu i da je kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine, ovo i u kontekstu stjecanja prava vlasništva na temelju zakona (dosjelošću).

Tužitelj ima pravni interes da se zemljišno-knjižno stanje uskladi sa stvarnim stanjem vlasništva.

Stoga podnosi se naslovu ova tužba te se predlaže nakon provedenog postupka donijeti s l i j e d e ć u

PRESUDU

"I.Utvrđuje se da je tužitelj: ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isključivi vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ZK uložak [broj ZK uloška] ZK tijelo XVI k. o. [katastarska općina] Oznaka zemljišta „ŠUMA“ površine 1215 m2, pa je ovlašten temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva te čestice zemlje na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene „REPUBLIKA HRVATSKA”.

II.Tuženica je dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u roku od 15 dana sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

2.Tužena u odgovoru na tužbu navodi da se u ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja svih označenih prednika tužitelja. Pored navedenog tužitelj se poziva i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju.

U daljnjem tijeku postupka predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968 godine te pribaviti potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti predmetne nekretnine šumskogospodarskoj osnovi kao i povijesni zk izvadak za predmetnu nekretninu. U predmetnom je postupku tužitelj dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.)

Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja dio šumskogospodarske osnove nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari.

S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3.U dokaznom postupku pregledani su zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (listovi 11-17 spisa), odgovor ODO Metković na zahtjev za mirno rješenje spora (list 18 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 19-21 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 22 spisa), izvod iz posjedovnog lista 10 k. o. [katastarska općina] (list 23 spisa), izvod iz posjedovnog lista 7 k. o. [katastarska općina] (list 24 spisa), povijest promjena na katastarskom česticama (listovi 25-26 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 27 spisa), skica premjeravanja (list 28 spisa), skica lica mjesta (list 29 spisa), fotografija (list 30 spisa), ugovor o darovanju nekretnine (listovi 31-34 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. HF posl. br. O- 2408/2018 (listovi 35-66 spisa), očitovanje – izjava NF od 26.07.2024. ovjerene kod j.b. Tomislava Žderića iz [adresa] pod br. OV-2636/2024 (listovi 76-77 spisa), očitovanje – izjava MF od 25.07.2024. ovjerene kod j.b. Tomislava Žderića iz [adresa] pod br. OV-2629/2024 (listovi 78-79 spisa), zapisnik o očevidu od 29.11.2024. (listovi 84-96 spisa) sa iskazima svjedoka PF, ZF, MF i AF od 29.11.2024., nalaz i mišljenje vještaka mjernika Marka Vukše sa prilozima (listovi 104-112 spisa), potvrda HŠ o uključenosti k.č. u šumsko gosparski plan od 26.08.2024. sa prilozima uz tu potvrdu-digitalan foto i opći podaci odabranog područja. Na ročištu od 03.07.2025. saslušana je svjedokinja BF i tužitelj ĐF.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti iz slijedećih razloga:

5.Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da je prijepor u naravi brdo s vrtovima na dijelu kojeg se nalaze ostaci jednog cijelog gospodarskog objekta i polovina drugog gospodarskog objekta gdje se nalaze zasađene masline, ostaci suhozida, kamene pole, te nekretnina u vrhu graniči s tzv. kozjom stazom na sjeveru, na jugu graniči sa podzidom ispod kojeg se nalazi tužiteljeva kuća, sa istoka je međaš zid sa žičanom ogradom i sa zapada nekretnina ZF.

6.U pismenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše, dipl. ing. geod. od 28.04.2025. godine proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi u naselju Baćina. U narovi se radi o brdskom teretnu s vrtovima na kojem se nalaze ostaci jednog cijelog gospodarskog objekta i polovina drugog gospodarskog objekta, zasađene masline i ostaci suhozida. Predmetna nekretnina omeđena je podzidom sa suhozidom s južne strane (iznad tužiteljeve kuće), s istočne strane žičanom ogradom, dok je sa sjeverne strane omeđena kozjom stazom.

Na Prilogu 1. Skici lica mjesta prikazano je stvarno stanje predmetne nekretnine na dan očevida. Predmetna nekretnina na Prilogu 1. – Skici lica mjesta prikazana je likom A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U, V, A ima površinu 1215 m2 a predstavlja č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi brdski teren, ostaci gospodarskih objekata, suhozida i zasađene masline.

Na Prilogu 2. – Fotografijama lica mjesta vidi se predmetna nekretnina na dan očevida.

7.Stranke nisu prigovarale vještačenju, osim što je tužitelj u podnesku od 11.6.2025. istaknuo da vještačenje odgovara navodima iz tužbenog zahtjeva.

8.Pregledom potvrde o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o. (list 117 spisa) proizlazi da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Baćina" za razdoblje od 1.1.2017. do 31.12.2026.

9.Svjedok PF, iskazao je:

''Ja sam rođen 1948.g. i djetinjstvo sam proveo ovdje jer se kuća mojih roditelja nalazila oko 100 m dalje na predjelu Antunovo Guvno dok se sporni dio nalazi na predjelu Grude. Tužiteljevi roditelji su se bavili zemljoradnjom. Na spornoj nekretnini imali su vrtove, gospodarske objekte, štalu i tzv. pojatu gdje se držalo sijeno. Rekao bih da su živjeli od sporne nekretnina koja im je bila izvor prihoda i nitko ih nikada nije smetao ni polagao pravo na istoj. Ova nekretnina je pripala tužitelju jer je on nasljednik svog oca i diobom s braćom pripala mu je ova nekretnina. Otac tužitelja je renovirao svoju kuću, a tužitelj sada tu redovito dolazi i održava ovu nekretninu. ŠF je tužiteljev djed i on se rodio na ovoj nekretnini i tu je živio. Umro je 70-tih godina prošlog stoljeća i rođen je negdje 1900.-1901. godine. Mi kažemo da je to uvijek pripadalo V pri čemu smo mislili na tužitelja i njegove prednike.

Na upit punomoćnika tužitelja svjedok iskazuje da je IF bio tužiteljev pradjed koji je poginuo u 1. svjetskog ratu. Međaši su ZF sa zapada, sa istoka ĆF koji je kupio zemlju od kćeriju UF, gore u brdu prema sjeveru završava do brdskog puta i od juga je dvorište ispred tužiteljeve kuće.

Na upit zakonskog zastupnika tužene svjedok iskazuje da su u torovima držali kobilu i ovce. Ovce su išle na ispašu upravo ovim kozjem putu. U vrtovima – lazima su se sadile povrtlarske kulture, blitva, kapula, salata. Lazi su bili po cijeloj nekretnini jer su ljudi stvarali iste kršenjem zemlje. Ja sam čuo da su Đ kao i druga plemena doselili ovdje bježeći od turaka iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore.''

10.Svjedok ZF, iskazao je:

''Prvi je koristio prijepor moj pradjed FF i njegovi sinovi IF, ŠF i UF. Prijepor je pripadao ČF sinu IF koji je poginuo 1918.g. u Galicji kod Ukrajine. ŠF je koristio ovu nekretninu do 2. svjetskog rata kada je sve upaljeno 1942.g. ili 1943.g. Samo je bila moja kuća obnovljena i ja sam tu živio do 60- tih godina, 20-og stoljeća, kada smo odselili u [adresa]. ŠF je odselio u Portinu poslije 2. svjetskog rata. ŠF je umro 1976.g. i naslijedio ga je na ovoj nekretnini pok. HF, a njega nasljeđuje tužitelj. Ova kuća koja se nalazi odmah do prijepora je pok. HF, a redovito dolazi u nju tužitelj. Đ su na prijeporu držali blago poput kobile, ovaca i sijeno su držali. Ovi sada srušeni objekt pripada dio meni, a drugi dio tužitelju i oni su predstavljali tzv. pojate za sijeno, a ona druga kuća je služila za stanovanje i u njoj su stanovale jedna žena s djetetom. U vrtovima se sadila kapula, sušile smokve na sušilu, blitva.

Na upit zakonskog zastupnika tužene svjedok iskazuje da se stoka držala do 60-tih godina, 20. stoljeća, a povremeno bi dolazila moja pok. teta Z koja se bavila držanjem stoke. Struja je uvedena na ovom području 1956.g. Nitko osim tužitelja ne polaže pravo na ovu nekretninu jer se dogovorio s bratom T i svatko zna čije je što. Po priči Đ su došli iz sela Poca koji se nalazi u brdu, a 1923.g. su doselili. Mi imamo dilbenicu iz 1936.g. - skicu premjeravanja, a koja mi je sada predočena i mogu potvrditi da je u istoj naznačeno tko je što dobio u diobi.''

11.Svjedok MF, iskazao je:

''Moj pradjed FF imao je 3 sina IF, ČF i UF. IF je moj djed. Živjeli su u Počama koje se selo nalazi na vrhu brda na udaljenosti oko 1 km od prijepora i došli su ovdje 30-tih godina prošlog stoljeća, a možda i prije. Kuću su napravila sva tri sina s ocem. Iza smrti pradjeda FF kuća je podijeljena na 3 dijela kao i zemljište. Prijepor je pripao mom djedu IF koji je poginuo u 1. svjetskom ratu 1918.g. Moj otac ŠF je napravio dilebenicu, pokazanu na skici premjeravanja iz 1936., na ovom predjelu zv. Grude i točno je označeno što kome pripada. I tako je prijepor pripao mom ocu ČF. 1977.g. umro je ŠF i nas tri brata i sestra, koja se odrekla u ime nas trojice braće, smo naslijedili imanje i izvršili podjelu kojom je prijepor pripao mom bratu HF, a iza njega tužitelju. HF je obnovio ovu novu kuću kraj prijepora. I prijepor i ovu kuću je koristio za života. Naši prednici su prijepor koristili za uzgoj povrtlarskih kultura i blaga poput ovaca,koza, svinja. Ovaj srušeni objekt koji je zapaljen u 2. svjetskom ratu je služio za držanje blaga, a ova kuća je bila tzv. kužina. Cijela nekretnina se koristila za ispašu. Ovdje je sve riješeno sa susjedima i rodbinom i između njih nema nikakvih problema.

Na upit zakonskog zastupnika tužene svjedok iskazuje; da je kužina bila spojena na struju 60-tih godina prošlog stoljeća. Mi smo dali djelatnicima magistrale kuću u najam za život i oni su uveli struju te izgradili krov, dakle, prilikom izgradnje Jadranske magistrale.''

12.Svjedok AF, iskazao je:

''Ja sam prijatelj sa HF, tužiteljevim ocem. Tu su imali masline i mali vrt gdje se sijela blitva, kapula. Ja sam ovdje počeo dolaziti 1962.g. i tako sam dolazio 3-4 godine. Čistili smo masline, čistili smo blitvu i kapulu. Sijali smo blitvu gore na prijeporu koji je pripadao Matkovu ocu N, a kasnije sam dolazio isključivo s HF kojemu je to pripalo u diobi s bratom UF i M.

Na upit zakonskog zastupnika svjedok iskazuje; da ne zna za držanje stoke jer kada je on dolazio nije je bilo. Ne zna kada je uvedena struja.''

13.Svjedokinja BF, iskazala je:

''Ja sam se 1977. godine udala za HF, oca tužitelja. Ja od tada dolazim na prijepor uglavnom u ljetnom i jesenskom periodu. Tamo se nalazila kuća koja je bila zapuštena ili rekla bih djelomično obnovljenja ali ne uvjeta za stanovanje. Iznad kuće se nalazi zemljište na kojoj se nalazi kužina i jedna gospodarska zgrada koja se služila za držane blaga (stoke, magarca i jednog konja). Bile su i masline koje su posadili roditelji moga supruga i bile su na rodu. Prema susjedu ĆF je bilo omeđeno izbetoniranim suhozidom, dok prema ZF susjedu nema granice ali ista nije sporna. Iza smrti oca moga supruga ČF podijelili su se njegovi sinovi HF, MF i M dok se sestra B odrekla svog dijel u korist sve braće. HF je u diobi s braćom pripao prijepor. Nitko nas nije smetao u posjedu ove nekretnine pri čemu mislim na mene i mog supruga. Moj pok. suprug i ja smo podigli zidove ove kuće, stavili krovište tako daje ona sada u potpunosti adekvatna za stanovanje. Iznad gore na zemljištu smo posadili mlade masline 10-12 godina koje se obrađuju do danas. Kuću je izgradio suprugov pradjed CF, a kasnije je tu kuću naslijedio njegov sin IF a iza njega je naslijedio ŠF, otac moga pok. supruga. Nikada nas nitko nije smetao u posjedu prijepora.''

14.Tužitelj ĐF, iskazao je:

''Ja sam sa roditeljima svako ljeto dolazio u [adresa] i obilazio prijepor na kojem se nalazila stara kuća koja nije bila adekvatna za stanovanje. Kuća je sređena i uređena od mojih roditelja, a kako je opisala prethodno moja majka. Moja otac je ovu nekretninu dobio u diobi sa svojom braćom. Svako ljeto zadnjih 12 godina mi dolazimo na ovaj prijepor i tamo boravimo jer je kuća uređen i tamo se može stanovati. Nitko nas nikada nije smetao niti polagao ikakva prava na ovoj nekretnini. Osim kuće tu se nalazi kužina i ostaci gospodarske zgrade povrh kužine koja je služila za držanje blaga. Postoji određeni broj mladih maslina posađenih prije 10-12 godina.''

15.Prema pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (''Justizgesetzsammlung'' 1/1811, 01. siječanja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 01.07.1814. u Karlovačkoj granici, 01.08.1815. u Istri, 01.01.1816. u Dalmaciji, a 01.05.1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. godine ''Narodne novine 73/91, dalje: OGZ), iz § 1472 OGZ o izvanrednom dosjedanju nekretnina u vlasništvu države, dopunjeno načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 04.04.1960. godine prema kojem je za stjecanje nekretnina temeljem dosjelosti potreban rok od 20 godina kao ''maksimalni rok održaja'', a zakonitost stjecatelj nije dužan dokazivati (misli se na to kako poštenje – savjesnost nije potrebno dokazivati jer se pretpostavlja). Kako je riječ o nekretnini koja je danas upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske po čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Nar. nov.“, br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – proč. tekst i 94/17 – ispr. – dalje: ZV), potrebno je dokazati dvostruko vrijeme dosjedanja. Dakle, u slučaj izvanrednog dosjedanja 40 godina. Budući su tužiteljevi preci u posjedu prijepora dugi niz godina, i to prvo tužiteljev pradjed CF koji je poginuo 1918., zatim tužiteljev djed ŠF, koji je napravio dilbenicu 1936., i točno označio da prijepor pripada tužiteljevom ocu HF, koji je obnovio staru kuću, te ga nasljeđuje njegova supruga BF koja prijepor ugovorom o darovanju od 16.1.2023. daruje tužitelju, sud zaključuje da je predmetna nekretnina bila u posjedu tužiteljevih pravnih prednika između 1901. do 1941. godine, a poštenje (savjesnost) se pretpostavlja pa je pravni prednik tužitelja – tužiteljev djed 1941. godine stekao vlasništvo temeljem dosjelosti jer su ispunjene sve pretpostavke iz pravnih pravila § 1472 bivšeg OGZ, nadopunjenih načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 04.04.1960.g. Kasnije je izvanknjižno vlasništvo prešlo na tužiteljevog oca, koji predmetnu nekretninu posjeduje do svoje smrti, iza njega je nastavlja posjedovati tužiteljeva majka, te tužitelj. Tužitelj i njegovi preci su "oduvijek" u posjedu prijepora, nitko ih nikada nije smetao, isti su koristili za vrtove, gradnju gospodarskih objekata (ostaci jednog cijelog gospodarskog objekta i polovine drugog), sadili masline, pravili suhozide, što je utvrđeno očevidom na licu mjesta.

16.Međutim, sve i da nije dokazano stjecanje prije 1941.godine, i tada je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću. Naime, predmetna nekretnina u posjedu je tužiteljevih pravnih prednika još od rođenja ČF prema čijoj je diobi napravljena skica premjeravanja iz 1936., pa do njegove smrti 1977., iza njega posjedovati je nastavljaju sin HF, iza njegove smrti supruga BF i danas tužitelj pa je od tada do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 15.7.2024. proteklo više od 40 godina, u kojem razdoblju je tužitelj zajedno sa svojim prednicima posjedovao predmetnu nekretninu, jer se u vrijeme dosjedanja sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Š i dr. treba uračunati i vrijeme do 8.listopada 1991. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2776/106-2 od 29.siječnja 2019.).

17.Naime, Republika Hrvatska je kao članica Europske unije i Vijeća Europe dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudskih prava (odjeljak II. 2. Konvencije).

18.Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08.11.1991. godine (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava: da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17.11.1999. godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao kvalitetu i propisano trajanje posjeda predmetne nekretnine, a iz rasprave građe ne proizlazi da bi se radilo o nekretnini na koju, netko treći, osim tužitelja, polaže pravo vlasništva.

20. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev–x- 974/2017od 07. svibnja 2019. godine je navedeno ''kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08.10.1991.godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08.10.1991. godine ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredba čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugog odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.'', a Županijski sud u Varaždinu u rješenju posl.broj:Gž-303/2021-2 također napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekle na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

21. Odluka o parničnim troškovima je izostala jer ih stranke nisu zahtijevale.

22. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci.

U Pločama, 24. srpnja 2025. godine

S u d a c :

Darko Jelčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik iz Ploča, Trg kralja Tomislava 5

2.Tuženica Republika Hrvatska putem Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću,

Građansko upravni odjel, na br. P-DO-24/2024