Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-229/2025-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv opt. HL, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 27. svibnja 2025. posl. br. K-207/2025-33, u sjednici vijeća održanoj dana 24. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba opt. HL kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 27. svibnja 2025. posl. br. K- 207/2025-33 proglašen je krivim opt. HL zbog počinjenja kaznenog djela prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. HL u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja od 11. siječnja 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od 13. siječnja 2025. pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 69. st. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, koja sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. HL oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Dinu Španjol Varenina odvjetniku u Rijeci, zbog "svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba opt. HL nije osnovana.

6. Dakle, kao što je naprijed već navedeno, optuženik u uvodnom dijelu žalbe navodi da prvostupanjsku presudu pobija "iz svih žalbenih razloga", što bi ukazivalo da se u konkretnom slučaju žali iz žalbenih osnova iz čl. 467. ZKP/08 tj. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sigurnosne mjere.

7. Međutim, iz sadržaja obrazloženja njegove žalbe proizlazi da se optuženik u biti žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, jer ostale žalbene osnove ne obrazlaže.

8. Stoga je na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, povodom žalbe optuženika, u tom pravcu ispitao prvostupanjsku presudu te utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka taksativno navedeno u toč. 1. citiranog propisa, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u smislu toč. 2. citirane zakonske odredbe.

9. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi navodi da optužba nije u dovoljnoj mjeri dokazala da bi oštećenoj bila izrečena prijetnja nekim zlom, odnosno prijetnja smrću, niti da je dokazano da je zbog te radnje oštećena bila prestrašena ili uznemirena. Smatra utvrđenja prvostupanjskog suda proizvoljnima i nelogičnima, jer da je iskaz oštećene jedini dokaz na kojem se temelji osuđujuća presuda, a optuženik da je u cijelosti u svojoj obrani "osporio navode oštećene". Uz to, da je sama oštećena na raspravi kazala da ne želi da se optuženika kazni kaznom zatvora, već da bi ona htjela da mu se odredi nekakva zabrana pristupa njoj i njenom stanu. Ukazuje se i na to da je optuženikova sestra KL koristila blagodat ne svjedočenja "ne želeći teretiti okrivljenika ni na koji način".

9.1. Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesnom i kritičnom ocjenom obrane optuženika i provedenim dokazima, pravilno utvrdio činjenično stanja, te izveo pravilan zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Naime, prvostupanjski sud je iskaz svjedokinje – oštećene VL ocijenio kao konzistentan, životan i logičan, te kao takav istinit, budući je na istovjetan način iskazivala o protupravnom postupanju optuženika i prilikom prethodnog ispitivanja na dokaznom ročištu i na raspravi, te nalazeći da oštećena (majka optuženika) nema razloga neosnovano teretiti svog sina opt. HL, već da je motivirana isključivo potrebom zaštite osobne sigurnosti i digniteta. Osim toga, na uvjerljivost njenog iskazivanja ukazuju i materijalni dokazi, utvrđena koncentracija alkohola u krvi kod optuženika inkriminirane prigode od 2.55 g/kg te priležeća medicinska dokumentacija Klinike za psihijatriju KBC Rijeka od 11. siječnja 2025. iz sadržaja iz koje proizlazi da je optuženik dovezen vozilom hitne medicinske pomoći u pratnji policije na pregled jer je bio agresivan prema majci te je u dijagnozi utvrđena akutna intoksikacija, povratni depresivni poremećaj uz preporuku "zabrana konzumiranja alkohola". Osnovano je prvostupanjski sud analizom iskaza oštećene došao do zaključka da je oštećena prijeteći riječi koje joj je optuženik uputio shvatila ozbiljno i bila uvjerenja da je optuženik prijetnje upućene njoj spreman i ostvariti, zbog čega se, dakle u strahu za osobnu sigurnost i život, kritične prigode i zaključala u svoju sobu i potom pozvala policiju. Izrečene riječi prijetnje i okolnosti u kojima su izrečene bile su objektivno podobne da kod oštećene izazovu osjećaj nesigurnosti i straha za osobni život, pogotovo jer oštećena kao ženska osoba starije životne dobi realno i nije u mogućnosti pružiti otpor muškoj osobi srednje životne dobi, zbog čega se oštećena i zaključala u svoju sobu, nakon čega je optuženik napustio stan oštećenice, ali se potom odmah i vratio, pokušavajući otvoriti vrata sobe u koju se zaključala njegova majka, oštećena VL. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je optuženik inkriminirane prigode bio svjestan protupravnosti svoga postupanja i da je inkriminirane radnje poduzeo s namjerom da kod oštećene, svoje majke VL, izazove strah i uznemirenost za njezinu sigurnost i život, čime su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.

9.2. To što je oštećena VL na raspravi kazala da ne želi da se optuženik, njezin sin HL, osudi na kaznu zatvora, već da bi ona htjela da mu se odredi zabrana pristupa njoj i njenom stanu, te što je optuženikova sestra KL koristila zakonsku mogućnost da ne svjedoči u predmetnom postupku, ni na koji način ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

9.3. Glede mjere sigurnosti obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja je opt. HL izrečena na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11, ista izrečena je opravdana obzirom na zaključke stalne sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabete Dadić Hero da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, da je nekritičan prema konzumaciji istog i da nema kapaciteta za uspostavom apstinencije te da je paranoidan naspram majke, oštećene VL, i da je u svojim idejama neotklonjiv, zbog čega se ne može isključiti vjerojatnost da će uslijed te ovisnosti i u budućnosti počiniti slična ili teža kaznena djela, uz preporuku vještakinje o potrebi liječenja optuženika od ovisnosti u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa.

10. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, smatrajući je prestrogom jer da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjenje olakotne okolnosti na strani optuženika, koje su samo paušalno navedene po prvostupanjskom sudu.

10.1. Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda, optuženikova žalba zbog odluke o kazni nije osnovana jer je prvostupanjski sud pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotno je optuženiku cijenio da je neosuđivan, da je obilježja kaznenog djela ostvario pod odlučujućim utjecajem alkohola slijedom čega je bio bitno smanjeno ubrojiv, a kao otegotno na strani optuženika je cijenjena iskazana bezobzirnost naspram žrtve, svoje majke VL, koja je kao osoba starije životne dobi uslijed optuženikova ponašanja dovedena u stanje jake uznemirenosti, čemu u prilog ide i činjenica da se do dolaska policije zaključala u svoju sobu, tako da se kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci ukazuje podobnom da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, dakle izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja – optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Stoga nema mjesta blažem kažnjavanju optuženika, zbog čega nije osnovana žalba zbog odluke o kazni.

11. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba optuženika nije osnovana, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 24. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac