Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-248/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o. (OIB: 41317489366) sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika BJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi naknade troškova ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Ovr-941/2024-2 od 8. kolovoza 2024., dana 24. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja i preinačava rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Ovr-941/2024-2 od 8. kolovoza 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II izreke, i rješava:

Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 18,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 EUR, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 28,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. kolovoza 2024. do isplate (točka I pobijanog rješenja), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova kao neosnovan (točka II pobijanog rješenja).

2. Protiv točke II izreke navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se rješenje preinači u skladu s navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj, jer rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

5. Ovrhovoditelj je podnio sudu zahtjev za naknadu daljnjih troškova izvansudske ovrhe za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja Financijskoj agenciji u iznosu od 31,25 EUR i za sastav zahtjeva za naknadu troškova izravne naplate u iznosu od 15,63 EUR, ili ukupno 46,88 EUR.

6. Odlučujući o tom zahtjevu prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) obvezao ovršenika da ovrhovoditelju naknadi daljnji trošak koji je nastao u postupku izvansudske ovrhe za sastav zahtjeva radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima (Financijskoj agenciji) u iznosu od 12,50 EUR primjenom Tbr. 11. točka 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, br. 138/23 – dalje: Tarifa) i iznos od 15,63 EUR za sastav zahtjeva za izravnu naplatu primjenom Tbr. 11. točka 10. Tarife, ili ukupno 28,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. kolovoza 2024. do isplate, dok je preostali zahtijevani iznos odbio kao neosnovan.

7. Žalitelj osporava odbijajući dio odluke o troškovima pod točkom II izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za daljnji iznos troškova u iznosu od 18,75 EUR, a koji se odnosi na sastav zahtjeva radi dostave ovršne isprave Financijskoj agenciji navodeći da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo primijeniti Tbr. 11. točka 5. i 6. Tarife i priznati mu navedeni iznos.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 9. srpnja 2024. zatražio provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika u skladu s odredbama OZ na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Đakovu Ljerke Mandić, poslovni broj Ovrv-972/2024 od 9. travnja 2024., kojim je naloženo ovršeniku da namiri tražbinu ovrhovoditelju u iznosu od 98,11 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, jer nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu u paricijskom roku, te je s računa ovršenika u cijelosti naplatio svoje potraživanje iz ovršene isprave. Kako je time ovršni postupak dovršen, ovrhovoditelj je imao dodatni trošak provedbe ovrhe i naplate po pravomoćnom i ovršnom rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv- 972/2024 od 9. travnja 2024., zbog čega je sudu osnovano podnio zahtjev za naplatu troškova ovršnog postupka temeljem navedenog rješenja.

9. Međutim, osnovani su navodi žalitelja da je prvostupanjsko rješenje u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II izreke doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. Naime, pravilnom primjenom odredbe Tbr. 11. točka 6. Tarife, prema kojoj odvjetniku za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe pripada 50% nagrade iz Tbr. 11. točka 1. i 2., ali ne više od 100 bodova, ovrhovoditelju je za sastav zahtjeva radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju o ovrhe trebalo priznati 50% od 25 bodova ili 12,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za trošak PDV-a predstavlja upravo zatraženi iznos od 31,25 EUR, a ne iznos od 12,50 EUR, koji je dosudio prvostupanjski sud. Daljnji trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izravne naplate u iznosu od 15,63 EUR pravilno je dosuđen primjenom Tbr. 11. točka 10. Tarife.

11. Kako je pobijanim rješenjem ovrhovoditelju dosuđen daljnji trošak izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 28,13 EUR, valjalo je iz prednje navedenih razloga temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, u vezi člankom 21. stavak 1. OZ uvažiti žalbu ovrhovoditelja kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, te odlučiti kao u izreci ovoga drugostupanjskog rješenja.

12. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

13. Ovrhovoditelju koji je u cijelosti uspio sa žalbom primjenom Tbr. 10. točka 4. Tarife priznat je trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 EUR (PDV uključen).

U Karlovcu, 24. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Mašić