REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-268/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice TF iz [adresa], sada na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Hrvojka Čolaković odvjetnica u [adresa] protiv tuženika HF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi osobnih odnosa djeteta maloljetnog MF, kojega zastupa poseban skrbnik ZF, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, s roditeljem s kojim neće stanovati, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 1. srpnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, Sanjina Piljća odvjetnika u Vukovaru kao zamjenika punomoćnika tužiteljice, te u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika i uredno pozvanog djeteta, na temelju čl. 335. ZPP-a, 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa djeteta maloljetnog MF, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tuženikom HF, OIB [osobni identifikacijski broj] na određeno vrijeme od godinu dana, računajući od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženiku HF OIB [osobni identifikacijski broj] platiti tužiteljici TF, OIB [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura (slovima: četiristotinedevedesetsedameurapedesetcenta) u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Presudom donesenom u ovom predmetu 19. listopada 2023. poslovni broj P Ob-208/2022-16 razveden je brak tužiteljice i tuženika, određeno da će njihovo zajedničko dijete maloljetni ŽF stanovati s tužiteljicom kao majkom koja će ga samostalno zastupati u bitnom osobnom pravu kod promjene prebivališta i boravišta te u pojedinim, tamo navedenim, sadržajima roditeljske skrbi, da će preostale sadržaje roditeljske skrbi tužiteljice i tuženik u odnosu na to dijete ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno, naloženo je tuženiku plaćati za dijete uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 172,67 eura počevši od pravomoćnosti te presude, te naloženo tuženiku platiti tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 248,75 eura u roku od petnaest dana, koja je presuda, u gore opisanom dijelu, postala pravomoćna 19. studenog 2024. kojega je dana Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž Ob-547/2023-5, ukinuo naprijed navedenu presudu ovoga suda u dijelu kojim je određen način ostvarivanja osobnih odnosa toga djeteta s tuženikom koji je njegov otac i odluci o troškovima toga postupka (toč. IV., IV.1. i VII. izreke te presude), te vratio predmet u tom ukinutom dijelu ovome sudu na ponovno suđenje, kao što je i odbacio žalbu tužiteljice protiv odluke o troškovima ovoga postupka koje joj ima naknaditi tuženik.

1.1. Dopunskom presudom poslovni broj P Ob-208/2022-22 od 29. svibnja 2024., koja je postala pravomoćna 20. lipnja 2024., naloženo je tuženiku platiti uzdržavanje za navedeno dijete 160,85 eura mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe sudu 31. listopada 2022. do dana 28. veljače 2023..

2. U ponovljenom postupku tužiteljica je ustrajala na prijedlogu da sud zabrani ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i tuženika, te kod zahtjeva da joj tuženik naknadi troškove ovoga postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude.

3. Tuženik se protivio ovom zahtjevu tužiteljice te je na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. svibnja 2025. ostao kod navoda iznesenih tijekom ovoga postupka i ustrajao na zahtjevu da sa svojim djetetom MF ostvaruje osobne odnose.

4. Posebna skrbnica djeteta ostala je kod navoda iznesenih tijekom postupka, pridružila se zahtjevu tužiteljice za zabranom ostvarivanja osobnih odnosa djeteta koje je njezin štićenik s tuženikom koji je njegov otac te predložila da se tužiteljica očituje na koje vrijeme predlaže zabranu ostvarivanja ovih osobnih odnosa.

5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 1. srpnja 2025. tužiteljica je predložila da se zabrana ostvarivanja ovih osobnih odnos odredi na određeno vrijeme od godine dana.

6. U ponovljenom postupku radi utvrđenja činjenica odlučnih za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, sud je izveo dokaze pregledom i uvidom u rodni list na ime ŽF (stranica spisa 11), presudu Županijskog suda u Vukovaru br. K-17/2019 -37 od 14. rujna 2020. (stranica spisa 21-32) i odluku Vrhovnog suda RH br. IKž-96/2021-7 od 26. siječnja 2022. (stranica spisa 33-38), izjavu TF danu na zapisnik Centra za socijalnu skrb Županja 26. rujna 2022. (stranica spisa 39-40), mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 24. travnja 2023. (stranica spisa 59-64), izvješće o provođenju mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta MF s ocem HF i mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Županja od 22. rujna 2023. (stranica spisa 130-132 i 133-153), te je suglasnost parničnih stranaka pročitao zapisnik sastavljen u ovom predmetu o ročištu za glavnu raspravu održanom 29. ožujka 2023. s iskazima tužiteljice i tuženika koji su saslušani kao parnične stranke (stranica spisa 51-54).

6.1. Iz Presude Županijskog suda u Vukovaru br. K-17/2019 -37 od 14. rujna 2020. i Rješenja Vrhovnog suda RH br. IKž-96/2021-7 od 26. siječnja 2022. utvrđeno je da je prvostupanjskom presudom okrivljenik HF oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela pokušaja ubojstva, pokušaja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i kaznenog djela nasilja u obitelji, sva u odnosu na TF koja je presuda povodom žalbe optuženika Općinskog državnog odvjetništva i po službenoj dužnosti ukinuta i predmetu upućen ponovno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

6.2. Iz izjave TF dane na zapisnik kod Centra za socijalnu skrb Županja 26. rujna 2022. utvrđeno je da je tužiteljica ovu izjavu dala obavještavajući to tijelo o neostvarivanju osobnih odnosa djeteta i oca te o namjeri pokretanja postupka radi razvoda braka.

6.3 Iz mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] (dalje u tekstu: Zavod) sa zaključkom od 24. travnja 2023. (stranica spisa 59-64), koje je dano na temelju dostupne dokumentacije Zavoda, razgovora s članovima obitelji i psihologijskog intervjua s tužiteljicom i tuženiku utvrđeno je da je faktična bračna zajednica tužiteljice i tuženika prekinuta, da njihovo zajedničko dijete stanuje s tužiteljicom, da je psihologijskom obradom tužiteljice utvrđeno da ne postoje karakteristike zbog kojih se ona ne bi mogla brinuti o potrebama maloljetnog djeteta, da su karakteristike njezine ličnosti pogodne za razvoj i održavanje privrženog odnosa s djetetom i omogućavaju održavanje stabilnosti u djetetovom životu, da raspolaže primjerenim odgojnim znanjima, stavovima i ponašanjima, dok je u odnosu na tuženika utvrđeno da je tuženik povremeno sklon emocijama negativnog afekta i da se kod njega ne pronalaze karakteristike koje bi ga u značajnoj mjeri ometale u odgovarajućoj brizi o djetetu, no da kao otac nije angažiran niti u odnosu na osnovne potrebe svoga djeteta, da s djetetom ne ostvaruje osobne odnose iako je donesena privremena mjera, ne uspostavlja kontakt s djetetom, ne informira se o djetetu i ne doprinosi njegovom uzdržavanju, te ovi neredoviti osobni odnosi djeteta s ocem koji su niske kvalitete i rijetko se ostvaruju uz prisutno nasilje čine da ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i oca trenutno nije u djetetovom najboljem interesu i da se ne bi trebali održavati naročito što otac ništa ne poduzima kako bi promijenio ovo svoje ponašanje i omogućio djetetu ostvarivanje njegovog prava da provodi vrijeme s njim, posebice što je o tome određena privremena mjera.

6.4. U okviru toga postupka, zajedničko dijete tužiteljica i tuženika je dana 17. travnja 2023. pred psihologom Zavoda izrazilo mišljenje iz kojega, u bitnome proizlazi, da je dalje ljut i tužan kada razgovara o svome ocu i o njegovim postupcima, da je nastojao izbjeći razgovor o ocu, da je odmah iznio da ga je otac ošamario i da je s njim nezadovoljan, da oca naziva imenom i ne oslovljava ga s tata, da ga otac ne zove telefonom, da ga dugo nije vidio, da ne zna reći koliko je to, da od oca osjeća strah kada čuje neki glasni zvuk ili udarac i to ga uplaši pa onda počne disati neobično, ne može disati, budi se noću, te je potaknut po psihologu pokazao kako to izgleda, te je to nalik hiperventiliraju, da mu otac ne nedostaje, da bi bilo dobro da ne postoji, da bi volio da se otac promijeni i bude dobar prema njemu, ali da misli da se to ne može dogoditi te da misli da ga otac ne voli jer se zločesto prema njemu ponašao, da s mamom ne priča puno o ocu, te da voli biti s mamom koja je divna, da često igraju lovice, nogometa, odbojku, slažu kocke i razgovaraju i da ne bi ništa promijenio kod nje jer je prema njemu dobra.

6.5. Utvrđeno je i da je majka iznijela kako je dijete u velikom otporu prema ocu, da ga otac ne viđa redovito i ne kontaktira s njim da je zbog toga vodila dijete dječjem psihologu i psihijatru, da otac ne pokušava sam ostvariti osobne odnose s djetetom, tako da ona u tome da dijete koje se oca boji nagovara da vidi oca samo vidi negativnost za dijete, te je u tom postupku na uvid Zavodu donijela nalaz psihologa i povijest bolesti za dijete u kojem se navodi postojanje dijagnoze nespecificirani poremećaj razvoja govora i govornog jezika te poremećaj pažnje i koncentracije te potreba tretmana po psihologu.

6.6. Saslušani kao parnične stranke, tužiteljica i tuženik su u svojim iskazima suglasno iznijeli da se njihova bračna zajednica ne može obnoviti, te da oboje žele razvod braka, da tuženik ne ostvaruje osobne odnose s djetetom, da tuženik ne plaća uzdržavanje za dijete, da su međusobni odnosi tužiteljice i tuženika teško i trajno poremećeni bez mogućnosti da se poprave.

6.7. Iz mjesečnih izvješća o provođenju nazora nad ostvarivanjem osobnih odnos djeteta mlljt. MF s ocem HF utvrđeno je da su se ovi osobni odnosi trebali ostvarivati sukladno rješenju Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj R1 Ob-445/2022-7 od 6. ožujka 2023. subotom od 11,00-13,00 sati, te da se ta mjera provodila šest mjeseci od 20. ožujka 2023., te da se osobni odnosi sukladno tom rješenju nisu ostvarili niti jednom iako je 14. ožujka 2023. tuženik upoznat s provedbom ove mjere u nazočnosti nadležne socijalne radnice i voditeljice mjere kao i o tome da će se oformiti grupa na Viber aplikaciji kako bi roditelji i voditeljica mjere pravovremeni bili obaviješteni okolnostima važnim za održavanje toga susreta i da su dogovorili da će petkom do 15,00 sati u tu grupu javiti važne obavijesti, da kroz vrijeme provedbe te mjere otac kao tražitelj susreta niti jednom nije kontirao voditeljicu mjere radi ostvarivanja ovih osobnih odnosa.

6.8. Iz mišljenja stručnog tima od 22. rujna 2023. utvrđeno je da je navedeni Zavod pozvao tužiteljicu i tuženika na razgovor nakon što je protekao rok od šest mjeseci na koji je bila određena mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa tuženika s djetetom te da je u razgovoru tuženik imao burne emocionalne reakcije, bio bi je obrambenog stava i izraženog psihomotornog nemira, prijetio je stručnim osobama u zavodu, te je tvrdio da nije dobio poruku od voditeljice mjere i da nije kontaktirao zavod jer tamo nikome ne vjeruje tako da osobne odnose s djetetom nije ostvarivao, ali da bi to želio, dok je tužiteljica navela da se nijedan susret oca sa sinom nije dogodio, da se na jedan video poziv tuženika ona nije javila, da je ona dijete pripremila za susrete s ocem i da je to djetetu bilo jako stresno i da dijete samo povremeno spomene oca, tako da je zaključak stručnog tima da otac ne prihvaća odgovornost za svoje obveze prema djetetu, da odgovornost prebacuje na majku djeteta, da je prijetnjama djelatnicima zavoda pokazao nemogućnost kontroliranja svog ponašanja u situacijama koje su za njega stresne te da dijete u razgovorima kod zavoda negativno se izražava o ocem, prema njemu iskazuje ljutnju i strah, zbog toga je dijete uključeno u rad stručnjaka, te s obzirom da je mjera ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem bila neučinkovita ne treba je produžavati nego se ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom treba zabraniti.

6.9. S obzirom da se osobni odnosi djeteta i tuženika niti jednom nisu ostvarili i s obzirom da razgovor o ocu kod djeteta pobuđuje negativne osjećaje, sud u ovom ponovljenom postupku, nije omogućavao djetetu izražavanje mišljenja u smislu odredbe čl. 360. ObZ-a u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa s ocem, naročito što je dijete svoje mišljenje izrazilo pred psihologom u postupku kod Zavoda.

7. Odredbom čl. 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

U smislu odredbe čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Odredbom čl. 119. ObZ- određeno je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, da taj roditelj ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovom pravu na ostvarivanjem roditeljske skrbi (st.1.), da roditelj s kojim dijete stanuje i druge osobe koje djetetu skrbe su dužne omogućiti ostvarivanje osobnih odnos djeteta s roditeljem s kojim dijete ne stanuje i suzdržavati se od ponašanja zbog kojega bi to bilo otežano (st. 2.) te da roditelj koji ne stanuje s djetetom nema pravo na ostvarivanje osobnih odnos s djetetom jedino ako mu je to odlukom suda zabranjeno (st. 3).

Odredbom čl. 123. ObZ-a određeno je da sud može iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite i dobrobiti djeteta (st. 1), da je sud dužan kada tu odluku odnosi ispitati postoji li mogućost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane (st. 2) te da se tom odlukom kojom ograničava ili zabranjuje osobnih odnosa s djetetom, to ostvarivanje može ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme (st.3).

Odredbom čl. 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, dok je odredbom čl. 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te im je dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u odredbu čl. 27. iste Konvencije.

8. Stoga je sud, u smislu odredbe čl. 413. ObZ-a, ovom odlukom u ponovljenom postupku, primjenom 123. ObZ-a, vodeći računa o zaštiti dobrobiti djeteta čiji su roditelji tužiteljica i tuženik te radi zaštite najboljeg interesa toga djeteta zabranio ostvarivanja osobnih odnos djeteta s tuženikom kroz razdoblje od godinu dana od pravomoćnosti ove presude.

9. Iz izvedenih dokaza je utvrđeno da tuženik kao roditelj s kojim dijete ne stanuje sukladno odluci suda kojom je razveden brak tužiteljice i tuženika i odlučeno o ostvarivanju roditeljske skrbi u odnosu na to njihovo zajedničko maloljetno dijete, svojim ponašanjem ukazuje kako ne razumije emocionalne potrebe niti pravo svoga djeteta da s njim ostvaruje osobne odnose, da je potrebno da se ti osobni odnosi ostvaruju prema ustaljenom obrascu i na način da budu prilagođeni dobi, potrebama i interesu djeteta, te da on kao roditelj redovitim dolascima odnosno kontaktiranjem voditelja mjere nadzora nad ostvarivanjem ovih osobnih odnos je trebalo pokazati da želi ostvarivanje ovih osobnih odnosa i da je svjestan dobrobiti koju ti osobni odnosi čine za njegovo dijete naročito što je privremenom mjerom koja je donesena tijekom trajanja ovoga postupka tuženiku omogućeno da uspostavi emocionalni odnos s djetetom koji je u bitnom bio narušen zbog nesređenih partnerskih odnosa tuženika i djetetove majke, tužiteljice, koji su u konačnici i doveli do razvoda njihovog braka u parničnom postupku, s obzirom da razlike koje su postojale u mišljenjima tužiteljice i tuženika kao bračnih drugova i roditelja navedenog djeteta se nisu mogle premostiti te oni nisu postigli sporazum o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na svoje zajedničko maloljetno dijete nego je sud ranijom odlukom donesenom u ovom predmetu odredio s kojim će roditeljem dijete stanovati, sadržaj roditeljske skrbi u odnosu na koje će majka samostalno zastupati dijete, te o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s tuženikom.

9.1. U postupku koji je proveden prije donošenja odluke o razvodu braka parničnih stranaka i odluka iz čl. 413. ObZ-a koje je sud donio po službenoj dužnosti, sud je pribavio od nadležnog Zavoda socijalnu anamnezu, nalaz i mišljenje psihologa za tužiteljicu i tuženika te je u navedenom postupku djetetu omogućeno izraziti mišljenje u pogledu toga s kojim bi roditeljem željelo živjeti nakon razvoda braka i ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem s kojim neće stanovati.

9.2. U tome postupku tužiteljica kao majka ocijenjena roditeljem s kojim dijete treba stanovati, dok je bilo izrečeno stručno mišljenje da ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s ocem nije u interesu djeteta i da se osobni odnosi djeteta s ocem neće održavati sve s obzirom da je tijekom razgovora o ocu kod djeteta zamijećena emocionalna pobuđenost, usmjeravanje na negativnosti kod oca, nevoljkost za uspostavljanje odnose s ocem te su u odnosu na oca kod djeteta pristupni ambivalentni osjećaji, ljutnja, tuga i povrijeđenost.

Tome je u prilog išlo i to što je u tome postupku otac bio usmjeren jedino na vlastiti doživljaj ponašanja pojedinih službenih osoba prema njemu, izražavao je vrlo burno svoje neslaganja s njihovim postupanjima, nije prihvaćao savjete niti je promijenio išta u svom ponašanju kako bi otišao korak dalje od riječima izražene želje da sa svojim djetetom ostvaruje osobni odnos neposredno.

9.3. Samo su tuženiku poznati razlozi zbog kojih je tuženik izašao iz Viber grupe koja je osnovana radi provedbe mjere nadzora nad ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s navedenim djetetom sukladno privremenoj mjeri koja je određena i zašto je tuženik, iako upućen od službenih osoba zavoda, nije poduzeo ništa kako bi se tom privremenom mjerom opisani osobni odnosi ostvarili nego se oni nisu ostvarili niti jednom u razdoblju od šest mjeseci koliko se ta mjera provodila, tako da je uslijedio zaključak stručnog tima zavoda da mjera nema svrhe i da se osobni odnosi trebaju zabraniti.

U tom razdoblju tuženik niti jednom ni na koji način nije kontaktirao voditelja mjere kako bi se ostvarili osobni odnosi određeni privremenom mjerom ili kako bi se oni ostvarili na neki drugi način i u drugo vrijeme ukoliko je postojao opravdani razlog za nemogućnost ostvarivanja tih osobnih odnosa na način koji je određen tom privremenom mjerom.

10. S obzirom da ne postoji mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta u pogledu ostvarivanja osobnih odnos djeteta s ocem, tuženikom, te s obzirom da samo pomišljanje djeteta na ostvarivanje osobnih odnos s ocem kod njega izaziva negativan osjećaj, do te mjere da se noću budi u strahu i ne može disati, hiperventilira, uz ponašanje oca koji ne pokazuje nikakvu inicijativu za ostvarivanjem osobnih odnos s djetetom osim što verbalizira želju da se ti osobni odnosi neposredno ostvaruju, sud je utvrdio da se osobni odnosi djeteta s tuženikom koji je njegov otac ne trebaju ostvarivati i da je na dobrobit djeteta da se ostvarivanje tih osobnih odnos zabrani na vrijeme od godinu dana, kako je to predložila tužiteljica.

10.1. Kroz vrijeme trajanja ove zabrane omogućit će se djetetu da se oslobodi straha koji osjeća prema ocu i mogućnosti ostvarivanja osobnih odnos s njim, dok će se tuženiku omogućiti da sagleda negativnosti o vlastitom ponašanju u pogledu ostvarivanja osobnih odnos s djetetom, da ih sukladno uputama stručnih osoba kod Zavoda otkloni, te da eventualnom budućem ostvarivanja osobnih odnos s djetetom pristupi s punom roditeljskom odgovornošću i sviješću o potrebi postepenog uspostavljanja i razvoja emocionalnog odnosa s djetetom i obrnuto.

Za sada, ponašanje tuženika predstavlja grubo povrjeđivanje djetetovog prava na ostvarivanje osobnih odnos s tuženikom kao roditeljem s kojim ne stanuje i izaziva kod njega osjećaje ljutnje i povrijeđenosti i manifestira se kroz nemogućnost pravilnog disanja i buđenje tijekom noći, što svakako nije na dobrobit toga djeteta i treba onemogućiti nastanak okolnosti koje kod djeteta izazivaju ove osjećaje i opisana ponašanja.

11. Stoga je primjenom odredbe čl. 123. ObZ-a sud zabranio ostvarivanje osobnih odnosa tuženika i djeteta na vrijeme od godine dana jer je ocijenjeno da je veća povreda dobrobiti djeteta ostvariti to njegovo pravo nego li što se time vrijeđa pravo roditelja, tuženika, na ostvarivanje osobnih odnosa s navedenim djetetom čiji je otac.

12. Odluka suda o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a te je sud donio odluku slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, koji je pokrenula tužiteljica zastupana po punomoćniku – odvjetniku tužbom u ovom bračnom sporu u kojemu je, u ponovljenom postupku, sud odlučivao o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s tuženikom kao roditeljem s kojim neće stanovati, tako da je sud opravdanim troškovima koji su nastali tužiteljici ocijenio pravovremeno zatražene troškove visina kojih je utvrđena primjenom Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja određuje da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, u tom tarifnom broju navedenim postupcima među kojima je i postupak radi razvoda braka, tako da ti troškovi uz porez na dodanu vrijednost iz T.br.42. iste Tarife uz primjenu T.br. 50. te Tarife iznose 497,50 eura, koji iznos tuženik tužiteljici ima platiti u roku od petnaest dana, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

U Vukovaru 23. srpnja 2025.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici putem punomoćnika.

2. Tuženiku.

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Županja.