REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P- 2419/2022-14
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Zagreb, Margaretska 3, kojega zastupaju punomoćnice PŠ i KŠ, obje dipl. iur. iz Zagreba, protiv I. tuženika LŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tuženice ĆŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnice obrta [obrt] za trgovinu i proizvodnju, Zagreb, Miroševečka cesta 17, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja KŠ, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 29. srpnja 2021, a kojeg su sklopili I. tuženik LŠ i II. tuženik [obrt], obrt za trgovinu i proizvodnju, vl. ĆŠ, ništetan."
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da su I. i II. tuženici 29.7.2021. sklopili Ugovor o radu. U razdoblju od 29.7.2021. do 31.7.2021. I. tuženik je bio zdravstven osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca ovdje II. tuženice, a isti od 3.8.2021. ostvaruje status kao osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, koje nisu obvezno zdravstven osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa. Tužitelj smatra da su tuženici zasnovali predmetni radni odnos samo kako bi I. tuženik ostvario pravo na status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, zbog čega proizlazi da su sklopili prividan ugovor o radu koji nema učinak među ugovornim stranama. Slijedom navedenoga, predlaže donošenje presude kojom će se taj ugovor utvrditi ništetnim.
2. I. tuženik se tijekom postupka nije upustio u raspravljanje, dok II. tuženica u odgovoru na tužbu navodi da ne poznaje niti je ikada zaposlila, odnosno i prijavila na zdravstveno osiguranje ovdje I. tuženika. Spomenutu prijavu bez njezinog znanja izvršio je njezin tadašnji knjigovođa.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u dopis-očitovanje ovdje I. tuženika od 3.3.2022., elektronski ispis iz evidencije tužitelja, dopis II. tuženice od 25.5.2022., prijave o početku i prestanku osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s dopisom istoga od 12.5.2023., saslušani su svjedokinja NŠ i II. tuženica.
4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.
– dalje: ZPP)
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz dostavljenog dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s prijavama o početku i prestanku osiguranja proizlazi da je ovdje I. tuženik LŠ u razdoblju od 29.7.2021. do 31.7.2021. bio prijavljen na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa u nepunom radnom vremenu od 4 sata dnevno kod poslodavca – [obrt], obrt za trgovinu i proizvodnju, vlasništvo ovdje II. tuženice. Slijedom toga, u istom razdoblju prema podacima iz evidencije tužitelja I. tuženik je bio i zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod II. tuženice.
7. II. tuženica u svom iskazu ponavlja navode iz odgovora na tužbu te ističe da je prva saznanja o navodnoj prijavi I. tuženika kao njezinog zaposlenika stekla kada je dobila zdravstvenu iskaznicu za istoga, a nakon čega je kontaktirala svog knjigovođu BŠ koji joj je rekao da je to greška koju će riješiti kada izađe iz izolacije povodom epidemije Covida, no on se u međuvremenu također razbolio i naposljetku umro. Iskaz II. tuženice u bitnim dijelovima potvrdila je i svjedokinja NŠ koja je u to vrijeme bila zaposlenica spomenutog knjigovodstvenog servisa, koja navodi da osobno nije imala saznanja o izvršenoj prijavi I. tuženika, ali joj je vlasnik servisa BŠ potvrdio da mu je to poznato i da će to riješiti po povratku iz bolnice u kojoj je kasnije i umro. Svjedokinja je u bazi podataka servisa provjerila i vidjela da je I. tuženik doista bio prijavljen na mirovinsko osiguranje, a onda automatizmom na zdravstveno osiguranje, a tko je prijavu izvršio nije joj poznato, moguće spomenuti vlasnik servisa. Prijava se inače vršila elektronski putem certifikata tako da ju je mogao s računala servisa izvršiti bilo koja tamo zaposlena osoba, a za prijavu nije bilo potrebno priložiti ugovor o radu koji svjedokinja inače nije pronašla za I. tuženika u njihovoj bazi podataka.
8. Sud je prihvatio iskaze svjedokinje NŠ i II. tuženice u tim bitnim dijelovima cijeneći ih iskrenim i uvjerljivim te međusobno suglasnim, a isti su i u skladu s priloženom dokumentacijom. Tako i iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te dostavljenih prijava o početku i prestanku osiguranja proizlazi da je u konkretnom slučaju prijava i odjava I. tuženika izvršena putem obrasca u elektronskom obliku bez dostavljanja dokaza o početku i prestanku rada, dok je prijavu i odjavu izvršio BŠ (elektroničkim potpisom) iz Aipos savjetovanje d.o.o. U dopisu I. tuženika od 3.3.2022. upućenom ovdje tužitelju isti također posredno potvrđuje da nije sklapao ugovor o radu s II. tuženicom niti tamo radio, već ga je samo poznanik u dogovoru s ocem vlasnice obrta formalno prijavio radi ostvarivanja zdravstvene zaštite. II. tuženica je u elektronskom dopisu upućenom tužitelju 25.5.2022. iznijela navode koje ističe i u ovom postupku.
9. Cijeneći stoga ovako provedene dokaze, sud nalazi utvrđenim da je I. tuženik doista u razdoblju od 29.7.2021. do 31.7.2021. bio zdravstveno osiguran s osnova radnog odnosa kod ovdje II. tuženice, a samu prijavu na mirovinsko i posljedično zdravstveno osiguranje očito je izvršio tadašnji knjigovođa II. tuženice BŠ. Međutim, sama tako formalno izvršena prijava ne ukazuje da bi istoj prethodilo sklapanje ugovora o radu između I. i II. tuženika (bilo u pisanom ili usmenom obliku) u smislu odredaba čl. 10. i čl. 14. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 127/17. i 98/19.), dok iz svih ovdje provedenih dokaza jasno proizlazi da takav ugovor kojim se inače zasniva radni odnos u konkretnom slučaju nije sklopljen niti su stranke ispunjavale prava i obveze iz istoga. S obzirom da stoga nije dokazano da bi navodni ugovor o radu između I. i II. tuženika uopće bio sklopljen, to se ne može s osnovom niti utvrđivati eventualna ništetnost istoga u smislu odredaba čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) u svezi odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13. i 98/29.) kako to tužitelj čini u ovom postupku. Uostalom sve i da je utvrđeno da su tuženici sklopili prividan ugovor o radu, posljedica istoga u smislu odredbe čl. 285. st. 1. ZOO-a bila bi da nema učinak među strankama (nepostojeći pravni posao), a ne ništetnost kako to ovdje navodi tužitelj.
10. Slijedom svega izloženoga, valjalo je kao u izreci tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
U Zagrebu 23. srpnja 2025.
SUDAC:
MARIJAN GLAVAŠ
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave iste putem ovog suda.
DNA
tužitelju
I. tuženiku
II. tuženici
