REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-326/2020-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, Područni ured u Zadru, protiv tuženika HOK-osiguranje d.o.o., Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, zastupan po punomoćnici Sandri Pleša, odvjetnici u Zagrebu , radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, koji glasi: " Dužan je tuženik HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA- dioničko društvo za osiguranje, Capraška 6, 10000 Zagreb, OIB 00432869176, naknaditi tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Područni ured u zadru, Š.K. Benje 2, 2300 Zadar, OIB 84397956623, štetu u iznosu od 58.583,59 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos, i to počevši od 19.06.2019. do isplate, po stopi određenoj prema čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".
II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.836,27 eur sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 1.kolovoza 2013. u Zatonu koju je izazvao osiguranik tuženika RZ upravljajući osobnim vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, teške tjelesne ozljede zadobio CZ koji je bio vozač bicikla, a koji je osiguranik tužitelja. Protiv osiguranika tuženika RZ Općinski sud u Zadru je dana 10.prosinca 2018. donio osuđujuću presudu broj K-156/2014 zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu. Navodi da je priznao osiguraniku CZ pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 24. travnja 2015. rješenjem broj 15431 od 3.lipnja 2015., dok je isplata mirovine određena počevši od 1. srpnja 2015. rješenjima broj 15431 od 22. srpnja 2015. i 27. srpnja 2015. Navodi da je invalidnost osiguranika prouzročena 100% ozljedom izvan rada. Isplatom osiguraniku invalidske mirovine u razdoblju od 1.lipnja 2016. do 31.ožujka 2019. u iznosu od 58.583,59 kn tužitelju je pričinjena šteta. Temeljem odredbe članka 161. u vezi članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj traži od suda da donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu isplati iznos od 7.775,38 eur uz pripadajuću zateznu kamatu od podnošenja tužbe do isplate.
2. U odgovoru na tužbu, te tijekom postupka tuženik ističe prigovor zastare. Osporava pravo tužitelja na isplatu utuženog iznosa, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, uzročno posljedičnu vezu, te ističe isključivu odgovornost osiguranika tuženika ua nastanak prometne nezgode. Ističe da se u ovoj pravnoj stvari trebaju primijeniti odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 78/09), Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava, članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, potrebno je utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti. S obzirom da tužitelj na navedenu okolnost nije predložio adekvatne dokaze, to sudu predlaže da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.
3. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
4. U odnosu na istaknuti prigovor zastare treba reći da sukladno odredbi članka 160. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj: 102/98.,71/99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 121/10., 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13., 133/13., 157/13. – dalje: ZOMO/98), koji je bio na snazi do 1. siječnja 2014., te odredbi članka 165. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. - dalje: ZOMO), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Rok zastare potraživanja naknade štete određen je odredbom članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO). Tužitelju šteta nastaje tek isplatom mirovine (tada mu je imovina umanjena) i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje štetu s osnove isplaćenih mirovina u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2019., a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12.rujna 2019., razvidno je da nije protekao zakonom propisani zastarni rok te stoga nije osnovan istaknuti prigovor zastare.
5. U ovom postupku među strankama je prije svega sporna primjena materijalnog prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguraniku prema odredbama članaka 164. do 170. ZOMO, dok tuženik smatra da je odluku o visini obveze potrebno donijeti primjenom odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).
6. Za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode, pa da stoga visina štete treba biti obračunata temeljem odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP.
7. Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje su predmet ovog postupka, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. navedenog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (članak 27. stavak 2. ZOOP). Odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
8. U skladu s citiranom odredbom članka 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa je stoga u konkretnom predmetu trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu o čemu ovisi odluka o osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva.
9. Međutim, sud nije mogao utvrditi navedenu odlučnu činjenicu niti je mogao utvrditi je li visina štete obračunata temeljem ranije citirane odredbe članka 27. ZOOP iz razloga što tužitelj nije predložio provođenje vještačenja radi utvrđivanja postojanja i visine štete u skladu s odredbom članka 27. ZOOP. Pribava i obvezivanje tužitelja da dostavi obračun na način kako je to propisano člankom 27. ZOOP i pribava spisa tužitelja o umirovljenju osiguranika, nisu prema ocjeni ovog suda adekvatni dokazi kojim bi se utvrdila navedena sporna i odlučna činjenica, već bi takav dokaz bio samo eventualno provođenje financijskog vještačenja, a koje vještačenje u ovom postupku nije predloženo.
10. Kako stoga tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije predložio dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje štete i visine iste u smislu mjerodavne odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP, ocjena je ovog suda da tužitelj u konkretnom predmetu nije dokazao da mu je nastala šteta, odnosno nije dokazao postojanje štete, niti je dokazao visinu iste. Kako tužitelj stoga nije dokazao da postoji razlika između iznosa mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, nije tijekom postupka utvrđeno niti postojanje tuženikove obveze naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine, slijedom čega je valjalo temeljem navedene odredbe ZOOP odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ne ulazeći u ocjenu ostalih spornih okolnosti i izvođenje dokaza u odnosu na te sporne okolnosti.
11. Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR i trošak sastava podneska od 26.siječnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištima 15.listopada 2020., 22. siječnja 2021., 6. svibnja 2021., 27.ožujka 2024. i 3.lipnja 2025. po 200,00EUR (Tbr.9/1 Tarife) što uvećano za PDV i trošak svjedoka u iznosu od 86,27 eur ukupno iznosi 1.836,27 EUR. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. st.3 ZPP.
U Zagrebu, 23. srpnja 2025.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku po pun.
