Republika Hrvatska
P-429/2025-3
Općinski sud u Bjelovaru
J. Jelačića 3, Bjelovar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Pavičić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, primjenom odredbe čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), dana 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je odredba članka 3. ugovora o kreditu broj 718-50- 6819052 od 10. srpnja 2015. sklopljenog između tužitelja NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditora ništetna i ne proizvodi pravni učinak u dijelu u kojem je ugovorena obveza plaćanja naknade za obradu kredita koji glasi: "Naknada za obradu kredita: 1,60% (jedan zarez šezdeset posto) od iznosa kredita, maksimalno 1,000.00 HRK (jednatisuća kuna), jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe o tužiteljevoj obvezi da tuženoj plati jednokratnu naknadu prilikom prvog korištenja kredita u visini od 1,60% od iznosa kredita. U tužbi tvrdi da je kao korisnik kredita s tuženom kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu broj 718-50- 6819052 od 12. srpnja 2015. kojim je tužena tužitelju odobrila kredit u iznosu od 212.800,00 kn. Tužitelj tvrdi da je člankom 3. ugovora ugovoreno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada od 1,60% od iznosa kredita, da je tužitelj tom odredbom praktički primoran platiti naknadu da dobije kredit i da je tužitelju ta naknada naplaćena u iznosu od 1.000,00 kn. Tužitelj smatra da je ugovor o kreditu tipski ugovor koji je otisnut na tipskom obrascu, tužena ga je kao trgovac unaprijed pripremila i o odredbama ugovora nije se pojedinačno pregovaralo pa ugovor uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj opisuje da mu tužena nije objasnila u čemu se sastoji naplaćena mu naknada i zbog toga smatra da je sporna odredba nepoštena i, posljedično, ništetna. Predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnih troškova. Tužbi prilaže potvrdu od 15. listopada 2024., ugovor o kreditu i prijepis knjigovodstvene kartice te predlaže da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz saslušanjem tužitelja i financijskim vještačenjem.
2. Prema priloženoj povratnici tužena je uredno 29. svibnja 2025. zaprimila tužbu i dopis ovoga suda od 21. svibnja 2025. kojim je u smislu odredbe čl. 284. ZPP-a pozvana da u roku od 30 dana podnese odgovor na dostavljenu tužbu i kojim je upozorena na pravne posljedice propuštanja podnošenja odgovora na tužbu.
3. Tužena u određenom roku od 30 dana računajući od primitka tužbe i navedenog dopisa nije u spis predmeta dostavila odgovor na tužbu.
4. S obzirom na to da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženoj, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s općepoznatim činjenicama i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, valjalo je u smislu odredbe čl. 331. b. ZPP-a u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev donošenjem presude zbog ogluhe. Tužitelj i tužena ugovor su sklopili 12. srpnja 2015. u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14) koji je u čl. 49. st. 1. i 2. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Posljedica nepoštene odredbe sukladno čl. 55. istoga zakona je ništetnost te odredbe, ali ništetnost nepoštene odredbe za sobom ne povlači ništetnost samog ugovora, ako ugovor može opstati bez te ništetne odredbe. Činjenice na kojima tužitelj temelji tužbu proizlaze iz pročitanih isprava i mogu se utvrditi saslušanjem tužitelja, a tužena ni na koji način nije osporila tvrdnje iz tužbe o tome da tužitelj i tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu pregovarali o sadržaju sporne odredbe, da je ta ugovorna odredba bila unaprijed formulirana (tekst ugovora sastavila je tužena), da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj sporne odredbe i da ta odredba tužitelju nije bila razumljiva jer tužena tužitelju nije na jasan i razumljiv način objasnila tu odredbu kako bi tužitelj mogao predvidjeti sve posljedice koje proizlaze iz ugovora. Sve to prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača i takva odredba ništetna je temeljem ranije opisanog čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača.
Stoga je odlučeno kao u izreci.
5. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu i temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku imao bi pravo na naknadu parničnih troškova budući da je već u tužbi istaknuo zahtjev za naknadom tih troškova. Međutim, tužitelj u tužbi o tome nije postavio određen zahtjev u smislu čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku iako je to mogao učiniti, posebno ako je imao u vidu da se postupak može okončati i donošenjem presude zbog ogluhe. Zbog toga ovaj sud o tužiteljevom zahtjevu za naknadu parničnih troškova nije odlučivao.
Bjelovar, 23. srpnja 2025.
Sudac
Miroslav Borković
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se žalbom pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.