Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2233/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to: Vedrane Perkušić, predsjednici vijeća, dr. sc. Ivanu Tironiju, članu vijeća i sucu izvjestitelju te dr. sc. Danieli Pivčević, članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženice Vukovarsko-srijemske županije, Vukovar, Županijska 9, OIB 74724110709, zastupane po punomoćniku Andriji Dikoniću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: P 218/2020-15 od 29. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: P 218/2020-15 od 29. lipnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništetni Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 7. veljače 2019. solemniziran od javnoga bilježnika Marijana Mendeš iz Vinkovaca dana 7. veljače 2019. pod brojem OV-973/2019 u članku trećem i članku četvrtom, te Ugovor o ustupu tražbine (cesija) i prijenosu založnog prava od 25. ožujka 2019. ovjeren kod javnoga bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca pod brojem OV-2442/2019 dana 25. ožujka 2019. u članku 8. i članku 10. na temelju kojih se dopušta upis založnog prava / hipoteke u cijelosti na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Labin za k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] sa kč. br. [katastarska čestica] kuća, bazen i dvorište sa 358 m2 i zk. ul. br. [broj ZK uloška] sa kč. br. [katastarska čestica] kuća, bazen i dvorište sa 363 m2, i to za ½ vlasništva nekretnina koje je sada u vlasništvu tužiteljice, što je tuženik dužan priznati i na temelju ove presude trpjeti brisanje založnog prava upisanog na temelju navedenih ništavih pravnih akata prema rješenju Zemljišnoknjižnog odjela Labin, broj Z-2052/2019 od 8. veljače 2019. za iznos od 850.000,00 kn i eventualnih zateznih kamata kao i svih troškova koji bi mogli nastati u vezi namirenja tražbine sa suvlasničkog dijela tužiteljice u 1/2 dijela na navedenim nekretninama, u roku od 15 dana.

2. Proglašava se nedopuštenom ovrha na suvlasničkom dijelu od 1/2 dijela nekretnina tužiteljice upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Labin za k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] sa kč. br. [katastarska čestica] kuća, bazen i dvorište sa 358 m2 i zk. ul. br. [broj ZK uloška] sa kč. br. [katastarska čestica] kuća, bazen i dvorište sa 363 m2 određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, broj Ovr 1479/19 od 19. studenoga 2019. i to utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina, te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, naknade troškova postupka, te se određuje brisanje zabilježbe ovrhe na ½ dijela predmetnih nekretnina u vlasništvu tužiteljice.

3. Utvrđuje se da su ništetni Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 3. siječnja 2019. solemniziran od javnoga bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca dana 9. siječnja 2019. pod brojem OV-145/2019 u članku trećem i članku četvrtom, te Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 29. siječnja 2019. solemniziran od javnoga bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca dana 31. siječnja 2019. pod brojem OV-729/2019 u članku drugom i članku trećem na temelju kojih se dopušta upis založnog prava / hipoteke u cijelosti na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin za k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] sa kč. br. [katastarska čestica] kuća, bazen i dvorište sa 358 m2 i zk. ul. br. [broj ZK uloška] sa kč. br. [katastarska čestica] kuća, bazen i dvorište sa 363 m2, i to za 1/2 vlasništva nekretnina koje je sada u vlasništvu tužiteljice, što je tuženik dužan priznati i na temelju ove presude trpjeti brisanje založnog prava upisanog na temelju navedenih ništavih pravnih akata prema rješenju Zemljišnoknjižnog odjela Labin, broj Z- 770/2019 od 16. siječnja 2019. za iznos od 900.000,00 kn i eventualnih zateznih kamata kao i svih troškova koji bi mogli nastati u vezi namirenja tražbine i Z- 1826/2019 od 05. veljače 2019. za iznos od 1.000.000,00 kn i eventualnih zateznih kamata kao i svih troškova koji bi mogli nastati u vezi namirenja tražbine sa suvlasničkog dijela tužiteljice u 1/2 dijela na navedenim nekretninama, u roku od 15 dana.

4. Proglašava se nedopuštenom ovrha na suvlasničkom dijelu od 1/2 dijela nekretnina tužiteljice upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin za k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] sa kč. br. [katastarska čestica] kuća, bazen i dvorište sa 358 m2 i zk. ul. br. [broj ZK uloška] sa kč. br. [katastarska čestica] kuća, bazen i dvorište sa 363 m2 određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, broj Ovr 1478/19 od 18. studenoga 2019. i to utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina, te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, naknade troškova postupka, te se određuje brisanje zabilježbe ovrhe na ½ dijela predmetnih nekretnina u vlasništvu tužiteljice."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 173.125,00 (stosedamdesettritisuće i stodvadesetpet) kuna, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Žaliteljica predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovom žalbenom postupku jest utvrđenje ništetnim pravnih poslova navedenih u obrazloženju ove drugostupanjske odluke, i to u dijelu koji se odnose na nekretnine za koje tužiteljica tvrdi da su njezina bračna stečevina u dijelu od ½. Naime njezin bivši suprug ZA je s istima raspolagao kao založni vjerovnik u spornim Sporazumima o osiguranjima novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a koji su Sporazumi zaključeni 7. veljače 2019., 3. siječnja 2019. te 29. siječnja 2019. S tim u svezi predmet spora jest i zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe na ½ dijela predmetnih nekretnina. Tužiteljica u bitnome smatra kako njezin bivši suprug ZA nije smio kao založni dužnik raspolagati sa ½ dijela predmetnih nekretnina ovo stoga jer da su iste njihova bračna stečevina, pa da je posljedično tome ona suvlasnica ovih nekretnina za ½ dijela. Slijedom navedenog tužiteljica smatra kako su pravni poslovi navedeni u ovom obrazloženju ništetni u dijelu u kojem se odnose na raspolaganje sa ½ dijela predmetnih nekretnina. Također da je i ovrha na ovom dijelu nekretnina (koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Ovr 1479/19 od 19 studenoga 2019. i rješenjem istog suda, poslovni broj: Ovr 1478/19 od 18 studenoga 2019.) nedopuštena, a sve kako je to točno navedeno u tužbenom zahtjevu, koji je citiran u obrazloženju ove drugostupanjske odluke.

6. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, je u svojim zaključcima, poslovni broj: Ovr - 1479/19-15 od 17. veljače 2020. i poslovni broj: Ovr -1478/19-16 od 13 veljače 2020. uputio ovršenicu, ovdje tužiteljicu, PA na pokretanje parnice radi proglašenja navedenih ovrha nedopuštenim. Kao glavno pitanje u ovom parničnom postupku se postavilo je li predmetne nekretnine kojima je raspolagao bivši suprug tužiteljice, ZA, predstavljaju bračnu stečevinu njega i tužiteljice, i ako jest, da li u konkretnom slučaju ta okolnost za posljedicu ima ništetnost predmetnih pravnih poslova za ½ dijela (udio tužiteljice u bračnoj stečevini), te posljedično tome i ne dopuštenost sporne ovrhe u tom dijelu.

7.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio kako je brak između tužiteljice i ZA (koji je raspolagao predmetnim nekretninama) razveden 4. prosinca 2018. Nadalje, da je tužiteljica protiv ZA podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine 17. travnja 2019., da bi potom Općinski sud u Vukovaru, dana 24. srpnja 2019. pod poslovnim brojem: 5 P Ob -28/2019-11 donio presudu na temelju priznanja kojom je utvrdio da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i ZA, te da je sukladno tome tužiteljica PA suvlasnica predmetnih nekretnina za ½ dijela.

7.2. Prvostupanjski sud u obrazloženje sada pobijane presude navodi kako za izvanredne poslove na nekretninama (pored ostalog osnivanje hipoteke na cijeloj nekretnini) potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugog bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika, a ovo u suglasju sa odredbom članka 37. stavak 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ). Odredbom stavka 3. istog članka pored ostalog je propisno kako nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavaka 1. i 2. ovog članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Usput je za navesti kako je odredbom članka 38. ObZ-a propisano da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovom Zakonom nije drukčije određeno.

7.3. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome navodi kako je na temelju izvedenih dokaza za zaključiti: „da su tuženik kao i Vodoprivreda Vinkovci d.d. u trenutku sklapanja pravnih poslova kao i u trenutku kad su zahtijevali upis založnog prava bili savjesni stjecatelji, da su postupali s povjerenjem u zemljišne knjige da nisu znali niti su imali razloga posumnjati u to da nekretnine pripadaju ZA u cijelosti. Stoga su tuženik kao i društvo Vodoprivreda Vinkovci d.d. bili stoga savjesni stjecatelji založnog prava na nekretninama kojima je raspolagao ZA kao tada jedini zemljišnoknjižni vlasnik te postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige stekli založno pravo na nekretninama u k. o. [katastarska općina] kao da na njima ne postoje suvlasnička prava tužiteljice, koja u tom trenutku nisu bila upisana.“ Nadalje prvostupanjski sud ističe kako sudionici spornih pravnih poslova nisu bili obvezni ispitivati stvarno vlasničko stanje na predmetnim nekretninama.

7.4. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje kako su predmetni pravni poslovi (navedeni u izreci prvostupanjske presude) valjani, a ne ništetni.

8. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi kako je neosnovan prigovor tužiteljice nedopuštenosti ovrhe pozivajući se na pravo na dom. Prvostupanjski sud naime smatra kako je adresa prebivališta tužiteljice : „[adresa]“, pa da je za pretpostaviti kako stalno stanuje na toj adresi. Stoga da je upravo nekretnina (navedene anagrafske oznake) dom tužiteljice. Pored toga prvostupanjski sud navodi kako sporne nekretnine predstavljaju kuće za odmor sa bazenima, pa kako nije logično i životno da je tužiteljica ostvarila dovoljno jaku stvarnu i trajnu povezanost sa predmetnim nekretninama da bi se iste mogle smatrati domom. Prvostupanjski sud zaključuje kako je interes tužiteljice da zadrži suvlasništvo na predmetnim nekretninama manji od zakonitog prava tuženice da svoju dospjelu tražbinu naplati iz vrijednosti zaloga (predmetnih nekretnina).

9. Nakon razmatranja žalbe tužiteljice, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

10.1. Načelo povjerenja u zemljišne knjige, kako je propisano odredbama članaka 122., 123. i 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 52/14.) nije apsolutno. Zaštita onoga koji stječe nekretninu strogo je vezana uz pojam dobre vjere, odnosno poštenja stjecatelja. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci poslovni broj: U-III-/103/2008 od 14. lipnja 2011. to proširio i na ispitivanje poštenja svih sudionika pravnog posla. Dakle, sud mora u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, procjenjivati valjanost pravnog posla ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, naravno uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa.

10.2. Iz obrazloženja pobijane presude za sada se ne može zaključiti da je prvostupanjski sud dostatno razmotrio ove okolnosti kod svih sudionika predmetnih pravnih poslova, makar je zamjetan trud prvostupanjskog suda da točno i potpuno utvrdi činjenično stanje. Primjerice, prvostupanjski sud propušta pravno ocijeniti iskaz svjedoka GA (župana i zakonskog zastupnika tuženice u vrijeme zaključenja predmetnih pravnih poslova) koji je dao svoj iskaz na ročištu za glavnu raspravu od 22. studenoga 2021. Svjedok GA je kao zakonski zastupnik Vukovarsko – srijemske županije potpisao sporne pravne poslove od 25. ožujka 2019., 3. siječnja 2019. i 29. siječnja 2019., kako to proizlazi iz preslika navedenih isprava koje se nalaze u spisu. Svjedok GA tako je pored ostalog iskazao kako poznaje tužiteljicu i njezinog supruga ZA, te da nije znao jesu li riješili pitanje bračne stečevine, budući kako nije niti znao da su razvedeni. S obzirom na njegovo kazivanje postavlja se pitanje je li znao ili mogao znati da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i ZA. Naime, bar bi se tako moglo zaključiti iz njegovog iskaza, isti je znao da su tužiteljice i ZA bili u braku i da isti imaju određenu bračnu stečevinu.

10.3. Ovdje je posebno za istaknuti kako ovaj drugostupanjski sud nipošto nema namjeru sugerirati prvostupanjskom sudu bilo što oko savjesnosti/nesavjesnosti odnosno postojanja ili izostanka dobre vjere sudionika spornih pravnih poslova, pa tako ni u odnosu na tuženicu, već želi samo ukazati kako ove odlučujuće okolnosti nisu dostatno razmotrene i raspravljene. U tom smislu za istaknuti je i to kako sudionici spornih pravnih poslova odnosno ugovorne strane nisu bili u obvezi istraživati je li zemljišnoknjižno stanje u odnosu na sporne nekretnine i uknjiženog vlasnika (ZA) istinito i potpuno, no to ne znači da ako su imali opravdani razlog za posumnjati u navedeno, nisu trebali provjeriti, naravno u razumnim okvirima, stvarno stanje vlasništva na spornim nekretninama.

11. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je u predmetnom slučaju ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.

12. Za napomenuti je i to kako se za sada ne može prihvatiti kao pravilno mišljenje prvostupanjskog suda da je tužiteljičin prigovor prava na dom neosnovan jer da ima prijavljeno prebivalište na drugoj adresi od one na kojoj se nalaze predmetne nekretnine te kako nije logično i životno da je tužiteljica ostvarila dovoljno jaku stvarnu i trajnu vezu sa predmetnim nekretninama da bi se iste mogle smatrati domom. Dakle bilo je potrebno da prvostupanjski sud podrobnije obrazloži da li predmetne nekretnine ili neka od njih predstavljaju dom u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava. Ukoliko bi odgovor bio potvrdan tada bi trebalo provesti test razmjernosti u cilju dobivanja odgovora na pitanje je li u predmetnom slučaju došlo do povrede odredbi članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06., dalje Konvencija). Tako je odredbom članka 8. stavak 1. Konvencije propisano kako svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Test razmjernosti provodi se pomoću 3 eliminacijska pitanja, kod čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije. Dakle, pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno bi bilo utvrditi i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, naravno sve pod pretpostavkom da sporne nekretnine odnosno dio njih predstavljaju dom tužiteljice u već navedenom smislu.

13. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega razmotriti iskazana pravna shvaćanja drugostupanjskog suda i u tom smislu iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje je ukazano, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vedrana Perkušić