Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5116/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/671, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 3. srpnja 2023.

II Prigovor tužitelja podnesen 12. lipnja 2023. se usvaja.

III Oglašava se ništavim rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/379, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 18. svibnja 2023.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog postupka u iznosu od 127,08 eura u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude.

VI Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora se u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/379, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-6 od 18. svibnja 2023. kao neosnovan.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenjenog materijalnog prava i počinjenih bitnih povreda.

Kao odlučnu činjenicu ističe da je tuženik osporavane odluke donio za pogrešno dijete tužiteljice, i to za dijete RJ, za koju je pravo već ranije prestalo pravomoćnim rješenjem, a da su osporene odluke morale biti donesene za dijete ČJ.

Nadalje ističe da je Grad Zagreb bio donio pojedinačni upravni akt, kojim su utvrđena prava tužitelja i to pravomoćno, konačno i izvršno, a kako potvrđuje i sam tuženik obrazloženjem pobijanog upravnog akta. Navodi da Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22- dalje u tekstu: Odluka 25/22) nije „zakon“ kako to propisuje odredba članka 13. Zakona o općem upravnom postupku za poništavanje, ukidanje ili izmjenu pravomoćnog akta, te da Zakon o općem upravnom postupku, kao zakon, propisuje mogućnost „poništaja, ukidanja ili izmjene“ pravomoćnog upravnog akta isključivo putem izvanrednih pravnih lijekova iz članaka 123. do 132. Zakona o općem upravnom postupku, da izmjena pravnog propisa nije jedan od razloga za izvanredni pravni lijek u upravnom postupku sukladno članku 123. do 132. Zakona o općem upravnom postupku niti su u konkretnom slučaju ispunjeni drugi propisani uvjeti za pokretanje istih izvanrednih pravnih lijekova niti je tuženik upravnim postupanjem pokrenuo takav postupak niti je pobijano rješenje doneseno u takvom postupku. Smatra da je tuženik sukladno Odluci bio dužan donijeti novi pojedinačni akt kojim će status tužitelja nanovo urediti sukladno Odluci te da nije postojala zakonska osnova za „zamijeniti“ dijelove pravomoćnog upravnog akta sa nekim novim dijelovima, a obzirom na doseg odredbe članka 13. Zakona o općem upravnom postupku, i to sve do 31. prosinca 2022. godine, a što tuženik nije učinio. Osim toga, tužitelj ističe da je Odluka nezakonita te je uslijed navedene činjenice nezakonito i pobijano rješenje koje se na istoj temelji, ali i na temelju iste obrazlaže, da je stoga protiv Odluke tužitelj podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti Visokom upravnom sudu RH te zahtjev/tužbu Ustavnom sudu RH, a o kojoj odluci ovisi i zakonitost pobijanog rješenja. Prigovara da bi osporavano rješenje bilo potpisano po gradonačelniku te predlaže provesti grafološko vještačenje na tu okolnost, te da sud prekine spor do donošenja odluke od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj U-III-654/24, odnosno Europskog suda za ljudska prava u predmetima 8985/24, 8792/24, 9461/24 te do donošenja odluke Visokog upravnog suda RH. Smatra da nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno. Zahtjeva poništavanje osporenog rješenja te naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazlaže da je prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju odredbe članka 6. Odluke 25/22 kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Ističe da je navedena Odluka 25/22 bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. Navodi da je u navedenoj presudi VUSRH, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ukazuje da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika te je održao usmenu i javnu raspravu. Sud nije pribavio spis Grada Zagreba klasa UP/I-551-06/16-013/1267, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz spisa tuženika proizlazi slijedeće činjenično stanje:

- tužiteljici je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1267, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 15. studenog 2016. bilo priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, pri čemu je bilo navedeno da tužiteljica živi u kućanstvu sa svoje četvero djece, od kojih je najmlađe dijete RJ, rođena **.**.2013.

- međutim, tužiteljica je sama tražila prestanak tog priznatog prava, te je Grad Zagreb, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport donio rješenje klasa UP/I- 551-06/17-014/48, ur. broj 251-10-01-17-2 od 19. listopada 2017. kojim utvrđuje da joj pravo (priznato rješenjem Grada Zagreba od 15. studenog 2016.) prestaje s danom 18. listopada 2017.

- istog dana, 19. listopada 2017., je, povodom novog zahtjeva tužiteljice, Grad Zagreb, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, donio novo rješenje klasa UP/I-551-06/17-013/1323, ur. broj 251-10-01-17-2 kojim je tužiteljici ponovo priznao pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, pri čemu je bilo navedeno da tužiteljica živi u kućanstvu sa svoje petero djece, od kojih je najmlađe dijete ČJ, rođen **.**.2017.

7. Dakle, iz navedenih isprava je jasno vidljivo da je tužiteljici, na njezin zahtjev, već ranije bilo prestalo pravo priznato rješenjem Grada Zagreba od 15. studenog 2016., i to donošenjem (i pravomoćnošću) rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport donio rješenje klasa UP/I-551-06/17-014/48, ur. broj 251-10-01-17-2 od 19. listopada 2017. o prestanku tog prava s danom 18. listopada 2017.

8. Navedeno, nadalje, proizlazi i iz isprava koje je tužitelj dostavio ovom sudu na ročištu održanom 16. srpnja 2025., a čiju vjerodostojnost i istinitost tuženik nije osporio. Naime, iz istih je razvidno da je Grad Zagreb (pogrešno) rješenjem od 31. listopada 2023. tužiteljici, kao majci RJ, utvrdio prestanak prava koje joj je priznato rješenjem od 15. studenog 2016., da bi zatim utvrdio svoju pogrešku i navedeno rješenje od 31. listopada 2023. poništio rješenjem od 26. veljače 2024., jer je utvrdio da je ta novčana pomoć tužiteljici već ranije prestala s danom 18. listopada 2017. pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba od 19. listopada 2017.

9. Slijedom svega navedenog, sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za oglašavanje ništavim rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/379, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 18. svibnja 2023., a koji su propisani odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/2009, 110/2021, dalje ZUP), jer je izvršenje rješenja i pravno i stvarno nemoguće (jer je doneseno u odnosu na nepostojeće pravo, odnosno na pravo koje je već ranije prestalo) te se nedvojbeno radi o pogrešci javnopravnog tijela.

10. Nadalje, time je i rješenje tuženika nezakonito, jer je tuženik dužan u postupanju po pravnom lijeku paziti po službenoj dužnosti na postojanje razloga za oglašivanje rješenja ništavim (članak 115. stavak 2. ZUP-a).

11. Radi svega navedenog sud je na temelju odredbe iz članka 117. stavaka 1. i 2. ZUS-a poništio odluku tuženika kao nezakonitu, usvojio je prigovor tužitelja te je sam riješio stvar na način da je prvostupanjsko rješenje oglasio ništavim.

12. Radi ovakvih utvrđenja sud se u ovom sporu nije upuštao u daljnju analizu drugih navoda stranaka.

13. Sud je tužitelju priznao trošak upravnog postupka koji se odnosi na sastav prigovora po opunomoćeniku odvjetniku Tbr. 24. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) u iznosu od 125,00 eura i trošak pristojbe na prigovor (2,65 eura), u zatraženom iznosu od 127,08 eura.

14. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju članka 147. ZUS- a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), sud priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za: sastav tužbe i za pristup na jedno ročište, za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

15. Sud tužitelju nije priznao preostali zatraženi trošak, jer smatra da ovi izdaci nisu bili nužni za vođenje ovog spora, a time nisu niti opravdani izdaci učinjeni u tijeku spora. Tužitelj je sve navedeno u podnescima od 5. listopada 2023., 1. ožujka 2024. i 14. srpnja 2025 mogao iznijeti u tužbi i na održanom ročištu, dolazak na ročište za objavu u upravnom sporu ne predstavlja trošak koji je bio nužan za vođenje spora (a time niti opravdan izdatak učinjen u povodu spora), „čekanje“ na raspravu u trajanju od 10 minuta je prema stavu ovog suda obuhvaćeno troškovima zastupanja na raspravi i ne opravdava dosudu troška u iznosu od 437,50 eura, dok trošak sudskih pristojbi nije niti nastao.

U Zagrebu, 23. srpnja 2025.

Sutkinja

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Karlo Novosel, Zagreb, Radnička cesta 32

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis