Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-262/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužiteljice MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, sa sjedištem u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 7. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odlukom objavljenom 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine tuženika EOS MATRIX d.o.o., [adresa], OIB: 76674680107, s računa tužiteljice MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve to temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jelene Grgić iz Valpova br.: Ovrv-30/10 od dana 21. travnja 2010. god., za iznos troškova ovrhe u iznosu od 132,72 eura, s pripadajućim zakonskih zateznim kamatama te se Financijskoj agenciji nalaže da obustavi ovrhu za taj iznos po pravomoćnosti ove presude.

II. U preostalom dijelu za proglašenje ovrhe nedopuštenom iznad iznosa troškova navedenih u toč. I. obrazloženja ove presude, kao i za iznos glavnice i zakonskih zateznih kamata obračunatih na troškove i glavnicu, odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

lll. Svaka strana snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovršenik je 25. veljače 2025. podnio tužbu protiv tuženika, ranije ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi u bitnom navodi da je tuženik protiv njega pokrenuo izravnu naplatu pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika Jelene Grgić iz [adresa] pod br. Ovrv-30/10 od 21. listopada 2010. Smatra da tuženik nije mogao pokrenuti predmetnu izravnu naplatu jer je tražbina iz ovršne isprave koja je donesena prije više od 14 godina u međuvremenu zastarjela, pa je zbog dokazivanja te činjenice iz ovršnog postupka upućen da pokrene ovu parnicu. Također je upućen da parnicu pokrene i radi osporavanja visine duga jer smatra da je tuženik neosnovano obračunao troškove zatezne kamate u previsokom iznosu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da nije nastupila zastara jer nije prošao 10-togodišnji zastari rok koji je propisan za zastaru tražbina iz sudskih i s njima izjednačenih odluka. U odnosu na visinu potraživanja navodi da je isto pravilno utvrđeno te da tužitelj za dokaz svoje činjenice da bi tuženik nepravilno utvrdio visinu potraživanja nije ponudio nikakav odgovarajući dokaz već je samo paušalno naveo da je sporna i visina potraživanja.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija i to: prijedlog za ovrhu u kojem je sadržan i tekst rješenja o ovrsi s otisnutim štambiljem određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave i iskazanom potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti na str. 3-4 spisa, zahtjev za naplatu na str. 5-8, podnesak tuženika na str. 9, zahtjev za provedbu ovrhe na str. 16, podnesak poslodavcu na str. 17,kartica prometa na dan 3.travnja 2025. na str. 18, otkaz ugovora po tekućem računu na str. 19, povratnica na str. 20, Ugovor o kupoprodaji plasmana na str. 30-32 spisa, Ugovor o tekućem računu na str. 36-37, dodatak 2 Ugovoru o cesiji na str. 43-45 spisa, zaključak na str. 41-42, specifikacija izvršenja na str. 46 te podnesak Financijske agencije na str. 49 spisa.

3.1. Iz predmeta Ovr-4898/2024 pročitano je sljedeće: prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa uz prijedlog za odgodu prijenosa na str. 12, rješenje o ovrsi, dopis Financijskoj agenciji, prijedlog za ovrhu sa zahtjevom za naplatu i podneskom tuženika na str. 3-13, Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje na str. 14-17, podnesak ovdje tuženika od 3.lipnja 2024., dopis PBZ d.d. o otkazu ugovora sa povratnicom na str.31-32, rješenje o odbačaju prijedloga na str. 73-76, žalba na rješenje o odbačaju na str. 77-79 spisa, zaključak o upućivanju u parnicu na str. 80- 82, rješenje o odbijanju zahtjeva za odgodu na str. 83-85 i 86-88 spisa, rješenje Županijskog suda u Vukovaru na str. 94-96, zaključak o upućivanju u parnicu na str. 107-109 spisa te rješenje o odbijanju prijedloga za odgodu izvansudske ovrhe na str. 111-112 spisa.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer isti smatra da je nastupila zastara tuženikove tražbine iz ovršne isprave te da tuženik potražuje veći iznos od iznosa na koji ima pravo i koji je određen ovršnom ispravom.

5. Među strankama nije sporno da je ovršnom ispravom određeno da tužitelj isplati tuženiku, na kojeg je u međuvremenu preneseno potraživanje, novčanu tražbinu naznačenu u ovršnoj ispravi. Ovršna isprava sastoji se od rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koju je donio javni bilježnik Jelena Grgić iz [adresa] pod poslovnim brojem Ovrv-30/10 dana 21. travnja 2010. Također nije sporno niti da je tuženik kao novi vjerovnik zatražio idealnu naplatu protiv tužitelja zahtjevom podnesenim Financijskoj agenciji 21. ožujka 2024.

6. Sporno je među strankama je li nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave, a sporna je i visina potraživanja, ukoliko zastara nije nastupila.

7. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

- da je raniji vjerovnik Privredna banka Zagreb d.d. temeljem ovršne isprave pokretao ovrhu pred Financijskom agencijom 7. ožujka 2011. te da je ovršna isprava isknjižena radi nemogućnosti provedbe iz redoslijeda naplate kod Financijske agencije

4. kolovoza 2018. (str. 49 spisa),

- da je 21. ožujka 2024. Financijska agencija zaprimila novi zahtjev za aktivacijom predmetne ovršne isprave te da je ista zavedena isti dan u redoslijed naplate (str. 5 i 49 spisa),

- da je iz zahtjeva za izravnu naplatu razvidno da je ovdje tuženik kao novi vjerovnik i ovrhovoditelj 21. ožujka 2024. zatražio izravnu naplatu protiv tužiteljice temeljem predmetne ovršne isprave te da je u zahtjevu, između ostalog, naznačio da traži isplatu u cijelosti prema rješenju o ovrsi bez navođenja točne specifikacije tražbina koje potražuje,

- da je Financijska agencija postupajući po zahtjevu za izravnu naplatu uvrstila u redoslijed naplate predmetnu ovršnu ispravu te da je radi naplate kao glavnicu naznačila iznos od 2.758,27 eura, a kao trošak iznos od 396,83 eura,

- da je u ovršnoj ispravi kao glavnica navedeni iznos od 20.782,22 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije od 1 euro =7,53450 kuna, iznosi 2.758,27 eura, a što se u cijelosti poklapa sa iznosom glavnice u Očevidniku.

- da je u ovršnoj ispravi kao trošak navedeni iznos od 1.989,92 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije od 1 euro =7,53450 kuna iznosi 264.11 eura te se taj iznos ne poklapa sa iznosom troška u Očevidniku jer je u Očevidniku kao trošak naznačen iznos od 396,83 eura.

8. Iz čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), proizlazi da je svaka stranke dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaza protivne strane. Nadalje, iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) proizlazi da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, kao i javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Također, iz čl. 241. ZOO-a proizlazi da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine, a iz čl. 245. st. 1. ZOO-a proizlazi da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8.ZPP-a, te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je odlučio kao u izreci rješenja, odnosno kao u izreci presude pod točkom I..

10. U dokaznom postupku utvrđeno je da nije nastupila zastara tuženikovog potraživanja. To stoga što nije protekao 10-togodišnji zastarni rok propisan čl. 233. st. 1. ZOO-a, jer je predmetna ovršna isprava donesena 21. travnja 2010., ista je od strane ranijeg vjerovnika Privredne banka Zagreb d.d. prvi put dostavljena Financijskoj agenciji na provedbu 7. ožujka 2011. te je isknjižena iz Očevidnika FINE 4. kolovoza 2018. pa je nakon toga od strane ovdje tuženika ponovno dostavljena Financijskoj agenciji 21. ožujka 2024. Prema tome, od donošenja ovršne isprave pa do prvog dostavljanja na provedbu prošlo je manje od godinu dana, s tim da je nakon prestanka postupanja po ovršnoj ispravi 4. kolovoza 2018. zastarni rok ponovno počeo teći ispočetka sukladno čl. 241. ZOO-a te nije protekao do dana 21. ožujka 2024. kada je ovdje tuženik ponovno zatražio postupanje po predmetnoj ovršnoj ispravi. U takvim okolnostima u cijelosti je neosnovan tužiteljev prigovor zastare.

11. U odnosu na osporavanje visine potraživanja potrebno je naglasiti da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu popunjavanjem zahtjeva za naplatu (str. 5-8 spisa) te slanjem popratnog dopisa uz taj zahtjev zajedno s ovršnom ispravom (str. 9 spisa), a iz kojih je dokumenata razvidno da je tuženik izravnu naplatu zatražio bez dostavljanja bilo kakvih dodatnih specifikacija. Dakle, Financijska agencija je prilikom zaprimanja dokumentacije, nakon što je ispitala sadrži li ista sve podatke potrebne za postupanje, uvrstila predmetnu ovršnu ispravu u redoslijed naplate te je prilikom uvrštavanja sama unijela u svoj sustav iznose iz ovršne isprave. Stoga je za pretpostaviti da je onda sam sustav dalje kroz aplikativno rješenje izračunao visinu zakonske zatezne kamate na iznose iz ovršne isprave. Uvidom u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje koji se nalazi u ovršnom spisu (str. 14-17 spisa), utvrđeno je da je predmetna ovršna isprava u Očevidnik zavedena kao Ovrv-30/10- AKTIV te je kao glavnica naveden iznos od 2.758,27 eura, a kao trošak je naznačeno 396,83 eura. Iz pojašnjenja navedenih u napomeni pod fusnotama i odgovarajućih brojeva koji su naznačeni za svaku fusnotu, proizlazi da je u stupcu u kojem su navedene kamate izračunat iznos kamata na glavnicu i trošak zajedno, od dospijeća do dana izdavanja potvrde. Usporedbom iznosa troškova i glavnice sa iznosima troškova i glavnice iz rješenja o ovrsi (str. 3,4 spisa i 6-7 ovršnog spisa) utvrđeno je da je u ovršnoj ispravi kao glavnica navedeni iznos od 20.782,22 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije od 1 euro =7,53450 kn, iznosi 2.758,27 eura, a što se u cijelosti poklapa sa iznosom glavnice u Očevidniku. Međutim, iznos troškova naznačen kao 396,83 eura odgovara prema fiksnom tečaju konverzije iznosu od 2.989,92 kn, dok je u ovršnoj ispravi određen trošak u iznosu od 1.989,92 kn. Dakle, Financijska agencija je prilikom evidentiranja ovršne isprave u redoslijed naplate napravila omašku na način da je prilikom preračunavanja iznosa iz kuna u eure prema fiksnom tečaju konverzije za trošak uzela iznos od 2.989,92 kn, a ne iznos od 1.989,92 kn. Stoga je za iznos od 1.000,00 kn troška, ili sad prema fiksnom tečaju konverzije 132,72 eura, nedopuštena ovrha po izravnoj naplati u odnosu na naplatu troška pa je stoga i odlučeno kao u izreci pod točkom I.. Ujedno je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, jer je u tome dijelu osnovano potraživanje tuženika pa je odlučeno kao pod točkom II.

12. U takvim okolnostima sud je iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, a koju su stranke dostavile uz tužbu, odnosno odgovor na tužbu, utvrdio činjenično stanje pa je neosnovano pozivanje tuženika da tužitelj nije predložio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio svoju činjenicu da je visina potraživanja krivo navedena. Opisana greška posljedica je postupanja Financijske agencije pa se ista ne može pripisati niti jednoj stranci u postupku, jer kao što je to naprijed navedeno, tuženik kao ovrhovoditelj nije dodatno specificirao tražbinu, već je zatražio samo ovrhu prema iznosima iz ovršne isprave, a Financijska agencija je prilikom unosa troškova napravila grešku zbog koje je i ukupna visina potraživanja pogrešno utvrđena. Financijska agencija po pravomoćnosti ove presude navedenu će grešku ispraviti pa će nastavno i aplikativno obračun kamata biti ispravno naveden.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a, jer je sud mišljenja da konkretni razlog za pokretanje parnice nije prouzročio tuženik te je u konačnici i djelomični uspjeh tužitelja u ovoj parnici posljedica greške Financijske agencije, a ne tuženika. Navedeni propust u krivom označavanju visine troškova postupka za koje treba provesti ovrhu mogao je biti otklonjen i u ovršnom postupku da su ovršni sud i stranke uočile evidentni propust Financijske agencije. Budući su se stranke samo paušalno referirale na međusobne navode bez detaljnije analize podataka u Očevidniku kojima su raspolagale još u ovršnom postupku, ovaj sud smatra najpravednijim da svaka stranka snosi svoj dio troškova ovog postupka.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Valpovo, 23. srpnja 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Tuženiku.