Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-82/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja b.t.c. d.o.o., OIB: 01260195608, Ulica Goričica 6, Nedelišće, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv ovršenika Boras d.o.o., OIB: 72243059431, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5566/2024-6 od 10. veljače 2025., 23. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja b.t.c. d.o.o., preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5566/2024-6 od 10. veljače 2025. te se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava od 27. prosinca 2024. odbija kao neosnovan.

II Nalaže se ovršeniku Boras d.o.o. da ovrhovoditelju b.t.c. d.o.o. naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura, u roku od 8 dana.

III Odbija se zahtjev ovrhovoditelja b.t.c. d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 364,86 eura, kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika Boras d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 989,86 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odgođen je prijenos zaplijenjene tražbine ovrhovoditelju b.t.c. d.o.o. na temelju bjanko zadužnice izdane i ovjerene po javnoj bilježnici u Osijeku Mirjani Borić pod brojem OV-10685/2018, do pravomoćnog završetka parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u koju je ovršenik upućen.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U bitnom navodi da je obrazloženje rješenja manjkavo i pravno neutemeljeno. Ističe da ovršenik ničim nije dao jasne razloge o tome zašto bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za odgodu ovrhe, podredno ukinuti rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 989,86 eura.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj viši sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

5. Prvostupanjski sud je odgodio prijenos zaplijenjene tražbine ovrhovoditelju uz obrazloženje da je ovršenik kumulativno ispunio subjektivne i objektivne uvjete iz čl. 65. st. 1. toč. 5. i 7. OZ-a budući da je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu.

6. S takvim zaključkom prvostupanjskog suda ne slaže se ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a). Dakle, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

8. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te ga je sud uputio u parnicu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom čime je ispunjena jedna od dvije pretpostavke predviđene odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika odnosno uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

9. Međutim, prema ocjeni ovog suda, nije ispunjena prva pretpostavka za odgodu ovrhe propisana odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, odnosno ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

10. Naime, u prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik je kao razloge da će mu provedbom izravne naplate nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta naveo da mu, s jedne strane zaplijenjeni iznos uzrokuje poremećaje u planiranom poslovanju i razvoju, dok mu s druge strane prijeti opasnost da neće moći izvršiti povrat zaplijenjenih sredstava jer da je ovrhovoditelj očigledno sklon zloupotrebi prava jer da pokušava naplatiti potraživanje putem bjanko zadužnice koju mu je sudskom presudom naloženo vratiti ovršeniku.

10.1. Pritom ovršenik ne iznosi druge razloge o tome kakvu bi konkretnu štetu trpio provedbom ovrhe, a niti da bi ona bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Bez navođenja u čemu bi se ta šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg te štete – ne može se zaključiti da bi eventualno nastala šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva.

11. Naime, svaka provedba ovrhe radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, predstavlja umanjenje imovine ovršenika, dakle svojevrsnu štetu. Pritom treba reći da poremećaji u poslovanju koje ovršenik povezuje s pljenidbom novčanih sredstava (blokada računa) nisu od utjecaja na pitanje nastanka teško nadoknadive štete u smislu čl. 65. st. 1. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, s obzirom na to da se prema čl. 210. OZ-a može tražiti samo odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a ne i odgoda pljenidbe novčanih sredstava (odnosno blokade računa).

12. Ovršenik samo paušalno navodi da neće biti u mogućnosti izvršiti povrat ovršenih novčanih sredstava jer da je ovrhovoditelj spreman na poduzimanje nezakonitih aktivnosti kojima će osujećivati ovršenikova prava. Naime, presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-80/2022-33 od 3. prosinca 2024. kojom je naloženo tuženiku (ovdje ovrhovoditelju) da tužitelju (ovdje ovršeniku) preda bjanko zadužnicu na temelju koje se provodi izravna naplata, nije pravomoćna i ovrhovoditelj može slobodno raspolagati bjanko zadužnicom. Stoga činjenica da je ovrhovoditelj podnio bjanko zadužnicu na naplatu, iako mu je nepravomoćnom presudom naloženo da je vrati ovršeniku, ne dovodi do zaključka da ovršenik u slučaju eventualnog uspjeha u parnici ne bi mogao tražiti povrat zaplijenjenih novčanih sredstava.

13. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja te prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava odbiti kao neosnovan kao što je odlučeno u točki I izreke ovog rješenja.

14. Budući da je ovrhovoditelj uspio sa svojom žalbom to mu je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo dosuditi trošak za sastav žalbe imajući u vidu vrijednost predmeta spora u iznosu od 31.841,05 eura.

14.1. Sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23), ovrhovoditelju za sastav žalbe pripada trošak u iznosu od 500,00 eura što uvećano za pripadajući PDV od 25% (125,00 eura) ukupno iznosi 625,00 eura (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja) dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe jer iz spisa ne proizlazi da je platio sudsku pristojbu (točka III izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

15. Zahtjev ovršenika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu je odbijen (točka III izreke ovog drugostupanjskog rješenja) s obzirom na to da ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ- a).

U Velikoj Gorici 23. srpnja 2025.

Sudac

Goran Škugor