Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-483/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači, protiv tuženika KLINIKE ZA INFEKTIVNE BOLESTI ''Dr. Fran Mihaljević'' iz Zagreba, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-45/2020-38 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Usvajanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-45/2020-38 od 28. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku Klinici za infektivne bolesti ''Dr. Fran Mihaljević'' iz Zagreba, Mirogojska 8 na ime naknade štete isplatiti 1. tužiteljici IM iz [adresa] iznos od 43.798,53 € (četrdeset i tri tisuće sedamsto devedeset i osam eur i pedeset i tri cent) i 2. tužitelju UM iz [adresa] iznos od 14.931,32 € (četrnaest tisuća devetsto trideset i jedan eur i trideset i dva cent), sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena računajući ovu od 24.8.2010. do 31.7.2015., od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da nadoknadi tužiteljima prouzročeni parnični trošak, sve u roku 15 dana.

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-45/2020-38 od 28. ožujka 2024., pod točkom I. izreke tuženik je obvezan na ime naknade štete isplatiti 1. tužiteljici iznos od 43.798,53 EUR, a 2. tužitelju iznos od 14.931,32 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po odgovarajućoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke tužbeni zahtjev je odbijen za iznos od 995,42 EUR, dok je pod točkom III. izreke tuženik obvezan nadoknaditi 1. i 2. tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 26.245,47 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. U žalbi navodi u bitnome da je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Ističe kako nisu dokazani navodi 1. tužiteljice da joj pri potpisivanju suglasnosti za provođenje zahvata nije objašnjeno o kojim se rizicima i komplikacijama radi, smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da liječnica koja je provodila punkciju nije bila upoznata s komorbiditetima pok. kćeri 1. predlagateljice, upućuje na činjenicu da je liječnica uzorak koštane srži najprije pokušala dobiti punkcijom sjedne kosti, a tek potom punkcijom prsne kosti što, obzirom na činjenicu da odluku o punkciji donosi liječnik koji provodi zahvat, upućuje na zaključak da je liječnica koja je izvodila punkciju bila upoznata s komorbiditetima pok. kćeri tužiteljice. Navodi kako je primjena sile prilikom provođenja punkcije nužna, upućuje na činjenicu da je nepokretnost pacijentice zbog kroničnog neurološkog deficita razlog slabije čvrstoće kosti, te je doprinijela štetnom događaju. Ističe da iz nalaza liječničkih vještaka proizlazi da komorbiditeti pokojnice nisu predstavljali kontraindikaciju za provođenje punkcije sternuma, da sam zahvat nije proveden uz primjenu nepodesnog sredstva, da nije bilo nepodesnog liječenja ni nesavjesnog postupanja. Predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu neimovinske štete koju trpe uslijed smrti bliske osobe (kćeri 1. tužiteljice i sestre 2. tužitelja). Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na odredbama iz članka 19., 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

5. U predmetu nema spora da je kći 1. tužiteljice i sestra 2. tužitelja preminula **.**.2010., nakon izvršenog zahvata punkcije sternuma. Nadalje, nema spora o postojanju uzročne veze između medicinskog zahvata i štetnog događaja sa smrtnim ishodom.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporna je odgovornost tuženika za štetu koju nesporno trpe 1. i 2. tužitelji uslijed gubitka bliske osobe.

7. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti. Pobijana odluka jasna je i razumljiva, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da je mlt. kći 1. tužiteljice i sestra 2. tužitelja bila izrazito krhkog i nepovoljnog zdravstvenog stanja (rođena s mijelomeningokelom lumbosakralne regije), da je po rođenju učinjena plastika tog defekta, u dobi od tri mjeseca učinjena je drenaža zbog razvoja hidrocefalusa, da je počam od 2001. bila redovno pod kontrolom zbog neuragenog mjehura i obostranog refluksa IV. stupnja, te redovnim kontrolama kod neuropedijatra, neurokirurga i neuropedijatra, pohađala je medicinsku rehabilitaciju zbog pareze donjih udova, bolovala i od skolioze i osteoporoze, te imala kronično aktivni hepatitis,

- da je mlt. kći 1. tužiteljice i sestra 2. tužitelja zaprimljena **.**.2010. na odjel kod tuženika radi obrade jetrene lezije, obzirom su joj od ožujka iste godine utvrđeni povišeni jetreni enzimi, te da je planirano provođenje punkcije jetre,

- da je konzilijarnom odlukom ranije planirana punkcija jetre odložena, te je odlučeno načiniti punkciju limfnog čvora i punkciju kosti u svrhu isključenja limfoproliferatine bolesti,

- da je punkcija vršena po liječniku citologu s dvadesetogodišnjim radnim stažom,

- da je najprije pokušana punkcija kosti kuka, no tim zahvatom se nije moglo doći do koštane srži, pa je provedena punkcija prsne kosti,

- da je nakon izvršene punkcije prsne kosti djevojčica prestala disati, intubirana je, po izvršenoj snimci pluća nisu bili vidljivi nikakvi znakovi komplikacije, no protekom vremena (dva sata) zdravstveni status djevojčice se pogoršao, te je nakon oživljavanja koje je trajalo dva sata preminula,

- da je uzrok smrti djevojčice ubod u srce, odnosno da postoji uzročno posljedična veza između punkcije sternuma i štetnog događaja sa smrtnim ishodom,

- da je štetnom događaju doprinio i niz pridruženih komorbiditeta, da je prikladna metoda uzimanja koštane srži kod djeteta takvog zdravstvenog stanja punkcija kuka, koja u konkretnom slučaju nije uspjela, te je po procjeni liječnika citologa provedena i punkcija prsne kosti,

- da su komplikacije prilikom punkcije prsne kosti rijetke, obuhvaćaju lokalnu bol i krvarenje, da je majka djeteta dala suglasnost za provođenje punkcije (prileži na listu 153 spisa),

- da procedura punkcije koštane srži podrazumijeva da je liječnik koji ju je izvodio upoznat s razlogom indikacije za provođenje te pretrage, jednako i s mogućim rizicima te metode,

- da je rizik neželjenih komplikacija povećan obzirom je djevojčica imala klijenut donjih ekstremiteta s kontrakturom koljena i promjenama u kralježnici, te je obzirom na nepokretnost imala i znatno slabiju koštanu strukturu,

- da osteoporoza nije kontraindicirana za punkciju prsne kosti,

- da je punkcija vršena s inzulinskom iglom (proizlazi iz iskaza liječnika u kaznenom postupku – službena bilješka od 27. kolovoza 2012. u spisu ODO Kutina KDO-849/14),

- da je prodor igle za punkciju bio dublji nego što je trebao biti, ali je postojanje komorbiditeta moglo i uz uobičajeno primijenjeni pritisak rezultirati navedenom komplikacijom,

- da nisu primijenjena nepodesna sredstva i nepodesan način liječenja, već je štetni događaj posljedica komplikacije u liječenju.

Sva ova činjenična utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Prvostupanjski sud na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja usvaja tužbeni zahtjev, nalazi tuženika odgovornim za štetu jer je izvedena punkcija sternuma iako tuženik nije imao tim specijalista (kirurga kardiologa) koji bi adekvatnim zahvatom možda mogao i spriječiti smrtni ishod punkcije, a i liječnica koja je izvodila zahvat nije bila upoznata sa svim komorbiditetima mlt. djeteta.

10. Osnovano tuženik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

11. Prije svega valja navesti da se u konkretnoj pravnoj situaciji radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje prema odredbi iz članka 1045. ZOO-a. Prema navedenoj odredbi onaj tko drugome prouzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Tužitelji su trebali dokazati postojanje štete (njeno postojanje nije prijeporno), te postojanje uzročne veze između punkcije sternuma i nastale štete (čije postojanje neprijeporno proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkih vještaka).

13. Kad se odgovara po načelu presumirane krivnje tuženik (čija se odgovornost temelji na odredbi iz članka 1046. ZOO-a) mora dokazati da nije kriv, odnosno da je postupanje njegove zaposlenice pri punkciji sternuma bilo lege artis, prema pravilima struke, obzirom se postupanjem protivno pravilima struke čini liječnička pogreška.

14. Drugim riječima, u konkretnoj situaciji liječnička pogreška bi postojala ukoliko je pri provođenju postupka punkcije došlo do zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda.

15. Pravilno tuženik u žalbi osporava pravilnost zaključka i stava prvostupanjskog suda prema kojem se odgovornost tuženika temelji na nepostojanju kirurškog tima koji bi mogao reagirati u nastaloj situaciji tamponade srca. Između štete i liječničke pogreške uvijek mora postojati uzročno posljedična veza, točnije liječnička pogreška mora biti uzrok štete koja je nastupila, a nepostojanje kirurškog tima nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom štetom. Nadalje, nije utvrđeno da liječnica koja je obavljala punkciju, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, prethodno zahvatu nije bila upoznata sa zdravstvenim stanjem preminule pacijentice. Naprotiv, provedenim liječničkim vještačenjem pouzdano je utvrđeno da u postupanju liječnika prilikom punkcije prsne kosti nije bilo odstupanja od medicinskih standarda. Minimalni medicinski standard liječnika citologa kod obavljanja punkcije podrazumijeva poznavanje svrhe tog zahvata, što po logici stvari uključuje i poznavanje zdravstvenog statusa i komordibiteta pacijenta (kako to jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka – točka 8. obrazloženja ove odluke).

16. Ponovno se ističe, prvo je pokušana punkcija sjedne kosti i tek nakon njenog neuspjeha provedena je punkcija prsne kosti, pa se ne može smatrati da liječnica koja je obavljala zahvat nije postupala kao prosječno dobar liječnik, odnosno da je primijenila nepodesnu metodu liječenja, pa i ovo samo po sebi upućuje na zaključak o njenom poznavanju stanja mlt. pacijentice, te postupanje u skladu s pravilima struke.

17. U situaciji kada iz nalaza vještaka izrijekom proizlazi da nije bilo nepodobnih metoda i nepodobnog sredstva liječenja već da se radi o komplikaciji tijekom liječenja, te kada je punkcija pokušana, kako je to ranije opisano, najprije na sjednoj kosti i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nema odgovornosti tuženika za štetu koju su tužitelji nesporno pretrpjeli, a koja je nastupila kao neželjena posljedica (komplikacija) zahvata punkcije koja nije nastala zbog povrede pravila i metoda zdravstvene struke.

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je usvajanjem tužbenog zahtjeva, kako to ističe tuženik u žalbi, pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je ne na temelju članka 373. ZPP-a pobijanu odluku valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci.

19. U nepobijanom dijelu, pod točkom II. izreke, odluka ostaje neizmijenjena.

20. Preinakom odluke došlo je do promjene uspjeha stranaka u postupku.

21. Obzirom na imovno stanje 1. i 2. tužitelja (1. tužiteljica je ostvarila pravo na besplatnu pravnu pomoć), platež sudskih pristojbi predstavljao bi za njih prekomjeran teret i doveo bi do povrede prava na pristup sudu, tim više što očekivanja 1. i 2. tužitelja da će ostvariti pravo na na naknadu štete obzirom na nastanak štetnog događaja nisu bila posve neopravdana, pa je stoga ovaj sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

22. Slijedom svega iznešenog odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Alenka Laptalo