Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-126/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Miljenki Polanović, odvjetnici iz Zaboka, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po punomooćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 25. listopada 2023., broj P-304/2019-33, na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene Privredne banke Zagreb d.d., te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 25. listopada 2023., broj P-304/2019-33, potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 25. listopada 2023., broj P-304/2019-33, točkom I. izreke utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. točka 1. [broj kredita] od **.**.2005., ovjerenog kod javnog bilježnika Vlaste Podgajski pod brojem OU-1254/05 dana **.**.2005. koji glasi: "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana." Točkom II. izreke utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o kreditu broj 9010925759 od 28. prosinca 2005. ovjerenog kod javnog bilježnika Vlaste Podgajski pod brojem OU-1254/05 dana 30. prosinca 2005. koji glasi: “U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete". Točkom III. izreke utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe članka 7. točka 2. [broj kredita] od **.**.2005., ovjerenog kod javnog bilježnika Vlaste Podgajski pod brojem: OU-1254/05 dana 30. prosinca 2005. koji glasi: "plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja". Točkom IV. izreke utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe članka 12. točka 9. koja glasi: “Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, solidarni dužnici i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF“. Točkom V. izreke nalaže se tuženoj da tužitelju na ime manjeg priznatog iznosa preplate plati iznos od 15.507,28 EUR / 116.839,57 kn s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana i točkom VI. izreke nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.898,70 EUR (44.443,75 kn), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi tekućoj od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome smatra da je konverzijom tužitelju isplaćeno sve što je preplatio, sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15- dalje ZID ZPK/15), navodi da je konverzija provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, te da je konverzija kredita isključenja od ispitivanja poštenosti / nepoštenosti ugovornih odredbi konverzije i da stoga pogrešno prvostupanjski sud zauzima stav da sklapanjem ugovora o konverziji nisu u cijelosti riješeni odnosi među strankama, ponavlja prigovor zastare tužbenog zahtjeva, a koji prigovor da prvostupanjski sud odbija pogrešno vežući ga sa pravomoćnošću presude u kolektivnom sporu Udruge Franak, a ne za svaki pojedinačni mjesečni iznos isplaćen na ime anuiteta. Tužena pobija i odluku o troškovima postupka, te predlaže žalbu prihvatiti, a pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženoj, odnosno, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tužene i po službenoj dužnosti, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te su izneseni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu 28. prosinca 2005. (dalje: Ugovor), temeljem kojeg je tužena, kao kreditor, stavila tužitelju na raspolaganje iznos od 113.827,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važeće na dan plaćanja, koji iznos se tužitelj, kao korisnik kredita, obvezao vratiti uz valutnu klauzulu .

7. Nadalje, nije sporno da je 30. rujna 2015., nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15, između ugovornih strana sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak), kojim je osnovni kredit s valutnom klauzulom u CHF, u skladu s odredbama članka 19.c ZID ZPK/15, denominiran u kredit u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

8. Obzirom da se tužitelj u tužbi pozvao na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovala tužena banka, o pitanju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora, prvostupanjski sud je odlučivao temeljem te presude.

9. Prema odredbama članka 502.c ZPP, članka 106. stavak 1. i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP), pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak u individualnim parnicama.

10. Kraj nesporne činjenice da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tužene, a predmet kolektivne tužbe je bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF, prvostupanjski sud se, odlučujući o tužbenom zahtjevu pozvao na pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koje obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud stoga pravilno zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene, a što ih čini ništetnim, pozivom na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO/05), te je usvojio tužbeni zahtjev i utvrdio ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamate i valutnoj klauzuli ništetnim i naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog financijskog vještačenja.

12. Tužitelj je potrošač i to je dokazao u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, jer je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu za svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok tužena nije pružila niti jedan dokaz koji bi ukazivao da tužitelj nije potrošač, a osim toga iz članka 2. Ugovora o kreditu nespornim proizlazi namjena i svrha sklapanja ugovora – izgradnja i dovršenje stambenog objekta.

13. Suprotno žalbenim navodima tužene sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tražbina tužitelja nije zastarjela jer da podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na ovaj predmet, sukladno članku 241. ZOO/05 je prekinuta zastara predmetne tražbine jer rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, kojima je utvrđena ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu pa do podnošenja tužbe u ovom postupku (10. lipnja 2019.).

14. Odluka o zastari utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetoj u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022. I prema stajalištu Suda Europske Unije zauzetom u presudi od 10. lipnja 2021. u predmetu C- 609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu sa Direktivom 93/13. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda po toj tužbi je u odnosu na ništetnost odredbi kojima je ugovorena promjenjiva stopa postala pravomoćna 13.lipnja 2014. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 ), dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17). U ovom predmetu tužba je podnesena 10. lipnja 2019., dakle, unutar petogodišnjeg roka zastare.

15. Što se tiče konverzije, svrha Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim.

16. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) u odredbi članka 19.b propisano je načelo konverzije kredita tako da Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

17. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog, u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8., tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,

– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Dodatak od 20. siječnja 2016. nije sklopljen u cilju otklanjanja ništetnosti nepoštenog dijela odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF, niti je sklopljen u cilju otklanjanja posljedica ništetnosti. Sklapanje dodataka osnovnih ugovora o kreditu primjenom ZID ZPK/15, zapravo predstavlja obveznu zakonsku konverziju za banke kojom se, bez pristanka banke kao vjerovnika, u cilju sprečavanja nastavljanja i produbljivanja dužničke krize, stvaraju novi uvjeti na način da se mijenja valuta u ugovorenoj valutnoj klauzuli. Izmjena takvih uvjeta primjenom ZID ZPK/15, izvršena prije pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora, nema za posljedicu isključenje prava potrošača na restituciju.

18. Činjenica da je zbog promjene propisa banka bila u obvezi izmijeniti valutu u ugovornoj valutnoj klauzuli ne rezultira prestankom prava tužitelja na restituciju. Niti činjenica da je tužitelj imao pravo izbora hoće li pristupiti sklapanju dodatka čiji su sastojci propisani člankom 19.c ZID ZPK/15, ili će nastaviti postojeći ugovorni odnos, ne znači da se sklapanjem ugovora o konverziji odrekao prava na restituciju s osnove nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog ugovora. Odricanje od prava na restituciju zbog nepoštenosti ugovornih odredbi se ne pretpostavlja, već volja za odricanjem mora biti jasno i nedvosmisleno izražena. Dodatak koji su sklopile stranke primjenom ZID ZPK/15, ne sadrži izričitu izjavu tužitelja o odricanju od prava na restituciju. Činjenica da je tužitelj iskoristio pravo na sklapanje ugovora o konverziji nema karakter ponašanja iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti da se odrekao prava na restituciju,

19. Prestanak prava tužitelja na povrat preplaćenog s osnove nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora, ne proizlazi niti iz odluke Suda EU C 567/20, donesene po prethodnom pitanju u sporu protiv Zagrebačke banke. Navedena odluka, ne odnosi se na pitanje otklanjanja posljedica ništetnosti zbog nepoštenosti ugovornih odredbi iz potrošačkog ugovora, već na pitanje područja primjene Direktive 93/13 po prethodnom pitanju u sporu po zahtjevu za povrat isplaćenog nakon sklapanja ugovora o konverziji. U toj odluci, Sud EU ponovio je svoje opće, načelno stajalište u primjeni članka 1. stavak 2. Direktive, prema kojem su ugovorne odredbe koje se temelje na obvezujućim ili dispozitivnim odredbama nacionalnog prava, pa tako i odredbama ZID ZPK/15, isključene iz područja primjene Direktive 93/13, zbog pretpostavke da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka u određenim ugovornim odnosima (tako i u predmetima C 81/19 NG i OH/SC Banca Transilvania, C-593593/22, First Bnk SA., C-192/20 Prima banka Slovensko, C-593/22 First Bank SA i dr. ).

20. Od ovog načelnog stajališta odstupljeno je u odlukama u kojima se Sud Europske Unije izjašnjavao o usklađenosti sa Direktivom prisilnih ili dispozitivnih nacionalnih odredbi. U odlukama C-609/19 i spojenim predmetima C-776/19 do 782/19 protiv BNP Paribas Personal Finance SA i dr., i predmetu C-80/21 do C.82/21 D.P.B., Sud EU ispitivao je usklađenost sa Direktivom nacionalnih propisa o zastari prava na restituciju na temelju nepoštenih odredbi i zauzeo stajalište da zastarni rok određen nacionalnim propisom ne može početi teći prije nego je potrošač mogao saznati za nepoštenost .I u odluci C-176/23 Raiffeisen Bank od 30. svibnja 2024., zauzeto je stajalište da se članak 1. stavak 2. Direktive o isključenosti odredbi nacionalnog prava od područja primjene Direktive, ne odnosi na nacionalni propis donesen radi usklađivanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe o kamatnoj stopi, ako taj propis ostavlja banci slobodu ugovaranja u pogledu izbora referentne vrijednosti kamatne stope i visine fiksne marže.

21. Prema stajalištu Suda Europske Unije zauzetom u predmetu C-118/17 Š od 14. ožujka 2019. činjenica da su određene ugovorne odredbe za koje se utvrdilo da su nepoštene, ugovorom zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

22. Tužitelj ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli ako postoji razlika između ukupnog iznosa koji bi mu pripao po osnovi ništetnosti ovih odredbi do dana izvršene konverzije i iznosa koji je banka priznala i obračunala prilikom izračuna konverzije u skladu sa člankom 19.c ZID ZPK/15.

23. Na okolnost postojanja razlike između iznosa preplate i iznosa priznatog u konverziji, provedeno je vještačenje kojim je utvrđena visina novčanog iznosa koji je tužena primila temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu, te je pravilno obvezao tuženu na vraćanje dosuđenih iznosa tužitelju sve primjenom odredbe članka 323. stavak 1. i 324. ZOO, a koji iznosi predstavljaju razliku do iznosa preplate utvrđenu Dodatkom ugovora u odnosu na ništetne odredbe i u odnosu na razliku u glavnici.

24. Nalazu vještaka tužena je prigovarala, ali nije predlagala dopunu ili novo vještačenje.

25. Na dosuđene pojedinačne mjesečne iznose tražbine pravilno su obračunate zatezne kamate po stopi iz članka 29. ZOO/05 s tijekom od dana kada je tuženik primio uplatu po osnovi anuiteta, sve sukladno članku 1115. ZOO/05, koja se primjenjuje kod vraćanja stečenog bez osnove, te nepošteni posjednik mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja,

26. Odluka o troškovima postupka koji su određeni tužitelju temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23) i u skladu je s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22, 88/22) koji je na snazi od 15. srpnja 2022.

27. Žalbenim navodima tužene nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

U Karlovcu 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp