Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-22/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1- mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2- mlt. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici EI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a ona zastupana po Nataši Owens, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Nenadu Mušiću, odvjetniku iz Zagreba, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-204/2023 od 12. studenog 2024, na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-204/2023 od 12. studenog 2024. u toč. II) izreke u cijelosti i u dijelu toč. I) izreke:

- kojom je izmijenjena obveza tuženika sadržana u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28.11.2019. koji je sastavni dio rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. R1Ob-473/20-5 od 17.07.2020. te je nalaženo tuženiku da na ime uzdržavanja mlt. ZI i mlt. DI, doprinosi mjesečno iznos od 250,00 eura po djetetu, odnosno ukupno 500,00 eura mjesečno, počevši od 17.02.2023. pa nadalje sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, sa dospijećem svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, na račun majke i zz mlt. ZI i DI, EI.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-204/2023 od 12. studenog 2024. u preostalom dijelu toč. I) i sudi:

Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za povišenje doprinosa za uzdržavanja preko iznosa iz toč. I) izreke ove presude, odnosno preko iznosa od po 250,00 eura po djetetu tj. preko iznosa od ukupno 500,00 eura mjesečno, za iznos od ukupno 500,00 eura.

III. Nalaže se tužiteljima da nadoknade tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke odlučeno je da se mijenja obveza tuženika sadržana u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28.11.2019. koji je sastavni dio rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. R1Ob-473/20-5 od 17.07.2020., te se nalaže tuženiku da na ime uzdržavanja mlt. ZI i mlt. DI, doprinosi mjesečno iznos od 500,00 eura po djetetu, odnosno ukupno 1.000,00 eura mjesečno počevši od 17.02.2023. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, sa dospijećem svakog 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, na račun majke i zz EI. Također je toč. II) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 825,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv citirane odluke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer da je sud prekoračio tužbeni zahtjev obzirom da su tužitelji predmetnom tužbom zahtijevali povišenje uzdržavanja sa ukupnog mjesečnog iznosa od 293,84 eura na ukupni mjesečni iznos od 500,00 eura. Navodi da je dosuđenim iznosom preko postavljenog tužbenog zahtjeva, a bez iznimnih razloga, prvostupanjski sud iskazao iznimnu pristranost i povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje. Navodi da je počinjena i bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, kao i da su utvrđenja iz obrazloženja u izravnoj proturječnosti sa toč. I) izreke pobijane presude. Navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u svezi materijalnih potreba mlt. tužitelja, kao i njegovo imovno stanje, životni standard i materijalne mogućnosti posljedično čemu da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, uz očiglednu povredu načela razmjernosti iz čl. 282. Obiteljskog zakona ( NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, dalje ObZ ), kao i prava na pravično suđenje zbog pristranog, netočnog i paušalnog utvrđenja. Osporava i odluku o trošku jer da je sud propustio uzeti u obzir da je dio tužbenog zahtjeva ( do iznosa od 378,24 eura ) učinio nespornim.

4. Tužitelji su u odgovoru na žalbu osporili sve žalbene navode, te su predložili odbijanje žalbe tuženika kao neosnovane.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev mlt. tužitelja za povišenjem obveze uzdržavanja tuženika utvrđene Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28.11.2019. kao sastavnom dijelu rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. R1Ob- 473/20 od 17.07.2020.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. R1Ob- 473/20 od 17.07.2020. i Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28.11.2019. utvrđena obveza tuženika da doprinosi za uzdržavanje mlt. ZI i mlt. DI, ukupno iznos od 2.214,00 kuna mjesečno, odnosno 293,84 eura,

- da je navedeni iznos utvrđen sporazumom roditelja mlt. djece, te da nisu navedeni pojedinačni iznosi uzdržavanja za mlt. ZI i mlt. DI,

- da je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2019., minimalni iznos za ZI ( rođenog **.**.2011.) iznosio 1.248,00 kn, a za mlt. DI ( rođenu **.**.2015. ) 1.061,00 kn tj. ukupno 2.309,00 kn, odnosno više nego što su to roditelji sporazumno odredili

- da su prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2023., minimalni iznos za ZI i DI iznosili od po 203,15 eura, odnosno ukupno 406,30 eura, dok da za 2024. taj iznos za svakog od njih iznosi 229,6 eura, odnosno ukupno 459,20 eura, s time da će 28.11.2024. mlt. ZI navršiti 13 godina, pa da će za njega taj iznos porasti na 252,56 eura, odnosno ukupno će iznositi 482,16 eura,

- da se navedeni minimalni iznosi u pravilu dosuđuju roditeljima koji su nezaposleni i u teškoj financijskoj situaciji ili su pak zbog svog zdravstvenog stanja u nemogućnosti se zaposliti ili uz redovan rad obavljati još i povremene poslove, a da roditelji koji su zaposleni, radno sposobni, moraju doprinositi i više od zakonom propisanog minimalnog iznosa,

- da iz iskaza majke i zz mlt. tužitelja EI proizlazi da ZI i DI žive u iznajmljenom stanu u površini od cca 100 m2 u zajedničkom kućanstvu sa njom, njenim suprugom i njihovim zajedničkim djetetom, da im mjesečni troškovi za najam i režije iznose cca 1.800,00 eura mjesečno, da je u vrijeme sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz 2019. živjela sama sa mlt. ZI i DI također u unajmljenom stanu i izdvajala za najam i režije iznos od oko 570,00 eura i za prehranu, higijenske i kućanske potrepštine oko 200,00-260,00 eura, dok da sada za prehranu, higijenske i kućanske potrepštine izdvaja cca 1.000,00 eura mjesečno, da je u vrijeme donošenja prethodne odluke o uzdržavanju mlt. ZI polazio 2. razred osnovne škole, a mlt. DI dječji vrtić, dok da sada ZI ide u 7. razed, a DI u 4. razred osnovne škole, da joj inicijalni trošak u rujnu za školske potrepštine, opremu za likovni i tjelesni, bilježnice i dr. iznosi cca 300,00 eura za oboje djece, te da izdvaja mjesečno još cca 100,00 eura ukupno za trošak od 3,00-5,00 eura dnevno po djetetu za pekarske proizvode koje kupuju prije ili nakon škole jer da u školi imaju besplatan topli obrok, da djeca ne koriste pokaz za javni prijevoz, da je za odjeću i obuću mlt. ZI i DI 2019. izdvajala oko 500,00 kn sezonski, dakle cca 1.500,00 kn godišnje, a sada oko 1.000,00 eura godišnje za oboje djece, da su ZI i DI zdravi, pa da po toj osnovi ne postoje dodatni troškovi, da djeca nemaju vrijednije imovine u vlasništvu, da je ona zaposlena na istom radnom mjestu kao i 2019. kada da joj je plaća iznosila oko 6.300,00 kn, a sada da koristi trogodišnji rodiljni dopust za treće dijete i prima naknadu od 500,00 eura mjesečno, a prije toga da joj je plaća iznosila 1.000,00 eura mjesečno, da nema honorarnih prihoda, niti nekretnina ili vrjednijih pokretnina u vlasništvu, da joj je suprug zaposlen kao konobar uz osnovnu plaću od oko 1.000,00 eura, a njihovo zajedničko dijete da ne ide u vrtić, dok da mlt. ZI i mlt. DI ne idu na izvanškolske aktivnosti,

- da iz navedenog proizlazi da danas trošak redovnih životnih potreba za mlt. ZI i DI iznosi cca 700,00 eura mjesečno po djetetu ( 360,00 eura troškovi najamnine i režija, 200,00 eura trošak prehrane, higijenskih i kućanskih potrepština, 80,00 eura trošak odjeće i obuće i 60,00 eura trošak školovanja ), odnosno ukupno 1.400,00 eura mjesečno,

- da iz priložene dokumentacije ( očevidnika FINA-e o neizvršenim osnovama za plaćanje bez specifikacije naplate, preslike poruka, preslika zahtjeva za izravnu naplatu, presliku prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave, presliku rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovr Ob-20/23 ) proizlazi da je tuženik očito izbjegavao redovno plaćati iznose uzdržavanja za mlt. ZI i mlt. DI, odnosno da je djelomično redovno doprinosio za tužitelje tijekom 2022. i tijekom 2024.

- da iz priložene dokumentacije proizlazi da je tijekom 2019. tuženik bio zaposlen u vlastitoj tvrtci ..., da je prema evidenciji HZMO-a bio nezaposlen u razdoblju od 01.06.2020. do 15.08.2021. kada je otvorio novu tvrtku ... koja je brisana iz registra Trgovačkog suda 30.11.2022. ali je već 07.09.2021. otvorio novu tvrtku ... (list 87-89 spisa) u kojoj je zaposlen,

- da je iz navedenog razvidno da je tuženik otvarao tvrtke kojima je poslovao, a onda ih je prema potrebi zatvarao, odnosno proveo stečajni postupak, te da isti nije dostavio dokaz o tome gdje i na koji način mu je isplaćena dobit koja je evidentno postojala,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da stanuje u vlastitom stanu od 84 m2 koji je kupljen na kredit, da mu mjesečni troškovi za režije iznose 250,00 do 300,00 eura, da za troškove prehrane, higijenskih i kućanskih potrepština troši od 500,00- 600,00 eura mjesečno, te da na slobodno vrijeme troši cca 300,00 eura mjesečno, da koristi automobil vlastite tvrtke 365 dana i svi troškovi vozila i benzina isplaćuju se iz poslovanja tvrtke, da nema drugih obveza uzdržavanja osim mlt. tužitelja, da osim stana u kojem živi nema drugih nekretnina u vlasništvu, niti vrjednijih pokretnina, da ostvaruje prihode i radom u Bosni i Hercegovini, pa da je tako u 2023. mjesečno zarađivao 700,00 do 800,00 eura, a 2024. oko 300,00-400,00 eura mjesečno,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da mjesečno na svoje redovne životne potrebe potroši najmanje 1.100,00 eura (režije, prehrana, kućanske i higijenske potrepštine, odjeća i obuća, slobodno vrijeme), pa da kako nije dostavio dokaz o svojim stvarnim prihodima (plaća, dobit, honorar), da će biti u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja, ne samo u zatraženim iznosima, već u iznosu od minimalno 500,00 eura po djetetu mjesečno, a što da je manje od njihovih utvrđenih redovnih životnih potreba,

- da sud u ovom postupku nije vezan zatraženom visinom uzdržavanja.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski primjenom odredbe čl. 311. st. 1., čl. 310. st. 1. i 2., čl. 313. st.1. i čl. 209. Obz-a prihvaća tužbeni zahtjev i obvezuje tuženika da na ime uzdržavanja mlt. ZI i DI od 17.02.2023. doprinosi mjesečno iznos od po 500,00 eura, odnosno ukupno iznos od 1.000,00 eura. Odluku o parničnom trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 254. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer temeljem čl. 426. Obz-a u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka.

11. Međutim osnovano navodi tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno i nepravilno na temelju izvedenih dokaza izveo nekritički zaključak o ukupnom iznosu sredstva potrebnih za uzdržavanje mlt. tužitelja, a čime je posljedično i pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Među strankama nije sporno da su se ispunili uvjeti za povećanje uzdržavanja mlt. tužitelja u odnosu na prijašnju odluku iz 2019. Tako i sam tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ne spori tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na povećanje uzdržavanja do iznosa od 378,24 eura. Dakle između stranaka je sporna visina zahtjeva.

13. Cijeneći iskaz majke i zz EI da mlt. tužitelji žive u zajedničkom kućanstvu sa njom, njenim suprugom i njihovim zajedničkim djetetom, da žive u iznajmljenom stanu od cca 100 m2, da podmiruju mjesečne troškove najma i režija, da je mlt. ZI u vrijeme donošenja pobijane odluke imao nepunih 13 godina ( rođen **.**.2011. ), dok je mlt. DI imala 9 godina ( 16.02.2015. ), da su oboje učenici osnovne škole, da nemaju nikakvih zdravstvenih problema, da ne pohađaju nikakve izvanškolske aktivnosti, da primaju u školi topli obrok kojeg financira grad Zagreb, tj. da pored troškova stanovanja imaju uobičajne troškove za školovanje, odjeću i obuću, prehranu i higijenu, ocjena je ovog suda da je u smislu čl. 311. Obz-a za njihove ukupne materijalne potrebe, dostatan iznos od po 350,00 eura mjesečno, odnosno ukupno 700,00 eura mjesečno.

14. Pri tom je ovaj sud vodio računa da mlt. tužitelji predmetnom tužbom potražuju od tuženika da doprinosi za njihovo uzdržavanja ukupno iznos od 500,00 eura što znači da i njihova zz i majka EI, a koja živi sa njima i zna najbolje njihove materijalne potrebe, smatra da bi doprinos tuženika od ukupno 500,00 eura bio dostatan za podmirenje mjesečnih materijalnih potreba mlt. ZI i DI.

15. Stoga, unatoč tome što prvostupanjski sud, u ovom postupku nije vezan visinom tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju po stavu ovog suda ne postoje nikakve opravdane, niti iznimne okolnosti na temelju kojih je sud zaključio da bi tuženik kao obveznik uzdržavanja trebao za uobičajne materijalne potrebe mlt. tužitelja, doprinositi više od iznosa, za kojeg njihova majka smatra dostatnim, slijedom čega je pobijanom odlukom prvostupanjski sud nekritički i pogrešno izveo zaključak o ukupnom iznosu sredstva potrebnih za uzdržavanje mlt. tužitelja ( za svakog tužitelja 700,00 eura, odnosno ukupno 1.400,00 eura).

16. Na navedeno ukazuje i činjenica da iz iskaza majke i zz EI proizlazi da troškovi peteročlanog kućanstva u kojem žive mlt. tužitelji po osnovi najma i režija iznose 1.800,00 eura, dok da im izdaci za prehranu iznose 1.000,00 eura, a što ukupno iznosi 2.800,00 eura, odnosno skoro za duplo više od iskazanih primanja majke po osnovi rodiljne naknade ( 500,00 eura ) i njenog supruga ( osnovna plaća 1.000,00 eura), pa se po stavu ovog suda navedeni iznosi troškova ne mogu smatrati vjerodostojnim, niti se na istima može temeljiti zaključak o mjesečnim materijalnim potrebama mlt. tužitelja, kako je to nekritički učinio prvostupanjski sud.

17. Nadalje, cijeneći iskaz tuženika da je zaposlen u vlastitom trgovačkom društvu, da ima u vlasništvu stan od 84 m2 za koji plaća kredit, da vozi automobil na trošak trgovačkog društva, da mu režije iznose 250,00-300,00 eura, te da na slobodno vrijeme troši cca 300,00 eura, da nema obveze uzdržavanja drugih osoba, ocjena je ovog suda da će isti moći mjesečno za mlt. tužitelje doprinositi mjesečno od po 250,00 eura, odnosno ukupno 500,00 eura.

18. Naime, tuženik je nesporno radno sposoban i obrazovan roditelj što znači da ima mogućnost stjecanja i povećane zarade. Pored toga njegova kreditna zaduženja i dugovi ne mogu biti razlog i zapreka da mlt. djeca ne mogu zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe, već je tuženik dužan uložiti maksimalno zalaganje da pribavi sredstva potrebna za uzdržavanje djece ispred svih drugih obveza. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

19. Konačno do sada je tuženik bio u obvezi doprinositi za uzdržavanje oba mlt. tužitelja iznos od 293,84 eura, dok mu je ovom odlukom obveza povećana za 206,16 eura, a što iznosi manje od iznosa kojeg prema vlastitom iskazu troši mjesečno na zadovoljavanje svojih potreba tijekom slobodnog vremena ( 300,00 eura), a koje potrebe svakako nisu nužne, niti mogu biti prioritetnije od obveze uzdržavanja djeteta.

20. Dakle, ukoliko tuženik može mjesečno izdvajati iznos od 300,00 eura za zadovoljavanje vlastitih potreba tijekom slobodnog vremena, tada je za zaključiti da mu taj iznos ostaje nakon što podmiri ostale troškove, pa će dio tog iznosa moći izdvojiti za uzdržavanje svoje djece. Stoga je ocjena ovog suda da će tuženik, obzirom na svoj životni standard u smislu odredbe čl. 311. st. 2. Obz-a i načela razmjernosti sukladno odredbi čl. 282. Obz-a, biti u mogućnosti participirati u ukupno utvrđenim potrebama uzdržavanja za oba mlt. tužitelja sa iznosom od 500,00 eura mjesečno.

21. Ostatak do punog doprinosa za uzdržavanje mlt. tužitelja snositi će majka i zz. koja sa tužiteljima živi i na čijoj strani je povećana svakodnevna briga za njih, a koja se smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Pri tom je sud vodio računa i da je majka trenutno na rodiljnom dopustu, pa ima male mjesečne prihode, te da pored mlt. tužitelj, ima obvezu uzdržavanja i još jednog djeteta.

22. Neosnovano je pozivanje žalitelja na Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ( NN 49/2024) jer navedeni podaci služe samo kao okvir za odlučivanje o mjesečnim potrebama djeteta i nisu za sud od obvezujućeg značaja, obzirom da se iznos za uzdržavanja maloljetnog djeteta određuje u svakom pojedinom slučaju, sukladno odredbama Obz-a, koji uređuje uvjete i način određivanja uzdržavanja za dijete u odnosu na okolnosti roditelja obveznika uzdržavanja i okolnosti djeteta.

23. Pravilna je i odluka suda o parničnom trošku jer su tužitelji u cijelosti uspjeli sa tužbenim zahtjevom, a nastali troškovi postupka odnose se na opravdane radnje koje su poduzimane u odnosu na osporeni dio tužbenog zahtjeva.

24. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točci I) izreke ove presude, dok je primjenom odredbe čl. 373. ZPP-a odlučeno kao u točci II) izreke ove presude.

25. Budući da je prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena odluka suda prvog stupnja, to je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tuženika. Tuženik je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 50%, pa mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 100,00 eura, PDV u iznosu od 125,00 eura, odnosno ukupno iznos od 125,00 eura kako je odlučeno u točci III) izreke ove presude.

26. Tužiteljima nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer je ocijenjeno da podnošenje odgovora na žalbu nije bilo potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točci IV) izreke ove presude.

U Rijeci, 23. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ksenija Dimec