Poslovni broj: P-4500/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGRANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGRANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3 iznos od 6.017,68 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja MĆ smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 29.08.1987.g. koju je skrivio osiguranik tuženika ČĆ upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika. Odgovornost tuženika za naknadu štete utvrđena je presudom tadašnjeg Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3382/87 od 11.04.1980., a koja je potvrđena presudom tadašnjeg okružnog suda u Zagrebu broj Gž- 6303/90 od 02.10.1990.

2.

Udovici TĆ priznato je pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem HZMO broj MP-378008 od 28.12.1987. Za ranija razdoblja tuženik je u mirnim postupcima naknadio štetu tužitelju sve do zaključno 31.12.2013., dok je za nastavno razdoblje tužitelj ishodio pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 727/2016 od 14.07.2016. i Trgovačkog suda u Osijeku broj: P-563/18 od 09.01.2020. dok su postupci kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-2418/20 i P- 2589/2022 i dalje u tijeku.

3.

Tužitelj je u razdoblju od 01.01.2022. do 31.01.2023. s osnova obiteljske mirovine isplatio ukupno 6.017,68 €, a koji iznos predstavlja štetu za HZMO u navedenom iznosu. 4.

Dana 05.01.2024. tužitelj se zahtjevom obratio tuženoj da isplati naknadu štete, ali je tužena zahtjev otklonila dopisom od 12.01.2024. ističući kako je povodom istog štetnog događaja pred OGSZ broj P-2589/22 u tijeku sudski postupak po istom pravnom pitanju te će ovaj zahtjev uzeti u obradu nakon pravomoćnog okončanja postupka P- 2589/2022.

5.

Stoga tužitelj predlaže da sud temeljem čl. 161., 164. i 1046. ZOO-a donese presudu kojom će obvezati tuženika na plaćanje iznosa od 6.017,68 €.

6.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Što se tiče primjene Zakona osporava da bi se trebale primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju već je potrebno primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-a i navodi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje u tekstu ZOOP) kao specijalni Zakon.

7.

Tuženik dodaje da se treba primijeniti shvaćanje VSRH u sporovima HZMO protiv osiguravateljnih društava na način da se treba primijeniti odredba čl. 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje u tekstu ZOOP) koja propisuje da tužitelj ima pravo na utuženu isplatu od osiguravatelja samo ukoliko postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koje se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovaran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

8.

Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu pripadajućeg parničnog troška.

9.

U dokaznom postupku sud je pročitao policijsko izvješće sastavljeno dana 21.09.1987. u svezi prometne nezgode od 29.08.1987. (list 3-4), pročitana je presuda tadašnjeg Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-6303/90 (list 5-8 spisa), rješenje o priznavanju obiteljske mirovine TĆ udovici umrlog MĆ (list 9-10), podatke o izvršenih isplatama na ime obiteljske mirovine u razdoblju od 01.01.2022. do zaključno 31.01.2023. (list 11 spisa), dokaz da su isplaćeni iznosi isplaćeni na račun TĆ (list 12-20 spisa), Zahtjev za naknadu štete upućen od strane HZMO prema tuženiku (list 21 spisa), preslika povratnice (list 22), obavijest o otklonu isplate štete (list 23).

10.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11.

Među strankama je neprijeporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika. Sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva, te visina tužbenog zahtjeva.

12.

U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva i nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem navodeći da je Zakon o mirovinskom osiguranje lex specialis, te da strogo regulira materiju, temeljem kojeg Zakona tužitelj ima pravo na isplatu utuženih iznosa.

13.

Nadalje punomoćnik tužitelja je posebno naglasio da se utvrđenje razmjernog iznosa mirovine može utvrđivati samo u slučaju invalidske mirovine, a nikako kada se radi o obiteljskoj mirovini kakva je u konkretnom slučaju, budući supruzi umrlog osiguranika tužitelja isplaćuje obiteljsku mirovinu, jer je osiguranik tužitelja smrtno stradao krivnjom osiguranika tuženika.

14.

Nadalje dodaje u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ne postoji odredba kojom je propisano utvrđivanje razmjernog iznosa mirovine kada se radi o obiteljskoj mirovini, pa stoga nema zapreke da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

15.

Između stranaka je sporno:

Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku mjerodavan čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate, a koja odredba podrazumijeva razmjerni iznos isplaćene mirovine, koji u svakom slučaju treba utvrditi, ili Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplata.

16.

Uvidom u rješenje tadašnjeg SIZ MIORH-a, Područna služba u Zagrebu broj: MP 378008, UP/I-3507/87 od 28.12.1987. sud je utvrdio da je udovici pokojnog MĆ priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 29.08.1987. u visini minimalne mirovine, a koje pravo za udovicu pokojnog MĆ traje i danas.

17.

U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva valja navesti da ona proizlazi iz obračuna HZMO i da je sačinjen od stručne službe tužitelja. Pri tome se pravo na mirovinu i isplata iste vrši sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne Novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22: - dalje u tekstu ZOMO), pa tako tužitelj svoje pravo na naknadu štete temelji na odredbama članka 160. do 167. ZOMO.

18.

Obzirom na spornu činjenicu treba li u konkretnom slučaju primijeniti odredbu čl. 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje u tekstu ZOOP) ili odredbe ZOMO valja navesti slijedeće:

Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

19.

U razdoblju od 01.01.2022. do 31.01.2023. na snazi je bio ZOOP.

20.

U razdoblju od 01.01.2022. do 31.01.2023. na snazi je ZOMO, koji u sebi sadrži odredbu čl. 161. st. 1. ZOMO, tako da ista glasi:

(1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

21.

Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZMO) propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

22.

Prema čl. 164. st. 1. ZMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

23.

Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZMO, na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Prema st. 5., za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne su odredbe toga Zakona.

24.

Prema tome, navedeni zakoni također su na snazi u razdoblju od 01.01.2022. do 31.01.2023.

25.

Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 953. propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju (st. 1). 26.

Točno je da je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo pravno stajalište da se na konkretno potraživanje tužitelja prema osiguratelju štetnika ima primijeniti propis koje je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kada je izdatak učinjen. Međutim, to u ovom slučaju i nije sporno, već je sporno po kojem propisu tužitelj ima pravo potraživati štetu tj. je li tuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu nastalu isplatama obiteljske mirovine zbog smrti pokojnog MĆ:

- u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine na način kako je to propisano odredbom čl. 27. ZOOP ili

- stvarnu štetu u punom opsegu isplaćene mirovine, na temelju čl. 161. ZOMO/13, odnosno,

- stvarnu štetu u punom iznosu, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, na temelju čl. 161. ZOMO.

27.

Osim toga, pritom treba imati u vidu i odredbe čl. 65. ZMO i čl. 67., čl. 68., 69. i 71. ZOMO prema kojima članovi obitelji umrlog osiguranika imaju pravo na obiteljsku mirovinu i to bračni drug, djeca, roditelji i osobe koje je poginuli uzdržavao bez obzira na dužinu radnog straža koju je do trenutka smrti pokojni stekao.

28.

Ovo stoga što prema odredbi čl. 87. st. 1. t. 9. ZOMO, mirovinski faktor uopće nije vezan uz uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti pa posljedično tome ne može postojati niti razlika između invalidske mirovine koja se osiguraniku isplaćuje zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada s jedne strane i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s druge strane, kako to propisuju odredbe ZOOP.

29.

To konkretno znači da je odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP faktično otklonjena odgovornost osiguratelja za štetu zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja u svim onim slučajevima kada je kod osiguranika tužitelja došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti, invalidnosti ili smrti, neovisno o tome što je isti posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje i koju je po ugovoru o osiguranju, oštećenicima obvezan nadoknaditi osiguratelj štetnika.

30.

Pritom treba reći da je i odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP također propisana obveza društava za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

31.

S obzirom na navedeno, tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi svaku stvarnu štetu koju trpi, ako se radi o obvezi iz mirovinskog osiguranja i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), što tuženik u ovom slučaju i ne osporava. Naprotiv, šteta propisana odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP nije niti može biti stvarna šteta jer propisi tužitelja ne čine razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i neke druge vrste mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s obzirom na to da mirovinski faktor uopće nije vezan uz uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, invalidnosti ili smrti.

32.

Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja jer su sporni izdaci uzročnoposljedično vezani za isplate koje tužitelj isplaćuje svom osiguraniku na temelju propisa o mirovinskom osiguranju zbog posljedica štete koju je prouzročio osiguranik tuženika te predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi tužitelju jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda i stoga ti izdaci predstavljaju stvarnu štetu koju trpi tužitelj.

33.

Nadalje nakon što je stupio na snagu ZOOP, doneseno je nekoliko izmjena i dopuna ZOMO pa je ZOMO ne samo specijalni propis već i kasniji propis od ZOOP, čime tužitelj ima pravo na utuženu naknadu štete. Pri tome ovaj sud ima na umu da je mirovinski fond, fond koji funkcionira po principu solidarnosti i svi osiguranici imaju pravo na ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja za razliku od osiguravajućih društava koja funkcioniraju na tržišnim principima radi ostvarivanja dobiti. Osim toga kada se primjenjuje propis čl. 27. ZOOP-a, time se narušava jedno od osnovnih načela građanskog prava, a to je lex posteriori derogat legi priori, te načelo da je u konkurenciji generalnog propisa i specijalnog propisa, a ZOOP jest generalni propis u odnosu na ZOMO kao specijalni propis koji regulira predmetnu materiju.

34.

Konačno valja navesti da je tuženik tužitelju po ovom istom štetnom događaju temeljem regresnog zahtjeva tijekom čitavog niza godine dobrovoljno isplaćivao iznose štete koje je tužitelj pretrpio s osnova isplata obiteljske mirovine koju je isplaćivao svojoj osiguranici TĆ i to u razdoblju od 1987. pa do 2018. i uopće nije bilo sporno niti dvojbeno da tužitelj ima pravo na regresne isplate od osiguravajućeg društva za štetu koju trpi zbog radnji njegovog osiguranika.

35.

Ovaj sud drži da nije i nema razloga za promjenu ikakve dugogodišnje ustaljene sudske prakse i nema nikakvih mogućnosti na drugačije utvrđivanje činjeničnog stanja. Ovo tim više što se u konkretnom predmetu prometna nezgoda dogodila 1987., a tu prometnu nezgodu je skrivio osiguranik tuženika. Ovaj sud smatra da se u donošenju svojih odluka ne može voditi pretpostavkama što bi bilo da nije bilo prometne nesreće, te bi li osiguranica tužitelja stekla pravo na obiteljsku mirovinu da nije bilo prometne nesreće.

36.

Mirovina je sukladno čl. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ("NN" 102/98) neotuđivo osobno pravo koje se ne može prenijeti na drugoga, niti naslijediti, te se postupak za priznanje prava pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnoj službi od strane osiguranika odnosno od nasljednika osiguranika, pa nema nikakve mogućnosti da se utvrđuje neko drugo činjenično stanje, niti koliko bi pok. MĆ ostvario s osnova mirovine da je stupio u mirovinu zbog ozljeda na radu.

37.

Nakon što je osiguranik ostvario pravo na obiteljsku mirovinu, on prema pozitivnim propisima RH više ne može ostvariti pravo na neku drugu vrstu mirovine. Stoga niti ne postoji mogućnost da se izvrši izračun hipotetske i nepostojeće mirovine zbog ozljede na radu, budući se ne mogu vršiti pretpostavljeni ili potencijalni izračuni visine mirovine nego se mirovina izračunava na temelju relevantnih i postojećih činjenica u svakom pojedinom predmetu uzimajući u obzir sve parametre koji bi bili od utjecaja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

38.

Kako se činjenica da bi netko ostvario obiteljsku mirovinu ne može voditi pretpostavkama, tužitelj se protivio provođenju financijskog vještačenja. Nadalje tužitelj posebno naglašava da se u konkretnom slučaju ne radi o invalidskoj mirovini zbog ozljede na radu nego se radi o isplati obiteljske mirovine. Kako se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ni u jednoj odredbi ne odnosi na isplatu obiteljske mirovine ima se primijeniti isključivo ZOMO. U ZOOP-u ne postoji odredba kojom je propisano utvrđivanje razmjernog iznosa mirovine kada se radi o obiteljskoj mirovini.

39.

Kako je u ovoj presudi navedeno sud je utvrdio da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja.

40.

Visina stvarne štete utvrđena je na temelju obračuna isplata izvršenih na teret tužitelja (list 11 spisa) koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku u skladu s propisima mirovinskog osiguranja u spornom razdoblju, zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju.

41.

Tužitelj je u razdoblju od 01.01.2022. do 31.01.2023. isplatio osiguraniku na ime obiteljske mirovine ukupan iznos od 6.017,68 €. Stoga je sud tužitelju na ime isplaćenog iznosa s osnova obiteljske mirovine dosudio zatraženi iznos glavnice od 6.017,68 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.01.2024. pa do isplate temeljem čl. 161. st. 1. i čl. 161. st. 2. toč. 2. Zakon o mirovinskom osiguranju, a u vezi s odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO).

42.

Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od 26.01.2024.g. kako je to tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom, a sukladno odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO.

43.

Naime, iz spisa je razvidno da se tužitelj tuženiku obratio zahtjevom za naknadu štete dana 05.01.2024. preporučenom pošiljkom koju je tuženik primio dana 10.01.2024. (list 21 i 22 spisa). Stoga je dana 25.01.2024. istekao rok od 15 dana, radi čega tužitelju pripada kamata na dosuđeni iznos kako je to i zatražio od 26.01.2024.

44.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

45.

Sud nije dosudio tužitelju parnični trošak iz razloga što bi imao pravo na naknadu parničnog troška u visini troška sudske pristojbe, a kako je tužitelj ex lege oslobođen troška sudske pristojbe, to sud tužitelju nije dosuđivao parnični trošak.

46.

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 23. srpnja 2025. godine

Sutkinja:

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju

- tuženiku