Zakon.hr

Poslovni broj:P-1911/2019-43

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Schmidtu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Schmidt & Mundweil iz Osijeka protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 8. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vladimira Schmidta, odvjetnika iz Osijeka i zamjenice punomoćnika tuženika CK, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Vedrana Pajića iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I/ Utvrđuje se da su dijelovi odredbe iz čl. 2., čl. 3., toč. 2., toč. 4., toč. 5., i čl. 4., Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, br. 5140030242-60010445879/2005, ovjeren dana 13. lipnja 2005. god., po javnom bilježniku Lidiji Perić, pod br. OV- 12480/2005, dana 03. lipnja 2005. god., sklopljenog između tužitelja VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, Slavonske banke d.d. Osijek iz Osijeka, Kapucinska 29, kao Banke, koji ugovor je preuzeo tuženik Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek, a kojima je tuženik odobrio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 23.000,00 CHF (švicarskih franaka), u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja se obračunava u CHF (švicarskim francima), a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek i vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te kojima je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u stranoj valuti CHF (švicarski franak), ništetni.

II/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, isplatiti tužitelju VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 4.351,35 kn/577,51 €[1] (slovima: četiritisućetristopedesetjednakunaitrideset petlipa/petstosedamdesetsedameuraipedesetjedancent) s pripadajućom zateznom kamatom računajući od uplate svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god., po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. god., do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god., do 31. prosinca 2022. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. god., do 29. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

-na iznos od 7,12 kn/0,94 €, počam od 31. listopada 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,28 kn/0,97 €, počam od 17. studenog 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,17 kn/0,95 €, počam od 19. prosinca 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,39 kn/0,98 €, počam od 17. siječnja 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,38 kn/0,98 €, počam od 16. veljače 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,55 kn/1,00 €, počam od 18. ožujka 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,36 kn/0,98 €, počam od 16. travnja 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,30 kn/0,97 €, počam od 17. svibnja 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,31 kn/0,97 €, počam od 17. lipnja 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,33 kn/0,97 €, počam od 15. srpnja 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,27 kn/0,97 €, počam od 21. kolovoza 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,27 kn/0,97 €, počam od 17. rujna 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,66 kn/1,02 €, počam od 15. listopada 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,68 kn/1,02 €, počam od 25. studenog 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 7,74 kn/1,03 €, počam od 17. prosinca 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 37,52 kn/4,98 €, počam od 20. siječnja 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 37,23 kn/4,94 €, počam od 21. veljače 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 36,36 kn/4,83 €, počam od 19. ožujka 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 36,70 kn/4,87 €, počam od 26. travnja 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 36,71 kn/4,87 €, počam od 21. svibnja 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 70,92 kn/9,41 €, počam od 18. lipnja 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 71,39 kn/9,48 €, počam od 28. srpnja 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 70,40 kn/9,34 €, počam od 26. kolovoza 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 71,15 kn/9,44 €, počam od 15. rujna 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 70,63 kn/9,37 €, počam od 15. rujna 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 71,57 kn/9,50 €, počam od 05. studenog 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 71,08 kn/9,43 €, počam od 30. prosinca 2009. god., pa do isplate,

-na iznos od 72,94 kn/9,68 €, počam od 16. siječnja 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 73,40 kn/9,74 €, počam od 05. veljače 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 74,58 kn/9,90 €, počam od 04. ožujka 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 76,50 kn/10,15 €, počam od 29. travnja 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 76,61 kn/10,17 €, počam od 29. travnja 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 79,05 kn/10,49 €, počam od 19. lipnja 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 79,76 kn/10,59 €, počam od 19. lipnja 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 82,58 kn/10,96 €, počam od 18. kolovoza 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 80,17 kn/10,64 €, počam od 22. rujna 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 81,02 kn/10,75 €, počam od 21. listopada 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 80,78 kn/10,72 €, počam od 19. studenog 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 87,38 kn/11,60 €, počam od 31. prosinca 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 72,47 kn/9,62 €, počam od 04. veljače 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 71,97 kn/9,55 €, počam od 04. veljače 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 74,19 kn/9,85 €, počam od 02. ožujka 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 71,92 kn/9,55 €, počam od 30. travnja 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 75,58 kn/10,03 €, počam od 24. svibnja 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 77,10 kn/10,23 €, počam od 25. lipnja 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 80,77 kn/10,72 €, počam od 25. lipnja 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 83,08 kn/11,03 €, počam od 10. kolovoza 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 77,63 kn/10,30 €, počam od 16. rujna 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 76,11 kn/10,10 €, počam od 06. listopada 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 67,47 kn/8,96 €, počam od 10. studenog 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 67,40 kn/8,94 €, počam od 13. prosinca 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,31 kn/9,20 €, počam od 19. siječnja 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,67 kn/9,25 €, počam od 28. veljače 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,07 kn/9,17 €, počam od 24. ožujka 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,10 kn/9,17 €, počam od 24. ožujka 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,75 kn/9,26 €, počam od 24. ožujka 2012. god., pa do isplate

-na iznos od 69,65 kn/9,24 €, počam od 12. lipnja 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,18 kn/9,18 €, počam od 11. srpnja 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 68,98 kn/9,15 €, počam od 14. kolovoza 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 67,84 kn/9,00 €, počam od 11. rujna 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,22 kn/9,19 €, počam od 19. listopada 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,47 kn/9,22 €, počam od 21. studenog 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,10 kn/9,17 €, počam od 21. studenog 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 67,77 kn/8,99 €, počam od 16. veljače 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,12 kn/9,17 €, počam od 16. veljače 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,14 kn/9,18 €, počam od 23. ožujka 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 68,39 kn/9,08 €, počam od 16. travnja 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 66,97 kn/8,89 €, počam od 28. svibnja 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 66,93 kn/8,88 €, počam od 18. lipnja 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 67,47 kn/8,96 €, počam od 03. srpnja 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 68,03 kn/9,03 €, počam od 28. kolovoza 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 68,87 kn/9,14 €, počam od 27. rujna 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 68,44 kn/9,08 €, počam od 27. rujna 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 68,74 kn/9,12 €, počam od 12. studenog 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,11 kn/9,17 €, počam od 13. prosinca 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 69,10 kn/9,17 €, počam od 18. siječnja 2014. god., pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, na ime tečajne razlike valute CHF (švicarskog franka) u odnosu na valutu HRK (hrvatsku kunu), isplatiti tužitelju VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 28.976,71 kn/3.845,87 € (slovima: dvadesetosamtisućadevetstosedamdesetšestkunaisedamdesetjednulipu/tritisućeosa mstočetrdesetpeteuraiosamdesetsedamcenti) s pripadajućom zateznom kamatom računajući od uplate svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god., po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. god., do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god., do 31. prosinca 2022. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. god., do 29. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

1. srpnja te godine, i to:

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 20. kolovoza 2005. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 27. rujna 2005. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 20. listopada 2005. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 16. studenog 2005. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 16. prosinca 2005. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 18. siječnja 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 18. veljače 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 16. ožujka 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 21. travnja 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 18. svibnja 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 24. lipnja 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 15. srpnja 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 15. kolovoza 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 16. rujna 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 14. listopada 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 16. studenog 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 20. prosinca 2006. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 16. siječnja 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 17. veljače 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 16. ožujka 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 17. travnja 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 16. svibnja 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 16. lipnja 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 14. srpnja 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 17. kolovoza 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 35,64 kn/4,73 €, počam od 22. rujna 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,52 kn/3,79 €, počam od 31. listopada 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,36 kn/3,76 €, počam od 17. studenog 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,47 kn/3,78 €, počam od 19. prosinca 2007. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,25 kn/3,75 €, počam od 17. siječanj 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,26 kn/3,75 €, počam od 16. veljače 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,09 kn/3,73 €, počam od 18. ožujka 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,28 kn/3,75 €, počam od 16. travnja 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,34 kn/3,76 €, počam od 17. svibnja 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,33 kn/3,76 €, počam od 17. lipnja 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,31 kn/3,76 €, počam od 15. srpnja 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,37 kn/3,77 €, počam od 21. kolovoza 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 28,37 kn/3,77 €, počam od 17. rujna 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 27,98 kn/3,71 €, počam od 15. listopada 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 27,96 kn/3,71 €, počam od 25. studenog 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 27,90 kn/3,70 €, počam od 17. prosinca 2008. god., pa do isplate,

-na iznos od 30,20 kn/4,01 €, počam od 29. svibnja 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 875,73 kn/116,23 €, počam od 19. lipnja 2010. god., pa do isplate,

-na iznos od 696,60 kn/92,45 €, počam od 30. travnja 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 343,07 kn/45,53 €, počam od 24. svibnja 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 341,55 kn/45,33 €, počam od 25. lipnja 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 335,57 kn/44,54 €, počam od 10. kolovoza 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 341,02 kn/45,26 €, počam od 16. rujna 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 342,54 kn/45,46 €, počam od 06. listopada 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 351,18 kn/46,61 €, počam od 10. studenog 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 351,25 kn/46,62 €, počam od 13. prosinca 2011. god., pa do isplate,

-na iznos od 349,34 kn/46,37 €, počam od 19. siječnja 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 298,98 kn/39,68 €, počam od 28. veljače 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 699,13 kn/92,79 €, počam od 24. ožujka 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 245,67 kn/32,61 €, počam od 12. lipnja 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 359,14 kn/47,67 €, počam od 11. srpnja 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 350,81 kn/46,56 €, počam od 11. rujna 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 349,43 kn/46,38 €, počam od 19. listopada 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 349,18 kn/46,34 €, počam od 21. studenog 2012. god., pa do isplate,

-na iznos od 637,40 kn/84,60 €, počam od 16. veljače 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 349,51 kn/46,39 €, počam od 23. ožujka 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 351,68 kn/46,68 €, počam od 28. svibnja 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 351,72 kn/46,68 €, počam od 18. lipnja 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 700,83 kn/93,02 €, počam od 28. kolovoza 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 349,78 kn/46,42 €, počam od 27. rujna 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 349,91 kn/46,44 €, počam od 12. studenog 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 349,54 kn/46,39 €, počam od 13. prosinca 2013. god., pa do isplate,

-na iznos od 349,55 kn/46,39 €, počam od 18. siječnja 2014. god., pa do isplate,

-na iznos od 31,52 kn/ 4,18 €, počam od 08. ožujka 2014. god., pa do isplate,

-na iznos od 9,87 kn/ 1,31 €, počam od 14. studenog 2014. god., pa do isplate,

-na iznos od 254,63 kn/33,80 €, počam od 01. listopada 2015. god., pa do isplate,

-na iznos od 254,65 kn/33,80 €, počam od 01. studenog 2015. god., pa do isplate,

-na iznos od 254,93 kn/33,84 €, počam od 01. prosinca 2015. god., pa do isplate,

-na iznos od 254,30 kn/33,75 €, počam od 01.siječnja 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 254,64 kn/33,80 €, počam od 01. veljače 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 333,17 kn/44,22 €, počam od 01. ožujka 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 345,70 kn/45,88 €, počam od 01. travnja 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 328,11 kn/43,55 €, počam od 01. svibnja 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 322,02 kn/42,74 €, počam od 01. lipnja 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 324,42 kn/43,06 €, počam od 01. srpnja 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 324,15 kn/43,02 €, počam od 01. kolovoza 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 331,88 kn/44,05 €, počam od 01. rujna 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 322,73 kn/42,83 €, počam od 01. listopada 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 345,80 kn/45,90 €, počam od 01. prosinca 2016. god., pa do isplate,

-na iznos od 336,80 kn/44,70 €, počam od 01. veljače 2017. god., pa do isplate,

-na iznos od 344,19 kn/45,68 €, počam od 01. travnja 2017. god., pa do isplate,

-na iznos od 990,96 kn/131,52 €, počam od 01. lipnja 2017. god., pa do isplate,

-na iznos od 309,53 kn/41,08 €, počam od 01. kolovoza 2017. god., pa do isplate,

-na iznos od 311,06 kn/41,28 €, počam od 01. rujna 2017. god., pa do isplate,

-na iznos od 275,50 kn/36,57 €, počam od 01. listopada 2017. god., pa do isplate,

-na iznos od 265,43 kn/35,23 €, počam od 01. studenog 2017. god., pa do isplate,

-na iznos od 266,79 kn/35,41 €, počam od 01. prosinca 2017. god., pa do isplate,

-na iznos od 271,11 kn/35,98 €, počam od 01. siječnja 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 265,41 kn/35,23 €, počam od 01. veljače 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 255,97 kn/33,97 €, počam od 01. ožujka 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 265,99 kn/35,30 €, počam od 01. travnja 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 233,75 kn/31,02 €, počam od 01. svibnja 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 225,67 kn/29,95 €, počam od 01. lipnja 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 237,71 kn/31,55 €, počam od 01. srpnja 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 260,31 kn/34,55 €, počam od 01. kolovoza 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 249,14 kn/33,07 €, počam od 01. rujna 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 276,37 kn/36,68 €, počam od 01. listopada 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 283,37 kn/37,61 €, počam od 01. studenog 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 272,61 kn/36,18 €, počam od 01. prosinca 2018. god., pa do isplate,

-na iznos od 281,45 kn/37,35 €, počam od 01. siječnja 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 281,20 kn/37,32 €, počam od 01. veljače 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 326,22 kn/43,30 €, počam od 01. ožujka 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 575,91 kn/76,44 €, počam od 01. travnja 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 276,72 kn/36,73 €, počam od 01. lipnja 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 285,40 kn/37,88 €, počam od 01. srpnja 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 295,99 kn/39,28 €, počam od 01. kolovoza 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 300,14 kn/39,84 €, počam od 01. rujna 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 315,91 kn/41,93 €, počam od 01. listopada 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 311,23 kn/41,30 €, počam od 01. studenog 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 326,65 kn/43,35 €, počam od 01 prosinca 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 394,45 kn/52,35 €, počam od 01. siječnja 2019. god., pa do isplate,

-na iznos od 253,02 kn/33,58 €, počam od 01. veljače 2020. god., pa do isplate,

-na iznos od 1.362,70 kn/180,86 €, počam od 01. ožujka 2020. god., pa do isplate,

-na iznos od 370,91 kn/49,22 €, počam od 01. travnja 2020. god., pa do isplate,

-na iznos od 377,97 kn/50,17 €, počam od 01. svibnja 2020. god., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak prouzročen ovom parnicom u iznosu od 2.568,54 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek, dana 3. lipnja 2005., sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, ovjeren po javnom bilježniku Lidiji Perić, pod brojem: OV-12480/2005, dana 13. lipnja 2005., za adaptaciju kuće. Slavonska banka d.d. Osijek tijekom 2008. godine postala je dio Hypo-Alpe-Adria-bank d.d., a potonja je tijekom 2016., postala dio Addiko bank d.d. Obzirom da je Addiko bank d.d. pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek iz toga proizlazi tuženikova pasivna legitimacija u ovom postupku. Temeljem Ugovora tuženik je kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF, u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,25% godišnje, dekurzivno, a efektivna kamatna stopa 5,62%, a navedeni kredit tuženik još nije otplatio. Člankom 3. točka 2. Ugovora ugovoreno je d ase kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama, obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, dok je točkom 5. određeno da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja. Člankom 4. Ugovora o namjenskom kreditu, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa sukladno Izmjenama i dopunama jednostrane Odluke o kamatnim stopama tuženika. Odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, bile su sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, te na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao nikakav utjecaj, pri čemu mu se nije objašnjavalo niti značenje istih, niti mu se ukazivalo na povećani rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF, a niti na posebno povećani rizik istovremenim ugovaranjem valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, zbog čega tužitelj nije mogao shvatiti, a niti je razumio stvarni utjecaj tih odredaba na visinu svoje konačne novčane obveze u otplati kredita tuženiku. Tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, niti su mu te odredbe bile razumljive, pa se nameće zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao jedne ugovorne strane, u odnosu na tuženika kao druge ugovorne strane, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje, načelu jednakih vrijednosti činidbe, te načelu savjesnosti i poštenja, kao i načelu zabrane zlouporabe prava. Slijedom navedenog, navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama i valutnoj klauzuli u CHF, su protivni odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji su bili na snazi u vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Navedene ugovorne odredbe su u suprotnosti s odredbama Direktive 93/13 Vijeća Europske unije. S obzirom da je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., utvrđena ništetnost promjene kamatne stope sukladno odluci banke, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10, od 14. lipnja 2018., utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tužitelj smatra da je tuženik svojim postupanjem od njega stekao na osnovi ništetnih ugovornih odredbi značajan novčani iznos koji predstavlja razliku između onoga što je tuženik zakonito mogao ugovoriti bez povrede prava potrošača i naplatiti, i onoga što je ništetnim odredbama naplatio. Tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije u mogućnosti točno odrediti, odnosno postaviti određeni tužbeni zahtjev, jer ne raspolaže svom potrebnom dokumentacijom, a dana 6. svibnja 2019., tužitelj je putem punomoćnika zatražio kompletnu dokumentaciju vezanu za predmetni ugovor o kreditu, koje podatke je tuženik odbio dati, što je razvidno iz dopisa tuženika od 8. svibnja 2019., pa predlaže da sud obveže tuženika za dostavom iste. Slijedom navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev u smislu odredbe članka 186. b. ZPP-a, a točno određen tužbeni zahtjev će postaviti nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Tužitelj prilikom podnošenja tužbe samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 10.000,00 kuna, pa je u tom smislu i naznačena vrijednost predmeta spora. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu Kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, sukladno članku 502. c. Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina, koji se računa od dana donošenja prvostupanjske presude u Kolektivnom sporu 13. lipnja 2014. Slijedom navedenog, nakon provedenog postupka predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare za sva potraživanja tužitelja, ujedno navodeći da se tužitelj neosnovano poziva na utvrđenja iz presude iz kolektivnog spora. Naime, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora su valjane slijedom čega tužitelj nema i ne može imati nikakve tražbine od tuženika po ovoj osnovi. Zakon o obveznim odnosima koji je bio na snazi u trenutku sklapanja osnovnog ugovora, izričito je dozvoljavao ugovaranje valutne klauzule i to u članku 22. stavak 1. Tuženik ističe kako člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača/03, propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Predmetni ugovor o kreditu je sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave što znači kako je tužitelj od strane samog javnog bilježnika bio upoznat sa svim detaljima ovog pravnog posla i pravnim posljedicama koje iz istog proizlaze, a zaposlenik tuženika je prilikom sklapanja ugovora o kreditu detaljno upoznao tužitelja s ovim kreditnim proizvodom, istom objasnio što zapravo znači valutna klauzula, odnosno koji je njezin cilj i svrha kao i ekonomske posljedice eventualne porast CHF na njegove kreditne obveze, odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF. Tužitelj je imao pravo izbora između više kreditnih proizvoda tuženika i nije morao nužno uzeti kredit vezano za valutu CHF obzirom da je imao mogućnost uzeti kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u drugim valutama ili pak kredit u HRK bez ikakve valutne klauzule, a tužitelj se u konačnici sam odlučio za kredit vezan za valutu CHF ocjenjujući kako mu je upravo taj kredit s valutnom klauzulom u CHF prihvatljiv te je u konačnici s tuženikom zaključio predmetni ugovor o kreditu. Obzirom da temeljem valutne klauzule stranke podjednako preuzimaju izvjesne rizike pada ili porasta tečajne referentne valute, jasno je kako ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje sadrže valutne klauzule ne mogu uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ugovaranjem valutne klauzule u Ugovoru o kreditu tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik navodi kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna iz razloga što nije zabranjena, odnosno, niti nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu, a niti je premašila najvišu stopu propisanu u članku 26. Zakona o obveznim odnosima. Do stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama, odnosno do dana 1. siječnja 2009., tuženik je mijenjao kamatnu stopu sukladno Zakonu o bankama, a prilikom promjene tuženik se rukovodio tržišnim uvjetima i objektivnim kriterijima prema kojima se određuje visina ugovornih kamata. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu nisu bili na snazi danas važeći propisi koji propisuju obvezu banaka da u pisano obliku utvrđuju metodologiju i parametre promjene kamatnih stopa, a koja obveza je uvedena tek donošenjem Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 112/12) dana 4. listopada 2012. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva nejasno je koji novčani iznos potražuje od tuženika na ime preplate s osnova promjenjive kamatne stope i valute CHF. Ukoliko tužitelj pod preplatom smatra razliku između ukupnog zbroja svih iznosa koji su plaćeni po osnovnom ugovoru i ukupnog zbroja svih iznosa koji bi bili plaćeni prema nekom imaginarnom nepostojećem kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom. Kako uslijed ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kredit postaje kunski s fiksnom kamatnom stopom, to tuženik ističe da volja ugovornih stranaka kod sklapanja osnovnih ugovora nije bila ugovaranje kunskog kredita s fiksnom kamatnom stopom, a što jasno proizlazi iz Ugovora o kreditu. Tuženik se protivi provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a kako to predlaže tužitelj, predlažući da vještak izradi nalaz i mišljenje korištenjem kamate primjenjive na kunske kredite ukoliko sud usvoji prijedlog za vještačenjem, a ukoliko sud usvoji prijedlog tužitelja da vještak prikaže tzv. negativne razlike i za kamatu i za valutu, kao i da se kao vještački zadatak uzme kao da je ugovoren kunski kredit sa promjenjivom kamatom, ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom iz kojih razloga se tužitelj ne može pozivati na utvrđenje iz kolektivnog spora. Slijedom navedenog tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 186. b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku te predlaže odbaciti tužbu, a podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, od 3. lipnja 2005., sklopljen između tužitelja i prednika tuženika, ovjeren po javnom bilježniku Lidiji Perić, pod brojem: OV-12480/2005, dana 13. lipnja 2005.; preslik dopisa tuženika; dokaz o uplati naknade za izdavanje tražene dokumentacije; E-mail korespondencija s bankom; sudsku praksu i stručne članke; stručni članak mr.sc. ĐK u časopisu Pravo i porezi, broj 9/18; Zahtjev za odobrenjem kredita; Mišljenje Vlade RH od 4. listopada 2012.; Godišnje izvješće HNB-a iz 1992. (strana 9 do 11); članke objavljene u medijima vezane za kredite u CHF-u; članci u Hypo Times – Stambeni krediti uz valutnu klauzulu EUR ili CHF; Bilten o bankama broj 12 iz kolovoza 2006.; Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria Bank d.d., od 1. siječnja 2011.; Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju iz 2013.; Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju iz 2014.; Bilten HNB-a broj 176., iz prosinca 2011. (stranica 59); obavijest o promjenama kamatnih stopa; preslik tablica "Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule o kojima vodi evidenciju HNB"; specifikaciju uplata; popis uplata od 26. lipnja 2019., za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju do 30. rujna 2015.; otplatni plan za kredit; obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 1. srpnja 2005., do 31. srpnja 2015. i za razdoblje od 1. kolovoza 2015., do 26. lipnja 2019.; obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 26. lipnja 2019.; simulirani izračun kunskog kredita s fiksnom kamatnom stopom; povijesni izvadak iz sudskog registra od 26. travnja 2022. za tuženika; Izjave svjedoka PKT iz [adresa], ovjerenu po javnom bilježniku od 24. kolovoza 2020.; Izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu; Pregled prometa za klijenta od 23. travnja 2020.; otplatni plan od 23. travnja 2020.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 23. veljače 2024., dopunu nalaza vještaka od 10. rujna 2024., povodom primjedbi tužitelja; Izvod iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 27. svibnja 2024. i 26. studenog 2021.; saslušao vještaka na ročištu od 27. svibnja 2025 i saslušao tužitelja na ročištu od 10. prosinca 2024.

4. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke od 23. veljače 2024., slijedi da je dana 3. lipnja 2005., tužitelj kao Korisnik kredita sa Slavonska banka d.d. kao Kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj: 5140030242-6001044587912005, koji je ovjeren po javnom bilježniku dana 13. lipnja 2005. Temeljem tako zaključenog Ugovora o kreditu Kreditor je odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos u visini od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Kreditora (članak 2. Ugovora), važećem na dan korištenja kredita (tužitelji u tužbi navodi prema srednjem tečaju HNB-a). Prilikom zaključenja Ugovora o kreditu visina kamatne stope je iznosila 5.25% godišnje, i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. Na listovima spisa 76-77 se nalazi pregled uplata po kreditu iskazana u kunama za razdoblje od 10/2015., do 19. lipnja 2019., u visini od 44.742,40 kuna. Na listovima 78-81 se nalazi Popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. Na listu 84 spisa se nalazi pregled promjena visine kamatnih stopa i to za razdoblje od 06/2005. godine iznosila je 5,25% godišnje, od 09/2007. iznosila je 5,40% godišnje, od 12/2008. iznosila je 6,00% godišnje, od 05/2009. iznosila je 6,75% godišnje, od 12/2010. iznosila je 6,50% godišnje, od 10/2011. iznosila je 6,30% godišnje, od 1/2014. iznosila je 3,23% godišnje. U pregledu uplata po kreditu, na stranici 333 je 13. studenog 2014. navedeno da se uplata odnosi na Hypo Alpe Adria Bank Novi kredit, iako o tome nema podataka u predmetu spisa. Dakle, nakon zadnje uplate u 07/2015. gdje je završno stanje prema dostavljenom Otplatnom planu 9.877,66 CHF, dostavljen je novi Otplatni plan gdje zaduženje počinje sa 09/2015. i gdje je nova glavnica 11.314,52 i gdje je kamatna stopa 3,23% godišnje. Stoga je sačinjen izračun razlike kamata do 7/2018. i iznosi 3.442,13 kn/456,85 e, uz napomenu da su iznosi kada je kamatna stopa bila niža od kamatne stope prilikom zaključenja Ugovora o kreditu prikazani s predznakom – (minus), kao manje plaćeni iznosi. Izračunata razlika u visini od 3.442,13 kuna/456,85 eura predstavlja razliku između više i manje plaćenih iznosa. Prema podacima iz prvog otplatnog plana visina anuiteta je iznosila 185,32 CHF, a na datum korištenja kredita (01.07.2005.) 4,718128 kn za 1 CHF pa je nastavno na navedeno visina obveze 874,36 kn/mjesec. Tečajna razlika iznosi 4.414,37 kn/585,89 €, i negativna tečajna razlika je prikazana sa predznakom - , a ovako izračunati iznos je razlika između više/manje plaćenih iznosa. Od 09/2015. je prema dokumentaciji u spisu visina anuiteta 185,32 CHF, kamatna stopa 3,23% godišnje, i u predmetu spisa nema podataka o promjeni iste, tako sam visinu anuiteta od 152,30 CHF pomnožila sa početnim tečajem od 4,718128 kn, te tako dobila mjesečnu obvezu od 718,57 kn mjesečno, uz napomenu da je zadnji anuitet 152,59 CHF x 4,718128 kn=719,94 kn. Kako nije bilo promjene visine kamatne stope, tako je izračunata razlika anuiteta, koja u stvarnosti predstavlja tečajnu razliku nakon 09/2015. godine i iznosi 16.717,65 kn/12.218,81 €. Svi iznosi na ime razlike u kamatama i tečajne razlike prikazani su u tablicama po mjesecima i godinama.

5. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 10. rujna 2024., povodom primjedbi punomoćnika tužitelja, na primjedbu da vještakinja nije razdvojila tablice sa tzv. Negativnim razlikama i bez tih razlika, pa tužitelj predlaže da se to razdvoji, odnosno podredno pozove vještakinju na raspravu, te da se očituje koliko bi iznosilo potraživanje tužitelja po osnovi tečajne razlike i promjenjive kamatne stope, ali bez umanjenja po osnovi negativnih razlike. Prema izračunu tužitelja, koristeći dostavljene tablice, potraživanje tužitelja po osnovi promjenjive kamatne stope iznosilo bi ukupno 4.351,02kn/577,48€, a po osnovi tečajne razlike iznosilo bi 43.834,13 kn/5.517,79 €, vještakinja navodi da razlika kamata koja ne prikazuje negativne razlike iznosi 577,51 EUR-a, uz napomenu da je tuženik dostavio svoj izračun razlike kamata u kojemu je navedeno da se sa prikazom pozitivnih i negativnih razlika radi o iznosu u visini od 373,03 EUR, gdje su u izračunu tuženika negativne razlike 204,43 EUR. Tako su samo pozitivne razlike kod tuženika 373,03EUR + 204,43 EUR=577,46 EUR. Razlika između izračuna vještaka 577,51 EUR i izračuna tuženika 577,46 EUR, predstavlja razliku koja nastaje kod zaokruživanja na dva decimalna mjesta. Dalje vještak navodi, u odnosu na tečajnu razliku da ovaj kredit nije uredno otplaćivan i da je tuženik dostavio simulaciju svog izračuna i to 1.514,75 EUR i 2.196,17 Eur, gdje su prikazane i pozitivne i negativne tečajne razlike, i to u ukupnom iznosu od 3.710,92 EUR. U nastavku je dostavila tablice na traženje tužitelja u kojima su prikazane samo pozitivne tečajne razlike, ali je prethodno morala izvršiti preknjiženje i to za mjesece u kojima nije izvršeno plaćanje obveze, već je ta obveza plaćena u nekom od slijedećih mjeseci. U razdoblju od 2005. godine do 2015. godine nisu plaćeni cijeli iznosi anuiteta, te navodi da se radi o iznosu u visini od 1.618,17€, i ti su iznosi i nadalje prikazani sa predznakom

– (minus), obzirom da se ne radi o negativnoj tečajnoj razlici, već se radi o neizvršenju ukupnih obveza koje u navedenom razdoblju nisu izmirene. U razdoblju od 2015. do 2020. godine, izračun pozitivne tečajne razlike je 2.227,70 EUR, odnosno ukupno 1.521,34 + 2 227,70=3.749,04 EUR. Na primjedbu tužitelja da je osim toga, u tablici koja se odnosi na tečajne razlike nakon 22. rujna 2015., vještakinja na nekoliko mjesta uz iznose u istom retku navela više datuma, međutim nije jasno da li je svakoga toga datuma bila uplata tužitelja u istom iznosu ili iznos koji je naveden u tom retku ukupan zbroj uplata koje su izvršene navedenih dana, vještak se očitovala kako je tuženik u svojim tablicama u kojima simulira izračun upisao datume uplata i to kada je bilo više uplata u jednom mjesecu. Naravno da nije navedeni iznos uplaćen u svakom od datuma, već iznosi predstavljaju ukupan zbroj uplata u pojedinom mjesecu. Datume je upisao tuženik, a u nalazu vještaka su upisani samo mjeseci na koje se uplate odnose. Obzirom da u osnovnom nalazu nisu bili upisani datumi uplata, to u ovom očitovanju vještak dostavlja izračun sa upisanim datumima uplata, svi iznosi navedeni su u odvojenim tablicama po mjesecima i godinama.

6. Na primjedbe punomoćnika tuženika iz podneska od 15. svibnja 2024., a posebice na navode u kojima je tuženik istaknuo kako „vještak nije uzeo u obzir da je uslijed neuredne otplate, zatražen reprogram kredita, koji je odrađen na način da je sva dospjela, a nepodmirena glavnica, proglašena nedospjelom, te je otvorena nova partija kredita u iznosu dospjele nepodmirene i nedospjele glavnice koja je iznosila 11.314,52 CHF. S tim u vezi, uplata evidentirana na 31. srpnja 2015., od strane tuženika, nije stvarna uplata, već reprogram dospjele i nedospjele glavnice kredita“, vještak se očitovao na ročištu od 27. svibnja 2025., te prije svega ističe da je u dopuni nalaza na stranici 9., u pisanom dijelu učinjena pogreška gdje je prikazan zbroj ukupne tečajne razlike, te je trebalo pisati 1.618,17 + 2.227,70 što iznosi ukupno 3.845,87 eura, kako je to tužitelj ispravno i specificirao u svom podnesku, umjesto 3.710,92 eura. Također, ističe da je na stranici 9., iste dopune, u tekstualnom dijelu, učinjena pogreška gdje je navedeno da je zbroj anuiteta koji nije plaćen 1.618,17 eura, a treba pisati 7.831,52 kune. Naime, navedeni iznos koji nije plaćen je uvršten u novu glavnicu po novom kreditu, te je stoga u ovom nalazu i prikazan izračun tečajne razlike do 2015., i nakon 2015. godine. U odnosu na podnesak tuženika naglašava da je u nalazu, a prema dokumentaciji, koju je dostavio tuženik, primijenjen ispravan tečaj od 4,718128 kn za 1 CHF. U odnosu na dio u kojem tuženik navodi da je dospjela nepodmirena glavnica u cijelosti proglašena nedospjelom, te u dokumentaciji od dana 31. srpnja 2015., nije u stvarnosti izvršena uplata iznosa već je taj kredit zatvoren i otvorena nova partija kredita, navodi da navedeni iznos nije niti uvršten u izračun kao uplata. Pregledom specifikacije tužbenog zahtjeva sa E-komunikacije utvrdila je da je tužitelj točno specificirao tužbeni zahtjev po nalazu, te je pregledom iste i utvrdila svoju grešku u pisanom tekstualnom dijelu dopune nalaza. Tuženik je dostavio i svoju simulaciju izračuna koja se neznatno razlikuje od izračuna u dopuni nalaza u ovoj pravnoj stvari.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i dopunu nalaza vještaka, kao i očitovanje vještaka na primjedbe punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a punomoćnik tužitelja, nakon dopune nalaza i očitovanja, nije imao primjedbe na iste, a tuženik je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, ali nije predlagao njegovo daljnje saslušanje.

8. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi kako je predmetni Ugovor o kreditu s prednikom tuženika Slavonskom bankom sklopio 2005., u iznosu od oko 15.000,00 CHF, na rok otplate misli 15 godina, a to je bio stambeni kredit za adaptaciju kuće u kojoj živi s obitelji i budući je u njoj živio s svojom obitelji, nikada ju nije iznajmljivao. U to vrijeme nije bio vlasnik, niti suvlasnik tvrtke niti obrta. Bio je klijent Slavonske banke d.d., te mu je kao najpovoljniji ponuđen kredit u CHF-u, zbog čega se nije niti interesirao u drugim bankama za uvjete kreditiranja. Nije mogao podići kreditu u kunama ili eurima, budući su mu u banci rekli da je za njega najpovoljniji kredit u CHF- u. Ugovor o kreditu je pročitao, no međutim nisu mu bile jasne sve ugovorne odredbe, budući je po zanimanju kemijski tehničar. Pitao je djelatnika banke da mu objasni pojedine ugovorne odredbe, no i nakon njegovog objašnjenja, nije mu sve bilo jasno ali je predmetni ugovor potpisao. Nije mu bilo jasno što znači promjenjiva kamatna stopa, odnosno mislio je da se ona može smanjiti ili povećati ali nije očekivao da će se toliko povećati. Djelatnik banke mu nije objasnio način promjene kamatne stope, niti parametre o kojima promjena ovisi. Bilo mu je jasno da mu je kredit vezan uz CHF, a u banci mu nisu rekli da HNB ne štiti tečaj CHF-a u odnosu na kunu, niti su mu rekli i upozorili ga da bi tečaj CHF-a mogao znatno porasti u odnosu na kunu. Ne sjeća se kolika mu je bila početna rata ali je ista znatno porasla. U banci je pitao zašto je rata toliko porasla, na što su mu rekli da je porastao tečaj CHF-a, a nitko mu nije dao nikakvo objašnjenje da li bi se tu nešto moglo promijeniti. Djelatnik banke mu nije čitao ugovor, niti objašnjavao pojedine ugovorne odredbe, ali je odgovorio na njegova pitanja koja mu je postavio vezano za pojedine ugovorne odredbe. Takav kredit nikada ne bih podigao da je znao da će rata toliko porasti zbog promjene kamatne stope i povećanja CHF. Nakon predočenja ugovora o kreditu, na upit punomoćnika tužitelja da li je to taj ugovor o kreditu koji je potpisao i sklopio sa Slavonskom bankom, isti iskazuje da je, te ispravlja svoj iskaz u odnosu na iznos kredita da je isti bio u iznosu od 23.000,00 CHF, a ne 15.000,00 CHF, budući se s obzirom na protek vremena nije mogao sjetiti točnog iznosa kredita. Javni bilježnik mu prilikom solemnizacije nije objašnjavao pojedine ugovorne odredbe, već je samo ovjerio potpis.

9. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, budući je isti dan uvjerljivo, logično, okolnosno i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

10. Tužitelj je podneskom od 2. listopada 2024., konačno uredio tužbeni zahtjev koji pored utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi traži isplatu iznosa od 4.351,35 kuna/557,51 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koje su se mijenjale jednostranom odlukom tuženika, sve pobliže opisano pod II/izreke presude, i isplatu iznosa od 28.976,71 kunu/3.845,87 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, na ime tečajne razlike valute CHF u odnosu na HRK, sve pobliže opisano pod III/izreke presude, uz naknadu prouzročenog parničnog troška, a tuženik se protivio smanjenju visine tužbenog zahtjeva, budući je tužitelj povisio visinu tužbenog zahtjeva na 6.395,27 eura, podneskom od 23. svibnja 2024., da bi sada istu smanjio na 4.423,38 eura. Naime, podneskom od 20. kolovoza 2024., tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 23. svibnja 2024., ističući prigovor zastare u odnosu na preinačeni povišeni tužbeni zahtjev s obzirom da je tužitelj povećao tužbeni zahtjev na iznos od 6.395,27 eura.

11. Budući je tužitelj tužbu postavio u smislu odredbi članka 186. b. stavak 2. i 3. ZPP-a, s obzirom da je tužbu podnio prije financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, pa nije znao kolika bi bila njegova tražbina, to je visinu tužbenog zahtjeva odredio tek nakon provedenog vještačenja, pa sud smatra da nije došlo do preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

12. Sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, sukladno članku 190. i članku 191. ZPP-a, budući je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i budući tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a prije provedenog vještačenja. Na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održane 27. svibnja 2024., broj: Su-IV- 123/2024-5, zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz isti činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

13. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih V-tuženik Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb (pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj: Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine, do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

14. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

15. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

17. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

18. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

19. Člankom 323. stavak 1. istog Zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

20. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

21. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

22. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, dana 3. lipnja 2005., ovjeren po javnom bilježniku Lidiji Perić, pod brojem: OV-12480/2005, dana 13. lipnja 2005., na iznos od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, na rok otplate kredita od 15 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,25% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prema podacima iz 1. otplatnog plana visina anuiteta je iznosila 185,32 CHF, a na datum korištenja kredita 1. srpnja 2005., kada je tečaj iznosio 4,718128 kuna za 1 CHF, visina anuiteta je iznosila 874,36 kuna mjesečno, a od rujna 2015., kada je kamatna stopa bila 3,23% godišnje, visina anuiteta je iznosila 152,30 CHF, uz primjenu tečaja od 4,718128, mjesečni anuitet je iznosio 718,57 kuna, uz napomenu da je zadnji anuitet iznosio 152,59 CHF, odnosno 719,94 kune. Tečajna razlika do rujna 2015., iznosila je 1.618,17 eura. Samo pozitivna tečajna razlika za razdoblje od 2015. do 2020., iznosi 2.227,70 eura, odnosno ukupno u razdoblju otplate kredita, iznosi 3.845,87 eura. Razlika kamata koja ne prikazuje negativne razlike iznosi 577,51 eura.

23. Tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, a srednji tečaj kreditora za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,718128 kuna za 1 CHF.

24. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

25. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

26. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno kako u predmetnom Ugovoru o kreditu nisu navedeni parametri metodologija promjene kamatne stope, a niti je tužitelj s tuženikom pregovarao o promjeni kamatne stope, koja je mijenjana jednostranom odlukom banke, pa slijedom navedenog kamatna stopa nije određena, niti odrediva, što odredbu o ugovornoj kamati iz članka 3. točka 2., 4. i 5. i članka 4. predmetnog Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, od 3. lipnja 2005., osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope od 5,25% godišnje određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu, čini ništetnom, a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba sukladno članku 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

27. Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem dijela ništetnosti odredbi iz članka 2. i članka 3. točka 2., 4. i 5. i članka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, od 3. lipnja 2005., između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, sve pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

28. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, a koja ništetnost je utvrđena navedenim pravomoćnim sudskim odlukama na koje se poziva tužitelj, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 3.845,87 eura/28.976,71 kunu, na ime tečajne razlike, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i iznosa od 577,51 euro/4.351,35 kuna, na ime razlike kamata uslijed promjene i povećanja kamatne stope, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve pobliže opisano pod II i III/izreke presude. Navedeni iznos utvrđen provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem predstavlja pozitivnu razliku tečaja za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita, kao i razliku kamata u odnosu na početno ugovorenu kamatu stopu od 5,25% godišnje i kamatu koja se mijenjala jednostranom odlukom banke tijekom otplate kredita na štetu tužitelja.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

31. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 11. svibnja 2020., 15. ožujka 2022., 29. travnja 2022., i 2. listopada 2024., u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 5. svibnja 2023., 10. prosinca 2024., 27. svibnja 2025. i 8. srpnja 2025. , u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 450,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.568,54 eura, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

32. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,08 eura, budući je isti oslobođen od plaćanja sudske pristojbe, sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama, kao ni trošak pribave dokumentacije od banke u iznosu od 19,91 eur, budući je isti nepotreban trošak, stoga odluka kao pod V/izreke presude.

U Osijeku, dana 23. srpnja 2025.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte