Poslovni broj: P-261/2023-20
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg B.J.Šokčevića 17
OIB: 77561654785
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vjekoslavu Rimac, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa], zastupana punomoćnicima, odvj. iz OD Mađarić i Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 3. lipnja 2025. g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vjekoslava Rimac, odvj. u Vinkovcima, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojku Čolaković, odvj. iz Vinkovaca, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 23.srpnja 2025. godine, dana 23.srpnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-3313048, u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja MN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 18.883,24 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja i tužene RAIFFEISENBANK d. d. ZAGREB, [adresa], OIB 53056966535, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7.Ugovora o kreditu broj 198-50-3313048 kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru broj 198-50- 3313048.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju MN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s naslova povrata pretplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.676,20 eura (slovima: tisućušestosedamdesetšest eura i dvadeset centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od
- 5,71 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate,
- 8,17 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,
- 9,94 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,
- 10,75 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,
- 8,71 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,
- 9,14 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,
- 5,69 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,
- 3,15 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,
- 3,83 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,
- 5,17 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,
- 5,05 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,
- 3,70 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,
- 6,23 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,
- 8,27 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,
- 11,16 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,
- 10,50 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,
- 14,43 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,
- 13,68 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,
- 15,13 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate
- 27,71 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,
- 25,12 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,
- 33,02 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,
- 30,29 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,
- 25,90 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,
- 35,17 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,
- 46,96 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,
- 38,61 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,
- 41,54 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate,
- 37,82 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,
- 38,48 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,
- 54,29 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate,
- 55,83 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate,
- 68,89 eura od 31.07.2011. godine pa do isplate,
- 62,12 eura od 31.08.2011. godine pa do isplate,
- 54,71 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate,
- 53,60 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,
- 53,04 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,
- 56,55 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate,
- 59,61 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,
- 60,03 eura od 29.02.2012. godine pa do isplate,
- 57,91 eura od 31.03.2012. godine pa do isplate,
- 59,34 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,
- 60,32 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,
- 58,67 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate,
- 59,10 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate,
- 57,87 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate,
- 55,20 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate,
- 58,04 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,
- 59,41 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,
- 58,45 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,
- 53,08 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate,
- 57,64 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate,
- 55,18 eura od 07.03.2013. godine pa do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine; od 01.01.2008. godine do 30.6.2011. godine po stopi od 14% godišnje; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva, a koji glasi:
" Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju MN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata pretplaćenog iznos otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 482,26 eura (slovima: četiristoosamdesetdva eura i dvadesetšest centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 4,22 eura od 30.11.2007. godine pa do isplate,
- 4,22 eura od 31.12.2007. godine pa do isplate,
- 4,22 eura od 31.01.2008. godine pa do isplate,
- 4,22 eura od 29.02.2008. godine pa do isplate,
- 4,22 eura od 31.03.2008. godine pa do isplate,
- 4,22 eura od 30.04.2008. godine pa do isplate,
- 5,44 eura od 31.05.2008. godine pa do isplate,
- 5,44 eura od 30.06.2008. godine pa do isplate,
- 5,44 eura od 31.07.2008. godine pa do isplate,
- 5,44 eura od 31.08.2008. godine pa do isplate,
- 5,44 eura od 30.09.2008. godine pa do isplate,
- 5,44 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate,
- 5,44 eura od 30.11.2008. godine pa do isplate,
- 5,44 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,
- 5,44 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,
- 5,44 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate,
- 8,52 eura od 31.07.2011. godine pa do isplate,
- 8,52 eura od 31.08.2011. godine pa do isplate,
- 8,52 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 29.02.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 31.03.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate,
- 7,50 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate,"
V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa],
[adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju MN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 eura (slovima: tisućupetstopedeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.srpnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 01. lipnja 2023 g.
1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio dana 06.03.2006. godine ugovor o kreditu, broj: 198-50-3313048, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 18.883,24 CHF prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Predmetnim ugovorom (čl.2.) ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Prilikom sklapanja ugovora, tužitelju nije pojašnjen mehanizam promjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita.
1.2. Nadalje, tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu skočio je tijekom otplate kredita i do 50% u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Tuženik je tako u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Slijedom toga, navedene odredbe o promjenljivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama članka 81. i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača).
1.3. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoje pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13-4, od 13.06.2014. godine kojom je utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. godine kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
1..4. Obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. -31.12.2008. godine, kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. -31.12.2008. godine, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi ugovora,
1.5. Člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14) propisano je da „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Prema čl 6. st 3. Zakona o sudovima (NN 28/13) propisano je da je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da sud utvrdi da je ništetan članak 2. Ugovora o kreditu broj 198-50- 3313048 od dana 06.03.2006. godine, u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke, te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke, te da naloži tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 4.575,87 kn temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, i iznos od 13.669,50 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Podneskom od 06.05.2025.g., kojim uređuje tužbeni zahtjev, nakon provedenog vještačenja, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu s naslova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati novčani iznos od 482,26 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te s naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli novčani iznos od 1.676,20 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i troškovima postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini nespornim navode tužbe da su tužitelj i tuženik dana 06.03.2006. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-3313048 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 18.883,24 a da je ugovorena redovna kamata 5,50 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
3. Tuženik navodi kako tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora. Tužitelj je između više ponuđenih valuta vlastoručno odabrao valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Završno, ističe da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.
4. U dokaznom dijelu postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (list 10-15 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 24.ožujka 2025., (list 38-62 spisa).
5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:
5.1. Tijekom postupka nesporna je činjenica da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj 198-50-3313048 od 06.03.2006.g., da je ugovor zaključen na iznos 18.883,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca i promjenjivom kamatnom stopom; da je redovna kamata ugovorena u visini od 5,50% kao godišnja i promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora; da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu; da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao i zbog čega je došlo do povećanja anuiteta; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke; da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019. g.
5.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.
5.3. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
5.4. Među strankama sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na promjenu kamatne stope, pitanje ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu, pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, te da li je potrebno uzeti u obzir kako pozitivne tako i negativne tečajne razlike.
5.5. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
6. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za kupnju novih vozila.
6.1. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.
7. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
7.1. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, Ugovora o kreditu, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 28.02.2006.g.
7.2. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
7.3. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.
7.4. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
8. Analizirajući spornu odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe čl. 2. nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 2. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj.
8.1. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 2. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno dijela Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.
9. Glede visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se je kamatna stopa više puta mijenjala i to temeljem odluke tuženika kao kreditora što je za posljedicu imalo povećanje anuiteta odnosno obveze tužiteljice kao korisnika kredita. Vještak je utvrdio da ukupan iznos više plaćenog od strane tužitelja, a zbog promjene kamatne stope ukupno iznosi 482,26 eura. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 1.867,91 eura, ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -191,71 eura, a ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 1.676,20 eura.
9.1. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale posebne prigovore. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 1.676,20 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 06. svibnja 2025.g.
9.2. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 1.676,20 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.
9.3. Tužbeni zahtjev sud je ocijenio djelomično osnovanim u dijelu zahtjeva za ništetnost odredbi čl. 2. i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, Ugovora o kreditu, te za isplatu s osnova ugovorene valutne klauzule u iznosu od 1.676,20 eura, kao u točci I, II i III izreke.
9.4. Budući da je sud ocijenio istaknuti prigovor zastre osnovanim u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na za isplatu preplate s osnova promjenjive kamatne stope, o istome je odlučio kao točci IV izreke.
10. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina). Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno. Tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti je izjavio prijeboj tražbina, pa da bi sud uzeo u obzir i iznose kojima je tužitelj platio manje i za isto umanjio dosuđene iznose. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio. Kako je tužitelj zatražio isplatu novčanih iznosa koje je platio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu čija je visina utvrđena vještačenjem, to je sud tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao na isplatu traženih novčanih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, a kako to nalaže odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba. (Županijski sud u Vukovaru Gž- 205/2022-4 od 13. prosinca 2022. godine).
10.1. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.
10.2. Dakle, prigovor zastare tuženika je djelomično neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 01. lipnja 2023.g., to znači da potraživanje tužitelja radi isplate s osnova ugovorene valutne klauzule nije obuhvaćeno zastarom.
10.3. Kako je u ovom predmetu tužba tužitelja podnesena 01. lipnja 2023. g., a u konkretnom slučaju zastrani rok iznosi 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, koji počinje teći u odnosu na dio zahtjeva za isplatu s osnova promjenjive kamate stope od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., tj. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda br. PŽ-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu, pravomoćnošću navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. pod br PŽ.6632/17, očito je da je dio tužbenog zahtjeva za isplatu s osnova promjenjive kamate stope u zastari, dok nije u zastari dio zahtjev za isplatu s osnova ugovorene valutne klauzule. Stoga je sud ocijenio istaknuti prigovor zastare djelomično osnovanim u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplate s osnova promjenjive kamatne stope, i odlučio kao u točki IV izreke.
11. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.
12. Tuženik se u podnesku od 28. svibnja 2025.g., protivio povlačenju tužbenog zahtjeva, kako je to učinjeno podneskom tužitelja od 06. svibnja 2025.g.
12.1. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, a tužitelj je u ovom predmetu smanjio tužbeni zahtjev, i time u biti povukao tužbu. Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-551/22 izrijekom je na dopušteno pitanje zauzeo pravno shvaćanje po kojem valja smatrati da je u takvoj situaciji potrebno za uspjeh u sporu gledati isključivo konačno postavljeni zahtjev te se na taj način radi o uspjehu u sporu u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Stoga ovaj sud smatra, na temelju izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda, da u konkretnom slučaju tužitelju valja priznati pravo na cjelokupni trošak prvostupanjskog postupka na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a. (Županijski sud u Splitu Gž-594/2023 od 11. svibnja 2023.g.)
13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.550,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 3 ročišta kod suda svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 1 obrazloženog podneska po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), koje radnje ukupno nose 500 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 1.000,00 eura, uz PDV od 250,00 eura, te uz odobren trošak knjigovodstveno- financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, iznosi ukupno 1.550,00 eura.
13.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.
U Vinkovcima, 23.srpnja 2025. godine.
Sudac
Ivana Božić Pišćak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Dostaviti:
1. tužitelj po punomoć. Vjekoslavu Rimac, odvjetniku iz Vinkovaca
2. tuženik po punomoćnicima iz OD Mađarić i Lui d.o.o., u Zagrebu