Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1768/2019-60
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja, BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Adeli Budinić-Kušeta odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćniku iz Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, radi obvezno – ništetnost, nakon glavne rasprave održane 9. srpnja 2025., dana 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 2. Ugovora o kreditu, broj: 050624216860, broj:2402006-1031262160/51401652-5102969089, sklopljenog dana 27.04.2006. godine između tužitelja BA (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa] i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka (OIB:23057039320), Rijeka, Jadranski trg 3a, u dijelu koji glasi: “…..obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj..”, u dijelu istog ugovora pod nazivom VALUTNA KLAUZULA koji glasi: “…”obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.”, u članku 8. u dijelu koji glasi: “Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke, te u članku 10 istog Ugovora koji glasi: “Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,100 % (dva cijelih deset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.
II. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka (OIB:23057039320),Rijeka, Jadranski trg 3a, da tužitelju BA (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], isplati na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, iznos od 1.812,86 EUR (tisuću osamsto dvanaest eura i osamdeset šest centi) zajedno spripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počev od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine , po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje zakonske zatezne kamate teku na pojedinačne iznose kako slijedi
0,05 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.06.2006. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.07.2006. godine, pa do isplate, 0,05 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.08.2006. godine, pa do isplate, 0,05 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.09.2006. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.10.2006. godine, pa do isplate, 0,05 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.11.2006. godine, pa do isplate, 0,05 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.12.2006. godine, pa do isplate, 0,05 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.01.2007. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.02.2007. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.03.2007. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.04.2007. godine, pa do isplate, 0,04 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.05.2007. godine, pa do isplate, 0,04 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.06.2007. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.07.2007. godine, pa do isplate, 0,04 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.08.2007. godine, pa do isplate, 0,04 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.09.2007. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.10.2007. godine, pa do isplate, 0,04 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.11.2007. godine, pa do isplate, 0,04 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.12.2007. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.01.2008. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.02.2008. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.03.2008. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.04.2008. godine, pa do isplate, 0,04 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.05.2008. godine, pa do isplate, 0,04 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.06.2008. godine, pa do isplate, 0,04 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.07.2008. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.08.2008. godine, pa do isplate, 0,04 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.09.2008. godine, pa do isplate, 0,05 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.10.2008. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.11.2008.. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.12.2008. godine, pa do isplate, 0,00 HRK / 0,00 EUR počev od dana 01.01.2009. godine, pa do isplate, 0,05 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.02.2009. godine, pa do isplate, 0,00 HRK/ 0,00 EUR počev od dana 01.03.2009. godine, pa do isplate, 0,05 HRK / 0,01 EUR počev od dana 01.04.2009. godine, pa do isplate, 272,84 HRK / 36,21 EUR počev od dana 01.05.2009. godine, pa do isplate, 267,29 HRK / 35,48 EUR počev od dana 01.06.2009. godine, pa do isplate, 261,13 HRK / 34,66 EUR počev od dana 01.07.2009. godine, pa do isplate, 261,31 HRK / 34,68 EUR počev od dana 01.08.2009. godine, pa do isplate, 262,82 HRK / 34,88 EUR počev od dana 01.09.2009. godine, pa do isplate, 257,94 HRK / 34,27 EUR počev od dana 01.10.2009. godine, pa do isplate, 255,87 HRK / 33,96 EUR počev od dana 01.11.2009. godine, pa do isplate, 257,81 HRK / 34,22 EUR počev od dana 01.12.2009. godine, pa do isplate, 258,88 HRK / 34,36 EUR počev od dana 01.01.2010. godine, pa do isplate, 260,75 HRK / 34,61 EUR počev od dana 01.02.2010. godine, pa do isplate, 257,90 HRK / 34,23 EUR počev od dana 01.03.2010. godine, pa do isplate, 262,39 HRK / 34,82 EUR počev od dana 01.04.2010. godine, pa do isplate, 258,92 HRK / 34,36 EUR počev od dana 01.05.2010. godine, pa do isplate, 258,39 HRK / 34,29 EUR počev od dana 01.06.2010. godine, pa do isplate, 272,88 HRK / 36,22 EUR počev od dana 01.07.2010. godine, pa do isplate, 266,99 HRK / 35,44 EUR počev od dana 01.08.2010. godine, pa do isplate, 277,98 HRK / 36,89 EUR počev od dana 01.09.2010. godine, pa do isplate, 269,01 HRK / 35,70 EUR počev od dana 01.10.2010. godine, pa do isplate, 260,98 HRK / 34,64 EUR počev od dana 01.11.2010. godine, pa do isplate, 275,22 HRK / 36,53 EUR počev od dana 01.12.2010. godine, pa do isplate, 280,98 HRK / 37,29 EUR počev od dana 01.01.2011. godine, pa do isplate, 272,05 HRK / 36,11 EUR počev od dana 01.02.2011. godine, pa do isplate, 271,24 HRK / 36,00 EUR počev od dana 01.03.2011. godine, pa do isplate, 263,41 HRK / 34,96 EUR počev od dana 01.04.2011. godine, pa do isplate, 261,24 HRK / 34,67 EUR počev od dana 01.05.2011. godine, pa do isplate, 274,28 HRK / 36,40 EUR počev od dana 01.06.2011. godine, pa do isplate, 273,85 HRK / 36,35 EUR počev od dana 01.07.2011. godine, pa do isplate, 288,43 HRK / 38,28 EUR počev od dana 01.08.2011. godine, pa do isplate, 282,71 HRK / 37,52 EUR počev od dana 01.09.2011. godine, pa do isplate, 265,82 HRK / 35,28 EUR počev od dana 01.10.2011. godine, pa do isplate, 185,49 HRK / 24,62 EUR počev od dana 01.11.2011. godine, pa do isplate, 182,50 HRK / 24,22 EUR počev od dana 01.12.2011. godine, pa do isplate, 182,50 HRK / 24,22 EUR počev od dana 01.01.2012. godine, pa do isplate, 182,71 HRK / 24,25 EUR počev od dana 01.02.2012. godine, pa do isplate, 180,26 HRK / 23,92 EUR počev od dana 01.03.2012. godine, pa do isplate, 176,15 HRK / 23,38 EUR počev od dana 01.04.2012. godine, pa do isplate, 174,11 HRK / 23,11 EUR počev od dana 01.05.2012. godine, pa do isplate, 172,50 HRK / 22,89 EUR počev od dana 01.06.2012. godine, pa do isplate, 168,97 HRK / 22,43 EUR počev od dana 01.07.2012. godine, pa do isplate, 166,35 HRK / 22,08 EUR počev od dana 01.08.2012. godine, pa do isplate, 162,82 HRK / 21,61 EUR počev od dana 01.09.2012. godine, pa do isplate, 158,53 HRK / 21,04 EUR počev od dana 01.10.2012. godine, pa do isplate, 157,65 HRK / 20,92 EUR počev od dana 01.11.2012. godine, pa do isplate, 155,36 HRK / 20,62 EUR počev od dana 01.12.2012. godine, pa do isplate, 152,59 HRK / 20,25 EUR počev od dana 01.01.2013. godine, pa do isplate, 147,14 HRK / 19,53 EUR počev od dana 01.02.2013. godine, pa do isplate, 145,89 HRK / 19,36 EUR počev od dana 01.03.2013. godine, pa do isplate, 143,39 HRK / 19,03 EUR počev od dana 01.04.2013. godine, pa do isplate, 139,49 HRK / 18,51 EUR počev od dana 01.05.2013. godine, pa do isplate, 134,01 HRK / 17,79 EUR počev od dana 01.06.2013. godine, pa do isplate, 130,06 HRK / 17,26 EUR počev od dana 01.07.2013. godine, pa do isplate, 128,03 HRK / 16,99 EUR počev od dana 01.08.2013. godine, pa do isplate, 125,97 HRK / 16,72 EUR počev od dana 01.09.2013. godine, pa do isplate, 124,60 HRK / 16,54 EUR počev od dana 01.10.2013. godine, pa do isplate, 120,61 HRK / 16,01 EUR počev od dana 01.11.2013. godine, pa do isplate, 117,77 HRK / 15,63 EUR počev od dana 01.12.2013. godine, pa do isplate, 114,84 HRK / 15,24 EUR počev od dana 01.01.2014. godine, pa do isplate, 112,33 HRK / 14,91 EUR počev od dana 01.02.2014. godine, pa do isplate, 109,42 HRK / 14,52 EUR počev od dana 01.03.2014. godine, pa do isplate, 105,70 HRK / 14,03 EUR počev od dana 01.04.2014. godine, pa do isplate, 101,63 HRK / 13,49 EUR počev od dana 01.05.2014. godine, pa do isplate, 97,81 HRK / 12,98 EUR počev od dana 01.06.2014. godine, pa do isplate, 94,55 HRK / 12,55 EUR počev od dana 01.07.2014. godine, pa do isplate, 90,72 HRK / 12,04 EUR počev od dana 01.08.2014. godine, pa do isplate, 87,87 HRK / 11,66 EUR počev od dana 01.09.2014. godine, pa do isplate, 84,26 HRK / 11,18 EUR počev od dana 01.10.2014. godine, pa do isplate, 80,75 HRK / 10,72 EUR počev od dana 01.11.2014. godine, pa do isplate, 77,31 HRK / 10,26 EUR počev od dana 01.12.2014. godine, pa do isplate, 73,21 HRK / 9,72 EUR počev od dana 01.01.2015. godine, pa do isplate, 78,93 HRK / 10,48 EUR počev od dana 01.02.2015. godine, pa do isplate, 72,95 HRK / 9,68 EUR počev od dana 01.03.2015. godine, pa do isplate, 69,46 HRK / 9,22 EUR počev od dana 01.04.2015. godine, pa do isplate, 64,06 HRK / 8,50 EUR počev od dana 01.05.2015. godine, pa do isplate, 60,45 HRK / 8,02 EUR počev od dana 01.06.2015. godine, pa do isplate, 55,11 HRK / 7,31 EUR počev od dana 01.07.2015. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka (OIB:23057039320) Jadranski trg 3a, da tužitelju BA (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan isplate kredita, isplati iznos od 15.796,19 EUR (slovima: petnaesttisuća sedamstotinadevedesetšest eura devetnaest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počev od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine, po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje zakonske zatezne kamate teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
39,20 HRK / 5,20 EUR počev od dana 01.06.2006. godine, pa do isplate, 15,69 HRK / 2,08 EUR počev od dana 01.07.2006. godine, pa do isplate, 16,92 HRK / 2,25 EUR počev od dana 01.08.2006. godine, pa do isplate, 48,40 HRK / 6,42 EUR počev od dana 01.09.2006. godine, pa do isplate, 47,54 HRK / 6,31 EUR počev od dana 01.10.2006. godine, pa do isplate, 43,77 HRK / 5,81 EUR počev od dana 01.11.2006. godine, pa do isplate, 34,37 HRK / 4,56 EUR počev od dana 01.12.2006. godine, pa do isplate, 3,22 HRK / 0,43 EUR počev od dana 01.01.2007. godine, pa do isplate, 20,78 HRK / 2,76 EUR počev od dana 01.04.2008 godine, pa do isplate, 389,90 HRK / 51,75 EUR počev od dana 01.11.2008. godine, pa do isplate, 65,27 HRK / 8,66 EUR počev od dana 01.12.2008. godine, pa do isplate, 344,36 HRK / 45,70 EUR počev od dana 01.01.2009. godine, pa do isplate, 298,57 HRK / 39,63 EUR počev od dana 01.02.2009. godine, pa do isplate, 447,03 HRK / 59,33 EUR počev od dana 01.03.2009. godine, pa do isplate, 277,43 HRK / 36,82 EUR počev od dana 01.04.2009. godine, pa do isplate, 492,08 HRK / 65,31 EUR počev od dana 01.05.2009. godine, pa do isplate, 414,73 HRK / 55,04 EUR počev od dana 01.06.2009. godine, pa do isplate, 337,83 HRK / 44,84 EUR počev od dana 01.07.2009. godine, pa do isplate, 340,46 HRK / 45,19 EUR počev od dana 01.08.2009. godine, pa do isplate, 421,41 HRK / 55,93 EUR počev od dana 01.09.2009. godine, pa do isplate, 396,10 HRK / 52,57 EUR počev od dana 01.10.2009. godine, pa do isplate, 358,19 HRK / 47,54 EUR počev od dana 01.11.2009. godine, pa do isplate, 430,15 HRK / 57,09 EUR počev od dana 01.12.2009. godine, pa do isplate, 499,18 HRK / 66,25 EUR počev od dana 01.01.2010. godine, pa do isplate, 570,52 HRK / 75,72 EUR počev od dana 01.02.2010. godine, pa do isplate, 561,44 HRK / 74,52 EUR počev od dana 01.03.2010. godine, pa do isplate, 724,87 HRK / 96,21 EUR počev od dana 01.04.2010. godine, pa do isplate, 652,11 HRK / 86,55 EUR počev od dana 01.05.2010. godine, pa do isplate, 720,31 HRK / 95,60 EUR počev od dana 01.06.2010. godine, pa do isplate, 1.025,36 HRK / 136,09 EUR počev od dana 01.07.2010. godine, pa do isplate, 979,18 HRK / 129,96 EUR počev od dana 01.08.2010. godine , pa do isplate, 1.279,28 HRK / 169,79 EUR počev od dana 01.09.2010. godine, pa do isplate, 1109,62 HRK / 147,27 EUR počev od dana 01.10.2010. godine, pa do isplate, 959,35 HRK / 127,33 EUR počev od dana 01.11.2010. godine, pa do isplate, 1.293,41 HRK / 171,67 EUR počev od dana 01.12.2010. godine, pa do isplate, 1.578,32 HRK / 209,48 EUR počev od dana 01.01.2011. godine, pa do isplate, 1.395,91 HRK / 185,27 EUR počev od dana 01.02.2011. godine, pa do isplate, 1.438,10 HRK / 190,87 EUR počev od dana 01.03.2011. godine, pa do isplate, 1.281,40 HRK / 170,07 EUR počev od dana 01.04.2011. godine, pa do isplate, 1.485,32 HRK / 197,14 EUR počev od dana 01.05.2011. godine, pa do isplate, 1.789,90 HRK / 237,56 EUR počev od dana 01.06.2011. godine, pa do isplate, 1.820,47 HRK / 241,62 EUR počev od dana 01.07.2011. godine, pa do isplate, 2.515,58 HRK / 333,88 EUR počev od dana 01.08.2011. godine, pa do isplate, 2.501,75 HRK / 332,04 EUR počev od dana 01.09.2011. godine, pa do isplate, 1.870,67 HRK / 248,28 EUR počev od dana 01.10.2011. godine, pa do isplate, 1.797,67 HRK / 238,59 EUR počev od dana 01.11.2011. godine, pa do isplate, 1.723,73 HRK / 228,78 EUR počev od dana 01.12.2011. godine, pa do isplate, 1.861,68 HRK / 247,09 EUR počev od dana 01.01.2012. godine, pa do isplate, 1.960,18 HRK / 260,16 EUR počev od dana 01.02.2012. godine, pa do isplate, 1.962,51 HRK / 260,47 EUR počev od dana 01.03.2012. godine, pa do isplate, 1.900,74 HRK / 252,27 EUR počev od dana 01.04.2012. godine, pa do isplate, 1.920,96 HRK / 254,96 EUR počev od dana 01.05.2012. godine, pa do isplate, 1.959,07 HRK / 260,01 EUR počev od dana 01.06.2012. godine, pa do isplate, 1.908,63 HRK / 253,32 EUR počev od dana 01.07.2012. godine, pa do isplate, 1.937,13 HRK / 257,10 EUR počev od dana 01.08.2012. godine, pa do isplate, 1.891,33 HRK / 251,02 EUR počev od dana 01.09.2012. godine, pa do isplate, 1.797,83 HRK / 238,61 EUR počev od dana 01.10.2012. godine, pa do isplate, 1.904,60 HRK / 252,78 EUR počev od dana 01.11.2012. godine, pa do isplate, 1.923,81 HRK / 255,33 EUR počev od dana 01.12.2012. godine, pa do isplate, 1.928,47 HRK / 255,95 EUR počev od dana 01.01.2013. godine, pa do isplate, 1.812,82 HRK / 240,60 EUR počev od dana 01.02.2013. godine, pa do isplate, 1.861,87 HRK / 247,11 EUR počev od dana 01.03.2013. godine, pa do isplate, 1.915,36 HRK / 254,21 EUR počev od dana 01.04.2013. godine, pa do isplate, 1.844,91 HRK / 244,86 EUR počev od dana 01.05.2013. godine, pa do isplate, 1.725,61 HRK / 229,03 EUR počev od dana 01.06.2013. godine, pa do isplate, 1.726,28 HRK / 229,12 EUR počev od dana 01.07.2013. godine, pa do isplate, 1.748,04 HRK / 232,01 EUR počev od dana 01.08.2013. godine, pa do isplate, 1.799,07 HRK / 238,78 EUR počev od dana 01.09.2013. godine, pa do isplate, 1.876,47 HRK / 249,05 EUR počev od dana 01.10.2013. godine, pa do isplate, 1.856,66 HRK / 246,42 EUR počev od dana 01.11.2013. godine, pa do isplate, 1.881,10 HRK / 249,67 EUR počev od dana 01.12.2013. godine, pa do isplate, 1.843,46 HRK / 244,67 EUR počev od dana 01.01.2014. godine, pa do isplate, 1.929,77 HRK / 256,12 EUR počev od dana 01.02.2014. godine, pa do isplate, 1.958,40 HRK / 259,92 EUR počev od dana 01.03.2014. godine, pa do isplate, 1.934,71 HRK / 256,78 EUR počev od dana 01.04.2014. godine, pa do isplate, 1.907,38 HRK / 253,15 EUR počev od dana 01.05.2014. godine, pa do isplate, 1.891,94 HRK / 251,10 EUR počev od dana 01.06.2014. godine, pa do isplate, 1.920,46 HRK / 254,89 EUR počev od dana 01.07.2014. godine, pa do isplate, 1.961,15 HRK / 260,29 EUR počev od dana 01.08.2014. godine, pa do isplate, 1.980,81 HRK / 262,90 EUR počev od dana 01.09.2014. godine, pa do isplate, 2.015,75 HRK / 267,54 EUR počev od dana 01.10.2014. godine, pa do isplate, 2.055,44 HRK / 306,91 EUR počev od dana 01.11.2014. godine, pa do isplate, 2.312,38 HRK / 306,91 EUR počev od dana 01.12.2014. godine, pa do isplate, 3.132,00 HRK / 415,69 EUR počev od dana 01.01.2015. godine, pa do isplate, 3.004,40 HRK / 398,75 EUR počev od dana 01.02.2015. godine, pa do isplate, 3.048,09 HRK / 404,55 EUR počev od dana 01.03.2015. godine, pa do isplate, 2.984,99 HRK / 396,18 EUR počev od dana 01.04.2015. godine, pa do isplate, 1.373,07 HRK / 182,24 EUR počev od dana 01.05.2015. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka (OIB:23057039320) Jadranski trg 3a, da tužitelju BA (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana])iz [adresa] , na ime razlike uplata koje je tužitelj izvršio, te onih uplata koje je tužena uzela u obzir prilikom izračuna konverzije kredita iz CHF u EUR, isplati iznos od 645,85 EUR (slovima: šeststotina četrdeset pet eura osamdeset pet centi) počev od dana15.01.2016.godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka (OIB: 23057039320) Jadranski trg 3a, da tužitelju BA (OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa] , isplati na ime nezakonito naplaćene ulazne naknade iznos od 1.158,74 EUR ( slovima: tisuću stotinu pedeset osam eura sedamdeset četiri centa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, počev od dana 27.04.2006. godine pa do isplate, po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godin, po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se prigovor prijeboja kao neosnovan.
VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.068,53 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana.
VIII. Odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 625,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 27. travnja 2006. sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652- 5102969089 kojim je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 89.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan podizanja kredita, da je rok otplate kredita ugovoren na 120 mjeseci (10 godina) u 120 jednakih mjesečnih anuiteta, da je prvotni anuitet od 1.068,29 CHF (4.957,61 kn), uslijed promjene visine kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na KN znatno porastao, te da je tužitelj stoga preplatio ugovoreni iznos kredita, da je tužitelj neosnovano platio tuženiku i iznos tzv. ulazne naknade za ishođeni kredit.
2. Tužitelj tvrdi da su odredbe naprijed navedenog ugovora o kreditu u dijelovima navedenim u toč.I. izreke ove presude ništetne, te zahtjeva da sud to utvrdi, kao i da naloži tuženiku da mu plati preplaćene iznose kredita s osnova povećanja visine kamatne stope, promjene tečaja valute CHF i ulazne naknade.
3. Podneskom od 2. prosinca 2024. tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku Darinki Cimera, specificirao tužbene zahtjeve na način kako je to navedeno u toč. I. do toč. V. izreke ove presude, te postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao sve tužbene zahtjeve tužitelja, izjavio prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za suđenje u ovom parničnom postupku, naveo da tužitelju ne pripada pravo tražiti isplatu preplaćenih iznosa kredita jer da je uplate anuiteta kredita vršila i NA, prigovorio je aktivnoj legitimaciji tužitelja, naveo da je među strankama 15. siječnja 2016., a nakon što da je tužitelj prihvatio izračun konverzije kredita sa stanjem od 30. rujna 2015., zaključen Aneks ugovora o kreditu kojim je izmijenjen osnovni ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama sa valutnom klauzulom CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom EUR, a čime da je položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR.
5. Tvrdi da je tužitelj prihvatio izračun konverzije sa stanjem 30. rujna 2015., da su prilikom konverzije tužitelju priznate i uračunate, te uzete u obzirom sve uplate kao da je od početka zaključen ugovor u protuvrijednosti EUR, da je tužitelj od strane tuženika bio na adekvatan način informiran kako o značenju promjenjive kamatne stope, tako i o značenju valutne klauzule i valute CHF, da od banke nije nagovaran na zaključenje ugovora u kunskoj protuvrijednosti CHF, da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu mogao izabrati zaključenje ugovora u drugoj valuti, ali da se sam odlučio za valutu CHF.
6. Tuženik tvrdi da zaključenje ugovora o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom uz primjenu valutne klauzule izražene u CHF nije bilo nedopušteno, da se ne radi o nepoštenoj primjeni promjenjive kamatne stope i valutne klauzule,da tužitelju zaključenjem ugovora o kreditu nije postupanjem tuženika pričinjena nikakova šteta, da je tužitelj imao pravo raskinuti zaključeni ugovor, da tuženik zaključenjem ugovora o kreditu nije ostvario nikakav ekstra profit, da nije niti mogao ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer da je i sam zadužen u CHF, te tako trpi isti tečajni rizik u CHF.
7. Tuženik ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno Noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK Narodne novine, broj 143/13) koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014., da je tuženik sukladno tome kao banka bio u obvezi donijeti novu Metodologiju utvrđivanja kamatnih stopa na kredit i proizvode banke, na koje se obračunava ugovorna kamata, da su tek tom Metodologijom banke obvezne definirati parametre, fiksnu maržu i razdoblje promjene kamatnih stopa.
8. Tuženik navodi da je tek od stupanja na snagu navedeno Metodologije, odnosno od 1. siječnja 2014., mogao definirati elemente promjenjive kamatne stope, izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što da je tuženik učinio, slijedom čega da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope, pa da tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu podnošenjem predmetne tužbe.
9. Tuženik osporava pravo tužitelja da se poziva na utvrđenja sudova iz presuda donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, tvrdi da su sporne odredbe ugovora o kreditu bile dovoljno određene, odredive i razumljive tužitelju.
10. Dalje navodi da je tužitelju isplaćena preplata utvrđena Aneksom ugovora o kreditu zaključenim među strankama 15. siječnja 2016., da je na taj način tužitelj u cijelosti obeštećen zbog promjene visine kamatne stope i tečaja valute CHF.
11. Dalje osporava tužitelju pravo naplate tzv. ulazne naknade te navodi da se radi o uobičajenoj naknadi koju su banke naplaćivale radi obrade troškova kredita, da tužitelju nije nikada bila naplaćena naknada za prijevremeni povrat kredita.
12. Tuženik je istaknuo prigovor zastare tužiteljevih potraživanja.
13. Također, tuženik je istakao prigovor radi prijeboja njegove tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta smatrajući da mu to pravo pripada za period u kojem da je tijekom otplate predmetnog kredita tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, a svoje potraživanje je konačno specificirao na iznos od ukupno 3.670,72 KN (list 206).
14. Nakon što je tužitelj podneskom od 2. prosinca 2024., a nakon provedenog financijskog vještačenja, specificirao tužbene zahtjev na način kako je navedeno u toč.I. do toč.V. izreke ove presude, tuženik se protivio tako specificiranim tužbenim zahtjevima smatrajući da je istima tužba preinačena.
15. Tuženik je predložio da sud odbije sve tužbene zahtjeve tužitelja.
16. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 6), Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652- 5102969089 zaključen između Erste & Steiermärkische banke d.d. i Mužić Milana 27. travnja 2006. (list 9 do 14), otplatnu tablicu (list 15 do 17), Pregled promjena po partiji kredita 5102969098 za razdoblje od 2. svibnja 2006. do 29. rujna 2015. (list 19 do 27), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. (list 28 do 29), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2015. (list 30 do 31), obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1. siječnja 2015 do 30. lipnja 2015. (list 32 do 33), Obavijest o promjeni kamatne stope (list 34), obavijest o kreditu za razdoblje do 31. prosinca 2014. (list 35), obavijest o promjeni kamatne stope od 1. travnja 2009. (list 36 do 38), otplatni plan za kredit (list 39 do 40), razlika u valuti – tabela 2 (list 41 do 47), razlika u kamatama (list 48 do 51), odgovor na tužbu (list 197 do 206), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102969098 od 15. siječnja 2016. (list 208 do 210), obavijest o izračunu konverzije kredita (list 211 do 217), obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 218 do 219), podnesak tužitelja od 19. ožujka 2020. (list 280),podnesak tužitelja od 16. rujna 2020. (list 282), saslušao svjedoka EA (list 317 do 318), NA (list 318), saslušao tužitelja BA (list 318 do 319), podnesak tuženika od 24. studenog 2020. (list 324 do 326), proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darinki Cimera, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Darinke Cimera od 16. veljače 2021. (list 338 do 369), račun vještaka broj 10-1-1 od 25. veljače 2021. (list 370), podnesak tuženika od 19. ožujka 2021. (list 373 do 382), podnesak tužitelja od 23. travnja 2021. (list 455 do 461), podnesak tuženika od 21. srpnja 2021. (list 462 do 473), Tablice – proces obrade kredita od 2004. do 2011. i IBIS-u vrijeme po službama (list 489 do 490), izvadak iz odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe (list 491 do 496), podnesak tuženika od 1. lipnja 2022. (list 534 do 542), podnesak tužitelja od 21. rujna 2022. (list 543), podnesak tužitelja od 6. listopada 2022. (list 544), očitovanje vještaka Darinke Cimera od 14. studenog 2022. (list 550 do 558), podnesak tuženika od 10. veljače 2023. (list 559 do 566), isplata kredita – broj kreditnog računa 5102969089 (list 643 do 646), obračun naknade za bankarske usluge (list 647), podnesak tužitelja od 2. prosinca 2024. (list 659 do 665), podnesak tuženika od 9. prosinca 2024. (list 666 do 672), podnesak tužitelja od 3. siječnja 2025. (list 718 do 719), podnesak tuženika od 29. siječnja 2025. (list 727 do 732), preplata po kreditu 5102969089 (list 733), podnesak vještaka Darinke Cimera od 4. Veljače 2025. (list 745 do 746), pregled prometa po partiji kredita 5109734046 za razdoblje od 1.9.2015 do 23.3.2017. (list 752 do 753), podnesak vještaka od 5. Lipnja 2025. (list 757 do 758), podnesak tuženika od 1. srpnja 2025. (list 759), podnesak tužitelja od 2. srpnja 2025. (list 761), troškovnik tužitelja (list 764), troškovnik tuženika (list
17. Primjenom čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata u cjelokupnog postupka.
18. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz sadržaja Ugovora o kreditu (list 9 do 14) da su 27. travnja 2006. zaključile Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5102969089.
19. Iz sadržaja ugovora utvrđeno je da je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje iznos kredita od 89.800,00 CHF (čl.2. Ugovora) u protuvrijednosti kuna obračunat po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u otplatu, da je ugovoren rok vraćanja kredita od 120 mjeseci od prijenosa kredita u otplatu (čl. 6. Ugovora), u 120 mjesečnih anuiteta koji dospijevaju na naplatu svakog prvog dana u mjesecu (čl.7. Ugovora), da je određen iznos anuiteta od 1.068,29 CHF , da je među strankama ugovorena valutna klauzula.
20. Iz čl.8. Ugovora utvrđeno je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 7,55% godišnje, te da je čl.10. određeno da je korisnik kredita – tužitelj dužan prije korištenja kredita platiti 2,100% naknade za iznos kredita obračunate s datumom plasmana, a o čemu je tužitelj iskazao suglasnost.
21. Iz čl.7. Ugovora o kreditu, a vezano za odredbu iz čl.2. istog ugovora utvrđeno je da su stranke ugovorile da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja kredita, da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja, te da potpisom na ugovoru, tužitelj kao korisnik kredita potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.
22. Tužitelj tvrdi da su tako definirane ugovorne odredbe iz čl.2. i čl.7. (valutna klauzula) ništetne.
23. Također, tvrdi da je ništetna odredba čl.8. Ugovora u dijelu kojim je navedeno da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.
24. Dalje tvrdi da je ništetna odredba čl.10. istog ugovora kojim je ugovoreno da je tužitelj kao korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,100% naknade na iznos kredita, a čime da je tužitelj suglasan.
25. Uvidom u Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 5102969089 zaključen među strankama 15. siječnja 2016. (list 208 do 211), utvrđeno je da je zaključenjem tog ugovora došlo do izmjene odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a do koje izmjene je došlo uslijed stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK, Narodne novine, broj 102/15).
26. Utvrđeno je da su stranke ugovorile promjenu partije kredita, da će ista ubuduće glasiti 5109734046, ali da se radi o istom ugovornopravnom odnosu (čl.2.t.2 Aneksa) bez obzira na promjene kreditne partije te druge izmjene utvrđene Aneksom.
27. Člankom 3.t.3. Aneksa ugovoreno je da je banka dostavila korisniku kreditu izračun konverzije kredita iz osnovnog ugovora o kreditu u CHF, da je u čl.3. t.4. Aneksa navedeno da je izračun konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR tuženik pravovremeno zaprimio, da mu je omogućena provjera izračuna konverzije kredita, da je takav izračun korisnik kredita prihvatio.
28. Čl.5.t.3. Aneksa stranke su utvrdile da po provedbi konverzije postoji od strane tužitelja više uplaćeni iznos (preplata) iznosa kredita od 46.300,08 HRK, a čije korištenje/isplata će se regulirati sporazumom iz čl.7. istog Aneksa, te da ugovorne strane suglasno utvrđuju da su sve uplate ili nedostataci istih u razdoblju od 1. listopada 2015. do 15. siječnja 2016. u vezi podmirenja obveza iz osnovnog ugovora, uzete u obzir pri izračunu iznosa utvrđenog kao preplata.
29. Uvidom u čl.7. t.2. Aneksa utvrđeno je da će banka ukupni više uplaćeni iznos iz čl.5.t.3. (46.300,08 HRK) isplatiti korisniku kredita u gotovini u roku od 60 dana od dana prihvata konverzije od strane korisnika kredita.
30. Čl. 7.t.3. Aneksa ugovoreno je da banka ima pravo bez suglasnosti korisnika kredita i drugih potpisnika Aneksa iznos preplate iskoristiti za podmirenje dospjelog, a nepodmirenog dugovanja korisnika kredita po bilo kojoj drugoj osnovi različitoj od navedenog u toč.7. t.1. Aneksa, a u cilju smanjenja dodatnih troškova korisnika kredita.
31. Iz čl.8. Aneksa utvrđeno je da je određen novi iznos anuiteta kredita na 741,70 EUR, da je otplatni plan osnovnog ugovora u CHF zamijenjen novim otplatnim planom s valutnom klauzulom u EUR.
32. Tuženik osporava mjesnu nadležnost ovog suda za suđenje u ovom postupku.
33. Neosnovan je prigovor tuženika da ovaj sud nije mjesno nadležan za suđenje u ovom postupku, a da bi za suđenje bio nadležan Općinski sud u Rijeci.
34. Ova stalna služba u Malom Lošinju, je sastavni Općinskog suda u Rijeci, te je mjesno nadležna za suđenje u ovom parničnom postupku.
35. Neosnovan je prigovor nedostataka aktivne legitimacije na strani tužitelja.
36. Naime, mada među strankama nije sporno da je uplate anuiteta kredita osim tužitelja, vršila i NA, nije sporno da su tužitelj i NA bračni drugovi, da je NA prilikom zaključenja ugovora o kreditu od 27. travnja 2006. imala status sudužnika i založnog dužnika.
37. Iz iskaza NA saslušane kao svjedoka u ovom postupku (list 318), proizlazi da ona i tužitelj kao supružnici imaju dogovor prema kojem je u njihovom domaćinstvu uvijek ona vodila računa o plaćanju režijskih troškova, pa tako i kredita, da je ona suglasna sa statusom BA kao tužitelja u ovom postupku, da je ona uplate vršila i iz razloga što da je tužitelj bio bolestan, po bolnicama, da je znala da vraća suprugov kredit, te da je normalno da eventualna isplata u ovom postupku bude izvršena tužitelju.
38. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka NA jer u tom dijelu istinitost njenog iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima.
39. Osim toga,a sukladno odredbi čl. 44. st.3. Obiteljskog zakona (dalje OBZ, "Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20),smatra se da su bračni drugovi za obveze koje je preuzeo jedan bračni drug odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.
40. Sud je utvrdio da između tužitelja i svjedoka NA kao njegove supruge postoji dogovor o tome da eventualna isplata u ovom postupku bude izvršena tužitelju, kao i dogovor o tome tko će vršiti uplate kredita.
41. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja o ništetnosti dijela ugovora o kreditu navedenih u toč.I. izreke ove presude.
42. Iz spornih odredbi ugovora proizlazi utvrđenim da je tim odredbama pravo izmjene početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule, te pravo naplate ulazne naknade prije korištenja kredita od strane tužitelja, ugovoreno kao isključivo pravo banke.
43. Iz spornih odredbi utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita sa tim odredbama bio suglasan, te da je ugovor o kreditu potpisao.
44. Međutim, mada tuženik navodi da su sporne odredbe ugovora bile jasne i određene, te da je tuženik tužitelja prilikom zaključenja ugovora o kreditu od 27. travnja 2006. adekvatno informirao o svim odredbama ugovora, tužitelj takove navode tuženika osporava, kao što osporava i navode tuženika i svjedoka GA, koja je u vrijeme zaključenja ugovora bila službenica banke.
45. Tužitelj iskazuje da prije zaključenja ugovora o kreditu od strane djelatnika banke nije bio informiran da može zaključiti ugovor o kreditu u drugoj valuti, navodi da mu nisu ponuđeni nikakovi drugi krediti, nego da mu je od banke bilo sugerirano da je najbrža procedura bila kod zaključenja ugovora o kreditima u CHF, da je taj kredit bio najpovoljniji, da nije bio svjestan, a niti je iz ugovora proizlazilo da bi se on trebao bojati povišenja rata kredita zbog izmjene kamate i tečaja, da nije imao saznanja da bi na ekonomskom tržištu u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu postojale naznake enormnog povišenja ili spuštanja vrijednosti valute CHF, a niti kamata, a da ni prilikom zaključenja ugovora o konverziji – Aneksa, nije mogao banci predložiti ništa u smislu da želi određeni tečaj ili kamatu, da je Aneks ugovora o kreditu potpisao kada već nije mogao plaćati anuitete određene ugovorom o kreditu, dakle potpisao ga je u nuždi.
46. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je bio prinuđen ishoditi kredit radi liječenje – operacije u Americi.
47. I svjedok NA potvrđuje svojim iskazom da je kredit isključivo iskorišten radi podmirenja troškova operacije tužitelja u Americi, te da se radilo o životnoj ugrozi tužitelja.
48. Mada svjedok EA iskazuje da prilikom zaključenja ugovora sa valutom CHF nije preporučivala te ugovore, da su klijentima od strane banke nuđeni krediti u raznim valutama, da su klijenti imali mogućnost izbora valute, da su kroz letke i brošure upozoravani da tečaj valute može varirati, te da je njeno mišljenje kako je tužitelj imao saznanje o rizicima koji mogu proizaći iz ugovora o kreditu, po mišljenju ovog suda tuženik nije dokazao da je prije zaključenja ugovora o kreditu sa tužiteljem postupao obzirom, savjesno, moralno i pošteno.
49. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 27. travnja 2006. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istog ugovora nepoštene obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u tužbi i ovom postupku, imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu.
50. Odredbom čl. 81. ZZP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu i u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
51. Člankom 82. st.1. ZZP/03 bilo je propisano da se smatra da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirane od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
52. Čl. 81. st.4. ZZP/03 propisno je da teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu.
53. Iz iskaza tužitelja te uvidom u ugovor o kreditu od 27. travnja 2006., sud je utvrdio da se radi o tzv. tipskom ugovoru o kreditu,sa unaprijed formiranim sadržajem kao što je to utvrđeno i za Aneks ugovora sklopljen među strankama 15. siječnja 2016.
54. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on s tuženikom prije zaključenja ugovora o kreditu nije imao niti mogućnost biranja kredita u nekoj drugoj valuti, da mu od banke nisu ni ponuđeni drugi krediti, da mu je od banke bilo sugerirano podizanje kredita u CHF, da od banke nije bio informiran o rizicima zaključenja predmetnog ugovora o kreditu.
55. Cijeneći sadržaj spornih odredbi ugovora o kreditu navedenih u toč.I. izreke ove presude, sud cijeni da takove odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovorne odredbe čiji je sadržaj lako razumljiv tužitelju kao potrošaču, u smislu odredbe čl. 84.ZZP/03.
56. Da je to tako proizlazi i iz iskaza tužitelja kada iskazuje da nije bio svjestan, da iz ugovora nije proizlazilo da bi se prilikom dizanja kredita trebao bojati povišenja rata kredita zbog kamata i tečaja, da nije imao saznanja da bi postojale naznake enormnog povišenja ili sniženja vrijednosti valute i kamata.
57. Stoga sud utvrđuje da tužitelju od strane tuženika prilikom zaključenja ugovora o kreditu, a ni poslije zaključenja i prilikom zaključenja Aneksa ugovora, od strane tuženika nisu bili objašnjeni svi rizici predmetnog ugovora.
58. Obzirom na navedeno, dopušteno je ocjenjivati da li su predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
59. Po mišljenju ovog suda, tuženik nije dokazao iako je na njemu u smislu odredbe čl. 81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, da se o spornim odredbama ugovora o kreditu među strankama pojedinačno pregovaralo,a obzirom da iz iskaza tužitelja te činjenice da je među strankama zaključen tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem, sud utvrđuje da se o spornim odredbama ugovora među strankama nije pregovaralo, te da tužitelju nisu dani nikakovi razumljivi razlozi o tome po kojim kriterijima dolazi do promjene visine kamatne stope i valute, nisu bili precizirani nikakovi parametri o kojima ovisi izmjena kamate i valute,
60. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužitelju lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.
61. Po mišljenju ovog suda, tužitelj kao potrošač u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije mogao procijeniti i predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za njega proizašle prihvaćanjem spornih ugovornih odredbi, a od tuženika nije na tužitelju razumljiv način informiran o tome koliko bi kamata i valuta, a posljedično tome i visina anuiteta kredita mogli varirati.
62. Iz sadržaja ugovora o kreditu proizlazi utvrđenim da je isključivo tuženik kao banka bio ovlašten odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i valuti, o visini anuiteta bez ikakvog davanja mogućnosti tužitelju da o tim promjenama pregovara.
63. Iz navedenog sud utvrđuje da je tuženiku kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužitelja, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika mijenjajuću jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužitelj nije mogao predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visina kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imao egzaktne kriterije.
64. Stoga su odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. izreke presude odredbe koje su stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obveznopravnom odnosu, a što je, u smislu odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), protivno načelu savjesnosti i poštenja.
65. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome voditi računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.
66. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužitelja kao potrošača, treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
67. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogla imati određena ugovorna odredba.
68. Kako je sud utvrdio da tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljem nije postupao na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. izreke presude ništetne, te je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja naveden u toč.I.l izreke ove presude.
69. Kao posljedica zaključenja takovih ništenih odredbi ugovora, na strani tužitelja nastala je šteta u vidu preplate ugovorenih iznosa kredita u iznosima navedenim u toč.II., toč.III., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude.
70. Neosnovan je navod tuženika da u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu niti on nije mogao predvidjeti buduće kretanje tečaja valute i visine kamatne stope, kao i da na temelju zaključenog ugovora o kreditu s tužiteljem, nije ostvario ekstra profit.
71. Kako je sud već naprijed naveo, tuženik je kao financijska institucija u odnosu na tužitelja kao prosječnog potrošača jača ugovorna strana, te je, neovisno o tome da li je i sam imao i mogao imati saznanja o kretanju visine kamatne stope i tečaju CHF, o mogućnosti da se to dogodi, mogao i morao na tužitelju razumljiv način o tome ga informirati.
72. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tek sukladno Noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. bio u obvezi donijeti Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata, te da su tek tom Metodologijom definirani parametri, fiksna marža, te razdoblje promjene kamatnih stopa.
73. Upravo takovi navodi tuženika potvrđuju mišljenje suda da tuženik prije 1. siječnja 2014. nije definirao parametre koji utječu na visinu obveze dužnika iz zaključenih ugovora o kreditu, niti je o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica zbog promjene visine kamate i tečaja CHF adekvatno informirao tužitelja.
74. Međutim, ta činjenica ne oslobađa tuženika dužnosti da postupa sukladno odredbi čl.4. ZOO, odnosno sukladno načelu savjesnosti i poštenja.
75. Zakonodavac je samo obvezu postupanja banaka sukladno načelu savjesnosti i poštenja, dodatno propisao donošenjem naprijed navedene Novele i nametanjem tuženiku obveze donošenja Metodologije da kao banka postupa na način kojim će biti osigurana primjena načela savjesnosti i poštenja.
76. Dakle, obvezivanje tuženika da tek nakon 1. siječnja 2014. definira parametre promjene kamate, visinu marže, razdoblja promjena kamatnih stopa, ne znači da tuženik i prije stupanja na snagu navedene Novele Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, 143/13) nije bio obvezan primjenjivati odredbe čl.4. ZOO, odnosno postupati u skladu s načelom savjesnosti poštenja.
77. Tužitelj se u tužbi s pravom poziva na utvrđenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. donesenima u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a u kojem postupku je sudjelovala kao tužena i Erste banka.
78. Navedenim presudama je utvrđeno da je, između ostalih, i tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima su korištene nepoštene ugovorne odredbe, odnosno na način da je ugovarana redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora o kreditima bila promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i njenim drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora sa korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovaralo, nisu ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu korisnika kredita – potrošača, te je utvrđeno da je tužena postupila suprotno tada važećim odredbama ZZP/03, a koje odredbe su stoga ništetne.
79. Po mišljenju ovog suda, tužena zaključujući ugovor o kreditu na način kako je to ugovoreno, nije postupila niti sukladno odredbama čl.269 do čl.272 ZOO, te je odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi bila neodređena i neodrediva, te također ništetna.
80. Također, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je u toč.I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu od toč.I. do toč.VII. izreke utvrđeno je da je, između ostalih i Erste banka, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je s njima zaključivala ugovore o kreditima u kojima su korištene nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama ZZP/03, te su te odredbe ništetne.
81. Suprotno navodima tuženika, odredbom čl.502 c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 a st.1., istog zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
82. Stavove naprijed navedenih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) svojom odlukom broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
83. Iz navedenih odluka proizlazi utvrđenim da je tuženik znao za rizik koji sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za CHF nije bila razumljiva, nije o tome obavijestio potrošače (u ovom slučaju tužitelja) na način da svaki potrošač dobije razumljivo upozorenje na temelju kojeg bi bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće ili ne prihvatiti rizik koji nosi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF.
84. Dakle, odredba čl. 502 C ZPP propisuje direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenje prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojima je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi.
85. Stoga se i u ovom parničnom postupku tužitelj s pravom, a radi zaštite njegovih prava i interesa navedenih u njegovim tužbenim zahtjevima, mogao pozvati na naprijed navedene presude.
86. I odredbom čl.138 a Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje ZZP/07), te odredbom čl.118 ZZP/14, se obvezuje ostale sudove na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
87. Tužitelj je podnošenjem tužbe, a sukladno odredbi čl.140 ZZP/07 imao pravo i legitimaciju pokrenuti ovaj parnični postupak kojim zahtjeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
88. Tužitelj u tužbi tvrdi i u tom smislu postavlja tužbene zahtjeve kojim traži da sud utvrdi ništetnim dijelove odredbi čl. 2. u svezi s čl.7., čl.8. i čl.10. ugovora o kreditu zaključenog 27. travnja 2006.
89. Člankom 327. ZOO izričito je propisano da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost i da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je čl.328 ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
90. Kako je sud naprijed naveo i obrazložio, odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 27. travnja 2006., a navedene u toč.I. izreke ove presude, utvrđene su ništetnima.
91. Tvrdnje tuženika da tužitelju ne pripada pravo da nakon sklapanja Aneksa ugovora (15. siječanj 2016.) i prihvaćanja obračuna konverzije zahtjeva isplatu iznosa navedenih u toč.II., toč.III., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude, nisu osnovane.
92. Po mišljenju ovog suda zaključenjem Aneksa ugovora i prihvaćanjem obračuna konverzije, odnosno obračuna izvršene preplate kredita od strane tužitelja, a koji obračun je izradio tuženik, tužitelj nije u potpunosti obeštećen, jer sklopljenim Aneksom ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana.
93. Sama činjenica da je među strankama sklopljen sporazum o konverziji ne lišava tužitelja prava na potpuno obeštećenje ukoliko niti sklopljenim aneksom ugovorom nije uspostavljana pravična ravnoteže ugovornih strana.
94. Osim toga iz teksta Aneksa ugovora ne proizlazi da se tužitelj sklapanjem istoga odriče svoje tražbine, a treba imati u vidu i razloge donošenja ZID ZPK/15, odnosno namjeru Zakonodavca da zbog notornih socijalnih problema korisnika kredita u CHF, njihov položaj berem dijelom izjednači sa korisnicima kredita u drugim valutama.
95. Također, iz prakse suda EU proizlazi da zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošače u smislu njihove zaštite zajamčeno Direktivom 93/13/EEŽ, što u konkretnom slučaju znači vraćanja ugovorne pozicije tužitelja u položaj kao da ništetne odredbe nisu ni postojale.
96. Da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovora nije u potpunosti obeštećen, utvrđeno je i iz nalaza i mišljenje financijskog vještaka Darinke Cimera, a o čemu će sud dalje dati obrazloženje.
97. Po mišljenju ovog suda, a primjenjujući odredbu čl.326. st.1. ZOO, u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu, iste ne mogu postati valjane niti kada naknadno nestane uzrok ništetnosti kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja aneksa ugovora o kreditu.
98. Tuženik je ponudivši konverziju postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.
99. Iz aneksa ugovora zaključenog među strankama 15. siječnja 2016. utvrđeno je da je tužitelj s osnova povećanja visine kamatne stope i izmjene tečaja valute CHF preplatio iznos od 46.300,08 kuna, te da je ugovor potpisan i od strane tužitelja i od strane tuženika.
100. Sud je na okolnost utvrđenja da li su sve uplate tužitelja, pa tako navedena preplata od strane tužitelja uzete u obzir prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR proveo financijsko vještačenje po vještaku Darinki Cimera.
101. Iz nalaza vještaka (list 338 do 366, 550 do 559, 745 do 746, 757 do 758), utvrđeno je da prilikom izračuna konverzije kredita od 27. travnja 2006. iz CHF u EUR tužitelju, osim priznatog iznosa preplate, nije priznat iznos od 645,85 eura (4.994,05 kn).
102. Vještak Cimera je u nalazu i mišljenju utvrdila da je tužitelj tuženiku s osnova povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, preplatio iznos od 2.393,88 CHF, što preračunato u KN na dan dospijeća kamate iznosi 13.658,99 kn u razdoblju otplate kredita od lipnja 2006. do srpnja 2015.
103. Dalje je vještak utvrdila da je tužitelj tuženiku zbog promjene tečaja uplatio iznos koji je za 84.808,43 KN veći od iznosa kojeg bi platio da tijekom trajanja otplate kredita pa do izvršene konverzije nije mijenjan tečaj valute CHF.
104. Vještak Cimera je pravilno prilikom obračuna preplaćenih iznosa kako s osnova povišenja kamatne stope, a tako i s osnova promjene tečaja CHF uzela u obzir kao referentne iznose početno ugovorene kamatne stope (7,55%), te početno ugovoreni tečaj CHF na dan stavljanja kredita u otplatu.
105. Po mišljenju ovog suda, vještak je pravilno visinu stope kamate računala sukladno početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visinu tečaja CHF prema tečaju na dan isplate kredita.
106. Naime, po mišljenu ovog suda, a obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. izreke ove presude, jedino su u ugovoru o kreditu od 27. travnja 2006. bile određene i jasno naznačene odredbe o ugovorenoj kamatnoj stopi od 7,55% te je jedino tada tužitelju bio poznat tečaj CHF valute u odnosu na KN, odnosno jedino su mu tada bili poznati i jasno određeni iznosi anuiteta kredita.
107. Sve kasnije izmjene kamatne stope i tečaja CHF, nastale na nevaljan i nedopušten način, te su u tom dijelu odredbe ugovora o kreditu utvrđene ništetnima.
108. Stoga je visinu iznosa koje je tužitelj preplatio valjalo utvrđivati kao razliku između početno ugovorene kamatne stope, tečaja valute CHF, odnosno anuiteta i kasnijih jednostranih povećanja istih, a kako je to primijenila i vještak Cimera u svom nalazu.
109. Vještak Cimera je prilikom izračuna iznosa preplate po svim osnovama jasno navela da je i koju dokumentaciju priležeću spisu je koristila prilikom obračuna (strana 3 nalaza vještaka – list 340).
110. Također, pod toč.II. nalaza i mišljenja (list 340 do 341) vještak Cimera je detaljno i jasno obrazložila na koji način je utvrdila iznose koje je tužitelj preplatio u periodu od stavljanja kredita na raspolaganje tužitelju pa do obračuna konverzije 30. rujna 2015.
111. Isto tako je svoja utvrđenja potkrijepila podacima danim u tablicama priležećim tom nalazu.
112. Tako je, a vezano za preplatu s osnova povećanja visine kamatne stope vještak u nalazu navela da je vještačila razdoblje od lipnja 2006. do rujna 2015., da je do prvog povećanja kamatne stope od strane tuženika došlo 1. svibnja 2009. i to na 8,50%, potom da je 1. studenog 2011. kamatna stopa snižena na 8,20%, da je tako bilo do 1. kolovoza 2014. kada je smanjena na 8,193 %, te da je od 1. veljače 2015. kamatna stopa iznosila 8,181 %.
113. Vještak je u Tablici 1. prikazala datume dospijeća svakog pojedinog anuiteta kredita, kamatnu stopu utvrđenu ugovorom o kreditu (7,55%), prikazala je navedene promjene kamatne stope i iznose tako naplaćene kamate u CHF, te je utvrdila da je u navedenom razdoblju tužitelj preplatio iznos do 13.658,99 kn, odnosno 2.393,88 CHF.
114. Na isti način je, a za razdoblje od 2. svibnja 2006. do 29. rujna 2015. vještak prikazala u Tablici 2. početni anuitet u CHF, tečaj banke na dan korištenja kredita zaključenog 27. travnja 2006., te iznose anuiteta koji bi bili utvrđeni da je tečaj i iznos anuiteta ostao nepromijenjen kao u trenutku isplate kredita.
115. U Tablici 2. u stupcu 8. vještak je prikazala razliku povećanog anuiteta s osnova tečaja valute CHF u odnosu na početni tečaj, a što je bio i zadatak vještaka.
116. Cijeneći razliku između povećanog anuiteta kredita prikazanog u stupcu 8 Tablice 2. i iznos povećane kamate u anuitetu, vještak je utvrdila preplatu s osnova povećanja tečaja CHF na iznos od 84.808,43 kn.
117. Vještak Cimera je dalje, a cijeneći naprijed navedeno utvrdila da tuženik prilikom izračuna konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., nije tužitelju uračunao više preplaćeni iznos od 645,85 eura, odnosno 4.994,05 kn.
118. Takav izračun vještak je prikazala u Tablici 3., iz koje je razvidno da je u stupcu 2. prikazala sve uplate tužitelja u kunama do dana konverzije, da je u stupcu 4. te iznose preračunala prema tečaju EUR na dan uplate, da je stupcu 5. prikazan iznos svih uplata tužitelja do konverzije u eurima što iznosi 87.490,62 eura. 119. Nadalje je utvrdila razliku između uplaćenog iznosa od strane tužitelja u eurima i iznosa priznatog prilikom izračuna konverzije kredita iz CHF u EUR te dobila iznos od 645,85 eura.
120.Vještak Cimera je u svojim dopunama na nalaz od 12. veljače 2021., odgovorila na sve prigovore stranaka, te svoja utvrđenja jasno obrazložila i potkrijepila dostavljanjem tablica i izračuna.
121. Tako je dopunom nalaza od 14. studenog 2022. (list 550 do 559) vještak Cimera izrazila pozitivne razlike, odnosno preplatu tužitelja po osnovi promjene valute CHF na iznos od 119.016,43 kn, a što iznosi 15.796,19 EUR.
122. Mada je vještak izrazila i negativne razlike, odnosno iznos uplata tužitelja u vrijeme kada je tečaj valute CHF bio niži od početnog, te iste razlike utvrdila na 20.549,01 kn, odnosno 2.727,32 eur, sud tuženiku nije dosudio navedeni iznos, a niti mu je dosudio iznos kojeg je tuženik zahtijevao postavljenim prigovorom prijeboja.
123. Ovo iz razloga što je sud prigovor prijeboja utvrdio neosnovanim.
124. Naime, tužitelj s osnova tih negativnih razlika nije ništa primio, pa stoga niti tuženik s osnova instituta stjecanja bez osnova (čl.1111. ZOO) nema pravo tražiti povrat jer tuženik ima svojstvo trgovca a ne potrošača, pa mu ni temeljem odredbi ZZP/03 i ZZP/07 koje propisuju posljedice ništetnosti, ne pripada ovlaštenje tražiti povrat tih iznosa.
125. Osim toga, ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu CHF utvrđena je jer stvara neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja, te je tuženik unošenjem upravo takvih odredbi u predmetni ugovor, a bez pregovaranja sa tužiteljem, ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom.
126. Posljedice takve ugovorne odredbe koju je sam tuženik unio u sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, snosi sam tuženik, a obzirom da tužitelj kao potrošač u njihovom kreiranju nije sudjelovao, ne mogu mu se te odredbe predbaciti, te ne može biti odgovoran za posljedice takovih odredbi.
127. Zbog navedenog, sud je riješio kao u toč.VI. izreke ove presude.
128. Slijedom toga, sud je prilikom utvrđenja iznosa koje je tužitelj preplatio kako s osnova povećanja visine kamatne stope, tako i osnova promjene tečaja valute CHF, cijenio samo pozitivne razlike koje je utvrdila vještak Cimera.
129. Sud je u cijelosti prihvatio stručnim, jasnim i istinitim nalaz i mišljenje vještaka Cimere jer je isti nalaz dan u skladu s dokumentacijom priležećom spisu, utvrđenja vještaka proizlaze iz te dokumentacije koju je vještak u nalazu i naveo, te su utvrđenja vještaka objektivna i prihvaćena od strane ovog suda.
130. Također, tuženik nije nikakovim drugim dokazima doveo u pitanje točnost i istinitost utvrđenja vještaka Cimere.
131. Vještak Cimera je iznos preplate kredita koju je tužitelj izvršio u odnosu na iznos koji je bio dužan platiti da tijekom otplate kredita nije došlo do izmjena visine kamatne stope, utvrdila na 1.812,86 eur.
132. Iznos preplate s osnova izmjene tečaja CHF, vještak Cimera utvrdila je na iznos od 15.796,19 eur (list 550 do 559), te je utvrdila i da tuženik prilikom konverzije i u zaključenom ugovoru o konverziji od 15. siječnja 2016. nije uzeo u obzir i priznao tužitelju uplatu u iznosu do 645,85 eur (4.994,05 kn – list 341 do 342).
133. Isto tako, vještak Cimera utvrdila je visinu tzv. ulazne naknade na 1.158,74 eur, a kako je to tužitelj i zatražio i kako je navedeno u toč.V. izreke ove presude.
134. Vještak Cimera je u nalazu i mišljenu jasno navela i u tablicama prikazala dospijeća pojedinih anuiteta kredita, datume uplate anuiteta, a od kojih datuma teku zakonske zatezne kamate koje je tuženik dužan platiti tužitelju.
135. Naime, pravo tužitelja na naplatu preplaćenih iznosa s osnova povećanja visine kamatne stope i tečaja valute, te pravo na naplatu zakonske zatezne kamate na svaki mjesečno preplaćeni iznos, pripada tužitelju, a obvezuje tuženika temeljem odredbe čl.1111. st.1. i čl.1115. ZOO.
136. Člankom 1111. st.1. ZOO propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
137. Članak 1115. ZOO propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
138. Naime, a cijeneći da su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. izreke ove presude, da je do sklapanja ugovora o kreditu i unošenja takvih ništetnih odredbi u ugovor došlo isključivo od strane tuženika na nepošten način, to tuženik ima status nepoštenog stjecatelja, pa je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate od dana kada je uplate primio.
139. Tužitelj je tužbene zahtjeve navedene u toč.II. do toč.V. izreke presude specificirao sukladno utvrđenjima vještaka Darinke Cimera, čiji nalaz je sud u cijelosti prihvatio, te su tužbeni zahtjevi tužitelja navedeni u toč.II. do toč.V. izreke ove presude utvrđeni osnovanim i u cijelosti usvojeni.
140. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da tuženik tužitelju nije platio niti iznos koji je kao preplata utvrđen u Aneksu ugovora od 15. siječnja 2016. (46.300,08 kn), a također nije utvrđeno niti da mu je platio ostale iznose preplate koje su utvrđeni provedenim vještačenjem i od strane ovog suda.
141. Mada je tuženik i to nakon preotvaranja već jednom zaključene glavne rasprave i tek na poziv suda, dostavio pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 1. rujna 2015. do 23. ožujka 2017. (list 752 do 753) i potvrdu tuženika – pismeno preplata po kreditu (list 760), sud smatra da dostavljanjem navedenih pismena tuženik nije dokazao da je tužitelju platio utvrđeni iznos preplate, a pogotovo nije dokazao da mu je platio iznos utvrđene ulazne naknade i iznos preplate kojeg nije priznao tužitelju prilikom konverzije.
142. Te činjenice bio je dužan dokazati tuženik.
143. Naime odredbom čl.7.2. (Sporazum) Aneksa od 15. siječnja 2016., među strankama je bilo ugovoreno da će više uplaćeni iznos iz čl.5.3. (46.300,08 hrk), isplatiti korisniku kredita ( tužitelju) u gotovini u roku od 60 dana od dana prihvata konverzije od strane korisnika kredita.
144. Tužitelj je iskazao da se ne sjeća da je preplatu primio.
145. Do zaključenja prethodnog postupka, a i nakon preotvaranja glavne rasprave, tuženik nije sudu dostavio dokaze iz kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi da je i koji iznos je tuženik isplatio tužitelju s osnova utvrđene preplate,a niti kada mu je to isplaćeno.
146. I vještak Cimera je u svom podnesku od 5. lipnja 2025. navela da temeljem dokumentacije koju je tuženik dostavio, nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi jeli iznos preplate i kada isplaćen tužitelju od strane tuženika.
147. Osim toga, potvrda tuženika sa lista 760, ne dokazuje da je tužitelj primio u potvrdi navedene iznose, pogotovo jer je sadržaj potvrde u suprotnosti sa čl.7.2 Aneksa gdje je cijeli iznos preplate vraća u gotovini.
148. Tuženik sudu nije dostavio dokaz da je tužitelj potpisao ili na drugi način potvrdio primitak navedenih iznosa, a niti je to bilo moguće utvrditi iz druge dokumentacije priležeće spisu.
149. Stoga sud cijeni da je tuženik dužan tužitelju platiti sve iznose utvrđene u toč.II. do toč.V. izreke ove presude.
150. O visini dosuđene zatezne kamate sud je odlučio temeljem odredbe čl.29. ZOO, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., a cijeneći da su se odredbe koje se odnose na stope ugovornih i zateznih kamata počele primjenjivati od 1. siječnja 2008., a da su se do 31. prosinca 2007. zatezne kamate određivale prema Zakonu o zateznim kamatama, a koji su propisivali visinu stope zatezne kamate na način kako je to zatražio tužitelj u zahtjevima postavljenim u toč.II. do toč.V. izreke ove presude.
151. Tijek zakonske zatezne kamate na iznose preplate s osnova povećanja stope ugovorne kamate, izmjene tečaja CHF i nezakonito naplaćene ulazne naknade, sud je utvrdio cijeneći čl.1115. ZOO, dok je tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos manje priznatog iznosa prilikom konverzije odredio od dana zaključenja Aneksa ugovora, kada je taj iznos trebao biti priznat tužitelju kao preplata i od kada, također, primjenom čl.1115. ZOO teku te kamate.
152. Mada se tuženik protivio navodnoj preinaci tužbe, a nakon što je tužitelj podneskom od 2. prosinca 2024. i nakon provedenog financijskog vještačenja specificirao tužbene zahtjeve kako je to navedeno u toč.I. do toč.V., po mišljenju ovog suda, a cijeneći stav kojeg je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj drugoj sjednici održanoj 27. svibnja 2014., odnosno pravno shvaćanje broj Su-IV- 123/2024-5, u ovom slučaju tužitelj nije preinačio tužbu povećanjem tužbenih zahtjeva, jer se radi o tužbenim zahtjevima proizašlim iz iste činjenične osnove, kao i zahtjevi postavljeni u tužbi, te je tužitelj imao pravo nakon provedenog financijskog vještačenja povećati i specificirati svoje zahtjeve sukladno nalazu vještaka. 153. Tužitelju pripada i pravo na isplatu naplaćenog iznosa od 1.158,74 eur s osnova nezakonito naplaćene ulazne naknade prilikom zaključenja ugovora o kreditu 27. travnja 2006.
154. Ulazna naknada je u navedenom ugovoru bila unaprijed formulirana od strane tuženika, tužitelj na istu nije imao utjecaja, o odredbi kojom je određena ulazna naknada nije se pojedinačno pregovaralo.
155. Osim toga, tužitelju prilikom zaključenja ugovora o kreditu, a kako je već naprijed obrazloženo, nisu dani jasni razlozi, pa niti pojašnjenja vezana uz iznos naknade u smislu što ta naknada predstavlja, za koje usluge tuženika je obračunata, o kojom se konkretnim troškovima banke radi, a koji bi trebali biti pokriveni iz iznosa sporne naknade.
156. Dakle i odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na plaćanje ulazne naknade je nepoštena i ništetna u smislu odredbi ZZP/03 i ZOO koje su već naprijed navedene.
157. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare.
158. Tužitelj je tužbu podnio 11. lipnja 2019.
159. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kako je ništenost već ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
160. Obzirom da se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove, primjenjuje se opći zastrani rok od 5 godina, a sukladno čl. 225 ZOO.
161. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
162. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018.
163. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., utvrđeno je da je ista podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
164. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.155. st.1., te čl.151. st.3. ZPP.
165. O visini troškova sud je odlučio sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (16.970,14 €), zahtjevima punomoćnika tužitelja za naknadu troškova postupka, radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14,107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18) te Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima.
166. Tužitelj je troškovnikom od 9. srpnja 2025. zatražio da mu tuženik naknadi trošak u iznosu od 6. 693,53 eura.
167. Zatraženi trošak osnovan je do iznosa od 6.068,53 eur, a preko tog iznosa je neosnovan (neosnovan za iznos od 625,00 eur).
168. Sud je tužitelju kao osnovan i potreban za vođenje ovog parničnog postupka dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eur (tbr.7.1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 19. ožujka 2020., 23. travnja 2021. i 2. prosinca 2024. u iznosima od po 500,00 eur (tbr.8.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 3. siječnja 2025., 27., svibnja 2025. i 2. srpnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura koliko je tužitelj zatražio (tbr.8.4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 17. rujna 2020., 19. listopada 2020., 11. prosinca 2024. i 9. srpnja 2025. u iznosima od po 500,00 eur, (tbr.9.1. Tarife).
169. Tužitelju nje dosuđen trošak sastava podneska od 16. rujna 2020. u zatraženom iznosu od 500,00 eur, jer taj podnesak nije bio nužan za vođenje ovog postupka.
170. Naime, tim podneskom tužitelj obavještava sud da dostavlja u spis sudsku praksu, pa se ne radi o trošku prouzročenom radnjama tuženika.
171. Slijedom navedenog trošak zastupanja utvrđen je na iznos od 4.600,00 eur umjesto zatraženih 5.100,00 eura.
172. Slijedom toga je i PDV dosuđen u iznosu od 1.150,00 eur, umjesto zatraženih 1.275,00 eur.
173. Nadalje, tužitelju je dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, na presudu u istom iznosu, te trošak financijskog vještačenje u iznosu 265,45 eura.
174. Kako je tužitelj zatražio naknadu troška u ukupnom iznosu od 6.693,53 eur, a sud mu je dosudio trošak u iznosu do 6.068,53 eur, to ga je odbio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 625,00 eur.
175. Tužitelju su također na dosuđeni trošak postupka, a sukladno odredbi čl.151. st.3. i čl.29 ZOO dosuđene zakonske zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak.
Mali Lošinj, 23. srpanj 2025.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Adela Budinić Kušeta, odvjetnik
2. Punomoćniku tuženika – Damir Metelko, odvjetnik
