Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. Pr-13/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, OIB: 02958272670, iz Osijeka, Kralja Zvonimira 1, zastupan po punomoćniku PCP, protiv I- tuženika Catering Vitino j.d.o.o., OIB: 57727825169, iz Đakova, Pašin Prolaz 2a, zastupan po zakonskom zastupniku PC i II-tuženice ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ŽC, zakonskog zastupnika I-tuženika PC i II- tuženice ĐC, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 25. srpnja 2023. godine između I. -tuženika CATERING VITINO j. d. o. o. za usluge, Đakovo, Pašin prolaz 2A, OIB: 57727825169, kao poslodavca, i II. -tuženice ĐC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnice, ništetan."

Obrazloženje

1. Tužitelj 19. ožujka 2024. podnosi tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su I- tuženik kao poslodavac i II-tuženica kao radnik 25. srpnja 2023. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme prema kojem je predviđeno da II-tuženik s radom započinje 26. srpnja 2023., a da radni odnos završava 08. kolovoza 2023. Tužitelj navodi da je tuženica odjavljena iz obveznog zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti s danom 29. lipnja 2023. budući da nije u propisanom roku pristupila Zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih joj je taj status utvrđen, no da je ista nakon isteka predmetnog ugovora o radu prijavljena na obvezno zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba, što bez prethodnog zasnivanja radnog odnosa ne bi mogla biti. Budući da tužitelj ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje provjeravati postojanje okolnosti na osnovu kojih je prijava podnesena, tužitelj smatra da svrha sklapanja predmetnog ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova, već isključivo ostvarenje prava na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj. Nadalje, a budući da tužitelj ima pravo i obvezu pred nadležnim sudom pokrenuti postupak za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu, to isti predlaže ovome sudu utvrditi da je predmetni ugovor o radu ništetan.

2. I-tuženik 04. travnja 2024. podnosi odgovor na tužbu u kojemu navodi da je II- tuženica kao radnik uredno prijavljena na mirovinsko i zdravstveno osiguranje na temelju predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju od 26. srpnja do 08. kolovoza 2023. te je odjavljena po istoj osnovi. Navodi da je I-tuženik tvrtka koja se bavi uslugom "cateringa" i povremeno im je potrebna pomoć, te su zbog prirode posla u vremenu kada im je to bilo neophodno, prijavili na određeno vrijeme navedenu radnicu. Ističe da su kazne za rad na crno visoke i nije im palo na pamet ne prijaviti radnicu.

3. II-tuženica je uredno zaprimila poziv za davanje odgovora na predmetnu tužbu, no na istu nije podnosila odgovor.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis te je pročitao ugovor o radu na određeno vrijeme od 25. srpnja 2023. (str. 4 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu (str. 5 spisa), tiskanica 1 (str. 6-7 spisa), izvadak iz službene evidencije tužitelja (str. 8-11 spisa), obrazac eM-2P za II-tuženicu (str. 12 spisa), potvrda HZZO-a od 11. kolovoza 2023. (str. 13 spisa), te su saslušani zakonski zastupnik I-tuženika PC i II-tuženica ĐC. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su I-tuženik kao poslodavac i II- tuženica kao radnica 25. srpnja 2023. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme i to na razdoblje od 26. srpnja 2023. do 08. kolovoza 2023., a nakon isteka kojeg ugovora je II-tuženica kao nezaposlena osoba prijavljena na obvezno zdravstveno osiguranje u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, dalje Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju). Također, II- tuženica u predmetnom postupku ne spori činjenicu da je ista prethodno odjavljena iz obveznog zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti s danom 29. lipanj 2023. budući da nije u propisanom roku pristupila Zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih joj je utvrđen status osiguranice, a što je ista bila dužna sukladno propisima Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

7. Naime, među parničnim strankama je sporno je li svrha predmetnog ugovora o radu bila stvarno obavljanje poslova u skladu sa istim ili je svrha bila isključivo ostvarenje prava II-tuženice na obvezno zdravstveno osiguranje. Upravo navedeno predstavlja i predmet ovoga postupka, kao i pravno pitanje da ukoliko se utvrdi da predmetni ugovor o radu predstavlja prividan ugovor kako to tužitelj navodi, povlači li onda takav ugovor ništetnost kao pravnu posljedicu.

8. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 25. srpnja 2023. (str. 4 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između I-tuženika kao poslodavca i II-tuženice ĐC kao radnice za radno mjesto pomoćnog konobara i to na razdoblje od 26. srpnja 2023. do 08. kolovoza 2023.

9. Iz odluke o otkazu ugovora o radu od 08. kolovoza 2023. (str. 5 spisa) utvrđeno je da je II-tuženici kao radnici otkazan predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme zbog isteka istog.

10. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista odnosi na činjenice koje stranke u predmetnom postupku niti ne spore.

11. Zakonski zastupnik I-tuženika PC saslušana je na ročištu od 17. srpnja 2025. na okolnosti predmetne tužbe, te je ista navela da je I-tuženik pravna osoba čija je djelatnost organiziranje skupova i domjenaka uglavnom za svatove, a najviše posla imaju nakon korizme do mjeseca listopada. Trenutno imaju troje zaposlenih uključujući zakonsku zastupnicu, a po potrebi uzimaju još ljudi u sezonama svatova. Navodi da je iz tog razloga na određeno vrijeme zaposlila i II-tuženicu budući da joj je bila potreba zbog povećanog obujma posla, a ista je radila konobarske poslove, bila je u šanku i posluživala je. Ističe da svi koji rade za njezinu firmu budu prijavljeni, a da nakon toga više nije imala potrebu zapošljavati ljude na kraće vremensko razdoblje budući da su joj uglavnom pomagali članovi obitelji.

12. II-tuženica ĐC također je saslušana na ročištu od 17. srpnja 2025. na okolnosti predmetne tužbe, te je navela da ju je I-tuženik zaposlio na kraće vremensko razdoblje budući da mu je bio potreban radnik zbog povećanog obujma posla. Inače takve poslove nije radila za druge poslodavce, a zakonski zastupnik I- tuženika je njezina poznanica za koju je znala da se bavi poslovima "cateringa", te ju je ista pitala da joj uskoči budući da joj je bila potreba.

13. Sud prihvaća kao istinitu svu pročitanu materijalnu dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja budući da stranke navedenu dokumentaciju niti nisu osporavale, dok će sud utvrđenje o svrsi sklapanja predmetnog ugovora o radu iznijeti u daljnjem nastavku ovoga obrazloženja.

14. Također, sud prihvaća kao istinite iskaze zakonskog zastupnika I-tužitelja PC i II-tuženice ĐC budući da iste iskazuju sukladno, životno i logično. Štoviše, činjenica je da je I-tuženik pravna osoba koja se bavi uslužnom djelatnosti organiziranja skupova za svatove i vjenčanja, te je životno da u ljetnom periodu postoji više takvih događaja pa samim time i povećana potreba za radnom snagom na određeno vrijeme, a II-tuženica je kao radnik sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme upravo za razdoblje kraja srpnja i početka kolovoza 2023.

15. Uzimajući u obzir sve reproducirane i ocjenjene dokaze sud je nedvojbeno utvrdio da je I-tuženik pravna osoba čija je osnovna djelatnost organiziranje skupova za svatove i vjenčanja, da je u predmetnoj firmi troje zaposlenih, te da povremeno zakonskom zastupniku I-tuženika u obavljanju poslova pomažu članovi njezine obitelji. Također, utvrđeno je da je svrha predmetnog ugovora o radu zaključenog između I- tuženika i II-tuženice bila stvarno obavljanje poslova u skladu s takvim ugovorom, odnosno da je II-tuženica na temelju predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme doista obavljala konobarske poslove za poslodavca.

16. Odredbom čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status. Također, odredbom čl. 122. st. 4. istog zakona je propisano da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz stavka 1. toga članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

17. Dakle, uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je II-tuženica prethodno izgubila prava iz zdravstvenog osiguranja, te je s danom 29. lipanj 2023. odjavljena iz obveznog zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti, sud prihvaća da tužitelj dovodi u sumnju svrhu zaključenog ugovora o radu na kraće razdoblje na temelju kojega je II- tuženica naknadno prijavljena na obvezno zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba, no sukladno svim utvrđenjima ovaj sud je stava kako je svrha predmetnog ugovora o radu doista ispunjena, odnosno da je II-tuženica doista obavljala posao za I-tuženika u skladu s navedenim ugovorom, dok tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao suprotno. Valja naglasiti kako je utvrđeno da je djelatnost I-tuženika organiziranje skupova svatova i vjenčanja, dakle, navedena djelatnost kao takva je po samoj prirodi povremena, odnosno u određenim razdobljima obujam posla može biti povećan, dok je u određenim razdobljima smanjen ili ga uopće ne mora biti, pa je životno i logično da I-tuženiku kao takvom u određenim razdobljima kada je obujam poslova veći može nedostajati radne snage, te je upravo II-tuženica u jednom takvom razdoblju bila i angažirana.

18. Također, valja naglasiti kako iz svih navoda tužitelja proizlazi da tužitelj smatra da je predmetni ugovor o radu prividan ugovor u smislu čl. 285. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO), dok isti tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti takvog ugovora.

19. Odredbom čl. 322. ZOO-a je propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20. Naime, sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO-a, kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Između ugovornih stranaka prividnog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Isto tako, u skladu s čl. 273. ZOO-a, i u odnosu na pobude iz kojih je ugovor sklopljen, one ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

21. S obzirom na sve navedeno, takvi ugovori kao nepostojeći nisu jednaki ništetnim ugovorima budući da se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod posl. br. Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021.

22. Tužitelj u predmetnog postupku nije isticao kakav drugi razlog ništetnosti osim onih navedenih u čl. 322. st. 1. ZOO-a.

23. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o radu nije osnovan pa je odlučeno kao u izreci, dok stranke nisu postavljale zahtjev za naknadu troškova postupka.

U Đakovu 23. srpnja 2025.

SUDAC

Željko Samardžić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužitelju

2. I-tuženiku

3. II-tuženici