REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-13937/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku SZ, protiv tuženika TIFON d.o.o., OIB 77607495225, Zadarska ulica 80, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku BZ, radi Radno - materijalna davanja (isplata), 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku TIFON d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225 da plati tužitelju EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bruto iznos od 7.122,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom; izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 50,85 EUR od 15.06.2016.g. do isplate;

- 383,15 EUR od 15.07.2016.g. do isplate;

- 821,34 EUR od 15.08.2016.g. do isplate;

- 23,53 EUR od 15.09.2016.g. do isplate;

- 515,02 EUR od 15.10.2016.g. do isplate;

- 544,70 EUR od 15.11.2016.g. do isplate;

- 70,53 EUR od 15.12.2016.g. do isplate;

- 57,41 EUR od 15.01.2017.g. do isplate;

- 36,08 EUR od 15.02.2017.g. do isplate;

- 88,22 EUR od 15.03.2017.g. do isplate;

- 42,36 EUR od 15.04.2017.g. do isplate;

- 88,41 EUR od 15.05.2017.g. do isplate;

- 29,81 EUR od 15.06.2017.g. do isplate;

- 52,49 EUR od 15.07.2017.g. do isplate;

- 556,72 EUR od 15.08.2017.g. do isplate;

- 39,22 EUR od 15.09.2017.g. do isplate;

- 34,37 EUR od 15.10.2017.g. do isplate;

- 67,25 EUR od 15.11.2017.g. do isplate;

- 101,69 EUR od 15.12.2017.g. do isplate;

- 25,77 EUR od 15.01.2018.g. do isplate;

- 32,95 EUR od 15.02.2018.g. do isplate;

- 232,74 EUR od 15.03.2018.g. do isplate;

- 82,01 EUR od 15.04.2018.g. do isplate;

- 138,67 EUR od 15.05.2018.g. do isplate;

- 112,96 EUR od 15.06.2018.g. do isplate;

- 20,62 EUR od 15.07.2018.g. do isplate;

- 10,82 EUR od 15.10.2018.g. do isplate;

- 1,64 EUR od 15.12.2018.g. do isplate;

- 1,72 EUR od 15.01.2019.g. do isplate;

- 313,46 EUR od 15.02.2019.g. do isplate;

- 727,52 EUR od 15.04.2019.g. do isplate;

- 94,13 EUR od 15.06.2019.g. do isplate;

- 636,88 EUR od 15.07.2019.g. do isplate;

- 307,50 EUR od 15.08.2019.g. do isplate;

- 183,70 EUR od 15.09.2019.g. do isplate;

- 596,25 EUR od 15.10.2019.g. do isplate; po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022.g., a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/. Nalaže se tuženiku TIFON d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225 da plati tužitelju EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 3.000,00 euro zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2025.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 3.000,00 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme te obavlja poslove radnog mjesta Vozač tegljača i cisterne. Tuženik mu u razdoblju od svibnja 2016. do rujna 2019.g. nije isplatio cjelokupni iznos dodataka osnovnoj plaći (noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom, praznikom i blagdanom). Prema odredbi čl. 48. Kolektivnog ugovora za Tifon d.o.o. tužitelj ima pravo na dodatke osnovnoj plaći za vrijeme noćnog rada 50%, prekovremenog rada 50%, rada nedjeljom 35% i rada praznikom/blagdanom 50%.

1.1. Nadalje, tužitelj je u utuženom razdoblju po nalogu tuženika radio duže od punog radnog vremena pa je tako na ime prekovremenog rada odradio 484 sata dok je na ime noćnog rada odradio 638 sati. Tuženik mu prilikom isplate plaće nije obračunao niti isplatio prethodno odrađene sate.

1.2. U tužbi predlaže naime gore navedenih potraživanja naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 54.670 kuna.

1.3. Podneskom od 20.02.2025.g. potražuje od tuženika iznos od 7.122,49 euro, sa zateznim kamatama i troškovima postupka

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne osporava da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač tegljača i cisterne, ali ističe da su u potpunosti neosnovani navodi tužitelja da mu tuženik za razdoblje od svibnja 2016.g. do rujna 2019.g. nije isplatio cjelokupni iznos dodataka osnovnoj plaći. Osporava da bi tužitelj u utuženom razdoblju odradio 484 sati prekovremeno te 683 sata na ime noćnog rada. Ističe i prigovor zastare i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Kolektivne ugovore za Tifon d.o.o.

isplatne liste, evidencije o radnom vremenu, putne naloge i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem, uz nekoliko dopuna istog i usmenim očitovanjem vještaka na ročištu.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan

5. Prigovor zastare nije osnovan, jer je odredbom čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) propisano da ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina

6. Između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom vremenu bio radnik tuženika Vozač tegljača i cisterne. Nije bilo sporno niti da je u utuženom vremenu na snazi bili Kolektivni ugovor za Tifon d.o.o. od 14.4.2015. i 4.7.2018.g.

6.1. Sporno o da li je tuženik pravilno obračunao i isplatio tužitelju plaću i dodatke na plaću.

7. Kolektivnim ugovorom za Tifon od 14.4.2015.g., na snazi od 2015-2017.g. propisano je:

7.1. - u članku 10.st.1. da se utvrđuje puno radno vrijeme od 40 sati jedno, u st.2. da o dnevnom i tjednom rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac i u st.3. da poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana ranije, osim u slučaju prije potrebe za radom radnika.

7.2. - u članku 16. st.1. da se rad između 22 sata i 6 sati sljedećeg dana smatra noćnim radom, u st.2. da da je rad u smjenama organizacija rada kod poslodavca prema kojoj dolazi do izmjene radnika na istom radnom mjestu rada, a u skladu s rasporedom radnog vremena, koji može biti prekinut ili neprekinut, uključujući izmjenu smjena i u st.3. kada organizacija poslovanja kod poslodavca odnosno obavljanje poslova zaštite radnika i imovine poslodavca neophodno zahtijevaju stalnu prisutnost radnika na radnom mjestu, radno vrijeme istih može trajati duže od osam sati u razdoblju od dvadesetčetiri sata, ali ne duže od 12 sati, 7.3. u čl. 18. da ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od 12 neprekidnih mjeseci, u jednom razdoblju traje duže, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena, u st.2. ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog radnog vremena uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od 48 sati tjedno.

7.4. u čl. 17. Ku se odnosi na radnike koji rade na benzinskim postajama Poslodavca.

8. Kolektivnim ugovorom za Tifon od 4.7.2018.g., na snazi od 2018. - 2020.g. propisano je:

8.1. - u odredbi čl. 48. st.1. da radnik ima pravo na dodatke osnovnoj plaći za vrijeme noćnog rada 50%, prekovremenog rada 50%, rada nedjeljom 35% i rada praznikom/blagdanom 50%. St. 2. istog članka propisano je da se dodaci iz st.1. članka međusobno kumuliraju.

8.2. - u odredbi čl. 12. u st.1. da se utvrđuje puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, u st.2. da od dnevnom i tjednom rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac, u st.3. da poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana radnije osim u slučaju parije potrebe za radom radnika i u st.4. da za radno mjesto vozača tegljača i cisterne direktno se primjenjuju odredbe Zakona o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih radnika, dok se u ostalom dijelu primjenjuju odredbe ovog ugovora.

8.3. u odredbi čl. 17. u st.1. da rad između 22 sata i 6 sati sljedećeg dana smatra se noćnim radom, u st.2. da rad u smjenama je organizacija rada kod Poslodavca da prema kojoj dolazi do izmjene radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada, a u skladu s rasporedom radnog vremena koji može biti prekinut ili neprekinut, uključujući izmjenu smjena. Prema st.3. kada organizacija poslovanja kod Poslodavca odnosno obavljanje poslova zaštite radnika i imovine poslodavca neophodno zahtijevaju stalnu prisutnost radnika na radnom mjestu, radno vrijeme istih može trajati duže od osam sati u razdoblju od dvadeset četiri sata, ali ne duže od 12 sata.

9. Financijskim vještačenjem zadatak vještaka je očitovati se na okolnost visine neisplaćenih dodataka osnovnoj plaći tužitelja (noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom, praznikom / blagdanom), za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019.

9.1. U skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije te utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak u mišljenju od 27.7.2023. navodi: tužitelj je radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanom te noću kako je to prikazano Tabeli 1 iz nalaza,

visina neisplaćenih bruto dodataka za navedene vrste odrađenih sati rada (za odrađene, a neisplaćene sate rada po pojedinoj vrsti rada - stupci 'f' do 'i' Tabele 2 iz nalaza), za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019. (bez kolovoza 2018.), iznosi ukupno 83.820,70 kn, odnosno 11.124,94 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'j' Tabele 2 (u kunama) te stupcu 'k' Tabele 2 (u EUR). Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu 'l' Tabele 2 iz nalaza.

10. Na navedeni nalaz i mišljenje od 27.7.2023. tužitelj nije imao primjedbi, dok je primjedbe stavio tuženik podneskom od 18.10.2023.g., dostavivši cjelokupni Kolektivni ugovor, u bitnom navevši da je vještak pogrešno obračunavao radni tjedan tužitelju sukladno čl. 17. i čl. 48. KU, a ne sukladno čl. 12.st.4. KU i čl. 5.st1. te čl. 4.st.1.toč. 4 Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

11. Na ročištu od 12. studenog 2024.g. stranke su suglasno predložile da vještak napravi dodatni nalaz u skladu s čl. 12.st.4. KU tuženika od 4.7.2018.g. i u skladu s Zakonom o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređaja bilježenje u cestovnom prometu.

12. Sukladno zadatku s ročišta od 12.11.2024.g., vještak je napravio novi nalaz 9.12.2024. te dao očitovanje na postavljeni zadatak vezano uz izračun visine neisplaćenih dodataka na plaću, za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019., a s obzirom na dostupnu dokumentaciju –obračunske liste, evidencije o radnom vremenu od siječnja do rujna 2019., putne radne listove od svibnja 2016. do prosinca 2018. i dr., pri tome uzimajući u obzir odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (u daljnjem

tekstu: ZRV) te Kolektivnog ugovora za društvo Tifon d.o.o. od 14. travnja 2015. i od 4. srpnja 2018. (u daljnjem tekstu: KU). Prema čl. 4. st. 1. t. 5. ZRV noćni rad je rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja u razdoblju od 00.00 i 5.00 sati. U skladu s čl. 5. st. 1. ZRV, puno radno vrijeme mobilnih radnika je 48 sati. Naknada za noćni rad mobilnim radnicima se isplaćuje sukladno posebnom propisu o radu, odnosno sukladno kolektivnom ugovoru uz uvjet da takva naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa (čl. 7. st. 2.). Nadalje, prema čl. 46., odnosno čl. 48. KU, radnik ima pravo na dodatke osnovnoj plaći za vrijeme: noćnog rada 50%, prekovremenog rada 50%, rada nedjeljom 35%, rada blagdanom / praznikom 50%. Navedeni dodaci se međusobno kumuliraju. Također, prilikom izračuna uzeta je u obzir nazočnost, odnosno ukupno vrijeme koje je tužitelj proveo na radnom mjestu na određeni dan što uključuje i vrijeme koje je proveo u vožnji kao i vrijeme odmora. Predmetni dodaci za pojedine vrste odrađenih sati rada izračunati će se tako da se kao osnovica izračuna uzima plaća isplaćena za sate redovnog rada. Satnica redovnog rada dobije se stavljanjem u odnos vrijednosti ostvarenog redovnog rada i broja sati redovnog rada, i to na temelju podataka o plaćama iz obračunskih listi tužitelja. Dakle, pojedine vrste evidentiranih radnih sati uvećavaju se postocima sukladno navedenom odredbom KU za obavljeni rad noću, rad nedjeljom, blagdanom i za prekovremeni rad.

12.1. U skladu s navedenim, u nastavku u Tabeli 1 dao je tabelarni pregled s izračunima predmetnih neisplaćenih dodataka za pojedine vrste odrađenih sati rada (koji ujedno i predstavljaju razliku između pretpostavljene plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena i primljene plaće), s time da se kao osnovica izračuna uzima plaća isplaćena za sate redovnog rada. Zatim je u Tabeli 2, na temelju podataka iz Tabele 1, kao i na temelju podataka iz obračunskih platnih lista tužitelja, daje izračun predmetnih neisplaćenih dodataka za pojedine vrste odrađenih dati rada (polazeći od sati rada prema evidencijama rada, uz umanjenje za isplaćene sate rada po svakoj pojedinoj osnovi), što ujedno predstavlja razliku između pretpostavljene plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena i primljene plaće, s time da se kao osnovica izračuna uzima plaća isplaćena za sate redovnog rada.

12.1. Vještak zaključno navodi:

tužitelj je radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanom te noću kako je to prikazano u stupcima 'f' do 'i' Tabele 1 iz nalaza,

visina neisplaćenih bruto dodataka za navedene vrste odrađenih sati rada, za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019., iznosi ukupno 26.985,47 kn, odnosno 3.581,57 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'j' Tabele 1 (u kunama) te stupcu 'k' Tabele 1 (u EUR). Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu 'l' Tabele 1 iz nalaza.

13. Tužitelj je u podnesku od 19.12.2024.g. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navevši da bi vještak za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do srpnja 2018.g. trebao izraditi izračun u skladu s odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora tuženika od 14. travnja 2015.g. u kojoj je puno radno vrijeme mobilnih radnika 40 sati tjedno, budući da nije ugovorena direktna primjena odredbi Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu i da se u takvoj situaciji za tužitelja primjenjuje najpovoljnije pravo.

13.1. Tuženik je podneskom od 14.1.2025.prigovorio nalazu i mišljenju vještaka o 5.12.2024.g. navevši da prema čl. Tuženik ističe da prema čl. 4. st. 1. t. 5. ZRV noćni rad je rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja u razdoblju od 00.00 i 5.00 sati te u skladu s čl. 5. st. 1. ZRV puno radno vrijeme mobilnih radnika iznosi 48 sati. S obzirom na prethodno navedeno, Tuženik ističe da nije točan izračun iz Tablice 1 gdje se potražuje naknada za prekovremene sate kojih sukladno fondu sati rada iz kolone C ne bi trebalo biti.

14. Vještak je u očitovanju od 14.02.2025.g. naveo kako tužitelj u svom podnesku od 19. prosinca 2024. prigovara drugom dodatnom nalazu i mišljenju vještaka u smislu da treba dostaviti Tabelu 2 iz dodatnog nalaza te predlaže da za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do srpnja 2018. treba izraditi izračun u skladu s odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora od 14. svibnja 2015. u kojoj nije ugovoreno da se za vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Tuženik u svom podnesku od 14. siječnja 2025. prigovara dodatnom nalazu i mišljenju vještaka u smislu da nije točan izračun naknade za prekovremene sate rada te predlaže dostaviti Tabelu 2 iz dodatnog nalaza koja nije priložena u spis.

14.1. Uzimajući u obzir prijedloge tužitelja u smislu potrebe primjene odredbe čl. 10. Kolektivnog ugovora od 14. svibnja 2015., u nastavku nalaza vještak u Tabeli 1a daje inačicu izračuna visine neisplaćenih dodataka na plaću za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019. pri tome uzimajući u obzir odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (u daljnjem tekstu: ZRV) te Kolektivnog ugovora za društvo Tifon d.o.o. od 14. travnja 2015. i od 4. srpnja 2018. (u daljnjem tekstu: KU), odnosno za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do 4. srpnja 2018., prilikom izračuna, u skladu s odredbom čl. 10. KU od 14. travnja 2015., uzeti će se u obzir puno radno vrijeme od 40 sati tjedno i noćni rad od 22.00 do 6.00 sati sljedećeg dana, a za utuženo razdoblje od 4. srpnja 2018. do rujna 2019. prilikom izračuna, u skladu s odredbom čl. 12. st. 4. KU od 4. srpnja 2018., uzeti će se u obzir puno radno vrijeme mobilnih radnika od 48 sati tjedno (čl. 5. st. 1. ZRV) i noćni rad od 00.00 do 5.00 sati (čl. 4. st. 1. t. 5. ZRV).

14.2. Uz inačicu izračuna u Tabeli 1a, u Tabeli 2a daje se inačica tabelarnog pregleda s izračunom svih sati rada po vrstama po pojedinom mjesecu promatranog razdoblja, a na temelju kojeg pregleda je dan izračun predmetnih neisplaćenih dodataka za pojedine vrste određenih sati rada.

14.3. Što se pak tiče prigovora tuženika vezano uz izračun naknade za prekovremeni rad, vještak ističe kako je u skladu s dostupnom dokumentacijom te tabelarnim pregledom (Tabele 2) iz drugog dodatnog nalaza, u stupcu 'i' Tabele 1 utvrdio broj prekovremenih sati koji je tužitelj ostvario u pojedinom mjesecu pri tome uzimajući u obzir fond sati rada za svaki mjesec za puno radno vrijeme od 48 sati tjedno. Također, vještak dostavlja u spis Tabelu 2 iz drugog dodatnog nalaza koja omaškom nije dostavljena u spis uz navedeni nalaz i mišljenje.

14.4. U skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije te utvrđenjima i izračunima iz nalaza, ukoliko sud utvrdi da je prema prijedlogu tužitelja potrebno, za razdoblje od svibnja 2016. do srpnja 2018., primijeniti odredbu čl. 10. Kolektivnog ugovora od 14. svibnja 2015. u kojoj nije ugovoreno da se za vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe ZRV, mišljenja je:

tužitelj je radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanom te noću kako je to prikazano u stupcima 'f' do 'i' Tabele 1a iz nalaza,

visina neisplaćenih bruto dodataka za navedene vrste odrađenih sati rada, za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019., iznosi ukupno 53.664,31 kn, odnosno 7.122,49 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'j' Tabele 1a (u kunama) te stupcu 'k' Tabele 1a (u EUR).

Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu 'l' Tabele 1a iz nalaza.

15. Tuženik u podnesku od 4.3.2025.g. prigovara očitovanju vještaka, navevši da su prije uvođenja digitalnog tahografa vozači dostavljali evidentičaru radnih sati svoje sate smjenskog rada te da pri izračunu sati prekovremenog rada, sudski vještak nije uzeo u obzir preraspodjelu radnog vremena smjenskih radnika, definiranu Kolektivnim ugovorom tuženika, što je rezultiralo pogrešnim izračunom prekovremenog rada tužitelja, te da nije uzeo u obzir navode i prigovore iznesene u ranijem očitovanju tuženika.

16. Stoga je sud je pozvao vještaka Ručevića na usmeno očitovanje na ročište za glavnu raspravu od 5. lipnja 2025. Vještak je na ročištu naveo kako tuženik u podnesku od 04.03.2025. navodi kako su pojedini sati rada bili drugačiji od onoga što je u evidencijama navedeno, o čemu se on ne može očitovati jer je radio prema podacima iz evidencija koje je u spis dostavio tuženik, u kojem smislu ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja.

16.1. U pogledu prigovora tuženika koji se odnosi na preraspodjelu radnog vremena, istaknuo je kako u spisu predmeta nije pronašao odluke ili druge akte tuženika koji bi govorili na koji način je tužitelju, a i drugim radnicima tuženika preraspodijeljeno radno vrijeme za svaku pojedinu godinu od 2016. -2019.

16.1. Na poseban upit pun. tuženika za npr. mjesec srpanj 2016. za koje tuženik navodi da je tužitelju obračunato i isplaćeno 13 sati noćnog rada, pa tuženik postavlja upit kako je za taj mjesec iskazao neobračunate sate noćnog rada, odnosno pripadajuće dodatke, istaknuo je kako je iz evidencija rada tužitelja na temelju kojeg je izradio, kako osnovni, tako i sva kasnija očitovanja u ovom predmetu, za mjesec srpanj 2016. (str. 696-697 spisa) vidljivo da je tužitelj prema evidencijama rada ostvario 24 sata noćnog rada, u kojem smislu su razlike neplaćenih dodataka za noćni rad izračunate za 11 sati noćnog rada, što je dobiveno umanjenjem iz evidencije utvrđenih 24 sata noćnog rada za 13 sata noćnog rada koje su na obračunskoj listi tužitelja za srpanj 2016. obračunato i isplaćeno.

17. Ovakvim i pismenim te posebno usmenim očitovanjem vještaka na ročištu u cijelosti su otklonjeni prigovori tuženika. Sud je utvrdio kako u mišljenju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja te ne postoje uvjeti iz čl. 261.st.3. ZPP-a da se na rizik i trošak tuženika provede novo medicinsko vještačenje po drugom vještaku. Takav prijedlog tuženika usmjeren je na odugovlačenje postupka.

18. Za istaći je i da je prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tuženik ne postupka po navedenom članku, nego nakon svakog očitovanja vještaka iznosi nove prigovore, koje nije iznio u ranijoj fazi postupka - pa tako osporava nalaz vještaka u podnesku od 04.03.2025. jer da su pojedini sati rada bili drugačiji od onoga što je u evidencijama navedeno, a vještak je radio prema podacima iz evidencija koja je u spis dostavio sam tuženik. Nadalje, tada prvi puta prigovara vještaku i da nije uzeo u obzir preraspodjelu radnog vremena, no sudu nisu dostavljene nikakve odluke ili drugi akti tuženika koji bi govorili na koji način je, ne samo tužitelju, već i drugim radnicima tuženika preraspodijeljeno radno vrijeme za svaku pojedinu godinu od 2016. -2019. Tuženik tijekom postupka nije do tada niti naveo da je kod njega uopće i preraspodijeljeno radno vrijeme. Nije dokazao niti da bi tužitelja pismeno obavijestio o preraspodijeljeno radnom vremenu, kao niti o razdoblju navodne preraspodjele, niti je dostavio evidencijo o radnom vremenu iz koje bi bila vidljiva bilo kakva preraspodjela. Stoga su prigovori tuženika potpuno neosnovani i neargumentirani.

19. Vještak je prilikom izračuna pravilno uzeo u obzir odredbe čl. 10. i 15. Kolektivnog ugovora tuženika od 14. travnja 2015.g. u kojima je izričito ugovoreno da je za sve radnike utvrđeno puno radno vrijeme od 40 sati tjedno (čl. 10. KU) i noćni rad od 22,00 sata do 6,00 sati sljedećeg dana (čl.15 KU). Kolektivnim ugovorom tuženika iz 2015.g. nije ugovoreno da se za vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Direktna primjena odredbi Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ugovorena je tek u čl. 12. st. 4. Kolektivnog ugovora tuženika od 04. srpnja 2018.g. Stoga prihvaća obračun vještaka u kojem je za utuženo razdoblje od svibnja 2016.g. do 04. srpnja 2018.g., odnosno do stupanja čl. 12. st. 4. Kolektivnog ugovora tuženika od 04.07.2018.g., izradio izračun prema najpovoljnijem pravu za tužitelja, a to je Kolektivni ugovor tuženika od 14.04.2015.g.

19.1. Za radnika je povoljnije da mu se noćni rad prizna u razdoblju od 22.00 h do 6.00 h nego od 0.00 h do 5.00 h sukladno Zakonu radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježen je u cestovnom prijevozu (NN 75/13, 36%15, 46/17 i 152/22) jer mu se tada prizna 3 sata noćnog rada više

19.2. Dakle, kada postoji više izvora prava koji reguliraju pojedina prava radnika, sud je dužan primijeniti pravo koje je za radnika povoljnije. To iz razloga što se prema odredbi čl. 9.st.3. Zakona o radu, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije riješeno.

19.3. Stoga je tužitelju dosuđen iznos od 7.122,49 euro, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22, 138/2023 - dalje: OT). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastava podneska od 12.7.2021., 17.7.2023. , 26.2.2024. ,20.2.2025. i 18.3.2025. svako po 200 euro (tbr. 8/1 OT), sastava podneska od 3.1.2022. i 7.3.2024. svako po 50 euro (tbr. 8/3 OT), pristup roč. 4.4.2023. 100 euro (tbr. 9/2 OT), pristup ročištima 6.3.2024., 12.11.2024. i 5.6.2025. svako po 200 euro (tbr. 9/1 OT), ukupno 2.000 euro, na koji iznos pripada PDV 500 euro i trošak financijskog vještačenja 500 euro, odnosno sveukupno 3.000,00 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

19.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka.

19.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

19.3. Tuženiku nije priznat trošak postupka jer nije uspio u sporu niti s osnovom, niti sa visinom zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. srpnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. EZ, [adresa] zastupanog po punomoćniku SZ

2. TIFON d.o.o., Zadarska ulica 80, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku BZ

BZ