REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-6398/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Mariji Malenica-Marić, uz sudjelovanje Maria Vidaneca kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljene pravne osobe Adriatic Osiguranje d.d. i II okrivljene odgovorne osobe ĐB zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ulica Hrvatske Republike 21, Osijek, Klasa: 116-01/25-02/216 od 06. svibnja 2025. godine, dana 23. srpnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I) Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),
I okrivljena pravna osoba: Adriatic Osiguranje d.o.o., OIB: 94472454976, MBS [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana za prekršaje iz područja Zakona o mirovinskom osiguranju,
II okrivljenik, odgovorna osoba: ĐB, sin Đ, rođen **.**.1956. godine, državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan,
k r i v i s u
što je:
inspekcijskim nadzorom obavljenim 19. ožujka 2025. godine u izdvojenom pogonu prvookrivljene pravne osobe, u osiguravajućem uredu u Osijeku, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 33 B i 11. travnja 2025. u službenim prostorijama Državnog Inspektorata RH u Osijeku uvidom u dostavljenu radno-pravnu dokumentaciju utvrđeno da za osiguranika GB nisu tijelu obaveznog mirovinskog osiguranja dostavili podatke o prestanku osiguranja, roku od 24 sata od prestanka rada, odnosno prestanka radnog odnosa, koji je prestao 22. studenog 2024. godine, budući su prijavu prestanka svojstva osiguranja tijelu obveznog mirovinskog osiguranja dostavili 28. studenog 2024. umjesto najkasnije do dana 22. studenog 2024. godine,
čime su počinili prekršaj iz čl.172. st. 1. t. 5 i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22),
pa se na osnovi istih propisa, temeljem odredbe čl. 38. st. 2. t. 1. i t. 2. Prekršajnog zakona okrivljenici u cijelosti
o s l o b a đ a j u o d k a z n e
II) Temeljem odredbe čl. 139. st. 3. u vezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 (četrnaest) eura – SVAKI u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.
O b r a z l o ž e n j e
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ulica Hrvatske Republike 21, Osijek, Klasa: 116-01/25-02/216 od 06. svibnja 2025. godine, optužni prijedlog protiv okrivljenih, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenici su putem odvjetnika dostavili sudu pisanu obranu u kojoj navode da nisu krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret, odnosno poriču počinjenje prekršaja jer se za isti neosnovano terete. optužni prijedlog tužitelja nije sastavljen sukladno čl. 160. prekršajnog zakona što ga čini apsolutno nepodobnim za postupanje jer optužnom aktu nedostaju podaci bez kojih postupak ne može započeti: vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja (mjesna nenadležnost); činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja tužitelj kao pravna osoba s javnim ovlastima nije priložio ovlaštenje predstavniku u skladu s čl. 111. st. 2. Prekršajnog zakona, zbog čega je potrebno odbiti optužni akt tužitelja kao nepodoban za postupanje. Okrivljenike se neosnovano tereti za počinjenje prekršaja potrebno ih je osloboditi od krivnje za počinjenje djela koje im se stavlja na teret. nema temelja, ni obrazloženja odgovornosti 2-okr. fizičke osobe. optužnom aktu nedostaju podaci bez kojih postupak ne može započeti: Člankom 160. st. 2. Prekršajnog zakona propisan je obligatorni sadržaj optužnog prijedloga tužitelja. Optužni prijedlog tužitelja Klasa: 116-01/25-02/216, Urbroj: 443-02-01-25-11 od 6. svibnja 2025. nije sastavljen u skladu sa navedenom odredbom zakona budući isti ne sadrži podatke propisane čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona. Člankom 160. st. 2. toč. 5. i 6., propisano je da Optužni prijedlog sadrži: činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, sredstvo kojim je počinjen prekršaj te i ostale bitne okolnosti za točno određenje prekršaja. Uvidom u sadržaj optužnog prijedloga tužitelja i dokaze koji prileže sudskom spisu može se utvrditi da optužnom aktu nedostaju bitni podaci zbog kojih nedostataka ovaj prekršajni postupak ne može niti započeti. Naime, iz predmetnog optužnog prijedlog proizlazi kako je isti podnesen na temelju inspekcijskog nadzora koji je proveden u dva navrata tj. 19. ožujka 2025. i 11. travnja 2025., a prilikom kojih je provedena kontrola primjene propisa o radnim odnosima. Od dvadeset stavki koje su prema zapisniku o provedenom nadzoru od 11.04.2025. bile predmet kontrole za svega jednu stavku je utvrđeno da su Okrivljenici postupili protivno čl. 112. st. 1. toč. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju – jer su cit: „prijavu prestanka svojstva osiguranja tijeku obveznog mirovinskog osiguranja dostavili u Zagrebu dana 28.11.2024. s danom prestanka svojstva osigurane osobe 21.11.2024., umjesto najkasnije 22.11.2024.“Iz svega iznesenog je vidljivo kako se u predmetnom optužnom prijedlogu, suprotno odredbi članka 160. st. 2. toč. 6. Prekršajnog zakona, nigdje određeno ne naznačuje vrijeme počinjenja prekršaja koje se okrivljenicima u ovom postupku stavlja na teret, već se o istome može samo nagađati. Kao što je prethodno ukazano, u optužnom prijedlogu samo je navedeno više različitih vremenskih intervala za koje se ne može sa sigurnošću utvrditi koje je točno i relevantno vrijeme navodnog počinjenja prekršaja. Osim navedenog, iz optužnog prijedloga se ne može zaključiti na temelju čaga je tužitelj kao mjesto počinjenja prekršaja naznačio Zagreb, a ne Osijek. Naime, iz sadržaja zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je isti proveden u Osijeku te da su radnice IB te VB (čija je radno-pravna dokumentacija bila predmet nadzora) bile zaposlene u Podružnici Osijek I.-okr. društva te da ima je ugovoreno mjesto rada Osijek pa je stoga nejasno kako je tužitelj došao do zaključka da cit: „Okrivljenici nisu prijavu prestanka osiguranja tijelu obveznog mirovinskog osiguranja za osiguranika IB izvršili u Zagrebu….“ umjesto u Osijeku. Ovo tim više jer je I.-okr. društvo u očitovanju na inspekcijski nalaz iz spomenutog zapisnika od 11.04.2025., između ostalog, dostavilo te ukazalo na to da je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta I.-okr. društva od 23.01.2017. jasno određeno kako se djelatnosti društva obavljaju u unutarnjim organizacijskim jedinicama - podružnicama, koje, na čelu s osobama koje su odgovorene za poslovanje podružnice, organiziraju i vode ukupan proces rada na području podružnice, a što podrazumijeva i odgovornost za vođenje podružnice u skladu sa zakonom i u pogledu radnih odnosa. Kako je radnica IB bila zaposlena u Podružnici Osijek te je i sama prijava prestanka radnog odnosa (prijavu o prestanku osiguranja) od 28.11.2024. podnesena od strane Podružnice Osijek to je posve jasno da je u predmetnom optužnom aktu mjesto počinjenja prekršaja, a protivno zakonskoj definiciji iz čl. 17. Prekršajnog zakona, određeno u Zagrebu, a ne u Osijeku. Ne bi trebalo biti sporno da je precizno navođenje mjesta i vremena počinjenja prekršaja u optužnom prijedlogu bitna i neizostavna odrednica koja je od utjecaja na brojna pitanja – primjerice: nadležnosti, zastare prekršajnog progona itd., te da se bez točnog naznačavanja vremena i mjesta počinjenja prekršaja ovaj postupak ne može voditi. U vezi s naprijed navedenim Okrivljenici predlažu da se Naslovni sud u skladu s čl. 102. st. 1. Prekršajnog zakona proglasi mjesno nenadležnim te spis predmeta ustupi mjesno nadležnom sudu u Osijeku. Nadalje, ukoliko razložimo predmetni optužni prijedlog vidljivo je kako isti ne sadrži niti sve činjenice temeljem kojih bi se mogao pokrenuti postupak protiv ovdje okrivljenika. Naime, činjenični opis prekršaja u predmetnom optužnom prijedlogu predstavlja samo zakonski opis prekršaja koji se Okrivljenicima stavlja na teret, bez konkretizacije odlučnih činjenica, odnosno određenog načina postupanja Okrivljenika protivno zakonskoj odredbi na koju se poziva tužitelj. Naime, konkretizacije činjeničnog opisa prekršaja zahtjeva da se određeno navede - kako je Okrivljenik u konkretnom slučaju postupao i u čemu je bio propust Okrivljenika, odnosno navede način na koji je prekršaj počinjen. S obzirom da predmetni optužni prijedlog ne sadržava odlučne činjenice djelo, kako je u istome opisano, nema obilježja prekršaja te time ne predstavlja prekršaj za koje se okrivljenici terete. Okrivljenici također ističu da zbog opisane „manjkavosti“ optužnog prijedloga nisu u mogućnosti u potpunosti konzumirati svoje pravo na obranu kao i pravo da u najkraćem roku budu obaviješteni o razlozima optužbe koje pravo je zajamčeno čl. 29. Ustava - jer u trenutku davanja ove obrane uopće ne znaju za što ih se točno tereti budući da u optužnom prijedlogu nedostaje činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja koje se Okrivljeniku stavlja na teret. Naprijed iznesene prigovore vezane za činjenični opis radnje prekršaja Okrivljenici temelje na brojnoj sudskoj praksi koja u odnosu na navedeno pravno pitanje zauzima stajališta koja se u bitnim dijelovima iznose u nastavku, a cjelovite odluke dostavljaju u prilogu ove obrane. Okrivljenici stoga ovdje napominju da se u prekršajnom postupku ne sudi se za posljedicu već za radnju ili propuštanje koja po svojim obilježjima predstavlja ostvarivanje prekršaja te da je za osudu počinitelja prekršaja potrebno je naznačiti i dokazati krivnju za zabranjenu radnju ili propust. Prekršajno pravo dakle ne poznaje pojam objektivne odgovornosti. Uvjet za postojanje prekršajne odgovornosti je i postojanje namjere ili nehaja kao mogućih oblika krivnje počinitelja prekršaja pri čemu se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem, odnosno izravnom ili neizravnom namjerom. Ovlašteni tužitelj nije u predmetnom optužnom aktu obrazložio niti jedan element krivnje Okrivljenika za počinjenje prekršaja koji im stavlja na teret već ih pozivanjem na odredbu 112. st. 1. toč. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju tereti za postupanje koje, potpuno pogrešno i protivno svrsi navedenih zakonskih odredaba. Obzirom da je iz svega navedenog jasno vidljivo da optužni prijedlog ne sadrži sve zakonom propisane elemente te iz istoga NIJE razvidno na koji način je utvrđeno da su upravo okrivljenici počinili prekršaj za kojih ih se ovdje tereti, predlaže se da ih Sud osloboditi optužbe za počinjenje predmetnog prekršaja. Naposlijetku, ukazuje se da uz optužni prijedlog, a niti u sudski spis, nije dostavljeno bilo kakvo ovlaštenje predstavnika za zastupanje tužitelja - što je protivno čl. 111. st. 2. Prekršajnog zakona. Okrivljenike neosnovano tereti za počinjenje prekršaja. Nastavno na prednje izneseno, Okrivljenici ovdje posebno ističu kako je tužitelj prilikom sastavljanja predmetnog optužnog prijedloga izgubio iz vida jednu iznimno bitnu činjenicu u kontekstu koje se situacija za koju tužitelj tereti ovdje Okrivljenike ima promatrati u potpuno drugačijem svjetlu od načina na koji je prikazuje tužitelj. U radnijem dijelu ove obrane okrivljenici su već istaknuli da iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja I.-okr. društva od 11.04.2024. proizlazi da je I.-okr. društvo, kao poslodavac, od 20 stavki koje su bile predmet nadzora u 19 stavki postupilo u skladu sa propisanim obvezama pa je tako utvrđeno da je društvo: sklopilo ugovore o radu u skladu s čl. 10., 12. i 14. Zakona o radu; sklopilo ugovore o radu koji sadrže sve sastojke u skladu s čl. 15. Zakona o radu; u propisnom roku tijelu obveznog mirovinskog osiguranja izvršilo prijavu, kao i promjenu tijeka osiguranja, u skladu s čl. 112. st. 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju; u propisnom roku tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja (Zavodu) dostavio prijave za osiguranike u skladu s čl. 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju; u propisanom roku isplatilo minimalnu plaću propisanu za rad u punom radnom vremenu, sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o minimalnoj plaći; na propisan način vodi evidenciju o radnom vremenu radnika sukladno čl. 5. Zakona o radu u vezi s čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima; donijelo i objavilo Pravilnik o radu sukladno čl. 26. Zakona o radu, te ga učinilo dostupnim radnicima sukladno čl. 4. Pravilnika o načinu objave Pravilnika o radu; imenovalo osobu koja je osim njega ovlaštena nadzirati prikupljaju li se, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama osobni podatci sukladno čl. 29. st. 6. Zakona o radu; imenovalo osobe različitog spola koje su osim njega ovlaštene nadzirati, primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika sukladno čl. 134. st. 2. Zakona o radu; dostavilo prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje sukladno čl. 14. st. 5. Zakona o radu; upoznalo radnike prije stupanja na rad s propisima u vezi s radnim odnosom, organizacijom rada i zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu sukladno čl. 8. st. 1. Zakona o radu; koristi rad radnika u punom radnom vremenu sukladno čl. 61. Zakona o radu; omogućilo korištenje dnevnog odmora sukladno čl. 74. Zakona o radu; omogućilo korištenje tjednog odmora sukladno čl. 75. Zakona o radu; omogućilo korištenje godišnjeg osmora sukladno čl. 78. Zakona o radu; obavijestilo radnika o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora sukladno čl. 85. Zakona o radu; donijelo i objavilo Pravilnik o postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i imenovanja povjerljive osobe sukladno čl. 20. Zakona o zaštiti prijavljivanja nepravilnosti; imenovalo povjerljivu osobu i njezina zamjenika sukladno čl. 20. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti temeljem prethodnih suglasnosti tih osoba; dostavilo radnici potvrdu o zaposlenju sukladno čl. 130. st. 1. i st. 3. Zakona o radu. Uslijed naprijed iznesenih te u inspekcijskom nadzoru utvrđenih činjenica ne bi trebalo biti sporno da I.-okrivljeno društvo iznimnu pažnju posvećuje zaštiti prava radnika. Da je zaštita prava radnika imperativ govori u prilog i činjenica dosadašnje prekršajne nekažnjavanosti Okrivljenika za iste ili slične prekršaje, iako se, radi o društvu s više od 1100 zaposlenika u 9 podružnica u Republici Hrvatskoj te podružnicom u Talijanskoj Republici, a koja broji nešto više (128. zaposlenika) od Podružnice Osijek u kojoj je zaposleno ukupno 105 zaposlenika I.-okr. društva. Ne bi trebalo biti sporno da upravljanje ljudskim resursima i osiguravanje poštivanja svih prava i obveza prema tolikom broju zaposlenika samo po sebi predstavlja značajan angažman i operativni izazov za svakog poslodavca, pa tako i za ovdje I.-okrivljeno društvo. U konkretnom slučaju nepravovremene prijave prestanka osiguranja tijelu obveznog mirovinskog osiguranja za radnicu IB može se samo reći kako se radi o izdvojenom slučaju, a ne tzv. sistemskom propustu I.-okr. društva, do kojega je došlo uslijed omaške djelatnice KB koja je u Podružnici Osijek neposredno zadužena za provedbu elektronske prijave/odjave i/ili promjene tijeka osiguranja. Uslijed takvih okolnosti od strane Okrivljenika nije bilo kakve namjere i/ili svijesti o tome da bi se na bilo koji način postupali protivno obvezi propisanoj čl. 112. st. 1. toč. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju. Osim toga, I.-okr. društvo je odmah po saznanju da nije provedena sporna odjava, otklonilo nepravilnost, postupilo u skladu sa zakonom te na obrascu za prijavu o prestanku osiguranja naznačilo kao datum prestanka svojstva osiguranika 21.11.2024. slijedom čega nije došlo do kršenja bilo kojeg prava radnika, s posebice ne prava koja se štite propisanom obvezom dostave podataka. Stoga je, prema mišljenju Okrivljenika, u opisanom okolnostima bespredmetno i u suprotnosti sa smislom Zakona o mirovinskom osiguranju stavljati Okrivljenicima počinjenje bilo kakvog prekršaja. Nema temelja, ni obrazloženja odgovornosti 2-okr. fizičke osobe. U optužnom prijedlogu uopće nije individualizirana i konkretizirana krivnja II.-okr., jer se iz istoga ne vidi što je II.-okr. radio ili propustio uraditi, odnosno apsolutno je izostavljen temelj odgovornosti II.-okr. za navodni prekršaj. Očito se optužni akt temelji na samoj činjenici što je II.-okrivljenik u inkriminiranom periodu bio u određenoj funkciji – kao direktor Podružnice Osijek. Međutim ta činjenica – funkcije - nije dovoljna da bi se automatski odgovaralo za počinjenje prekršaja. Kada bi za odgovornost člana uprave ili u ovom slučaju direktora Podružnice bila dovoljna činjenica što je isti u inkriminiranom periodu bio na određenoj funkciji u I.-okr. pravnoj osobi, tada bi se prihvatio koncept objektivne (moglo bi se reći zapovjedne odgovornosti, odgovornosti po defaultu) koji je protivan načelu prekršajnog prava da se za prekršaje odgovara po principu krivnje koji princip i temelj je propisan odredbama čl. 60. i čl. 61. Prekršajnog zakona. Krivnju za počinjenje prekršaja dužan je dokazati Tužitelj. Kada govorimo o krivnji članova uprave, koja se analogno može primijeniti i na odgovorne/ovlaštene osobe Podružnice, ista se sastoji u eventualnom propustu odgovornih osoba da osiguraju zakonito upravljanje I.-okr pravne osobe, koji propust je tužitelj dužan dokazati. Okrivljenici ovdje stoga ukazuju i na recentnu praksu sudova po pitanju odgovornosti članova uprave za počinjenje prekršaja, a koju se može preslikati i na direktora podružnice, kako, no, iako uvjereni da prekršaj koji im se stavlja na teret - nisu počinili, u vezi sa svime prethodno iznesenim, Okrivljenici ukazuju i na članak 24.a Zakona o prekršajima koji normira: Posve je razvidno iz cjelokupnosti predmeta da postupanjem koje se stavlja na teret Okrivljenicima nije ni u kakvom slučaju došlo do ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti. Osim toga, podrobnijom analizom predmetnog spisa lako se može utvrditi kako u konkretnom slučaju nije prouzročena bilo kakva šteta niti konkretnoj radnici, a niti javnom poretku. I.-okrivljeno društvo je u skladu s politikom poštivanja prava i obveza svih zaposlenika odmah po saznanju za propust djelatnice, podnijelo prijavu u kojoj je ispravno naveden datum prestanka svojstva osiguranika, kao i svi drugi relevantni podatci. Podredno, ukoliko Naslovni sud ne prihvati prijedlog Okrivljenika da prekršaj koji im se stavlja na teret predstavlja beznačajan prekršaj u smislu čl. 24.a Prekršajnog zakona, Okrivljenici predlažu da Naslovni sud, uvažavajući sve okolnosti slučaja, primjeni odredbu čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona kojima se propisuje oslobođenje od kazne te odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona kojima su propisana pravila o ublažavanju kazne. Pritom Okrivljenici mole da se, pored prethodno iznesenih činjenica, u obzir uzme korektno držanje Okrivljenika kako u ovom postupku, tako i nadzoru koji je prethodio podnošenju prekršajnog naloga (aktivno sudjelovanje te dostava očitovanja i zatražene dokumentacije tužitelju) te činjenicu dosadašnje nekažnjavanosti Okrivljenika za isti ili sličan prekršaj kao i to da je I.-okrivljeno društvo otklonilo nepravilnost i podnijelo predmetnu prijavu. Na samom kraju ove obrane, Okrivljenici napominju da je Republika Hrvatska kao članica EU dužna, domaću normu primjenjivati u skladu sa pravom EU, odnosno u skladu sa ciljem i svrhom kojoj odredba čl. 6. Prekršajnog zakona teži, a to je, s obzirom na okolnosti ovog slučaja, primjena načela razmjernosti koje je prisutno u praksama sudova Europske unije. To načelo primjenjuje se kako bi se odredilo je li odabrana optimalna mjera za zaštitu nečijih prava. Tako Europski sud pravde još 1993. godine u predmetu FEDESA and Others zauzima jasno stajalište: U pravnoj teoriji G načelo razmjernosti opisuje na način da kod primjene sredstava prisile treba voditi računa da li su ista racionalna i usmjerena ostvarivanju legitimnih ciljeva radi kojih se koriste sredstva prisile sve ovo budući je ci: „Cilj načela razmjernosti zaštita prava pojedinaca od neograničene upotrebe zakonodavnih i provedbenih ovlasti državnih i drugih javnopravnih tijela. Dopuštajući zakonodavcu, ali i izvršnim tijelima da djeluju samo do mjere koja je potrebna za postizanje nekoga cilja od javnoga interesa, ono doprinosi unaprjeđenju pravičnosti u društvu. Stoga, Sud u ovom postupku nesumnjivo treba voditi računa i o načelu razmjernosti. Slijedom svega gore navedenog, predlaže se osloboditi Okrivljenike odgovornosti za prekršaje koji im se neosnovano stavljaju na teret u ovom postupku.
3. Sud je nadalje izvršio uvid u zapisnike o obavljenom inspekcijskom nadzoru, u obrazac Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, priloge uz pisanu obranu, te u izvatke iz prekršajne evidencije za okrivljenike.
4. Nakon ovako provedenog postupka, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
5. Sud nije uvažio navode iz obrane okrivljenika cijeneći ih neutemeljenim, budući je iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru kao i iz obrasca prijave o prestanku osiguranja upućene Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje jasno vidljivo da je za osiguranicu GB svojstvo osiguranice prestalo sa 21. studenim 2024. zbog izvanrednog otkaza, a odjava od strane okrivljenika podnesena je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 28. studenog 2024., dakle, nakon proteka roka od 24 sata, tako da su okrivljenici postupili protivno odredbi čl. 112. st.1. t.3., kažnjivo po čl. 172. st.2. t.5. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
6. Stoga je sud, kako je u potpunosti našao utvrđeno da su okrivljenici počinili opisana djela prekršaja za ista ih je i proglasio krivima, međutim sud je okrivljenike primjenom čl. 38. st. 2. t. 1. i t. 2. Prekršajnog zakona, oslobodio od kazne, imajući u vidu činjenicu da su otklonili nedostatke, dakle, okrivljenici su naknadno otklonili nedostatke zbog kojih je pokrenut prekršajni postupak, da su prekršaji počinjeni s najmanjim stupnjem odgovornosti, odnosno, u nepažnji, da počinjenim prekršajima nisu prouzročene štetne posljedice, da ih posljedice prekršaja tako pogađaju da je njihovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, posebice cijeneći pri tome okolnost da su do sada prekršajno nekažnjavani, što je vidljivo iz evidencije Ministarstva pravosuđa, u koju je sud izvršio uvid, tako da da nema opasnosti od ponavljanja prekršaja, dok otegotnih okolnosti nije našao, držeći, da će se u navedenom slučaju, okrivljenici kloniti ovakvih i sličnih prekršajnih dijela i bez izricanja propisane kazne.
7. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je su okrivljenici proglašeni krivima, to su dužni nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.
U Zagrebu, 23. srpnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Mario Vidanec
Marija Malenica-Marić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. I okrivljenoj pravnoj osobi, Adriatic Osiguranje d.d., [adresa],
2. II okrivljeniku, odgovornoj osobi ĐB, [adresa],
3. branitelju okrivljenih, odvjetniku Stanislavu Ostojiću, Odvjetničko društvo Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282
4. tužitelju, Državnom inspektoratu, Područni ured Osijek, Ulica Hrvatske Republike 21, Osijek,
5. pismohrana, ovdje
